Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-675/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. za poslovne usluge, OIB 76674680107, Horvatova 82, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tužene BI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Povrv-1442/2019 od 18. ožujka 2021., ispravljenu rješenjem poslovni broj Povrv-1442/2019 od 26. ožujka 2021., 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Povrv-1442/2019 od 18. ožujka 2021. ispravljenu rješenjem poslovni broj Povrv-1442/2019 od 26. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita, posl. br. Ovrv-4619/2019 od 12. kolovoza 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.377,50 kn sa zateznom kamatom na iznose i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke, a u točki II izreke naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.224,00 kn sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2021. do isplate, u roku od 8 dana.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te predlaže uvaženjem žalbe pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Prije svega valja istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda iz odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tako da žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten.
6. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Predmet ovog spora je isplata tražbine u iznosu od 5.377,50 kn sa zateznom kamatom te predstavlja naknadu za korištenje usluga Hrvatskog Telekoma d.d. za mjesec studeni i prosinac 2018. i siječanj 2019. te naknadu za mjesečnu pretplatu. Sud prvog stupnja utvrđuje da je između društva Hrvatski Telekom d.d. i tužitelja sklopljen ugovor o cesiji, predmetom kojeg je bila i utužena tražbina Hrvatskog Telekoma d.d. prema tuženici, da je tuženica obaviještena o ustupu tražbine dopisom od 22. srpnja 2019., o čemu su priložene odgovarajuće isprave, Ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 od 20. listopada 2015., Obavijest o ustupanju potraživanja od 22. srpnja 2019., specifikacija potraživanja, kao i isprave Hrvatskog Telekoma d.d. o sklapanju ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa s tuženicom za više brojeva.
8. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zauzima stajalište da je Hrvatski Telekom d.d. bio ovlašten ustupiti tužitelju svoju tražbinu prema tuženici, u skladu s odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO), da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, već obavijest o ustupanju tražbine, dok tužena za tvrdnje da joj obavijest o ustupu tražbine nije dostavljena te da je dio tražbine podmirila, nije predložila dokaze. Na temelju isprava o dugu te sadržaja preostale dokumentacije sud prvog stupnja utvrđuje da postoji tražbina u utuženom iznosu, zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev i obvezuje tuženicu na isplatu, primjenom odredbe čl. 9. ZOO-a. Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).
9. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavne odredbe ZOO-a kada je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je prema odredbi čl. 80. ZOO- a vjerovnik ovlašten na trećega prenijeti svoju tražbinu, pri čemu za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika (čl. 82. ZOO-a). Prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. To znači da je primatelj ovlašten zahtijevati od dužnika isplatu istog iznosa kojeg je bio ovlašten zahtijevati i ustupitelj tražbine, a to je utuženi iznos koji tuženica nije podmirila.
10. Stoga je pravilno cijenjen kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut po tuženici, kod kojeg ustraje i u žalbi.
11. Kako žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten u ovom postupku, to osnovanost žalbenih navoda tuženice koji se odnose na taj žalbeni razlog ovaj sud nije ovlašten ispitivati pa nisu od utjecaja na odluku po žalbi.
12. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je tužitelj uspio u parnici pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tuženice, s tim što je trošak pravilo obračunat primjenom važeće Tarife.
13. Zbog navedenog je valjalo žalbu tuženice odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 17. prosinca 2024
.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić