1

                                                                                                                          Poslovni broj: 4 Gž-238/2021-5

 

 

 

 

 

                                                

 

 

 

            REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 4 Gž-238/2021-5

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. F., odvjetniku u . protiv tuženog mldb. M. B. iz S., zastupanog po majci i zz I. B., koju zastupa punomoćnik J. A. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv  presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, od 31. prosinca 2020., poslovni broj: P-6119/2018, u sjednici vijeća održanoj  27. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

 

I Uvažava se žalba tuženog mldb. M. B. i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, od 31. prosinca 2020., poslovni broj: P-6119/2018 te se sudi:

 

Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je B. G., S., OIB: …, vlasnik za cijelo (1/1) nekretnine označene kao kč.br. …., Š., površine 973 m2, upisane u zk.ul. … k.o. M., te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, Općinskog suda u Splitu, da izvrši otpis navedene nekretnine iz zk.ul …, k.o. M. te da u novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku upiše pravo vlasništva za cijelo (1/1) u korist B. G., S., OIB: … uz istovremeno brisanje prava vlasništva upisanog u korist B. M. mldb., OIB: …, S.

 

2. Utvrđuje se da je B. G., S., OIB: …, suvlasnik u udjelu od 1/13 dijela nekretnine označene kao kč.br. …, put, površine 2016 m2, upisane u zk.ul. … k.o. M., te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, Općinskog suda u Splitu, da glede navedene nekretnine upiše pravo suvlasništva u udjelu od 1/13 dijela u korist B. G., S, OIB:  istovremeno brisanje prava suvlasništva upisanog u udjelu od 1/13 dijela upisanog u korist B. M. mldb., OIB: …, S.

 

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka i troškova sastava odgovora na žalbu.

 

III Nalaže se tužitelju B. G. da naknadi tuženiku mldb. M. B., parnični trošak u iznosu od 1.892,96 eura/14.262,50 kn[1] (tisuću osamsto devedeset dva eura i devedeset šest centi / četrnaest tisuća dvjesto šezdeset dvije kune i pedeset lipa),  u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja od 31. prosinca 2020., poslovni broj: P-6119/2018 presuđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je B. G., S., OIB: …, vlasnik za cijelo ( 1/1 ) nekretnine označene kao kč. br. …, Š, površine 973 m2, upisane u ZU …, k.o. M…, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, Općinskog suda u Splitu, da izvrši otpis navedene nekretnine iz ZU …, k.o. M. te da u novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku upiše pravo vlasništva za cijelo ( 1/1 ) u korist B. G., S., OIB: … uz istovremeno brisanje prava vlasništva upisanog u korist B. M. mldb., OIB: …, S.

 

II. Utvrđuje se da je B. G., S., OIB: …, suvlasnik u udjelu od 1/13 dijela nekretnine označene kao kč. br. …, put, površine 2016 m2, upisane u ZU …, k.o. M., te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, Općinskog suda u Splitu, da glede navedene nekretnine upiše pravo suvlasništva u udjelu od 1/13 dijela u korist B. G., S., OIB: … uz istovremeno brisanje prava suvlasništva upisanog u udjelu od 1/13 dijela upisanog u korist B. M. mldb., OIB: …, S.

 

III. Nalaže se tuženiku na ime parničnih troškova isplatiti tužitelju iznos od 15.800,00 kuna, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio pravodobnu žalbu  zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka. 

 

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjska presuda nema pravnog obrazloženja, da se ne može ispitati jer uopće ne sadrži razloge niti obrazlaže proturječne dokaze, a suprotna je stanju spisa i izvedenim dokazima. Ističe da su nesporne činjenice: da ne postoji pisani ugovor tužitelja za kupnju spornih nekretnina, da je tužitelj iskazao da je ušao u projekt na način da je S. M. njegov dio isplatio na ruke, da ne postoji ugovor kojim je M. stekao nekretninu, da je tužitelj bio blizu nekretnine samo jednom u životu, ali nije mogao točno odrediti nekretninu jer međe nisu bile vidljive i da su izmjene katastarskog operata napravljene po zahtjevu M. P. te nisu dostavljene predniku tuženika niti je isti naznačen u rješenju kao primatelj rješenja i da se nijedan dostavljeni ugovor u spisu ne odnosi na tužitelja i spornu česticu pa niti jedan dokaz ne ukazuje na osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda. Dalje u žalbi navodi da je osporio prodaju predmetne nekretnine, da o tome ne postoji pisana isprava pa ni na imaginarnog prednika tužitelja prezimena M., da je za poštenu dosjelost potrebno da tužitelj ima neku ispravu, a da je prvostupanjski sud primijenio institut redovne dosjelosti, da se tužitelj poziva na kupoprodaju za koju ne zna ni kada je nastala, da je prvostupanjski sud uveo nove pravne pojmove pa tako utvrđuje da je tužitelj stekao vlasničku poziciju, a ne pravo vlasništva ili obveznopravni zahtjev radi stjecanja vlasništva derivativnim putem.

 

2.2.  Ističe da je posjed faktično raspolaganje stvarima, da je tužitelj samo jednom bio na nekretnini i nije znao gdje su granice nekretnine, a da je prvostupanjski sud apstrahirao svjedočenje K. B. i L. V. i nije ih obrazlagao iz razloga jer su suprotni utvrđenjima prvostupanjskog suda i jer potvrđuju posjed tuženika, da tabularna dosjelost nije dovoljna za sjecanje vlasništva i to što je tužitelj upisan u posjed ne znači da ne mora na nekretnini izvršavati faktičnu vlast te da je tužitelj samo jednom bio na nekretnini, a tada je vidio da je nekretnina zarasla, a nije znao niti gdje su granice nekretnine, da pravne radnje izgradnje apartmanskog naselja nisu faktični posjed i vršenje faktične vlasti, da mjerenje nekretnine jednom u dvadeset godina nije faktični posjed, da je pokojna R. R. priznavala kupcima pravo vlasništva i da su se drugi kupci uknjižili, što znači da su imali ugovore i isprave, a to nije slučaj u odnosu na tužitelja.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u cijelosti osporava navode žalbe kao neosnovane. 

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a,  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.  Prvostupanjski sud je o odlučnim činjenicama i  za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

 

5.1. Međutim, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje vlasništva tužitelja na kč.br. …, površine od 973 m2, koja je upisana u zk.ul. broj … k.o. M. u cijelosti i na 1/13 dijela kč.br. … površine od 2016 m2, koja je upisana u zk.ul. … k.o. M. sve u vlasništvu tuženika.

 

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da je tužitelj u tužbi naveo da je 1. ožujka 1988. zaključio kupoprodajni ugovor s M. R. za  na kč.br. …, površine od 973 m2, koja je upisana u zl.ul. broj …k.o. M. u cijelosti i za 1/13 dijela kč.br. …. površine od 2016 m2, koja je upisana u zk.ul. … k.o. M., da je tuženik na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-6/14 od 23.lipnja 2014. neistinito upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina, da je tužitelj vlasništvo nekretnina stekao dosjelošću jer je nekretnine neprekinuto posjedovao kao samostalni i kvalificirani posjednik od zaključenja kupoprodajnog ugovora, odnosno od 1. ožujka 1988. pa do dana podnošenja tužbe, da se tužitelj zajedno s vlasnicima susjednih nekretnina upisao u katastarskom operatu kao posjednik nekretnine, da je na temelju zaključenog kupoprodajnog ugovora  prijavio porez na promet nekretnina, da je sudjelovao u parcelaciji nekretnina i da je svako ljeto provodio godišnji odmor na predmetnim nekretninama,

 

- da tuženik osporava navode tužbe i ističe da tužitelj nikada nije posjedovao predmetne nekretnine, da su iste zapuštena zemljišta obrasla šumom, da tužitelj nije dostavio kupoprodajni ugovor na koji se poziva, a ukoliko je sklopio kupoprodajni ugovor tada isti nema pravni interes za podnošenje tužbe,

 

- da tužitelj nema  kupoprodajni ugovor s M. R., a niti s njegovom zakonskom nasljednicom R. R.,

 

- da je M. R. preminuo, kao i njegova supruga R. R.,

 

- da je tuženik proglašen zakonskim nasljednikom iza pokojne R. R.,

 

- da Porezna uprava na zahtjev suda nije dostavila kupoprodajni ugovor jer je prema Posebnom popisu arhivskog i registraturnog gradiva Porezne uprave, rok čuvanja za predmete o porezu na promet nekretnina 6 godina,

 

- da je tužitelj iskazao da je u projekt ušao krajem osamdesetih ili početkom devedesetih godina na mjesto jednog od kupaca nekretnine gospodina M. i da je M. njegov vlasnički dio nekretnina isplatio na ruke, da su nekretnine kupljene s idejom turističkog naselja, da je realizaciju tog projekta prepustio ostalim sudionicima, a o svemu što se događalo informirao se preko M. B., da je na spornoj nekretnini bio samo jednom, da je parcela bila obrasla i nisu bile vidljive međe parcela, da ne zna zašto projekt izgradnje turističkog naselja nije realiziran jer nije niti pratio taj projekt,

 

- da su svjedoci Z. V., M. B. i J. P. iskazali da su zajedno i s ostalim prijateljima i poznanicima organizirali kupnju zemljišta u površini od 20 000 m2 jer su namjeravali izgraditi apartmansko naselje, da su nekretnine kupljene od sada pokojnog M. R. za iznos od 41.000 DEM, da je  napravljen  parcelacijski elaborat koji je proveden u Uredu za katastar, da je iznos kupoprodajne cijene za tužitelja donio M. B., da je tužitelj naknadno ušao u projekt na mjesto Stipe Muslina, da postoje potvrde o isplati M. R., da je M. R. izdvojio neke parcele od cjelokupnog kompleksa koje je namjeravao prodati drugim osobama, da svjedoci nisu uspjeli realizirati uvjete za izgradnju apartmanskog naselja i to prvenstveno prostorni plan, da su međe između zemljišta bile označene, da su naknadno otkrili da M. R. nije upisan kao vlasnik nekretnina, da su uz pomoć odvjetnika Z. V. uredili zemljišno knjižno stanje i upisali se kao vlasnici nekretnina,

 

- da je svjedok Z. V. iskazao da je sve radnje u svezi nekretnina poduzimao kao odvjetnik kupaca i R. R., da mu nije poznato ime i prezime tužitelja, ali pretpostavlja da je zastupao sve kupce, 

 

- da su svjedoci K. B. i L. V. iskazali da su predmetne nekretnine zapuštena i nekultivirana zemljišta, da su na zamolbu I. B. išli sječi drva za ogrjev istoj i da I. B. tamo ima zemlju,

 

- da su u spis priloženi materijalni dokazi i to potvrda o isplati kupoprodajne cijene u iznosu od 47.640 DEM koju su potpisali M. R.i Z. V., zatim kupoprodajni ugovori od 4. travnja 2001., koje su potpisali R. R., udovica pokojnog M. R. s jedne strane i kupci N. F., S. Z., I. N., T. S., Z. V., J. P. i da su se kupci na temelju potpisanih ugovora uknjižili u zemljišne knjige kao vlasnici kupljenih nekretnina.

 

8. Prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je M. R. prodao svoje nekretnine i da je nakon njegove smrti R. R. kao zakonska nasljednicima priznala vlasništvo kupcima pa predmet nasljeđivanja iza R. R. nisu mogle biti nekretnine o kojima se vodi ovaj spor niti ih je mldb. M. B. mogao naslijediti, da je tužitelj svoju vlasničku poziciju u odnosu na sporne nekretnine otkupio od S. M. te se upisao u Katastru kao posjednik nekretnina, da M. R. i R. R. na nekretnini nisu vršili nikakve posjedovne radnje niti su smatrali da im predmetna nekretnina pripada, da je posjed tužitelja zakonit, pošten i istinit i da je tužitelj najmanje kroz razdoblje od 10 godina, putem za to ovlaštene osobe poduzimao sve radnje vezane za realizaciju projekta, koji nije realiziran iz razloga na koje tužitelj nije mogao utjecati zbog čega su se na strani tužitelja ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću.

 

9. Ovakav stav prvostupanjskog suda je pogrešan te su osnovane žalbene tvrdnje tuženika u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

10. Ukoliko se posjed tužitelja odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1997. pa do podnošenja tužbe, činjenice važne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva treba utvrđivati sukladno odredbama članka 28. stavka 2. Zakona  vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., a preuzet je na temelju Zakona o preuzimanju Zakona bivše SFRJ ("Narodne novine" broj 53/91), odnosno odredbe članka 159 stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZV) koje potpuno jednako uređuju institut stjecanja prava vlasništva dosjelošću pa se na temelju članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

 

10.1. Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je posjed koji je zakonit, pošten i istinit. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno, ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. 2. Na temelju članka 13. ZV-a posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari. Tužitelj na nekretninama koje su predmet ovog postupka nikada nije uspostavio faktičnu vlast. Jedan dolazak na nekretninu od 1990. godine, pri kojem tužitelj nije znao niti na koju je nekretninu trebao doći jer su nekretnine u tom dijelu obrasle šumom i nisu vidljivi međašni znaci te upis u Katastar posjeda ne može predstavljati dostatan dokaz koji bi imao za posljedicu priznaje faktičnog stanja i njegovog pretvaranja u pravno stanje koje bi rezultiralo pravom vlasništva na predmetnim nekretninama. Isto tako poduzimanje pravnih radnji u svezi parcelizacije zemljišta, upisa u katastar i stjecanja prava vlasništva ne predstavlja posjedovanje nekretnine jer posjed mora biti efektivan, dakle stvarno i faktički vršen, što u ovom konkretnom slučaju nije utvrđeno. Osim toga tužitelj cijelo vrijeme zna da nije vlasnik predmetnih nekretnina i da nema u skladu sa zakonskim propisima temelj za stjecanje prava vlasništva u vidu pravnog posla, a s druge strane tuženik je svoje pravo vlasništva stekao  zakonito putem nasljeđivanja, koja činjenica je poznata i tužitelju pa potpuno neopravdano prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljev posjed barem pošten i da je protekom 20 godina posjedovanja stekao pravo vlasništva.

11. Kako iz utvrđenih činjenica u postupku proizlazi da tužitelj nema samostalan i kvalificiran posjed, da nema niti pošten posjed, odnosno da ne izvršava niti je izvršavao faktičnu vlast na nekretninama pa sukladno utvrđenom činjeničnom stanju nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ovaj drugostupanjski sud je na temelju  373. točka 3. ZPP-a prihvatio žalbu tuženika te je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. S obzirom da je prvostupanjska odluka preinačena i da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev tužitelja za njegovom nadoknadom, a tuženiku primjenom odredbe članka154. stavka 1. i članka. 155. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn umjesto postavljenog iznosa od 2.500,00 kn jer je u vrijeme sastava odgovora na tužbu vrijednost predmeta spora iznosila 10.000,00 kn pa i sudska pristojba za odgovor na tužbu iznosi 200,00 kn umjesto postavljenog iznosa od 2.500,00 kn te je prvostupanjski sud dužan tuženiku sudsku pristojbu za sastav odgovora na tužbu obračunati prema vrijednosti predmeta spora u tada naznačenom iznosu od 10.000,00 kn (v.p.s promijenjen na pripremnom ročištu na iznos od 210.000,00 kn), zatim zastupanja tuženika po odvjetniku na pripremnom ročištu od 16. siječnja 2020. i nastavku pripremnog ročišta od 30. rujna 2020. u iznosu od 1.250,00 kn po ročištu (50%) po Tbr. 9/2 Tarife i za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu na kojima su se izvodili dokazi od 24. studenog 2020. i 22. prosinca 2020. u postavljenom iznosu od 2.500,00 kn po ročištu, što ukupno iznosi 8.250,00 kn (bez sudske pristojbe). PDV iznosi 2.062,50 kn i sudska pristojba na odgovor na tužbu iznosi 200,00 kn pa su troškovi prvostupanjskog postupka iznose 10.512,50 kn. Tuženiku pripada i zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 3.750,00 kn s PDV-om. Ukupni troškovi koji pripadaju tuženiku iznose  1.892,96 eura/14.262,50 kn.

 

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Slavonski Brod, 27. prosinca 2023.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić