REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4487/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja LUDWIG PFEIFFER MICROTUNNEL GmbH & Co.KG, Kassel, Lilienthalstrasse 33, Republika Njemačka, OIB: 30569547739, kojeg zastupa punomoćnica Josipa Mikecin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri iz Zagreba, protiv ovršenika MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d. Zagreb, V. Škorpika 28, OIB: 13887374452, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Kustura, odvjetnica u Zagrebu, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosima od 723.449,38 EUR i 115.000,00 USD, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-526/2014 od 15. veljače 2024., 17. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-526/2014 od 15. veljače 2024. i predmet vraća na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbacio prijedlog ovrhovoditelja za donošenje dopunskog rješenja. Iz obrazloženja proizlazi da nije riječ o prijedlogu za ispravak nego o prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja u smislu odredbe čl. 339. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pa budući da je takav prijedlog podnesen izvan zakonskog roka, odbačen je primjenom odredbe čl. 339. st. 3. ZPP-a.
2. Protiv tog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu. U žalbi je u bitnom naveo da je prvostupanjski sud prethodno donio rješenje o ispravku na koje ovršenik nije uložio pravni lijek u zakonskom roku, zbog čega je ono postalo pravomoćno. Daljnjim žalbenim navodima žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 342. ZPP-a, te je upravo u skladu s tom odredbom trebao ispraviti rješenje o ovrsi jer je očitom omaškom propustio navesti iznos troškova ovršnog postupka. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.
3. Žalba je osnovana, ali ne iz razloga navedenih u žalbi.
4. Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 i 25/13; dalje: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13., i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da pobijano rješenje nije pravilno i zakonito.
5. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio određivanje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama na temelju konačnog pravorijeka Međunarodnog suda za arbitražu Međunarodne trgovačke komore od 13. travnja 2011., predmet broj 16100/GZ, s time da je sama odluka donesena u Beču, sa zahtjevom da sud odluči o priznanju navedene odluke kao o prethodnom pitanju u ovršnom postupku. U skladu s takvim prijedlogom za ovrhu prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-526/2014 od 21. listopada 2014. koje je ovrhovoditelju dostavljeno 1. prosinca 2014. Podneskom od 9. lipnja 2015. ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ispravak navedenog rješenja o ovrsi navodeći da prvostupanjski sud, očitom omaškom u pisanju, u izreci rješenja nije naznačio iznos troškova ovršnog postupka kako ih je ovrhovoditelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, već je samo naveo kako je ovršenik dužan naknaditi „troškove ovog ovršnog postupka“. Nakon toga je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.
6. Prema odredbi čl. 342. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Institutom ispravka sudske odluke ne može se zadirati u sferu meritornog odlučivanja o zahtjevu stranaka, nego se ispravkom mogu korigirati samo očiti propusti u pisanju ili računanju.
7. Neosnovano žalitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o ispravku prvostupanjskog rješenja. Naime, prvostupanjski sud je u izreci rješenja o ovrsi čiji ispravak ovrhovoditelj traži samo naveo formulaciju „troškove ovršnog postupka“ pri čemu je propustio naznačiti i njihov iznos. Stoga proizlazi da prvostupanjski sud nije donio odluku o troškovima ovršnog postupka, pa se stoga ne radi o očitoj pogrešci u pisanju u smislu odredbe čl. 342. ZPP-a, već je riječ o donošenju dopunske odluke budući da o ovrhovoditeljevom zahtjevu za trošak nije ni odlučeno.
8. Prvostupanjski sud je pravilno u obrazloženju pobijane odluke naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o ispravku očite pogreške u pisanju ili računanju, već se predlaže sudu dodati novi sadržaj u postojeću odluku. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno izrekom pobijanog rješenja odbacio prijedlog ovrhovoditelja za donošenje dopunskog rješenja. To iz razloga što je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ispravak, pa je stoga pobijanim rješenjem trebalo odlučiti o prijedlogu za ispravak rješenja o ovrsi, a ne o prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja. Ukoliko je prijedlog za ispravak neosnovan, tada se donosi odluka kojom se takav prijedlog odbija, odnosno, ako je prijedlog za ispravak osnovan, tada se prijedlog prihvaća i donosi se rješenje o ispravku.
9. Iz tog razloga, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti ovrhovoditeljevu žalbu i ukinuti prvostupanjsku odluku. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, uzimajući u obzir naprijed navedeno, ponovno odlučiti o ovrhovoditeljevu prijedlogu za ispravak i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Sutkinja
Kamelija Parać
