REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4373/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja, i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB: 55545787885, Vončinina 3, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Split, Split, R. Boškovića 22, OIB: 65717231356, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-474/2022-15 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-474/2022-15 od 7. listopada 2024. u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-474/2022-15 od 7. listopada 2024. u točkama I. i III. i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 171.952,14 EUR / 1.295.573,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 106.581,80 EUR sa zakonskim zateznom kamatom od 7. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-474/2022-15 od 7. listopada 2024. odlučeno je:

„I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 171.952,14 EUR/ 1.295.573,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.04.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.“

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi: „Nalaže tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 560.211,41 EUR/ 4.220.912,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.04.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati parnični trošak u iznosu od 78.197,50 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.“

2. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je žalbu podnio protiv presude u točkama II. i III. zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka posebno se poziva na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. i dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi mu trošak parničnog postupka ili presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika kao neosnovane.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Tuženikova žalba je osnovana.

8. Presuda je ispitana sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Vlada Republike Hrvatske je 20. rujna 2012. donijela odluku o postupku realizacije dodatnog investicijskog ciklusa cestogradnje na javnim cestama u Republici Hrvatskoj, a radi realizacije dodatnog investicijskog ciklusa Hrvatskim cestama d.o.o. su odobrena dodatna financijska sredstva u iznosu od 400.000.000,00 kn. Tužitelj je 10. listopada 2012. s tuženikom, a na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske, sklopio Sporazumu o realizaciji projekta Izgradnje/investicijskog ulaganja/rekonstrukcije na županijskim i lokalnim cestama Splitsko-dalmatinske županije (dalje: Sporazum). Prema Tablici rasporeda sredstava za investicijski program za Splitsko-dalmatinsku županiju bilo je predviđen iznos od 17.600.000,00 kn prema popisu za pet projekata (list 29. spisa).

10. Iz Sporazuma proizlazi da je namjera stranaka bila da se ne prijeđe ugovoreni limit od 17.600.000,00 kn i u taj iznos se trebala uklopiti cjelokupna realizacija projekta obnova cesta prema popisu projekata za Splitsko-dalmatinsku županiju, a tuženik je bio odgovoran za realizaciju svog dijela poslova iz projekta ako bi došlo do kašnjenja (članak 2. Sporazuma). Odredbom članka 3. stavka 2. Sporazuma određeno je da ako bi vrijednost najpovoljnije ponude, u postupku nabave, premašila vrijednost koja je za pojedini projekt određena odlukom iz članka 1. ovog Sporazuma, Županijska uprava cesta (dalje: ŽUC) se u slučaju sklapanja ugovora po istoj ponudi obvezuje snositi financiranje tako utvrđene razlike između planirane vrijednosti i cijene na koju je sklopljen Ugovor sa izvođačem. ŽUC u ovom slučaju ima pravo u roku od 5 dana od dana otvaranja ponuda tražiti obustavu, odnosno poništenje postupka javne nabave te nesklapanje ugovora s izvođačem ako nije spreman snositi financiranje razlike između planirane vrijednosti i odabrane, odnosno najpovoljnije ponude za pojedini projekt. Stavkom 3. određeno je da razliku u visini iz stavka 2. ovog članka ŽUC se obvezuje isplatiti Hrvatskim cestama d.o.o. (dalje:HC) u roku od 45 dana od poziva na isplatu. Stavkom 4. određeno da je ako bi vrijednost realizacije predmetnog projekta premašila vrijednost na koji je sklopljen ugovor s izvođačem iz razloga za koje je odgovoran ŽUC (nedostaci u projektnoj dokumentaciji ili drugi razlozi koji se tiču pripreme za realizaciju projekta) ŽUC se obvezuje snositi financiranje tako utvrđene razlike preko ugovorenog iznosa. Ako u slučaju iz prethodnog stavka ovog članka ŽUC ne bi imao interes za nastavak realizacije predmetnog projekta, tada stranke Sporazuma mogu posebnim ugovorom urediti svoje odnose na način da HC raskine ugovor koji su sklopili s izvođačem radova, a ŽUC de obvezuje snositi svu štetu koja bi zbog tog raskida nastala HC-u bilo prema izvođaču bilo prema trećim osobama (list 36. spisa).

11. Prema investicijskom programu za Splitsko-dalmatinsku županiju bio je određen iznos od 17.600.000,00 kn.

12. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu iznosa od 5.516.490,91 kn koji je tužitelj platio na ime radova izvršenih u realizaciji projekta izgradnje cesta Splitsko-dalmatinske županije preko iznosa od 17.600.000,00 kn.

13. Prvostupanjski sud je ocjenom priloženih isprava i iskaza svjedoka SĆ djelatnika tuženika, tehničkog koordinatora utvrdio da tužitelj osnovano potražuje iznos od 171.952,14 EUR, a da nije osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 560.211,41 EUR koja se odnosi na rekonstrukciju županijske ceste 6180 Zagvozd - Poljica - Grubine, koja investicija je realizirana dijelom 2012. godine, a dijelom 2013. godine za ugovoreni iznos od 3.783.525,76 kn, a potrošeno je 3.782.761,00 kn jer tužitelj nije dokazao da je navedena cesta predana na održavanje tuženiku u okviru zakonske djelatnosti tuženika sukladno Zakonu o cestama („Narodne novine“ broj 84/11). Tužitelj je na temelju računa Geoprojekt d.d. potraživao iznos od 109.314,92 kn za geodetske radove, a na temelju Ugovora broj 800-2012/157, koji je tužitelj zaključio s IGH d.d. i CSS d.o.o. za kontrolna ispitivanja i nadzor, obavljen na dionicama Splitsko dalmatinske županije, potražuje iznos od 328.835,94 kn, sveukupno iznos 438.150,86 kn. Prvostupanjski sud je u odnosu na ove troškove utvrdio da je tužitelj na temelju narudžbenice broj 33/800 od 19. listopada 2012. naručio stručni geodetski nadzor od strane Geoprojekt d.d. županijsku cestu oznake 6129 Blizna Donja - Mamuti, ŽC 6252 Hvar – Stari Grad i ŽC 6180 dionica Poljica - D60, te je ispostavljen račun na iznos od 74.824,19 kn. Tužitelj je s IGH d.d. zaključio Ugovor od 22. listopada 2012. kojim je tužitelj povjerio izvršitelju obavljanje usluge kontrolnih ispitivanja materijala i radova te tehnički nadzor nad izvanrednim održavanjem županijskih i lokalnih cesta, između ostalog i za Splitsko-dalmatinsku županiju u iznosu od 328.835,94 kn. Međutim, iz navedenih obračuna realiziranih radova kontrole, ispitivanja materijala i tehnološkog nadzora nije razvidno na koje se sve dionice odnosi, a tuženik je osporavao ove troškove jer da oni ne proizlaze iz Sporazuma kao obveza koju bi tuženik trebao snositi. Prvostupanjski sud je u odnosu na ove troškove ocijenio da nisu nastupile pretpostavke iz članka 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO) kojim je regulirano obavljanje tuđeg posla bez naloga. Ocjena je prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi se radilo o nužnim i korisnim radovima za tuženika, radi čega smatra da je trebalo provesti vještačenje po vještaku građevinske struke kako bi se utvrdila osnovanost i visina ove tražbine, a što tužitelj nije predložio pa stoga sud nije mogao utvrditi radi li se o opravdanim i korisnim radovima koji bi padali na teret tuženika. Kako je odbijen tužiteljev zahtjev za iznos troškova izvanrednog održavanja dionice Poljica za 502.058,79 EUR / 3.782.761,99 kn, koliko iznosi obračun izvedenih radova i za troškove geodetskog nadzora,kontrole i ispitivanja u iznosu od 58.152,61 EUR / 438.150,86 kn, jer tužitelj nije dokazao da se radi o opravdanim i nužnim troškovima, to je slijedom ovih utvrđenja zaključak je prvostupanjskog suda bio da bi iznos od 171.952,14 EUR / 1.295.573,43 kn bio osnovan i stoga je obvezao tuženika da tužitelju naknadi od 171.952,14 EUR na temelju članaka 336. i 342. ZOO-a.

14. Prema priloženom Popisu projektata za financiranje u investicijskom ciklusu 2012. godine Županijske uprave za ceste Splitsko-dalmatinske županije (dalje: Popis projekata) koji je u prilogu Sporazuma proizlazi da je predviđeno pet projekata, za četiri projekta su navedeni nazivi dionica ceste, vrsta radova (rekonstrukcija ceste), dužina dionice izražena u metrima, peti projekt je označen kao razne dionice, a opis radova je metalna zaštitna ograda. Ukupna vrijednost radova iznosi 17.600.000,00 kn (list 39. spisa). Iz tužiteljevog dopisa od 31. prosinca 2014. kojim poziva tuženika na plaćanje više potrošenog iznosa od predviđenog u iznosu od 5.516.490,91 kn proizlazi da vrijednost izvršenih radova ukupno iznosi 23.116.490,91 kn prema sklopljenim ugovorima s izvoditeljima i prema opisanim radovima za izvanredno održavanje županijskih cesta, za rekonstrukciju županijske ceste, nabavu i ugradnju odbojne ograde, za geodetske radove i kontrolu ispitivanja i nadzor (list 40. spisa). Prema priloženim privremenim situacijama, računima proizlazi da je naručitelj radova tužitelj (list 41. - 327.spisa), u priloženim Ugovorima o javnoj nabavi naručitelj je tužitelj koji je s izvođačima radova sklapao ugovore.

15. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima ovaj sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je za iznos izvanrednog održavanja od 502.058,79 EUR na dionici ŽC 6180 Poljica - Grubine-D60 pravilno odbijen tužiteljev zahtjev na isplatu jer nakon izvršenih radova, a po Odluci Vlade Republike Hrvatske o razvrstavanju javnih cesta („Narodne novine“ broj 94/14) dionica oznake ŽC 6180 Poljica - Grubine-D60 razvrstana u državne ceste oznake DC-76, koja odluka je stupila na snagu 8. kolovoza 2014. i prije nego što je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje. Kako je navedena dionica razvrstana kao državna cesta tužitelj nema osnove potraživati predmetni iznos od tuženika. Tome je za dodati da troškovi Geoprojekt d.d. u iznosu od 109.314,92 kn za geodetske radove i troškovi za kontrolna ispitivanja i nadzor iz Ugovora broj 800-2012/157 zaključen s IGH d.d. i CSS d.o.o. u iznosu od 328.835,94 kn, sveukupno iznos od 438.150,86 kn nisu bili predviđeni Sporazumom niti su obuhvaćeni Popisom projekata. Upravo je tužiteljeva obveza bila imenovati nadzornog inženjera iz redova HC-a ili odobrenom po HC-u nakon javnog nadmetanja u smislu članka 7. stavka 3. Sporazuma. Dakle kako navedeni troškovi geodetskih radova i troškovi za kontrolna ispitivanja i nadzor nisu bili obuhvaćeni Sporazumom, a niti je tužitelj dokazao da je tuženik preuzeo obvezu podmirenja troškova nastalih s te osnove, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu iznosa od 438.150,86 kn.

16. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, te u smislu citirane odredbe Zakona o parničnom postupku svaka stranka je dužna dokazati one činjenice koje joj idu u prilog. Iz priloženog Popisa projekata proizlazi da nisu navedene vrijednosti svakog pojedinog projekta od ukupno pet predviđenih za financiranje (list 39. spisa). Kako nisu poznate planirane vrijednosti svakog pojedinog projekta stoga nije poznata niti razlika po pojedinom projektu između planirane i najpovoljnije ponude za svaki pojedini projekt kako je to predviđeno u članku 3. stavku 2. Sporazuma. Nadalje prema odredbi članka 3. stavak 4. Sporazuma proizlazi da ako bi vrijednost realizacije predmetnog projekta premašila vrijednost na koju je sklopljen ugovor s izvođačem iz razloga za koje odgovoran tuženik, a odnosi se na nedostatke u projektnoj dokumentaciji ili drugi razlozi koji se tiču realizacije projekta da bi u tom slučaju tuženik snosio financiranje ako tako utvrđene razlike prelaze ugovoreni iznos. Tužitelj u konkretnom slučaju nije tvrdio da je tuženik odgovoran u smislu članka 3. stavka 4. Sporazuma. Ovaj sud nalazi da je pravilnom primjenom odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a valjalo zaključiti da tužitelj nije dokazao da bi obveza tuženika bila naknaditi i iznos od 171.952,14 EUR. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 171.952,14 EUR obrazlažući svoju odluku da je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 560.211,41 EUR pa da je slijedom toga osnovan zahtjev za preostali iznos od 171.962,14 EUR. Ovaj zaključak prvostupanjskog suda nije moguće ispitati jer prvostupanjski sud nije dao razloge u prilog svoje odluke. Tuženik stoga osnovano navodi da je presuda u tom dijelu zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Takvim postupanjem prvostupanjskog suda počinjena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a ocjenom isprava u spisu može utvrditi odlučne činjenice za ocjenu žalbenih navoda o pogrešnoj ocjeni prvostupanjskog suda glede osnovanosti tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju na tužitelju je bilo da dokaže obvezu tuženika na isplatu iznosa od 5.516.490,91 kn. Odredbom članka 3. stavka 2. Sporazuma bila je predviđena obveza tuženika snositi financiranje razlike između planirane vrijednosti za svaki pojedani projekt i cijene za koju je sklopljen Ugovor s izvođačem. Dakle da bi se utvrdila razlika u cijeni valjalo je utvrditi planiranu vrijednost svakog pojedinog projekta da bi se mogla utvrditi razlika cijene, a kako planirane vrijednosti za pojedani projekt nisu navedene u Popisu projekata priloženih uz Sporazum, to se ne mogu utvrditi niti razlike u cijeni po pojedinim projektima, a slijedom toga niti tuženikova obveza financiranja kako je to predviđeno člankom 3. stavkom 2. Sporazuma. Tužitelj nije niti tvrdio da je tuženik dostavio nedostatnu projektnu dokumentaciju niti je navodio druge razloge koji se tiču pripreme za realizaciju projekta koji bi utjecali na vrijednost realizacije pojedinog projekta, a za što bi bio odgovoran tuženik u smislu članka 3. stavka 4. Sporazuma. Slijedom navedenog valjalo je zaključiti da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine i za iznos od 171.952,14 EUR.

17. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti odluku o trošku postupka i tuženiku sukladno uspjehu u parnici dosuditi trošak postupka prema članku 154. stavku 1. ZPP-a, postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa). Tuženik ima pravo na naknadu troška odgovora na tužbu po Tbr. 8. t. 1. Tarife 5250 bodova, za zastupanje na ročištu 12. rujna 2018. po Tbr. 9. t. 5. Tarife 50 bodova, za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2019. po Tbr. 9. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 20. veljače 2019. po Tbr. 9. t. 5. Tarife 50 bodova, za zastupanje na ročištu 26. veljače 2020. po Tbr. 9. t. 1. Tarife 5250 bodova, za zastupanje na ročištu 16. rujna 2020. po Tbr. 9. t. 1. Tarife 5250 bodova, trošak podneska od 22. rujna 2020. po Tbr.8.t.1. Tarife 5250 bodova, za zastupanje na ročištu 16. studenog 2020. po Tbr. 9. t. 1. Tarife 5250 bodova, za zastupanje na ročištu 11. siječnja 2021. po Tbr. 9. t. 1. Tarife 5250 bodova, za zastupanje na ročištima 20. siječnja 2021., 17. ožujka 2021., 26. travnja 2021., i 7. srpnja 2021. po Tbr. 9. t. 5. Tarife 50 bodova, tuženik nema pravo na naknadu troška za zastupanje na ročištu 16. studenog 2022. jer to ročište odgođeno rješenjem suda od 3. studenog 2022., tuženik ima pravo na naknadu troška za ročišta 16. veljače 2023., 4. svibnja 2023., 7. studenog 2023., 16. svibnja 2024. po Tbr. 9. t. 5. Tarife svaki po 50 bodova, tuženik ne bi imao pravo na naknadu troška za podnesak od 12. lipnja 2024. jer je u tom podnesku naveo već ranije iznesene navode, tuženik ima pravo na naknadu troška za zastupanje na ročištu 27. lipnja 2024. po Tbr. 9. t. 1. 5250 bodova Tarife ukupno iznos od 85.000,00 EUR, a s PDV-om čini iznos od 106.250.00 EUR i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 331,80 EUR, ukupno iznos od 106.581,80 EUR. Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama po stopi koja se odnosi na obveze iz trgovačkih ugovora. Sukladno članku 151. stavku 2. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu zateznih kamata na dosuđeni trošak, međutim, u konkretnom slučaju stopu zateznih kamata valjalo je odrediti sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a po stopi koja se određuje za ostale odnose s obzirom na predmet ovog spora. Radi preglednosti odluke ovaj sud je preinačio cijelu odluku o trošku.

18. Valjalo je stoga na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke, a na temelju članka 373.a točaka 1. i 2. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec