Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-358/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, protiv ovršenika BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Đorđe Malešević, odvjetnik u Šibeniku, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-670/2023 od 8. studenog 2023., 17. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-670/2023 od 8. studenog 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odgađa se pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji se provodi putem Financijske agencije na temelju zadužnice od 2. kolovoza 2006.g. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj ovjere OV-8240/06, do pravomoćnog završetka parničnog postupka radi proglašenja iste ovrhe nedopuštenom koji je ovršenik protiv ovrhovoditelja dužan pokrenuti u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači.

2.1. Ovrhovoditelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je ovršenik potrošač, te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer odredbe OZ-a ne predviđaju mogućnost upućivanja ovršenika u parnicu zbog sumnje jesu li pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenje nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

6. Cijeneći da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen na temelju ovršne isprave – Zadužnice od 2. kolovoza 2006. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj OV-8240/06 kojom je ovršenik dao suglasnost da se radi naplate novčane tražbine prema Ugovoru o kreditu br. 91/63/06 zaključenog 2. kolovoza 2006. između Credo banke d.d. Split u ime i za račun Fonda za razvoj i zapošljavanje i trgovačkog društva ZETRO d.o.o. [adresa] u iznosu od 9.600.000,00 kuna uvećano za kamatu od 5,75% godišnje, zaplijene svi njegovi računi i to kunski i devizni, a koja ovršna isprava predstavlja akcesornu ispravu koja nije prošla sudsku kontrolu, to pozivom na Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) prvostupanjski sud zaključuje da je ovršenik bio potrošač prilikom sklapanja predmetne ovršne isprave, odnosno prvostupanjski sud zaključuje da predmetna ovršna isprava predstavlja potrošački ugovor. Stoga, prvostupanjski sud zbog sumnje jesu li pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene pozivom na Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. donosi pobijano rješenje kojim odgađa pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika do okončanja parničnog postupka radi proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, a koji parnični postupak je ovršenik dužan pokrenuti protiv ovrhovoditelja u roku od 15 dana od pravomoćnosti pobijanog rješenja.

7. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršenik 11. rujna 2020. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao i prijedlog za obustavu ovrhe. U tom prijedlogu ovršenik je istaknuo da bi provedbom pljenidbe i prijenosa na novčanim sredstvima pretrpio nenadoknadivu štetu, te da predmetna ovršna isprava nema svojstvo ovršne isprave i da je tražbina ovrhovoditelja na temelju predmetne ovršne isprave zastarijela. Nadalje, proizlazi da se ovrha u ovoj ovršnoj stvari provodi u povodu zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju Zadužnice od 2. kolovoza 2006. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj OV-8240/06, a radi naplate iznosa od 9.600.000,00 kuna uvećanog za kamate po stopi od 5,75% godišnje. Zadužnicom od 2. kolovoza 2006. ovršenik je dao suglasnost da se radi naplate novčane tražbine prema Ugovoru o kreditu broj 91/63/06 zaključenog 2. kolovoza 2006. između Fonda za razvoj i zapošljavanje zastupanog po Credo banci d.d. i trgovačkog društva ZETRO d.o.o. u iznosu od 9.600.000,00 kuna uvećano za kamate zaplijene svi računi na ime ovršenika koji su otvoreni ili će biti otvoreni u bilo kojoj banci u Republici Hrvatskoj, te je Credo banka d.d. Split po dostavi zadužnice ovlaštena plijeniti takve račune do iznosa navedenog u zadužnici, kao i da se novac s tih računa izravno isplati Credo banci d.d. Split. Ugovor o kreditu broj 91/63/06 od 2. kolovoza 2006. za trgovačko društvo ZETRO d.o.o. potpisao je ovršenik u svojstvu direktora.

9. Osnovni su žalbeni navodi ovrhovoditelja kojim osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem ovršenik ima svojstvo potrošača.

9.1. Naime, prema Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) fizička osoba koja na temelju akcesornog ugovora djeluje u svojstvu založnog dužnika koji se sklapa između dvaju trgovačkih društva mora smatrati potrošačem ako je djelovala u svrhe izvan okvira njezina obrta, poduzeća i profesije i nije ni na koji način funkcionalno povezana s društvom. Navedeno tumačenje je primjenjivo i u situaciji u kojoj fizička osoba na temelju akcesornog ugovora (zadužnice) u svojstvu dužnika daje suglasnost da se radi naplate tražbine proizašle iz ugovora sklopljenog između dvaju trgovačkih društva, kao u konkretnom slučaju, pa bi se fizička osoba u takvoj situaciji morala smatrati potrošačem ako je djelovala u svrhe izvan okvira njezina obrta, poduzeća i profesije i nije ni na koji način funkcionalno povezana s društvom.

10. U konkretnom slučaju, iz Ugovora o kreditu broj 91/63/06 od 2. kolovoza 2006. proizlazi da je isti sklopljen između Fonda za razvoj i zapošljavanje zastupanog po Credo banci d.d. i trgovačkog društva ZETRO d.o.o. kojeg je zastupao ovršenik u svojstvu zakonskog zastupnika (direktora) tog trgovačkog društva, slijedom čega je za zaključiti da je ovršenik bio funkcionalno povezan sa navedenim trgovačkim društvom kao dužnikom iz osnovnog pravnog posla pa u smislu Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nije riječ o potrošaču, a kako to pravilno žalbenim navodima ističe ovrhovoditelj. 11. Stoga, budući da ovršenik nije potrošač nema mjesta preispitivanju sadrži li Ugovor o kreditu broj 91/63/06 od 2. kolovoza 2006. koji u konkretnom slučaju predstavlja osnovni pravni posao iz kojeg proizlazi predmetna tražbina ovrhovoditelja koje je osigurana predmetnom ovršnom ispravom – Zadužnicom od 2. kolovoza 2006. nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, slijedom čega nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja o odgodi pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika koji se provodi putem Financijske agencije na temelju Zadužnice od 2. kolovoza 2006. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj ovjere OV-8240/06, do pravomoćnog završetka parničnog postupka radi proglašenja iste nedopuštenom.

12. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije ocijenio ispunjenost pretpostavki za odgodu ovrhe iz članka 65. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano rješenje, kao u izreci ovog rješenja.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će o prijedlogu za odgodu odlučiti na temelju članka 65. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

U Rijeci 17. prosinca 2024.

Sutkinja

Ingrid Bučković