REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1815/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PU, vlasnika obrta [obrt], elektroinstalacije, PU s.p. Ptuj, Slovenija, Kogejeva pot 5, SI-2250, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Bjelovaru, Trg kralja Tomislava 7, protiv tuženika GROM d.o.o. Dautan, Dautan 52, OIB: 40476092196, kojeg zastupa punomoćnik Jugoslav Puran, odvjetnik u Bjelovaru, Josipa Jelačića 12, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-35/2022-35 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-35/2022-35 od 19. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Čopa iz Daruvara poslovni broj Ovrv-37/21 od 2. prosinca 2021. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju ukupni iznos od 12.139,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove ovrhe u iznosu od 2.018,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.804,17 EUR (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ovu presudu donio na temelju rezultata dokaznog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) te primjenom pravila o teretu dokazivanja, nakon što je utvrdio da ne može sa sigurnošću zaključiti o osnovanosti i visini utužene tražbine.

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154. i 155. ZPP-a.

4. Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je preinači ili ukine.

5. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Prema njegovom mišljenju, nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud tvrdi da on nije dokazao stvarnu količinu izvedenih radova. On smatra da je tuženik trebao dokazati da on nije izveo radove, tj. da je umjesto njega trebao angažirati druge izvođače. Tužitelj je napomenuo da su svi stanovi u kojima su izvođeni radovi, useljeni.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

8. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na isplatu iznosa od 12.139,86 EUR, na temelju računa koje je tužitelj izdao tuženiku za izvedene elektrotehničke radove.

9. Osporavajući tužbeni zahtjev, tuženik je tvrdio da tužitelj nije izveo radove iz računa koji su predmet tužbe. Uz to, tuženik je sporio da bi pojedini radovi koje je tužitelj ipak izveo, bili kvalitetni.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Za takvu odluku prvostupanjski sud je dao razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Dakle, ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.

11. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

12. Ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

13. Ove odredbe osnovni su dio pravila o teretu dokazivanja u parničnom postupku. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te tvrdnje mogu provjeriti. Dakle, dužnost je stranaka iznijeti sudu prikladna činjenična i dokazna sredstva ne bi li ga uvjerili u istinitost svojih tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Stranka koja u tome ne uspije, njen zahtjev će se odbiti kao neosnovan.

14. Dakle, u smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine. To znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Svaka stranka treba dokazati istinitost iznesenih tvrdnji.

15. Očito uslijed nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda, tužitelj je u žalbi iznio svoje viđenje činjenica i rezultata izvedenih dokaza. Međutim, tim žalbenim navodima, tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

16. Kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud se i nakon što je na pravilan i savjestan način izveo potrebne dokaze, u nastojanju da otkloni vlastitu dvojbu o najvjerojatnijoj istini u ovoj pravnoj stvari, oslonio upravo na pravila o teretu dokazivanja. Primjenom tih pravila i posebno nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, Damira Milobara (nalaz, list 175. - 195.; iskaz, list 218. - 219. spisa), i ovaj sud kao i prvostupanjski sud, suprotno tužiteljevoj ocjeni o sadržaju nalaza i mišljenja sudskog vještaka te drugih dokaza, ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da je izveo upravo radove iz računa koji su predmet tužbe. Sudski vještak nije bio u mogućnosti izjasniti se o točnom opsegu ugovorenih radova i opravdanost izdavanja računa koji su predmet tužbe. Vještak nije bio u mogućnosti izjasniti se ni o nedostacima u izvedenim radovima, budući da iako postoje evidentni nedostaci, oni se ne mogu u potpunosti povezati s tužiteljem, upravo zato jer se ne zna opseg ugovorenih radova, vrsta radova kao i broj izvršitelja na gradilištu.

17. Razumljivo je da je tužitelj nezadovoljan pobijanom presudom i da rezultate dokaznog postupka tumači na drugi način, u svoju korist. Iz izvedenih dokaza, da se zaključiti da je tužitelj izvodio za tuženika određene radove (stranke su nesporno bile u poslovnom odnosu). No, da bi tužitelj uspio sa zahtjevom za naplatu radova, njegovo pravo na takav zahtjev primjenom ranije podrobno opisanih i pojašnjenih pravila parničnog postupka, treba biti potvrđeno s visokom stupnjem vjerojatnosti. Kako i po ocjeni ovog suda tome nije slučaj u ovoj pravnoj stvari, to je prvostupanjski sud u izostanku pouzdanih dokaza o tome da je tužitelj izveo upravo one radove iz računa koji su predmet tužbe, donio pravilnu i zakonitu odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

18. Tužitelj je u žalbi pokušao popraviti svoj pravni položaj ukazivanjem na to da je tuženik taj koji je trebao dokazati da on (tužitelj) nije izveo radove, kao i da je tuženik trebao provesti postupak osiguranja dokaza u Republici Njemačkoj gdje su radovi izvođeni, što on nije učinio. Međutim, svi ti navodi ne pomažu tužiteljevoj pravnoj poziciji. To iz jednostavnog razloga što teret dokaza da je izveo radove iz računa koji su predmet tužbe, ležao je upravo na tužitelju, a ne na tuženiku.

19. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnim troškovima (čl. 154. i 155. ZPP-a) koju je prvostupanjski sud valjano obrazložio, a tužitelj je u žalbi nije argumentirano pobio.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac