REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3095/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MCS VAGOHID Zrt., OIB 44185214145, Mohacs, Pick Mark Ut 1, Mađarska, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SEDLIĆ d.o.o., OIB 31937776003, Zagreb, Bukovačka cesta 265, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, radi isplate iznosa od 74.220,02 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-789/23 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-789/23 od 22. ožujka 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.563,40 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-789/23 od 22. ožujka 2024. Trgovački sud u Zagrebu utvrdio je da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku, pod rednim brojem 131., u iznosu od 74.220,02 EUR (točka I. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.198,12 EUR u roku od petnaest dana (točka II. izreke), odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.440,25 EUR (točka III. izreke).
2. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio primitak robe, koju činjenicu tužitelj tijekom postupka nije dokazao. Smatra da činjenica što je tuženik utužene račune knjižio u svojim poslovnim knjigama ne može biti dokaz o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je tuženik pretpostavljao da će mu tužitelj, na kraju, isporučiti robu. Ukazao je da nije jasno utvrđenje prvostupanjskog suda kako tuženik nije osporio obračun kamata jer je tuženik u odgovoru na tužbu osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
3. Protiv točke III. izreke navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu u navedenom dijelu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo da mu je sud neosnovano odbio priznati trošak sastava podneska od 14. lipnja 2023. i troška prijevoda izvatka iz sudskog registra.
4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio sve tuženikove žalbene navode te je predložio odbiti žalbu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.563,40 EUR.
5. Žalba tuženika je osnovana, no ne iz razloga koji se u njoj navode.
6. Nakon što je ispitao prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da nije pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 74.220,02 EUR koju je prijavio u predstečajnom postupku nad tuženikom i koju su mu dužnik i povjerenik osporili.
8. Među strankama nije bilo sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji, no sporno je je li tužitelj isporučio robu sadržanu u utuženim računima s obzirom na činjenicu da su dužnik i povjerenik u predstečajnom postupku nad tuženikom osporili navedenu tražbinu tvrdeći da je isporučen samo dio naručene robe.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji robe,
- da je tužitelj tuženiku ispostavio račune broj 9270059883 od 20. rujna 2021. i broj 9270060292 od 24. rujna 2021. za robu koja je specificirana u tim računima,
- da je prema otpremnicama i CMR listovima roba sadržana u navedenim ispravama predana prijevozniku UU, vl. obrta za cestovni [obrt] robe [obrt],
- da iz dopisa Ministarstva Financija, Porezne uprave od 5. veljače 2024. proizlazi da je tuženik utužene račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama i po njima izvršio odbitak pretporeza.
10. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 270. u vezi s čl. 48. st. 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ) ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 74.220,02 EUR. Sud je obrazložio da je tužitelj tuženiku izdao račune broj 9270059883 od 20. rujna 2021. i broj 9270060292 od 24. rujna 2021. za robu koja je specificirana u tim računima, koja je prema pratećoj dokumentaciji (otpremnicama i CMR listovima) predana prijevozniku UU, vl. obrta za prijevoz cestovne robe [obrt], radi isporuke tuženiku. Iz dopisa Ministarstva Financija, Porezne uprave od 5. veljače 2024. sud je utvrdio da je tuženik utužene račune evidentirao u svojim poslovnim evidencijama te po njima izvršio odbitak pretporeza. Na temelju navedenih utvrđenja o knjiženju računa u poslovnim knjigama tuženika i korištenju prava na odbitak pretporeza sud je zaključio da je tuženiku roba sadržana u utuženim računima nesumnjivo isporučena jer bi u suprotnom tuženik osporio predmetne račune za što bi priložio odgovarajuće dokaze. Stoga je primjenom odredbe čl. 221.b. ZPP-a utvrdio postojanje utužene tražbine i primjenom odredbi čl. 58. i čl. 59. Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe („Službeni list, Međunarodni ugovori“ broj 10/84) obvezao tuženika na podmirenje kupoprodajne cijene sadržane u utuženim računima.
11. Sporno je i u žalbenom stupnju postupka je li osnovana tužiteljeva tražbina u iznosu od 74.220,02 EUR.
12. Iz isprava u spisu proizlazi da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3261/21 od 2. studenog 2021. Slijedom te činjenice tužitelj je prijavio predmetnu tražbinu u predstečajnom postupku nad tuženikom i ta mu je tražbina osporena od strane dužnika i povjerenika. Tužitelj je kao vjerovnik osporene tražbine rješenjem prvostupanjskog suda od 21. ožujka 2023. upućen u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu odnosno primitak drugostupanjske odluke pokrenuti parnicu protiv predstečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.
13. Naime, odredba čl. 68. st. 3. SZ-a, koja je vrijedila do stupanja Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 36/22; dalje: ZIDSZ/2022), određivala je rokove za nastavak parnica koje su prekinute otvaranjem predstečajnoga postupka. Vjerovnik osporene tražbine mogao je nastaviti parnicu nakon sklopljenog predstečajnoga sporazuma ili obustave predstečajnoga postupka. Zakon ništa nije propisivao za pokretanje novih parnica niti parnica radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja koje pokreću osporavatelji.
14. Zakon o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona je izmijenio odredbu članka 68. SZ-a i odredio da se parnice za osporeni dio tražbine mogu nastaviti ili pokrenuti nakon sklopljenoga predstečajnoga sporazuma (ispravno potvrđenoga plana restrukturiranja) ili pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnoga postupka.
15. Vjerovnik čija je tražbina osporena i koji je upućen u parnicu, tražbinu može ostvarivati samo u skladu s prihvaćenim planom restrukturiranja što ima za posljedicu da tužitelj (vjerovnik osporene tražbine) tužbeni zahtjev mora odrediti u skladu s potvrđenim planom restrukturiranja. Stoga vjerovnik osporene tražbine ni ne može odrediti tužbeni zahtjev u parnici radi utvrđivanja osporene tražbine ako bi parnicu morao pokrenuti u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o utvrđenim/osporenim tražbinama.
16. Prema tome, tužbeni zahtjev u tom slučaju uz deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine treba sadržavati i kondemnatorni zahtjev u vidu namirenja te tražbine, ali samo na način kako je to određeno potvrđenim predstečajnim sporazumom.
17. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je pouzdajući se u pravilnost pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda o upućivanju u parnicu, podnio tužbu uzimajući u obzir rok za podnošenje tužbe kako mu je to odredio sud u rješenju poslovni broj St-3261/2021-91 od 21. ožujka 2023.
18. U takvoj pravnoj situaciji, kada je stranka postupila po pravomoćnom rješenju suda kojim mu je dana uputa u kojem postupku i kojim pravnim sredstvom može ostvarivati svoja prava, i u kojem roku, makar je takva uputa pogrešna i nema uporišta glede postojanja procesnih uvjeta u zakonu, stranka zbog takvog postupanja ne smije snositi štetne posljedice i sud ne smije zbog postupka stranke koji nije propisan zakonom, ali je dopušten odlukom suda trpjeti štetne posljedice glede pitanja dopuštenosti i postojanja pravnog interesa za tako poduzetu pravnu radnju.
19. Drugim riječima, iako je tužiteljeva tražbina u ovoj parnici slijedom rezultata dokaznog postupka pravilno u cijelosti utvrđena osnovanom, prvostupanjski sud je propustio uvažiti učinak predstečajnog sporazuma i time je nepravilno primijenio materijalno pravo jer je propustio pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev sukladno rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj St-3261/2021-135 od 10. siječnja 2024. kojim je, između ostalog, potvrđen predstečajni sporazum.
20. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
21. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, trebalo ju je u cijelosti ukinuti.
22. Trošak sastava odgovora na žalbu ovaj je sud, s obzirom na sadržaj tog podneska, ocijenio kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška po toj osnovi.
23. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud pozvati tužitelja da sukladno prestečajnom sporazumu uredi tužbeni zahtjev te potom donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku s pozivom na odgovarajuće materijalno pravo pri čemu će odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
