REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4455/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika TRAST NEKRETNINE d.d. u stečaju, OIB 93225891495, Novaki, Vojvodići 11, kojeg zastupa osporavatelj tražbine ADRIA RIJEKA d.o.o., OIB 07638053150, Rijeka, Užarska 28, a njega punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-464/2023 od 11. listopada 2024., 17. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Uvažava se tuženikova žalba i ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-464/2023 od 11. listopada 2024. u pobijanim točkama I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je točkom I. izreke utvrđeno da je tražbina Republike Hrvatske u iznosu od 491,74 EUR priznata i utvrđena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem 6., dok je točkom III. izreke naloženo osporavatelju ADRIA RIJEKA d.o.o. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 182,12 EUR u roku od 15 dana.
2. Sud obrazlaže da je tužitelj započeo postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od 6.554,70 EUR, da je u postupku povodom prigovora protiv platnog naloga iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1196/2018 od 2. ožujka 2018. tužitelj je povukao tužbu za iznos od 3.713,88 EUR, da je tijekom postupka utvrđen prekid postupka nad tuženikom zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom i da je tužitelj potom prijavio svoju tražbinu po preostaloj glavnici s obračunatim kamatama, kao i za trošak postupka nastalog do prekida u stečajnom postupku nad tuženikom. Kako je u stečajnom postupku tužitelju osporena tražbina s osnove prijavljenog parničnog troška u iznosu od 538,17 EUR i to upravo po osporavatelju, tada HYPO GROUP d.o.o., to je u nastavljenom postupku tužitelj istakao zahtjev za utvrđenje osporene tražbine u iznosu od 538,17 EUR, od čega je sud utvrdio osnovanim tražbinu u iznosu od 392,20 EUR. U točkama 21.-24. razloga obrazloženja sud obrazlaže primjenom koje tarife je koji trošak ocijenio osnovanim, a radi se o primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa/2015) primjenom koje je sud ocijenio da je osnovana tražbina za trošak sastavljanja podneska od 31. siječnja 2020. u iznosu od 132,72 EUR, za sastav podneska od 4. travnja 2019. u iznosu od 33,19 EUR, za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 EUR, kao i za trošak javnog bilježnika u iznosu od 93,58 EUR odnosno ukupno 392,20 EUR u kojem dijelu je ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje i odlučio kao u točki I. izreke presude, a sve s obzirom na vrijednost predmeta spora prema preostalom iznosu glavnice i obračunatih kamata na tu glavnicu do dana otvaranja stečajnog postupka odnosno u iznosu od 2.840,82 EUR. Odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude donijeta je s obzirom na uspjeh tužitelja u postupku kojeg je sud ocijenio omjerom od 72,88%, a tuženikov s 27,12% pa primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučeno kao u točki III. izreke presude.
3. Tuženik je protiv točaka I. i III. izreke presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupka, ističuću kao nesporno da je tužitelj započeo postupak s osnove glavnice u iznosu od 6.554,70 EUR i da je djelomično umanjio zahtjev za isplatu iznosa od 3.713,88 EUR s obzirom na to da je za to potraživanje nastupila zastara, dakle da je u konačnici uspio s glavnim zahtjevom u iznosu od 2.849,81 EUR što predstavlja omjer od 43% u odnosu na istaknuti prvotni zahtjev, dakle tuženik je osnovano osporio 57% zahtjeva. Stoga je trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano da se ima najprije utvrditi postotak u kojem je svaka strana uspjela u postupku, a zatim će se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak stranki koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će se utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici te će se toj stranci odmjeriti naknada dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Stoga smatra da tužitelj nema pravo na trošak postupka. Presuda o tim odlučnim činjenicama nema nikakvog razloga niti se može ispitati, odnosno prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih smatra da bi tužitelj imao pravo na troškove koje mu je sud priznao u 100%-tnom iznosu kako to proizlazi iz točke 22. obrazloženja presude. Stoga je neosnovano i nezakonito prvostupanjski sud u točki I. izreke usvojio tužbeni zahtjev a slijedom toga je u točki III. izreke neosnovano naložio osporavatelju tužitelju naknaditi troškove postupka. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev a tužitelja obvezati na naknadu parničnih troškova uključujući trošak sastava žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih razloga u sporu male vrijednosti o kakvom se u ovom slučaju radi sve s obzirom na odredbu čl. 502. ZPP-a.
7. Žalitelj s pravom ukazuje na ostvareni žalbeni razlog bitne povrede postupka zbog nerazumljivosti razloga presude odnosno zbog proturječnosti razloga presude sa sadržajem izreke presude.
8. Iz razloga obrazloženja proizlazi da je sud utvrdio od ukupno osporene tražbine s osnove troškova postupka do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, koje troškove je tužitelj prijavio u iznosu od 538,17 EUR, do iznosa od 392,20 EUR na koje je to sud ocijenio osnovanim u točki 23. obrazloženja presude, a prema pojedinim troškovima za koje daje razloge u točki 22. obrazloženja presude. Nasuprot tome u točki I. izreke prvostupanjske presude utvrđena je tražbina tužitelja u iznosu od 491,74 EUR, za što nema razloga obrazloženja u pobijanoj presudi.
9. Žalitelj pogrešno smatra da je sud ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a glede donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, žalitelj sugerira da je s obzirom na početno utuženu glavnicu, nakon čega je tužitelj djelomično smanjio zahtjev, omjer uspjeha stranaka u parnici drugačiji odnosno da je u pretežitom dijelu u parnici uspio upravo tuženik. Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a je propisan način obračunavanja troškova za slučaj djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, kada se utvrđuje u kojem je postotku koja od stranaka uspjela te se obračun izvodi tako da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici i nakon toga se trošak stranke koja u većoj mjeri uspjela određuje primjenom razlike između ta dva postotka. Žalitelj pri tome ispušta iz vida posljednju rečenicu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, sud je pravilno utvrdio tužiteljev uspjeh u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
10. Kako je međutim presuda zahvaćena bitnom povredom postupka zbog koje je nije moguće ispitati to je presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke valjalo ukinuti primjenom odredbe čl. 370. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu postupka na koju je ukazano te će dati takve razloge za svoju odluku koji ne proturječe sadržaju izreke odluke. Pri tome će također imati u vidu i sadržaj istaknutog tužbenog zahtjeva, pa se s obzirom na odredbu čl. 266. st. 1. i 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) kojom je propisano da se za slučaj kada je tražbina pojedinog stečajnog vjerovnika osporena, stečajni vjerovnik upućuje na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Naime, sud u izreci utvrđuje tužiteljevu tražbinu kao priznatu i utvrđenu tražbinu, i to tražbinu drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem 6., pri čemu nije navedeno niti o kojem se stečajnom postupku radi, a i netočno je utvrđenje da je tražbina priznata i utvrđena, s obzirom na nespornu činjenicu koja proizlazi iz razloga obrazloženja da ju je upravo osporio osporavatelj, vjerovnik HYPO GROUP d.o.o., slijedom čega je tužitelj i upućen na parnicu radi utvrđenja osporene tražbine. Pri donošenju nove odluke sud će voditi računa o sadržaju izreke za slučaj parnice na koju je stečajni vjerovnik upućen radi utvrđivanja osporene tražbine, te će u razlozima presude dati takve razloge koji ne proturječe sadržaju izreke presude, a potom će odlučiti i o ukupnim troškovima postupka.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
