Poslovni broj: Usž-975/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu NĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-190/2023-7 od 15. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I.

Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: poslovni broj: UsI-190/2023-7 od 15. siječnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363- 03/22-04/14, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 16. studenoga 2022.

III. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/14- 008/9079, URBROJ: 251-13-32-1/002-21-7-JIM od 22. studenoga 2021.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.187,50 €, (dvijetisućestoosamdesetsedameura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-04/14, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 16. studenoga 2022. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora (točka II izreke).

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/14- 008/9079, URBROJ: 251-13-32-1/002-21-7-JIM od 22. studenoga 2021., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za 587,36 m3 ozakonjene nezakonito izgrađene zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 26.431,20 kn, sukladno proračunu troškova o komunalnog doprinosa, KLASA: UP/I-363-02/14-008/9079, URBROJ: 251-13-32/007-21-5 od 21. listopada 2021., uz ostala prateća utvrđenja precizirana točkama 2. - 4. izreke.

2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da za vrijeme prvostupanjskog spora nije provedena rasprava, unatoč tome što nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 36. Zakona o upravnim sporovima. Citirajući odredbu članka 84. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.i 110/18., dalje: ZKG/18) i članaka 94. stavka 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 47/08., 18/11., 78/12., 73/13., 26/15., 44/16., 115/16, dalje OPZ/08) smatra da je pobijano rješenje neosnovano, budući da je prvostupanjsko rješenje doneseno 22. studenoga 2021., odnosno nakon proteka prava za utvrđenjem komunalnog doprinosa i naplatu istog. Ističe da ostaje kod prigovora zastare, obzirom da je rješenje o ozakonjenju nezakonito izgrađene građevine postalo pravomoćno 28. ožujka 2014., stoga da je apsolutni rok zastare počeo teći 1. siječnja 2015.

2.1. Tvrdi da je u konkretnom predmetu mjerodavna Odluka o komunalnom doprinosu Grada Zagreba od 24. srpnja 2013., a sukladno kojoj ga je, temeljem odredbe članka 12. stavka 2. trebalo osloboditi od obveze plaćanja komunalnog doprinosa i to u 100%-tnom dijelu, obzirom da se domaćinstvo tužitelja u vrijeme nastanka obveze sastojalo od pet članova. Smatra pogrešnim da je ispunjenje pretpostavki za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa trebalo utvrditi na temelju podataka o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći u Republici Hrvatskoj za 2020. godinu. Opetovano naglašava da smatra pogrešnim stav suda da ne postoji zastara utvrđenja komunalnog doprinosa, jer je suprotan odredbi članka 83. Općeg poreznog zakona, kao i pravnoj sigurnosti, kao i da je okolnosti bitne za oslobođenje od plaćanja obveze komunalnog doprinosa trebalo utvrditi na temelju činjenica koje su postojale u trenutku donošenja navedenog rješenja, a ne na temelju činjenica koje su postojale u trenutku kad je nastala osnova za donošenje tog rješenja, a što je trenutak pravomoćnosti rješenja o ozakonjenju. Tvrdi da ga se ovakvim postupanjem stavlja u položaj apsolutne pravne nesigurnosti, jer protekom vremena, osim što se mijenja njegovo financijsko stanje, mijenjanju se i odluke o komunalnom doprinosu koje definiraju parametre za obračun visine komunalnog doprinosa, a koje postupanje je u suprotnosti i s odredbom članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova postupka tužitelju. Potražuje trošak sastava žalbe. 3 . Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), ovaj Sud smatra da presuda prvostupanjskog suda nije zakonita.

6. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema stavku 4. citiranog članka Zakona, nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

7. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Upravni odjel za prostorno uređenje prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela obračun komunalnog doprinosa dopisom od 25. kolovoza 2014. (zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 28. kolovoza 2014.), u prilogu kojeg je dostavio rješenje o izvedenom stanju, arhitektonsku snimku izvedenog stanja te presliku zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Iz navedenog dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo i komunalne poslove proizlazi da o toj radnji tužitelj nije bio obaviješten.

8. Stoga se u okolnostima konkretnog slučaja prva radnja u postupku ne može smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa, koje podatke je dostavilo tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju obzirom da o toj radnji stranka, tužitelj, nije imao saznanja niti se na isto mogao očitovati pa je u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu ZKG/18, odnosno nakon 4. kolovoza 2018., zbog čega je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00,129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje u tekstu: ZKG/95).

9. Budući da odredbe ZKG/18-a, ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnih doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarjeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 4. ožujka 2014., postalo pravomoćno (a time i izvršno) 28. ožujka 2014., te da je sukladno citiranoj odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015., što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika 16. studenoga 2022., protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona za utvrđenje te obveze.

11. Slijedom svega navedenog ovaj Sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na eventualnu mogućnost oslobođenja od obveze plaćanja komunalnog doprinosa, obzirom da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, zbog čega je ovaj Sud žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporenu presudu i upravna rješenja, obzirom da nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, jer je njegova žalba usvojena i osporeni akti poništeni, trebalo mu je pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a priznati trošak zastupanja na ime troška sastava tužbe i žalbe, koji iznos odmjeren u zatraženom iznosu ukupno iznosi 2.187,50 €, a koji troškovi padaju na teret tuženika, koji je spor izgubio.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić