REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2148/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRODOSPLIT d.d. Split, Put Supavla 21, OIB: 18556905592, kojeg zastupaju punomoćnici MU, VU, Martina Vinter, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mamić Grgić Vinter d.o.o. Zagreb, Banjavčićeva 22, protiv tuženika CONTY PLUS d.o.o. Lučko (Grad Zagreb), Karlovačka 100, OIB: 62964458165, kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Rački i Josip Stanić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50A/4, radi ispunjenja obveze, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-459/2022-18 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-459/2022-18 od 28. ožujka 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik dostavi Material Declaration – IHM Statement of Compliance i Popis rezervnih dijelova u skladu s odredbama Ugovora Broj OW 308189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika te da mu s dostavom dokumentacije plati i ugovornu kaznu u iznosu od 11.315,73 kn s kamatama po danu zakašnjenja (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR, dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR (točka II. izreke).

2. Ovu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju izvedenih dokaza, a nakon što je utvrdio da za slučaj ne dostavljanja dokumenta - Material Declaration – IHM Statement of Compliance, stranke su vezale posljedicu da Ugovor sklopljen između njih ne proizvodi pravne učinke, dok ugovorna odredba koja se tiče dostave Popisa rezervnih dijelova nema pravno obvezujući sadržaj. Prema tome, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema osnovu tražiti dostavu spomenute dokumentacije niti plaćanje ugovorne kazne.

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je drugostupanjski sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom i na kojima je gradio tužbeni zahtjev. On je argumentirao zbog čega smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da nema osnove tražiti IHM certifikat i Popis rezervnih dijelova. Tužitelj je napomenuo i to da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka kada je pobijanu odluku u odnosu na dostavu IHM certifikata, donio na temelju osnove o kojoj se uopće nije raspravljalo u parnici. I on i tuženik nastavili su izvršavati Ugovor do potpunog ispunjenja pa nisu mogli ni pretpostaviti da bi prvostupanjski sud mogao zauzeti stav da Ugovor ne proizvodi pravne učinke.

6. Tužiteljeva žalba je osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

8. Predmet ovog spora proizlazi iz Ugovora br. OW 308 189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka, kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu ključ u ruke, od 13. prosinca 2018. (dalje: Ugovor br. OW 308 189; list 5.-17. spisa).

9. Tim Ugovorom tuženik se društvu Brodosplit-interijer i završni radovi d.o.o. Split obvezao izraditi, prodati, isporučiti i montirati fiksni namještaj, zidne i stropne elemente, zavjese, prekrivače i dekorativne jastuke za kabine putnike i prostore posade, kapetana i brodovlasnika te pripadajuću dokumentaciju. S druge strane, spomenuto društvo obvezalo se tuženiku kupiti, preuzeti i platiti pružene usluge po ugovorenoj cijeni od 5.657.865,00 kn uvećano za PDV. Dodatkom 1 Ugovora od 1. veljače 2019. (list 23.-25. spisa), društvo Brodosplit-interijer i završni radovi d.o.o. Split je sva prava i obveze iz Ugovora prenijelo na tužitelja.

10. Ugovorom br. OW 308 189, preciznije odredbom čl. 2. tuženik se obvezao dostaviti kupcu kompletnu radioničku dokumentaciju za Usluge u roku usklađenim s rokovima početka montaže na brodu (čl. 2.1.). Zatim, istom odredbom, tuženik je jamčio da će Usluga biti izvršena u skladu s „IMO Hong Kong International Convention for the Safe Environmentally Sound Recycling of Ships, 2009“. Kao dokaz, tuženik se obvezao ispuniti „Material Declaration – IHM Statement of Compliance“ u formi koja je prilog „B“ Ugovora te istu dostaviti tužitelju unutar najkasnije 10 dana nakon potpisivanja Ugovora. Ako tuženik ne ispuni navedeno Ugovor neće imati pravnog učinka te se tužitelj neće smatrati odgovornim po bilo kojoj osnovi (čl. 2.5). Tuženik će isporučiti tužitelju i Certifikat klasifikacijskog društva korištenih materijal, Tvorničke certifikate ako ih roba posjeduje, Dokumentaciju za potrebe otpremnika, svu zahtijevanu ostalu dokumentaciju navedenu u specifikaciji (čl. 2.6.). Popis rezervnih dijelova (spare parts list) po izvršenoj usluzi (čl. 2.7.).

11. U Ugovoru br. OW 308 189, stranke su za slučaj zakašnjenja usluga od strane tuženika regulirale plaćanje ugovorne kazne (čl. 9.).

12. Tužitelj nije sporio da je tuženik ispunio obvezu izrade, prodaje, isporuke i montaže fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elementa, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka za kabine putnike i prostore posade, kapetana i brodovlasnika. Tužitelj je ukazao i da je platio tuženiku ugovorenu cijenu. Međutim, tužitelj je tvrdio da tuženik u određenom roku nije ispunio svoju obvezu dostave Material Declaration – IHM Statement of Compliance (dalje: IHM certifikat), kao i Popis rezervnih dijelova. Zato tužitelj tužbom traži od tuženika ispunjenje te obveze, tj. da mu dostavi IHM certifikat te Popis rezervnih dijelova. Uz ispunjenje ugovorne obveze, tužitelj kumulativno zahtjeva od tuženika plaćanje ugovorne kazne zbog ispunjenja obveze sa zakašnjenjem.

13. Nasuprot tome, tuženik je tvrdio da je ispunio sve svoje ugovorne obveze tužitelju. S tim u vezi, tuženik se pozvao na Primopredajni zapisnik od 20. svibnja 2019. u kojem je (prema njegovim tvrdnjama), navedeno da su radovi izvedeni sa 100% ugovorenih radova. Tuženik je tvrdio i to da iz Ugovora br. OW 308 189 ne proizlazi njegova obveza dostave Popisa rezervnih dijelova. Za slučaj da sud utvrdi tužbeni zahtjev za dostavu dokumentacije osnovanim, tuženik je tražio smanjenje ugovorne kazne.

14. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti. Međutim, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, ovaj sud prihvaća tužiteljeve žalbene navode i ocjenjuje da je pobijana odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka te da nije utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Zbog pogrešnih pravnih shvaćanja, prvostupanjski sud nije ni ispitao činjenice na kojima je tužitelj gradio tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud se nije bavio ni ocjenom osnovanosti tuženikovih prigovora tužbenom zahtjevu.

15. U odnosu na odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi dostave IHM certifikata:

16. Opravdanje za odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi dostave IHM certifikata, prvostupanjski sud je našao u odredbi čl. 2.5. Ugovora br. OW 308 189, tj. u utvrđenju da su stranke za slučaj ne dostavljanja IHM certifikata, kao u ovom slučaju, vezale posljedicu da Ugovor ne proizvodi pravne učinke. Zato je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj nema osnove tražiti dostavu IHM certifikata te plaćanje ugovorne kazne.

17. Prije svega, tužitelj je u pravu kada u žalbi tvrdi da za vrijeme trajanja postupka nitko od stranaka nije sporio da Ugovor br. OW 308 189, u bilo kojom pogledu ne bi proizvodio pravne učinke. Time se nitko od stranaka nije bavio niti se pozivao na ugovornu odredbu po kojoj su stranke za slučaj ne dostavljanja IHM certifikata vezale posljedicu da Ugovor ne proizvodi pravne učinke. Prvostupanjski sud je u biti takvo shvaćanje samoinicijativno iznio tek u pobijanoj odluci, bez da je strankama, osobito tužitelju, pružio mogućnost očitovanja o tome. Tužitelj je zato i svoje pravno shvaćanje i razloge zbog kojih smatra nepravilnim takvo utvrđenje prvostupanjskog suda po prvi puta iznio u žalbi.

18. Prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 219. st. 2. ZPP-a do zaključenja prethodnog postupka, bio dužan upozoriti stranke na svoje zauzeto shvaćanje o tome da zbog nedostavljanja IHM certifikata, Ugovor br. OW 308 189 više ne bi proizvodio pravne učinke. To je prvostupanjski sud trebao učiniti, jer je bilo svrsishodno za rješenje spora. To je bilo potrebno učiniti i s obzirom na načelo otvorenog pravosuđenja iz odredbe čl. 288.a st. 2. ZPP-a.

19. Načelo otvorenog pravosuđenja predstavlja značajan alat i instrument upravljanja sudskim postupkom čiji je jedan od aspekata da stranke budu upoznate sa shvaćanjem suda o predmetu spora, kako bi mogle odgovarajuće usmjeriti svoje procesne radnje, u svrhu za njih pozitivnog okončanja spora. Prema tome, prvostupanjski sud je trebao iznijeti strankama svoje viđenje u pogledu toga da zbog ne dostavljanja IHM certifikata u određenom roku, Ugovor br. OW 308 189 ne proizvodi pravne učinke, ne bi li se tako izbjegla presuda iznenađenja (čl. 5. ZPP-a). Ipak, prvostupanjski sud to uopće nije učinio. Po ocjeni ovog suda takav propust prvostupanjskog suda, imao je utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu radi dostave IHM certifikata i kumulativno, plaćanja ugovorne kazne zbog ispunjenja te obveze sa zakašnjenjem. Posljedično, ovaj sud nije mogao ispitati je li pobijana odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.

20. Pored navedenoga, ovaj sud potaknut sadržajem obrazloženja pobijane odluke želi ukazati na to da uopće nije jasno kako je prvostupanjski sud mogao zaključiti da Ugovor više ne proizvodi pravne učinke? To iz razloga što među strankama uopće nije sporno da je tuženik po tom Ugovoru izradio, prodao, isporučio i montirao fiksni namještaj, zidne i stropne elemente, zavjese, prekrivače i dekorativne jastuke za kabine putnike i prostore posade, kapetana i brodovlasnika, a tužitelj je platio ugovornu cijenu. Te nesporne okolnosti svakako upućuju na to da je Ugovor br. OW 308 189 proizveo pravni učinak. Da su stranke imale namjeru uvjetovati opstojnost ugovora tuženikovim prethodnim ispunjenjem obveze dostave IHM certifikata tužitelju, tada bi razumno bilo za očekivati da tuženik ne bi tužitelju izradio, prodao, isporučio i montirao fiksni namještaj, zidne i stropne elemente, zavjese, prekrivače i dekorativne jastuke za kabine putnike i prostore posade, kapetana i brodovlasnika niti bi tužitelj platio tuženiku ugovornu cijenu. Međutim, ove obveze tužitelj i tuženik su ispunili. Ostaje za utvrditi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za dostavu IHM certifikata i kumulativno, za plaćanja ugovorne kazne zbog ispunjenja te obveze sa zakašnjenjem.

21. Kod takvog stanja stvari riješeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

22. U odnosu na odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi dostave Popisa rezervnih dijelova:

23. Opravdanje za odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi dostave Popisa rezervnih dijelova, prvostupanjski sud je našao u svom tumačenju da ugovorne odredbe koje se tiču dostave tog dokumenta, nisu pravno obvezujuće. Zato je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj nema osnove tražiti dostavu Popisa rezervnih dijelova te plaćanje ugovorne kazne.

24. Premda se na prvi pogled čini da odredba čl. 2.7. Ugovora br. OW 308 189 sama za sebe nema obvezujući značaj, tome, po ocjeni ovog suda, ipak nije tako. Prije svega, odredba čl. 2.7. Ugovora br. OW 308 189 ne može se tumačiti tako pojednostavljeno i ograničeno, bez da se ne uzme u obzir cijela odredba čl. 2. Ugovora br. OW 308 189. Odredba čl. 2.7. sastavni je dio odredbe čl. 2. Ugovora br. OW 308 189 i kao takvu je treba tumačiti. Prema tome, uvažavajući sadržaj, odnosno cijelu formulaciju odredbe čl. 2. Ugovora br. OW 308 189, čini se jasnim da je tuženik, prema Ugovoru, bio dužan tužitelju dostaviti različitu dokumentaciju, između ostalog i Popis rezervnih dijelova. Drugim riječima, dostava Popisa rezervnih dijelova od strane tuženika ima obvezujući značaj.

25. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda, odnosno pogrešnog tumačenja odredbe čl. 2.7. Ugovora br. OW 308 189, izostala je pravilna ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za dostavu Popisa rezervnih dijelova i kumulativno, za plaćanja ugovorne kazne zbog ispunjenja te obveze sa zakašnjenjem.

26. Kod takvog stanja stvari, riješeno je kao u izreci (čl. 370. ZPP-a).

27. Kako odluka o trošku postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, odluka o trošku postupka je također ukinuta.

28. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će uzevši u obzir sve navedeno te vodeći računa o tužiteljevom zahtjevu, kao i o sadržaju tuženikovih prigovornih tvrdnji, detaljno utvrditi sve činjenice i izvesti sve potrebne dokaze kako bi pronašao odgovore na pitanja je li tužbeni zahtjev osnovan.

29. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac