REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Ps-9/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja FD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bošku Kordiću, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženice FDF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Valentinu Jakovcu, odvjetniku iz Zagreba, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon zaključene glavne, neposredne i javne rasprave 12. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika te tuženice osobno, dana 17. prosinca 2024. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici FDF iz [adresa], da iseli iz kuće u [adresa] i [adresa] te dvorišta, koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], [adresa] sveukupne površine 1621 m2 (dvorište površine 1290 m2, kuća, [adresa] površine 121 m2 i kuća, [adresa] površine 210 m2) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te isto preda slobodno od svih osoba i stvari u posjed tužitelju FD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici FDF da tužitelju FD naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.306,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj FD sa dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 50,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj FD podnio je 2. rujna 2022. tužbu protiv tuženice FDF radi iseljenja iz kuće koja se nalazi u [adresa] i [adresa] te dvorišta, a koja kuća je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], [adresa] sveukupne površine 1621 m2 (dvorište površine 1290 m2, kuća, [adresa] površine 121 m2 i kuća, [adresa] površine 210 m2) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da navedeni prostor slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju. Zatražio je i plaćanje troškova postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik kuće koju tuženica drži u posjedu bez valjanog pravnog temelja. Kako tuženica odbija dobrovoljno iseliti iz predmetne nekretnine i istu predati tužitelju u posjed tužitelj je podnio tužbu temeljem odredaba čl. 161. i čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP).

3. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela kako je točno da je ona u posjedu navedene nekretnine na kojoj adresi ima prijavljeno boravište te tamo boravi sa dvoje maloljetne djece, unucima tužitelja. Navela je i to da je ona u braku sa sinom tužitelja ŽD od 13. srpnja 2013., te je u tijeku postupak savjetovanja pred nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad prije pokretanja sudskog procesa radi razvoda braka. Navela je kako nije korektno od tužitelja da prisilnim putem traži iseljenje nje i dvoje mlljt. djece koja su unuci tužitelja i to prije nego li je postupak razvoda braka pravomoćno dovršen.

4. Tuženica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je ulagala u predmetnu nekretninu te prije iseljenja traži isplatu određenog novčanog iznosa. Tuženica je tijekom postupka navodila da je kuća iz koje se traži njezino iseljenje njezin jedini dom te se pozivala na svoje pravo na dom.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u tužbu (list 1- 2), zemljišnoknjižni izvadak (list 4-5, 18), odgovor na tužbu (list 7-10), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, IX. Policijska postaja Zagreb od 06. prosinca 2022. (list 24, 115), račune (list 25-114), presudu Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel, poslovni broj Pp-2194/2023 od 13. prosinca 2023. (list 128-131),iskaz tužitelja kao stranke (list 124-125), iskaz tuženika kao stranke (list 125-126), iskaz svjedoka ŽD (list 137), iskaz svjedoka ND (list 138) i iskaz svjedoka ŠD (list 139).

6. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovom ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)), ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

7. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 161. ZVDSP u kojoj je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

8. Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP je propisano da vlasnik koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvaruje svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

9. Nesporno je između parničnih stranaka da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja FD, a što je utvrđeno i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 4-5).

10. Sporno je između parničnih stranaka je li tuženica dužna iseliti iz predmetne kuće u kojoj stanuje prije nego li joj tužitelj isplati određeni novčani iznos na ime ulaganja u kuću iz koje se traži iseljenje.

11. Tuženica se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka pozivala na pravo na dom zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava navodeći da joj je kuća iz koje se traži iseljenje jedino mjesto za stanovanje.

12. Članak 8. st. 1. Konvencije, između ostaloga, jamči poštovanje doma. Temeljna svrha tog ustavnog i konvencijskog jamstva jest zaštita pojedinaca od neosnovanog miješanja države u njihovo pravo na dom.

13. Tužitelj navodi da se tuženica bez ikakvog pravnog osnova nalazi u posjedu predmetne nekretnine obzirom da nema nikakav pravni temelj za posjedovanje iste.

14. Iz iskaza tužitelja kao stranke (list 124-125) proizlazi da je tuženica u braku sa njegovim sinom, ali je u tijeku postupak razvoda braka. Nakon prestanka njihove bračne zajednice sin je došao živjeti u njegovu kuću još u kolovozu 2022., a tuženica je ostala živjeti u kući koja se nalazi u istom dvorištu do kuće u kojoj žive sin i on. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako tuženica može odseliti u obiteljsku kuću svojih roditelja, koja kuća je četiri kuće dalje od njihove kuće, ali ona to odbija. Proizlazi nadalje kako je tuženica živjela u kući svojih roditelja četiri mjeseca, a u kuću iz koje traži iseljenje znala je povremeno dolaziti. Kuća je u njegovom vlasništvu te obzirom na situaciju između nje i njegovog sina više ne želi da tuženica živi u toj kući. Proteklih 11 godina plaćao je režije za tu kuću, ali više to ne želi. Tužitelj je naveo kako tuženica i njegov sin imaju dvoje zajedničke mlljt. djece koja djeca većinu vremena provode kod njega, a preostalo vrijeme su kod roditelja tuženice. Kako tuženica radi probleme tužitelju na način da onemogućava majstore da obavljaju građevinske radove na kući te imajući u vidu da tuženica ima gdje živjeti podnio je tužbu radi iseljenja tuženice obzirom da ista dobrovoljno ne želi iseliti iz nekretnine koja je u njegovom vlasništvu.

15. Iz iskaza tuženice kao stranke (list 125-126) proizlazi da je točno da je u tijeku postupak razvoda braka nje i sina tužitelja te da od kolovoza 2022. ne žive zajedno. Sa djecom je ostala živjeti u kući u kojoj su živjeli do tada, a suprug je otišao živjeti u kuću kod svojega oca koja se nalazi u istom dvorištu. Ne želi izaći iz kuće koja je u vlasništvu njezinog svekra iz razloga što su i ona i njezini roditelji ulagali u tu kuću tako da ona želi da ju tužitelj isplati kako bi novac dobiven od tužitelja iskoristila kao učešće za kredit radi kupnje stana. Proizlazi kako roditelji tuženice nisu suglasni da se ona doseli k njima iz razloga što su i oni ulagali u tu kuću te ne bi željeli da ona samo tako ode iz te kuće bez ikakve isplate. Kuća u kojoj živi sa mlljt. djecom primarni je dom djece te je i to razlog zašto se ne želi iseliti.

16. Iz iskaza svjedoka ŽD proizlazi da je još uvijek suprug tuženice FDF, ali je postupak razvoda braka u tijeku te nema mogućnosti da se njihov odnos popravi i da se pomire. U braku su bili osam godina te su živjeli u ovoj kući iz koje njegov otac, ovdje tužitelj traži iseljenje tuženice. Kada su počeli živjeti u toj kući ona je bila dovršena te je na nju bila navučena fasada. U razdoblju kada je živio sa tuženicom u toj kući napravljena je kupaonica u donjem dijelu kuće te je zazidana veranda. Kuća je dakle bila namještena i moglo se u njoj živjeti. U kući je bio i namještaj jedino je tuženica nakon udaje donijela namještaj za spavaću sobu i tuš kadu. U braku je rođeno dvoje zajedničke djece. Nakon što je došlo do problema između tuženice i njega on je odselio u kuću svojih roditelja koja kuća se nalazi u istom dvorištu gdje i kuća u kojoj su zajedno živjeli, a tuženica je ostala živjeti u toj kući u kojoj su do tada živjeli sa djecom. Djeca većinu vremena provode u kući njegovih roditelja gdje i on živi ili su kod roditelja tuženice koji žive u kući koja je malo dalje od njihove kuće u istom mjestu. Tuženica povremeno dolazi u ovu kući iz koje se traži iseljenje. Nije mu poznato je li tuženica i prespava u toj kući ili samo povremeno dolazi. Ostatak vremena boravi u kući svojih roditelja. Proizlazi kako tuženica može otići živjeti u kuću svojih roditelja, ali to odbija prije nego joj isplate određeni novčani iznos radi ulaganja u kuću iz koje se traži iseljenje.

17. Iz iskaza svjedoka ND, koji je brat tuženice, proizlazi da je upoznat sa cjelokupnom situacijom. Nakon što je došlo do problema u braku između njegove sestre i njezinog supruga njezin suprug odselio u kuću svojih roditelja. Tuženica povremeno živi u kući u kojoj su svi zajedno živjeli, dakle ona, suprug i dvoje maloljetne djece, a povremeno živi u kući njihovih roditelja u kojoj živi i on. Njihova kuća udaljena je od kuće iz koje se traži iseljenje otprilike 200 do 300 metara. Tuženica povremeno bude u kući iz koje se traži iseljenje na način da tamo i prespava. Djeca tuženice povremeno borave s njom, povremeno su kod njih, a povremeno u kući tužitelja. Nije mu poznato da li i maloljetna djeca prespavaju u kući iz koje se traži iseljenje s tuženicom ili su oni u kući kod oca u to vrijeme. Tuženica kod njih ima svoju sobu gdje boravi sa svojom djecom u vrijeme dok je kod njih. Kuća iz koje se traži iseljenje bila je pod krovom, imala je stolariju i fasadu kada je tuženica otišla tamo živjeti, dok je u unutrašnjosti trebalo vršiti adaptaciju i uređivati prostoriju. U kući nije bila provedena struja, voda niti grijanje. Te radove izvodili su njegov otac i on.

18. Iz iskaza svjedoka ŠD, oca tuženice, proizlazi da mu je poznato da je došlo do problema u braku između tuženice i njezinog supruga. Nakon tih problema tuženica je sa djecom ostala u kuću iz koje se traži iseljenje, ali povremeno dođe u njegovu kuću te ponekad i prespava kod njega. U njegovoj kući nema uvjeta za život jer je taj dio u kojem ona boravi, kada je kod njih, pun vlage te bi sve trebalo renovirati kako bi bilo podobno za život. On nema financijskih sredstava za to, ali smatra da bi se sa novcem koji je uložio u kuću tužitelja mogao renovirati prostor u njegovoj kući gdje bi tuženica mogla živjeti sa svojom djecom. Djeca od tuženice uglavnom borave u kući kod tužitelja, a borave i u ovoj kući iz koje se traži iseljenje ili u kući u kojoj živi tužitelj koja se nalazi u istom dvorištu. Djeca nakon škole dođu kod njega, pojedu, a onda odu kod tužitelja, ne zna u koju kuću točno. Smatra kako bi tužitelj trebao pronaći adekvatni stambeni prostor za tuženicu jer kod njega nema uvjeta za normalan život. U kuću iz koje se traži iseljenje uložio je određena financijska sredstava, a sada se tuženica od tamo mora iseliti.

19. Nije sporno između parničnih stranaka da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja FD te da tuženica povremeno stanuje u kući sagrađenoj na predmetnoj nekretnini. Također nije sporno niti to da tuženica tužitelju ne plaća nikakvu najamninu za korištenje predmetne kuće.

20. Kako se tuženica tijekom postupka pozvala na pravo na dom sud je proveo test razmjernosti kako bi utvrdio je li došlo do povrede prava na dom u konkretnom slučaju.

21. U primjeni odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja, a predmetna kuća predstavlja dom tuženice FDF obzirom da u toj kući živi.

22. Miješanje javne vlasti jeste svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima pa tako značenje miješanja ima i presuda za iseljenje, a što u konkretnom slučaju ovdje tužitelj i traži.

23. Iznimke od zabrane miješanja propisane su u čl. 8. st. 2. Konvencije s tim da, može li neka od propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.

24. Cilj testa razmjernosti jeste dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije, a konkretno, u parnicama za iseljenje test razmjernost zapravo odgovara na pitanje bi li nalog za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.

25. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja s tim da negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.

26. Što se tiče prvog pitanja je li miješanje utemeljeno na zakonu, u konkretnom slučaju jeste jer tužitelj kao vlasnik stana traži iseljenje tuženice primjenom odredbe čl. 161. ZVDSP.

27. Što se tiče drugog pitanja, a to je je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, u konkretnom slučaju jeste obzirom da tužitelj kao vlasnik temeljem čl. 30. ZVDSP ima pravo da se tom stvari i koristi i od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, s tim da, a u granicama gore navedenim, ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

28. Što se tiče trećeg eliminacijskog pitanja, a to je je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, valja reći da je miješanje nužno ako isto opravdava cilj, a ovdje, kao što je to i gore navedeno, postoji legitimni cilj vlasnika da se koristi svojom stvari na način kako on smatra da treba. Nadalje miješanje je nužno ukoliko se ne može postići primjenom blaže mjere, zatim ako postoji "neodgodiva društvena potreba", te ako je miješanje razmjerno toj potrebi u čemu domaći sudovi uživaju slobodnu procjenu glede te razmjernosti.

29. Dakle, u konkretnom slučaju na sva tri eliminacijska pitanja odgovor je pozitivan, što znači da tuženici nije povrijeđeno pravo na dom te da nema pravo na zaštitu predviđenu odredbom čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 8. Konvencije.

30. Ovaj sud, prije svega navodi da se ovdje radi o sukobu dva privatna interesa jer su i tužitelj i tuženica fizičke osobe. Tuženica se nalazi u posjedu predmetne kuće koja je vlasništvo tužitelja, a za korištenje kuće ne plaća nikakvu najamninu.

31. Naime, pravo na dom ne podrazumijeva samo stanovanje, nego podrazumijeva i obveze, a to je prije svega obveze plaćanja naknade za korištenje stana vlasniku, i stoga, po mišljenju ovog suda, tužitelju kao vlasniku nekretnine na kojoj je sagrađena obiteljska kuća nametao bi se prekomjerni teret da u kući ostane osoba koja kuću bespravno koristi te u ostvarivanju svog prava na dom vlasniku kuće ne plaća nikakvu naknadu za korištenje. Tuženica je u svom iskazu na jasan način rekla kako nema namjeru iseliti iz kuće sve dok joj tužitelj ne plati određeni iznos novca na ime ulaganja u predmetnu nekretninu.

32. Tijekom cijeloga postupka tuženica je navodila kako su ona i njezini roditelji ulagali određena novčana sredstva u kuću iz koje se traži njezino iseljenje te ona ne želi iseliti iz kuće dok joj tužitelj ne isplati određeni novčani iznos. Tuženica međutim, nije podnijela protutužbeni zahtjev u ovom postupku radi isplate izvršenih ulaganja niti je u spis dostavila dokaz da je podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine ili radi isplate određenog novčanog iznosa po osnovi ulaganja u predmetnu nekretninu. Tuženici se daje do znanja da u konkretnom slučaju u kojemu se traži njezino iseljenje nema mjesta dokazivanju što je sve uloženo u nekretninu iz koje se traži iseljenje, niti tko je to financirao, već se to treba dokazivati u drugom postupku. Sud nema razloga ne vjerovati iskazu svjedoka ND i ŠD, brata i oca tuženice da su oni vršili određene radove na kući iz koje se traži iseljenje, ali kao što je već naprijed navedeno to nije predmet ovoga postupka. Kako je tijekom postupka utvrđeno da tuženica povremeno boravi i u kući svojih roditelja kao i njezina mlljt. djeca sud smatra kako tuženica ima gdje boraviti te prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za iseljenje ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom tuženice.

33. Iskazi tužitelja, tuženice i svih saslušanih svjedoka u bitnome se podudaraju. Iz iskaza svih saslušanih proizlazi kako je tuženica zajedno sa svjedokom ŽD živjela u kući koja je u vlasništvu njegovoga oca FD sve do 2022., kada je došlo do problema u njihovom braku. Nakon toga je ŽD odselio u drugu kuću koja je također u vlasništvu njegovog oca FD, a tuženica je ostala stanovati u kući koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], a nalazi se u istom dvorištu u kojemu i kuća u kojoj sada stanuje njezin suprug ŽD zajedno sa svojim roditeljima. Sama tuženica je navodila kako povremeno ode u kuću svojih roditelja koja se nalazi u blizini kuće iz koje se traži njezino iseljenje što su također potvrdili i tužitelj i svjedoci ŠD i ĐD i svjedok ŽD.

34. Nakon provedenog postupka sud zaključuje da tuženica ima gdje živjeti, bez obzira što je njezin otac govorio kao dio u kojemu boravi dok je kod njega nije podoban za stanovanje, a jedini razlog poradi kojega ne želi iseliti iz kuće koja je u vlasništvu njezinog svekra je taj što želi da joj se isplate određena novčana sredstva na ime ulaganja u predmetnu nekretninu. Kao što je i tijekom postupka tuženici bilo rečeno kako se problem ulaganja u nekretninu rješava u drugom postupku i ovim putem se istoj savjetuje kako bi i za tuženicu i za mlljt. djecu najbolje bilo da iseli iz predmetne nekretnine, a da svoja prava po osnovi ulaganja u nekretninu koja je u vlasništvu tužitelja ostvaruje u nekom drugom postupku.

35. Sud smatra da je iseljenje tuženice nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja, pri čemu je sud u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira, jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, te imajući u vidu navode tuženice kako ona nema namjeru iseliti iz kuće prije nego joj tužitelj isplati određeni novčani iznos na ime izvršenih ulaganja. U konkretnom slučaju zaštita prava vlasništva tužitelja preteže nad pravom tuženice na dom.

36. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, a da tuženica drži nekretninu bez valjane pravne osnove sud je pozivom na odredbe čl. 161 st. 1. ZVDSP u svezi sa čl. 30. ZVDSP usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženici da iseli iz predmetne nekretnine.

37. Odluka o troškovima postupka u skladu je sa odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tako je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.306,54 eura (točka II. izreke), a koji trošak je tužitelju odmjeren ovisno o vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 5. prosinca 2023., 4. ožujka 2024. i 12. studenog 2024., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) trošak zastupanja na ročištu 26. travnja 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife), trošak sastava podneska od 12 prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak sastava podneska od 28. travnja 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/2 Tarife) i trošak sastava podneska od 18. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife). Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 eura i na presudu 30,00 eura.

38.

Kamate na trošak postupka u skladu su sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.

39.

Tužitelj je odbijen s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 50,00 eura (točka III. izreke). Za sastav podneska od 18. ožujka 2024. tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife) umjesto zatraženih 100,00 eura (Tbr. 8/2 Tarife) iz razloga što u navedenom podnesku tužitelj obavještava sud da je izabrao novog punomoćnika pa taj podnesak spada u kategoriju ostalih podnesaka.

40.

Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 17. prosinca 2024.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice

3. nalog tužitelju da plati pristojbu na presudu u iznosu od 53,08 eura

4. presuda nepravomoćna

5. vidi upisnik ''Ps''

6. kal. 15 dana