REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-733/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja, i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MZ, vlasnika ugostiteljsko trgovačkog obrta „[obrt]“, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, Decumanus 18, protiv tuženika OTP Banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagaić, u Puli, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-304/2021-51 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-304/2021-51 od 26. listopada 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-304/2021-51 od 26. listopada 2023. u točki I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan, te se stavlja van snage Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 060524335880, sklopljen dana 24. svibnja 2006. i solemniziran dana 29. svibnja 2006. kod Marije Blečić, javnog bilježnika u Pazinu pod Posl. br.: OU- 245/06- 1, ugovor sklopljen između tužitelja MZ, vl. Ugostiteljsko trgovačkog obrta [obrt], kao korisnika kredita, s jedne strane, te tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61 Split, OIB 52508873833, kao banke, s druge strane.“ U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 4.562,35 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
2. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet spora zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu od 24. svibnja 2006. (dalje: Ugovor).
3. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije potrošač i da je u obveznim odnosima dužan primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika i stoga morao znati za rizike koje sa sobom nosi devizna klauzula ugovorena u valuti CHF, čiji se tečaj formira slobodno na deviznom tržištu, da je ugovaranje devizne klauzule u skladu s odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) i da odredba Ugovora kojim su glavnica i anuiteti vezani za valutu CHF nije ništetna.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio da se paušalnim pozivanjem na opća načela iz čl. 2. i čl. 4. ZOO-a ne može ocijeniti tužbeni zahtjev osnovanim, dok tužitelj nije dokazao ni jednu pretpostavku iz čl. 329. ZOO-a da bi Ugovor predstavljao zelenaški ugovor, stoga je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5.1. U žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno pravo, a u pogledu visine ostvarene povećane dobiti tuženika iznosi u razlozima presude drugačije nego što je vještak zapravo utvrdio. Navodi da je tuženik primjenom CHF valutne klauzule ostvario gotovo dvostruko veću zaradu od one koju bi ostvario bez nje, zbog čega smatra da je ostvaren uvjet nerazmjerne zarade iz čl. 329. st. 1. ZOO-a. Ukazuje na to da je tuženik kao strana koja je unaprijed pripremila ugovor bio dužan osigurati da ugovor ne sadrži nepoštene odredbe u smislu čl. 296. st. 1. ZOO-a, odnosno iako tužitelj nije potrošač, da i njega kao stranku ugovora štite odredbe čl. 295. i čl. 296. ZOO-a. Potražuje trošak žalbenog postupka.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba je osnovana.
8. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu od 24. svibnja 2006.
10. Između stranaka nije sporno da su 24. svibnja 2006. tužitelj, u svojstvu Korisnika kredita, i tuženik, u svojstvu banke, sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu broj 060524335880 u iznosu od 485.000,00 kn, uz valutnu klauzulu u CHF, ni da je provođenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj 102/15) prvobitno sklopljeni Ugovor o dugoročnom kreditu broj 060524335880 otkazan 25. rujna 2015. te je provedena konverzija predmetnog Ugovora o kreditu sukladno odredbama članka 19.a – 19. i Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16).
11. Između stranaka je sporna osnova i visina potraživanja, budući da tuženik osporava tužiteljeve tvrdnje o ništetnosti predmetnog ugovora.
12. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora (st. 2.).
13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za utvrđenje predmetnog ugovora ništetnim pozivom na zelenaški ugovor i navedenu odredbu čl. 329. ZOO-a. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije potrošač, već gospodarstvenik i da je stoga bolje informiran i iskusniji te ima veće znanje od prosječnog potrošača pa je u obveznim odnosima dužan postupati s povećanom pažnjom, zbog čega nije logično da bi mu tuženik iskorištavanjem njegovog nedovoljnog znanja i iskustva, nametnuo sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.
14. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u trenutku sklapanja ugovora nije radilo o ugovaranju koristi za tuženika koja je u tom trenutku u očitom nerazmjeru prema onom što se obvezao dati tužitelju jer stranke tada nisu znale, ni mogle znati da će tečaj švicarskog franka u idućim godinama značajno porasti, već da se radi o ugovoru s elementom aleatornosti.
15. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da iako tužitelj nije potrošač, već pravna osoba, da se zaštita od nepoštenog postupanja primjenjuje na sve ugovorne odnose, a ne samo one u kojima su potrošači. Prvostupanjski sud je tužiteljeve navode o ništetnosti ugovora zbog suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja odbio, bez da je iznio razloge o tome jesu li stranke prilikom sklapanja ugovora i u ispunjavanju obveza iz ugovora o kreditu postupale sukladno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a).
16. Također, tužitelj se tijekom postupka, a što ponavlja i u žalbi, pozivao i na odredbe čl. 295. i čl. 296. ZOO-a koje propisuju ništetnost općih uvjeta ugovora, a prvostupanjska presuda nema razloga o tim tužiteljevim navodima, stoga se za sada ne može ispitati te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao izreci.
18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovaj sud, tako što će uzeti u obzir dokazne prijedloge stranaka i utvrditi odlučne činjenice, a nakon provedenog dokaznog postupka donijeti novu, na zakonu utemeljenu presudu i odlučiti o troškovima postupka.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
