Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1021/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Grbavac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-261/2020-32 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-261/2020-32 od 25. ožujka 2024. u točkama I., II., III. i V. izreke presude te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 166-52/2005 od 19. svibnja 2005. zaključen između tužiteljice i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Podružnica Sesvete iz Sesveta, Zagrebačka 16, kojim se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kao kreditoru odobreni iznos kredita čija su glavnica i kamate vezani uz valutu švicarski franak (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.809,69 eura na ime ništetne valutne klauzule zajedno sa zakonskim zateznim kamatama time da kamate u razdoblju od 15. lipnja 2005. pa do 31. prosinca 2007. teku po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. teku po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. kamate teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena dok u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. kamate teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.024,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25. ožujka 2024. pa do isplate, sve u roku 15 dana (točka III. izreke). Odbijena je tužiteljica s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 257,82 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim (točka IV. izreke) te se odbija tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim (točka V. izreke).

2. Tuženik je uložio žalbu protiv točaka I., II., III. i V. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Ukazuje se da je pobijana presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik je istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darka Prpića, a koje ne samo da sud nije otklonio tijekom postupka, niti u obrazloženju presude, već je isti u obrazloženju presude naveo kako tuženik na nalaz i mišljenje nije imao prigovora. Tuženik je podneskom od dana 23. ožujka 2022. istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje, te je nalaz i mišljenje osporio u cijelosti. Tuženik je ponovno podneskom od 29. srpnja 2022. dostavio svoje očitovanje, te je tuženik u cijelosti ostao kod iznesenih prigovora, obzirom dopunom nalaza i mišljenja prigovori tuženika nisu otklonjeni. Slijedom navedenog proizlazi da su počinjenje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući da je zanemarivanjem prigovora tuženika bez obrazloženja istom onemogućeno raspravljanje, a presuda je obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Predlaže se ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti i isplatu na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik. 6. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, a što je gotovo sve u pobijanoj presudi izostalo, na što s pravom ukazuje u žalbi tuženik.

7. U obrazloženju pobijane odluke je između ostalog navedeno:

- da sud nalazi da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti

- da tužiteljica RH tvrdi da je sa prednikom tuženika Addiko Bank d.d. 19. svibnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 166-52/2005

- da je Ugovor zaključen sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora

- da se tijekom otplatnog razdoblja mijenjao tečaj valute švicarski franak

- da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. oec. Darka Prpića (list 231-238) utvrđeno da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko je uplata izvršena prije dospijeća anuiteta u odnosu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za koje je utvrđen više plaćeni iznos iznosi 37.658,80 kuna

- da tuženik nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka

- da je tužiteljica u podnesku od 21. ožujka 2022. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći da u nalazu i mišljenju nisu uzete u obzir uplate tužiteljice od 15. rujna 2010. te od 15. lipnja 2011., a koje uplate su vidljive iz dokumenata tuženika odnosno iz specifikacije uplata

- da je u dopunskom nalazu i mišljenju (list 345-351) financijsko knjigovodstveni vještak korigirao svoj osnovni nalaz i mišljenje, te je utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta za koje je utvrđen više plaćeni iznos iznosi 43.773,09 kuna.

8. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. znanja. Razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP).

9. Iz sadržaja spisa proizlazi da je u ovome predmetu provedeno financijsko vještačenje, te da je tuženik podneskom dao svoje očitovanje na navedeni nalaz i mišljenje tako što je istaknuo prigovore. Pregledom spisa utvrđeno je da je činjenično točan žalbeni navod da je tuženik podneskom od 23. ožujka 2022. istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje, te je nalaz i mišljenje osporio u cijelosti.

10. Iz odredbe čl. 260. ZPP-a proizlazi da se vještačenje uvijek obavlja (usmeno) na raspravi, a sud da može odrediti da vještak osim iznošenja svog nalaza i mišljenja usmeno na raspravi podnese nalaz i mišljenje i u pisanom obliku prije rasprave te da, u svakom slučaju, vještak mora svoje mišljenje uvijek obrazložiti. Postupivši na opisani način sud prvoga stupnja postupio je suprotno toj odredbi i shvaćanju zauzetom u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. poslovni broj Revx 1229/2014-2 od 27. siječnja 2015., Revx 1064/16 od 20. studenog 2019.) prema kojem proizlazi da je nepozivanjem vještaka radi usmenog saslušanja na raspravu povodom prigovora stranke na njegov nalaz i mišljenje, na kojem sud temelji obrazloženje svoje odluke, kao što je to i ovdje slučaj, stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom pa je time počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a presuda je nerazumljiva, jer je navedeno da da tuženik nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka, što je suprotno stanju spisa.

11. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja u točkama I., II., III. i V. izreke i predmet vratiti na ponovno suđenje.

12. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

13. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem tako što će provesti dokaz saslušanjem vještaka ili dostatno obrazložiti suprotno, te će ocjenom toga dokaza, zajedno sa svim ostalim izvedenim dokazima, te imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502.c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) o stjecanju bez osnove, zaključiti o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i posljedično tome o pravu tužiteljice na isplatu utuženih novčanih iznosa.

14. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina