REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3228/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Marine Veljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABRADO d.o.o., Zagreb, Koledinečka bb, OIB: 06700813875, zastupano po punomoćnici Vinki Nobilo, odvjetnici u Zagrebu, Amruševa 7, protiv 1. tuženika CHROMOS AGRO d.d., Zagreb, Radnička cesta 173/n, OIB: 82790074844, zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 3, i 2. tuženika STEČAJNA MASA iza AGRARIACOOP d.d., kao pravni sljednik AGRARIACOOP d.d., Velika Gorica, Vukomerička bb, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Matei Ljuban Kušević, Zagreb, Jaruščica 11, te umješača na strani tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, umješača i prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1127/2017 od 13. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe, ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1127/2017 od 13. lipnja 2024. i rješenje od 17. svibnja 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1127/2017 od 13. lipnja 2024. glasi:

„ I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je nepostojeći Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 38/97 sklopljen dana 13.3.1997. između Agrariacoop d.d. Zagreb, Frankopanska 16 i

Chromos agra d.d. Zagreb, Žitnjak b.b.”

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je nepostojeći Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu br. 39/97 sklopljen dana 13.3.1997. između Agrariacoop d.d. Zagreb, Frankopanska 16 i Chromos agra d.d. Zagreb, Žitnjak b.b. „

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 38/97 sklopljen dana 13.3.1997. između Agrariacoop d.d. Zagreb, Frankopanska 16 i Chromos agra d.d. Zagreb, Žitnjak b.b.”

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu br. 39/97 sklopljen dana 13.3.1997. između Agrariacoop d.d. Zagreb, Frankopanska 16 i

Chromos agra d.d. Zagreb, Žitnjak b.b.”

V Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 sklopljen između Agrariacoopa d.d. Zagreb, Frankopanska 16 kao prodavatelja i Chromos agro d.d. Zagreb, Žitnjak b.b. kao kupca od 13. ožujka 1997. i Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu br. 39/97 sklopljen između Agrariacoopa d.d. Zagreb, Frankopanska 16 i Chromos agro d.d. Zagreb, Žitnjak b.b. od 13. ožujka 1997. ne proizvodi pravne učinke.”

VI. Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 49.957,50 EUR, sve u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj i to osobno i putem punomoćnika, umješač i prvotuženik.

3. Tužitelj osobno u žalbi navodi da se žali protiv presude u cijelosti i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Prije svega, tužitelj smatra pogrešnim zaključak suda da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, budući da ima ovjeren Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. travnja 2010. koji sadrži tabularnu ispravu, kojeg je potpisao tada upisani zemljišno knjižni vlasnik Ingrad Celje d.d., koji je 2010. smio raspolagati sa svojom nekretninom, što tužitelju daje pravni interes za ovu parnicu.

Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje tužitelj vidi u tome što prvostupanjski sud zanemaruje činjenice da su ugovori koji su predmet spora krivotvoreni, da su krivotvoreni žig i potpis javnog bilježnika Vesne Pučar, činjenicu da ne postoje izvornici predmetnih ugovora, da je EŽ, direktor drugotuženika, kao svjedok izjavio da se na predmetnim ugovorima ne nalazi njegov potpis, ukazujući i na činjenicu da je u postupku poslovni broj P-514/12 u koji spis je izvršen uvid, prvotuženik, suprotno utvrđenju iz ugovora da je danom potpisa ugovora cijena nekretnine plaćena u gotovini, priznao da nije ništa plaćeno u gotovini, uz promjenu priče da je plaćanje izvršeno multilateralnim prijebojem, za što nema dokaza, odnosno nema dokaza da su društva koja se navode kao sudionici tog prijeboja dala suglasnost za prijeboj. Da je to stvarno plaćeno, s obzirom da je trebalo platiti 18.476.820,00 kn, a ukupni stečajni dug je bio 17.997.983,00 kn, ne bi došlo do stečaja Agrariacoopa d.d. Vještačenje centra Ivan Vučetić pokazalo je da ne postoje izvornici predmetnih ugovora što znači da su ugovori ništetni ili fiktivni i da je sve usmjereno na prijevaru vjerovnika prvog isplatnog reda - HZZO-a i Ministarstva financija. Prvostupanjski sud je prihvatio da su navedeni ugovori vjerodostojni, iako prava volja stranaka nije bila da se ti ugovori realiziraju, nego je volja bila stvoriti fikciju odnosno privid u svrhu prijevare vjerovnika koji su vjerovali da će naplatom 18,5 milijuna kuna iz Ugovora biti namireni. Tvrdi i da potraživanje prvotuženika iz ugovora 39/97 po presudi poslovni broj P-5981/95 nije dospjelo jer ta presuda nije pravomoćna (a taj spis je uništen i nitko nema ni presliku te presude), kao i da je sudski vještak dva puta uračunao iste kamate, a vještačio je isprave prvotuženika, a ne stečajnu dokumentaciju iz stečaja drugotuženika (St-175/98) što mu je bila zadaća. Osim toga, nitko nikada nije dostavio dokaz kad je prijeboj proveden, sud to također nije utvrdio, a sudski vještak je, usprkos činjenici da je u točki 3. zaključka svog nalaza i mišljenja naveo da je kompenzacija u iznosu od 18.845.504,00 kn provedena, na usmenom ispitivanju 15. svibnja 2024. pred sudom izjavio da plaćanje multilateralnim prijebojem ne postoji. I financijska direktorica BŽ je kao svjedok izjavila da kompenzacija u knjigovodstvu drugotuženika nije bila nikada provedena. Na to je sve tužitelj ukazao u podnesku od 16. listopada 2023., a sud se u obrazloženju presude na to nije ni osvrnuo. Cijela priča o plaćanju multilateralnim prijebojem je fiktivna, što direktno utječe na ništavost ugovora. Sud navodi, ali ne obrazlaže zašto ne priznaje izjavu EŽ, saslušanog kao svjedoka, da je njegov potpis na predmetnim ugovorima krivotvoren, koju je dao nakon što je pročitao navedene ugovore. Tužitelj smatra da izjava svjedoka pred sudom ima veću pravnu snagu nego izjava potpisana tko zna kada bez uvida u ugovore. Javni bilježnik Vesna Pučar je najprije izjavila da je EŽ imao faksimil deponiran u njenom uredu, a zatim da je potpisao ugovor. Na ugovorima se ne nalazi potpis faksimilom. To je više nego opravdan razlog da sud prihvati iskaz EŽ da je njegov potpis krivotvoren. Nadalje, iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenje Ivan Vučetić proizlazi da su žig i potpis javne bilježnice krivotvoreni. Sud je stoga pogriješio kad je poklonio povjerenje izjavi Vesne Pučar umjesto nalazu i mišljenju Centra za vještačenje Ivan Vučetić, za kojeg je samo paušalno naveo da je sačinjen prema pravilima struke i da ga prihvaća, ali da ga zbog izjava javnog bilježnika Vesne Pučar nije uzeo u obzir. Zatim, sud se poziva na zapisnik Financijske policije od 14. svibnja 1999., utvrdivši da su predmetni ugovori bili predmetom nadzora pa da nije nadležan preispitivati utvrđenja Financijske policije, iako se ugovor o fiktivnom prijeboju 39/97 tamo ni ne spominje, nego se pojavio tek u kopiji u predmetu poslovni broj P-514/12, dok je prijeboj koji se spominje u izvješću Financijske policije vezan za knjigovodstveno stanje u Agrariacoop Konzumu d.o.o.

Nadalje, glede spominjanja društva Promet Dubrava, tužitelj smatra da to nije predmet ove tužbe i ukazuje na odluku ovog suda poslovni broj Pž-4908/15 od 21. kolovoza 1991. kojom je pravomoćno utvrđena ništavost odluke o organiziranju društvenog poduzeća Promet Dubrava d.o.o., što znači da je temelj stjecanja nekretnina iz Ugovora broj 38/97 i 39/97 ništetan. Konačno, tužitelj ukazuje na činjenicu da sud u obrazloženju koristi riječ prijeboj, iako je riječ o multilateralnom (višestrukom) prijeboju između pet društava, koji je drugačiji od jednostrukog prijeboja. Naglašava i da u Tabularnoj izjavi iz 1991. ne postoji Ugovor broj 39/97 (to je simulirani fiktivni ugovor koji prikriva Ugovor broj 38/97), navedeno je plaćanje u gotovini putem ugovora broj 38/97 (krivotvorenog), a ne putem prijeboja, pri čemu je tabularna isprava izdana i na imovinu Grada Zagreba kč. [katastarska čestica] ko [katastarska općina] i kč. [katastarska čestica] ko [katastarska općina] pa sud pogrešno zaključuje da je ista bila podobna za provedbu kroz zemljišne knjige (Chromos agro d.d. je odbijen s tim zahtjevom). Tužitelj smatra i da Ugovor o međusobnim poslovnim odnosima broj 39/97 kao takav ne može konvalidirati ili zamijeniti Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 38/97, kako to pogrešno zaključuje sud, jer mu nedostaju bitni sastojci i nije sastavljen u propisanom obliku.

Slijedom iznijetog, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

4. I u žalbi koju je podnio punomoćnik tužitelja tužitelj ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, navodi da je sud o odlučnim činjenicama izveo zaključke suprotne činjeničnim sadržajima u priloženim ispravama i priloženom sudskom spisu, te da je iz tako pogrešno utvrđenih činjenica izveo nepravilne zaključke i pogrešno primijenio materijalno pravo.

Prvostupanjski sud je naime u točki 17. obrazloženja pobijane presude utvrdio da je na listu 745. spisa izvršio uvid u izvornik Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 kojeg su 13. ožujka 1997. sklopili Agrariacoop d.d. (prodavatelj) i Chromos agro d.d. (kupac), iako je istovremeno prihvatio Mišljenje vještaka za rukopise i dokumente Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ prema kojem ni taj Ugovor kao ni Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 nisu izvornici (originali), kako ih je predstavio prvotuženik, već patvorene kopije. Slijedom tako provedenih dokaza, suprotstavivši nalazu i mišljenju sudskog vještaka iskaz javne bilježnice Vesne Pučar, odlučivši da nalaz vještačenja neće uzeti u obzir, sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi i provedenom dokazu vještačenja dokumenata.

S obzirom da je svjedok EŽ iskazao da navedene ugovore nije potpisao i da na tim dokumentima nije njegov potpis, a financijska direktorica drugotuženika FŽ nije nikada vidjela predmetne ugovore, iako ih je po svojoj funkciji morala vidjeti, a sud paušalno i arbitrarno navodi da iskaze ovih svjedoka nije prihvatio „u dijelu koji su u suprotnosti s pisanim izjavama koje prileže spisu“, koja ocjena nije u skladu sa zakonom, i suprotna je rezultatima dokazivanja, čime je također počinjena povreda odredaba parničnog postupka.

U točki 29. obrazloženja pobijane presude sud je provedeni dokaz financijskim vještačenjem ocijenio stručnim i izrađenim sukladno pravilima struke, ali je propustio ocijeniti njegovo dopunsko očitovanje s ročišta 15. svibnja 2024. da Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 od 13. ožujka 1997. nije multilateralna kompenzacija jer bi trebalo biti navedeno koja potraživanja društva Agrariacoop Split, Agrariacoop Sisak i Agrariacoop Slavonski Brod imaju međusobno, pa u odnosu na Agrariacoop Zagreb, nego bi se ovdje možda radilo o nekom ugovoru o pristupanju ili preuzimanju obveza navedenih društava. Nije se mogao očitovati predstavlja li to pravi ugovor, jer se njime definira kako će se međusobno riješiti poslovni odnos, a pravno je pitanje je li pravno valjano da Agrariacoop plati obveze Agrariacoop Slit, Sisak i Slavonski Brod. Na daljnje pitanje je li evidentiranjem multilateralne kompenzacije u knjigovodstvu prvotuženika na temelju Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 multilateralna kompenzacija po tom ugovoru ispunjena, vještak je odgovorio da se ne radi o multilateralnoj kompenzaciji te da onda ne može biti ispunjena. Tužitelj ukazuje i da je utvrđenje suda u točki 41. obrazloženja da su u iznos provedene kompenzacije uračunate i kasnije isporuke robe Agrariacoopu s osnova avansa za robu pravno je neosnovano jer se ne može prebijati dug koji u času prebijanja nije dospio odnosno nije ni nastao. Tužitelj smatra da je pravno neosnovano i utvrđenje suda u točki 32. obrazloženja da sud nije nadležan preispitivati utvrđenja financijske policije. Financijska policija poduzima radnje u svrhu naplate poreza, pristojbi i drugih proračunskih prihoda, a ne ispituje (ne)zakonitost ugovora kao pravnih dokumenata u poslovnoj dokumentaciji kontrolirane osobe.

Tužitelj nadalje ističe da je sud u točki 35. obrazloženja presude nepravilno prihvatio prigovor tuženika zaključivši da zbog sudjelovanja u svojstvu umješača na strani tuženika u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u parnici poslovni broj P-731/21 (ranije P-514/12-nepravomoćno), tužitelj nema pravo iste prigovore isticati i u ovom postupku, odnosno da zbog intervencijskog učinka nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Postupak poslovni broj P-731/21 (sada P-5602/22) vodi se povodom tužbe ovdje tuženika radi utvrđenja da je on vlasnik nekretnina koje je stekao kupoprodajnim ugovorom (koji je predmet utvrđenja valjanosti u ovoj tužbi) i radi nalaganja upisanom vlasniku, Ingrad Celje d.d. u stečaju da mu izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama i još uvijek nije pravomoćno okončan.

Tužitelj smatra da je dokazao da je pobuda za sklapanje predmetnih ugovora bila nezakonito uzimanje nekretnina iz posjeda Agrariacoop d.d. u vrijeme kad je već bio u stečaju tako da je stečajni upravitelj 7. prosinca 2001. izdao tuženiku intabulacionu ispravu u kojoj je navedeno da temeljem točke VII. Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 sklopljenog 13. ožujka 1997. između prodavatelja Agrariacoop d.d. Zagreb i kupca Chromos agro d.d. Zagreb dopušta upis prava vlasništva kupcu (ovdje prvotuženiku). Tužitelj naglašava da je stečajni upravitelj drugotuženika to učinio tri godine nakon otvaranja stečaja, a četiri godine nakon navodnog sklapanja Ugovora broj 38/97 od 13. ožujka 1997. i od navodnog plaćanja kupoprodajne cijene, a nije se pozvao na Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 od 13. ožujka 1997. kojim je (navodno) plaćena kupoprodajna cijena, iako je cijena bitan sastojak kupoprodaje. Nedopuštena pobuda se ogleda u nezakonitom postupanju oduzimanja imovine koja bi mogla/trebala omogućiti namirenje vjerovnika u stečajnom postupku koji je pokrenut nad prezaduženim prodavateljem, s jedne strane, ali i nedopuštena pobuda na strani kupca, koji je na ovaj način, neprijavljivanjem svojih potraživanja od preko 15 milijuna kuna u stečajnom postupku (gdje su prednost imali umješač s 1,6 milijuna kuna, i Ministarstvo financija s 9,5 milijuna kuna potraživanja u 1. redu) protupravno stekao/prisvojio (jer ni do danas nije stekao vlasništvo uknjižbom) vrlo vrijednu nekretninu, a što je još važnije, oštetio je vjerovnike u stečajnom postupku.

Tužitelj osporava i točku 49. pobijane presude. Naime, netočno sud navodi da je prvotno vrijednost predmeta spora određena u visini od 5.000.000,00 kn / 663.614,042 eura jer je u tužbi VPS naznačen u visini od 502.000,00 kn / 66.626,84 eura, prvotuženik je u odgovoru na tužbu od 3. srpnja 2017. tome prigovorio navodeći da je vrijednost nekretnine 15.000.000,00 kn, da bi sud na ročištu 17. svibnja 2018. odredio da je VPS 502.000,00 kn / 66.626,84 eura, tako da je u tom dijelu utvrđenje suda nepravilno i nezakonito, što čini nepravilnom i odluku o trošku koji je dosuđen prvotuženiku. Tužitelj predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti je i prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. Umješač se žali iz svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev, da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani u cijelosti te da se iz obrazloženja presude ne može izvući logičan zaključak da je takva odluka suda opravdana i zakonita.

Tvrdi da je sklapanjem ugovora koji su predmet ovog spora oštećen ne samo tužitelj nego i umješač, koji je u lipnju 1995. godine izvršio trajnu blokadu računa društva Agrariacoop d.d. za iznos od 1.642.570,14 kn. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-175/98 otvoren je nad društvom Agrariacoop d.d. stečajni postupak, umješač je podnio prijavu tražbine na ime neplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje s kamatom do otvaranja stečajnog postupka u ukupnom iznosu od 1.628.060,89 kn, koja tražbina mu je u cijelosti priznata. Između prvo i drugotuženika sklopljen je Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 i Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97, za koje umješač smatra da su nepostojeći odnosno ništetni te da su poduzeti s namjerom onemogućavanja naplate potraživanja vjerovnika prvog isplatnog reda u stečajnom postupku. Ugovorom o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 prvo i drugotuženik su u članku IV. ugovorili da su suglasni da se međusobna potraživanja i dugovanja prebiju odnosno zatvore tako da će Agrariacoop d.d. Zagreb svoje dugovanje utvrđeno u presudi poslovni broj P-5981/95 (zajedno s Agrariacoop Split, Sisak i Slavonski Brod) u svoti od 15.521.559,00 kn prebiti s potraživanjem od Chromos agra d.d. Zagreb s naslova kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 od 13. ožujka 1997. S obzirom da je bila izvršena blokada računa drugotuženika, a odredbom članka 201. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) je izričito određeno da dužnik ne može obaviti prijeboj u slučaju kad je njegova tražbina dospjela nakon što je netko treći stavio zabranu na tražbinu koju je vjerovnik imao prema njemu, plaćanje prijebojem u ovom slučaju nije bilo moguće odnosno zakonito. Prvostupanjski sud u presudi nije utvrdio temeljem čega je stečajni upravitelj Pavo Grizelj izdao prvotuženiku tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva na nekretnine iz Ugovora broj 38/97 i 39/97 kad u stečajnom postupku nije bio podnesen izlučni zahtjev radi njihovog izlučenja iz stečajne mase.

Naglašava da je EŽ kao svjedok na glavnoj raspravi izjavio da mu je Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 nepoznat i da ga nije potpisao, što sud nije uzeo u obzir. Isto tako je ČŽ, direktorica financija prvotuženika kao svjedok izjavila da joj predmetni ugovori nisu poznati, da ih ranije nije vidjela i da nisu evidentirani u poslovnim knjigama. Umješač ukazuje i na nalaz i mišljenje vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ kojeg je sud prihvatio, ali ga zbog daljnjih nekritičkih izjava javne bilježnice Vesne Pučar danih tijekom postupka nije uzeo u obzir, smatrajući da je iz svega navedenog jasno da su predmetni ugovori fiktivni, nepostojeći odnosno ništetni te da je pravni posao poduzet isključivo s namjerom onemogućavanja naplate potraživanja u stečaju vjerovnika prvog isplatnog reda, odnosno konkretno umješača. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

6. Prvotuženik se žali protiv rješenja o trošku sadržanog u citiranoj prvostupanjskoj presudi i protiv raspravnog rješenja prvostupanjskog suda od 17. svibnja 2018., iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da u raspravnom rješenju od 17. svibnja 2018. nije obrazloženo zbog čega je vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 502.000,00 kn / 66.626,85 eura, usprkos pravovremenom prvotuženikovom prigovoru. Osim toga, smatra da mu je trebalo dosuditi naknadu troška za sastav 14 podnesaka koji su bili neophodni za vođenje parnice. Predlaže vrijednost predmeta spora odrediti u visini od 15.000.000,00 kn / 1.990.842,13 eura i dosuditi mu trošak kako je zatražen u troškovniku predanom na ročištu 15. svibnja 2024. uz trošak ove žalbe u iznosu od 10.624,00 eura.

7. Podneskom od 19. srpnja 2024. prvotuženik je odgovorio na žalbe tužitelja i umješača osporavajući ih kao paušalne i neosnovane te ustraje kod prigovora da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice, jer je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-197/16 od 20. veljače 2018. pravomoćno odlučeno o prijedlogu ovdje tužitelja Abrado d.o.o. za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, zasnovanom na kupoprodajnom ugovoru od 12. travnja 2010. između tužitelja kao kupca i društva Ingrad Celje d.d. u stečaju, Celje. Iz tog rješenja je vidljivo da tužitelj na temelju tog ugovora nije mogao steći predmetnu nekretninu čak i da je u vlasništvo nije prethodno stekao ovdje prvotuženik), jer nije dokazao da ju je društvo Ingrad Celje d.d. u stečaju steklo naplatnim putem, a to nije dokazao ni u ovom postupku. Predlaže u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu i zahtijeva naknadu parničnog troška u iznosu od 21.250,00 eura.

8. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbom članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Žalbe su osnovane.

10. Tužitelj je u tužbi od 16. svibnja 2017. predložio da sud sukladno članku 188. stavku 2. ZPP-a donese presudu kojom će utvrditi da su Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj 38/97 i Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97, oba sklopljeni između Agrariacoop d.d. Zagreb (prodavatelj) i Chromos agro d.d. Zagreb (kupac) 13. ožujka 1997. nepostojeći, ili da su ništetni. Podneskom od 17. svibnja 2018. tužitelj je, za slučaj da sud odbije opisane tužbene zahtjeve, postavio još jedan supsidijarni tužbeni zahtjev – da sud utvrdi da navedeni ugovori ne proizvode pravne učinke.

11. Kao što je vidljivo iz citirane izreke presude, prvostupanjski je sud sve tužbene zahtjeve odbio kao neosnovane, ali je u točki 36. obrazloženja zaključio da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka i to ponovio u točki 37. obrazloženja, navodeći da relevantne odredbe ZOO/91 i ZPP-a kao nužnu pretpostavku za dopuštenje tužbe na utvrđenje predviđaju postojanje pravnog interesa na strani tužitelja, koji ovdje ne postoji budući da tužitelj, čak i da uspije u ovom sporu ništa ne može postići vezano za upis i ostvarenje navodnog svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

Kad prvostupanjski sud ocijeni da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje, dužan je odbaciti tužbu.

Odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a određeno je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Kako u ovom slučaju izreka pobijane presude proturječi obrazloženju u kojem je jasno navedeno i obrazloženo da tužitelj nema pravni interes za ovu tužbu, to je nedostatak zbog kojeg se presuda ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje ju je valjalo ukinuti.

12. Tužbom na utvrđenje može se, i u odnosu na ugovor kojeg su sklopile treće osobe, tražiti utvrđenje nepostojanja ili ništavosti ugovora ili utvrđenje da ugovor ne proizvodi pravne učinke, kao što traži tužitelj u ovom sporu, ali, prema odredbi članka 187. stavka 2. ZPP-a, tužba na utvrđenje se može podići samo kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Dakle, tužitelj je oslobođen dužnosti dokazati svoj konkretni pravni interes samo kad ima zakonsko ovlaštenje za podnošenje tužbe na utvrđenje, jer se tada pravni interes presumira.

Interes za traženje deklaratorne zaštite mora biti pravni.

13. Tužitelj u tužbi navodi da ima pravni interes kojeg dokazuje presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-514/12, u kojem sporu je bio umješač, ali ga ne obrazlaže.

U odgovoru na tužbu prvotuženik navodi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice jer nije stranka ugovora, a pravna zaštita koju tužbom traži da je bez učinka na njegovu pravnu poziciju, pa predlaže tužbu odbaciti.

Tužitelj na to odgovara tvrdnjom da se njegov pravni interes temelji na kupoprodajnom ugovoru kojeg je kao kupac 12. travnja 2010. sklopio s društvom Ingrad d.d. u stečaju Celje te da prema odredbi članka 327. ZOO-a ni jedna zainteresirana osoba ne mora dokazivati svoj pravni interes.

U podnesku od 17. svibnja 2018. tužitelj navodi da je njegov pravni interes u tome što tu nekretninu posjeduje, ona mu je sjedište i ima pravni interes tu ostati jer je tamo već niz godina i ima ugovor da ju je kupio. Konačno, ponovo ističe da je bio umješač u predmetu poslovni broj P-514/12 te da će mu presuda u ovom postupku biti osnova za prijedlog za ponavljanje tog postupka.

Prvotuženik pak ističe da se uknjižio kao vlasnik nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji broj 38797 upravo zahvaljujući presudi Općinskog građanskog suda poslovni broj P-514/12 od 18. listopada 2013. Ističe da bi predmetna nekretnina, da se radnici PK Sombor kome je Ingrad d.d. Celje još 1988. godine prodalo tu nekretninu, nisu organizirali kao hrvatsko društveno poduzeće Promet Dubrava d.o.o., koje je tada postalo vlasnik te nekretnine, temeljem zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske. Nakon toga, društvo Promet Dubrava d.o.o. se pripojilo društvu Agrocoop d.d. koje je tada postalo vlasnik te nekretnine. Kako Ingrad Celje u stečaju nije bilo vlasnik te nekretnine kad ju je tužitelj navodno 12. travnja 2010. od njega kupio, čak i da uspije u ovom sporu, tužitelj se ne bi mogao upisati kao vlasnik predmetne nekretnine, što znači da nema pravni interes za podnošenje tužbe kojom je pokrenuo ovaj postupak.

Glede prijedloga za ponavljanje postupka poslovni broj P-514/12 napominje se da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može ponoviti samo na prijedlog stranke. Umješač nije stranka nego treća osoba.

14. U točki 6. obrazloženja pobijane presude navodi se da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1127/17 od 17. svibnja 2018. određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 502.000,00 kn.

Protiv opisanog rješenja o trošku nije dopuštena posebna žalba.

Prvotuženik u žalbi protiv presude osnovano ističe da u raspravnom rješenju kojim je utvrđena vrijednost predmeta ovog spora od 17. svibnja 2018. nije obrazloženo zbog čega je vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 502.000,00 kn / 66.626,85 eura, usprkos pravovremenom prvotuženikovom prigovoru. Predlaže vrijednost predmeta spora odrediti u visini od 15.000.000,00 kn / 1.990.842,13 eura.

15. Odredbom članka 40. stavka 1. ZPP-a propisano je da će se, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzeti ta svota. Prema stavku 2., u drugim slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Prema stavku 3., ako je u slučaju iz stavka 2. tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja za zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

16. Odredbom članka 345. ZPP-a određeno je da rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno.

Člankom 347. ZPP-a određeno je da se odredbe članaka 328., 334. stavka 2. i članaka 335. - 342. ZPP-a na odgovarajući način primjenjuju i na rješenja. Prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a, koja odredba se ovdje primjenjuje na temelju odredbe članka 347. ZPP-a, u obrazloženju rješenja sud bi trebao sumarno izložiti prijedloge stranaka glede utvrđenja vrijednosti predmeta spora, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, kako je provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora i kako je ocijenio dokaze koje je u vezi toga proveo, a ako smatra potrebnim, izrazit će se i o stavovima stranaka.

17. Rješenjem od 17. svibnja 2018. kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora odlučeno je o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci.

Iz rješenja na listu 179 spisa vidljivo je da ono ne sadrži obrazloženje, a razlozi takve odluke nisu iznijeti ni u obrazloženju pobijane presude.

Prema tome, prvotuženik u žalbi osnovano ističe da se presuda ni u tom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena još jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje također presudu valja ukinuti.

18. Slijedom iznijetog, budući da se zbog navedenih nedostataka presuda ne može ispitati, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a žalbe su uvažene, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud prije svega, sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora i rješenjem koje će valjano obrazložiti ponovno odrediti vrijednost predmeta ovog spora, a nakon toga odlučiti ima li tužitelj pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe kojom je pokrenuo ovaj postupak, imajući u vidu dokaze koje su stranke podnijele, te ukoliko ocijeni da ga nema, odbaciti tužbu, a u protivnom, donijeti meritornu odluku o tužbenom zahtjevu, koju će, sukladno odredbi članka 338. stavka 3. ZPP-a, valjano i jasno obrazložiti.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić