REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4627/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza ANEMOS PET SISTEMI d.o.o., Ozalj, Kupska ulica 5, OIB: 83663211136, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Branka Košarić iz Ozlja, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička 21, kojeg zastupa punomoćnik Boran Bušurelo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 293.367,50 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4832/2011 od 18. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4832/2011 od 18. srpnja 2022. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.699,85 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 293.367,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne glavnice do isplate. U pobijanoj točki II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 39.901,45 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je izvršio uvid u isprave priložene u spis, saslušao svjedoke i tadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja i izveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za informatiku te utvrdio da tužitelj neosnovano od tuženika zahtijeva naknadu štete u utuženom iznosu zato što nisu ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost za štetu. Tuženikov otkaz Ugovora o korištenju iznajmljenog telekomunikacijskog voda na relaciji Zagreb-Beč od 1. kolovoza 2008. bio je nepravovremen, ali nije bio nezakonit niti protupravan i ne predstavlja štetnu radnju. Pravomoćnom djelomičnom presudom u predmetnoj pravnoj stvari naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za korištenje predmetnog telekomunikacijskog voda za 2012. godinu, a pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-531/14 od 19. travnja 2017. za razdoblje od prosinca 2010. do prosinca 2011. godine. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tbr...OT).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu: točki I. i II. izreke presude te predlaže donošenje dopunske presude za dio tužbenog zahtjeva o kojem nije odlučeno. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe čl. 8. ZPP-a. Smatra da je u dokaznom postupku trebalo izvesti predloženi dokaz saslušanjem svjedoka: FZ, IZ i DZ na okolnost štetne radnje, štete, uzročne veze i protupravnosti. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto te dokaze nije izveo. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te ponavlja svoj stav da su oba ugovora o korištenju iznajmljenih telekomunikacijskih vodova koji su sklopljeni 1. kolovoza 2008. povezani i međuovisni ugovori kojima je sklopljen jedinstveni posao. Ističe da su međusobna plaćanja vršena prijebojem, da tuženikov otkaz Ugovora o korištenju iznajmljenog telekomunikacijskog voda na relaciji Zagreb-Beč nije bio pravodoban i da je tuženik bio dužan plaćati tužitelju najamnine do 12. studenog 2012. Smatra da je tuženik neosnovano raskinuo Ugovor o korištenju iznajmljenog telekomunikacijskog voda Zagreb – granični prijelaz Stara Gradiška zbog neplaćanja i da ga je dao na korištenje Telekomu Slovenije d.d. Smatra da je takvo postupanje tuženika protupravno i da predstavlja štetnu radnju koja je tužitelju prouzročila štetu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravne odredbe čl. 309. i čl. 312. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/11, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i odredbe koje se odnose na naknadu štete. Osporava odluku o troškovima parničnog postupka zato što je uspjeh stranaka procijenjen samo kvantitativno, a ne i kvalitativno. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 11.795,74 EUR.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je žalba neosnovana i predlaže ju odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.699,85 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe čl. 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a i u obrazloženju presude naveo koje je činjenice uzeo kao dokazane. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Tužitelj je predložio saslušanje svjedoka FZ, IZ i DZ na okolnost štetne radnje, štete, uzročne veze i protupravnosti. Međutim, je li neka poduzeta radnja štetna, je li stranci nastala šteta, postoji li uzročna veza i radi li se o protupravnosti su pravna pitanja o kojima odlučuje sud.

9. Prvostupanjski sud je 30. travnja 2024. donio dopunsku presudu poslovni broj P-4832/2011-135 i odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 43.031,45 EUR (ranije: 324.220,49 EUR).

10. Napominje se da prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke valja ispraviti u skladu s točkom 41. obrazloženja prvostupanjske presude.

11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud:

- pravomoćnom djelomičnom presudom i rješenjem u predmetnoj pravnoj stvari poslovni broj P-4832/2011 od 25. veljače 2011. naloženo je tuženiku platiti tužitelju najamninu za korištenje telekomunikacijskog voda na relaciji Zagreb-Beč za 2012. godinu u iznosu od 179.391,47 EUR (ranije: 1.351.625,00 kn), a odbijen je za isplatu najamnine za kasnije razdoblje u iznosu od 205.439,38 EUR (ranije: 1.547.882,99 kn),

- predmetnom presudom odlučeno je o zahtjevu za naknadu štete u ukupnom iznosu od 293.367,50 EUR, koja se sastoji od: 47.960,00 EUR na ime kupljene opreme i usluga radi omogućavanja spajanja tuženika na iznajmljeni telekomunikacijski vod, 21.877,50 EUR na ime naknade trećim društvima i 254.029,15 EUR na ime povrata uplaćenog iznosa Telekom Sloveniji d.d.,

- stranke su 1. kolovoza 2008. sklopile dva ugovora:

1. Ugovor o korištenju iznajmljenih telekomunikacijskih vodova kojim je tuženik dao na korištenje tužitelju jedan telekomunikacijski vod na relaciji Zagreb-granični prijelaz Stara Gradiška (dalje: Ugovor Zagreb-Stara Gradiška) i

2. Ugovor o korištenju iznajmljenih telekomunikacijskih vodova kojim je tužitelj dao tuženiku na korištenje jedan telekomunikacijski vod na relaciji Zagreb-Beč (dalje: Ugovor Zagreb-Beč),

- najamnina za oba komunikacijska voda je bila jednaka,

- tuženik je 2. studenog 2010. otkazao tužitelju s danom 15. prosinca 2010. Ugovor Zagreb-Beč,

- tuženik je 14. lipnja 2011. raskinuo Ugovor Zagreb-Stara Gradiška s danom 8. srpnja 2011. zbog neplaćanja,

- Ugovor Zagreb-Beč nije otkazan pravovremeno pa je važenje tog Ugovora produženo do 12. studenog 2012.,

- pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-531/14 od 19. travnja 2017. naloženo je tuženiku platiti tužitelju najamninu za telekomunikacijski vod za razdoblje od prosinca 2010. do prosinca 2011. godine,

- prednik tužitelja je s društvom Markoja zaključio Ugovor br. 10/2008 o uslugama data centra i s društvom i-21 Future comunication GmbH Beč 29. travnja 2008. Ugovor o pružanju telekomunikacijskih ili drugih dodatnih usluga i isplatio je društvu Telekom Slovenija d.d. iznos od 234.800,00 EUR.

13. Neosnovano tužitelj tvrdi da su dva sklopljena ugovora o korištenju iznajmljenih telekomunikacijskih vodova jedinstveni pravni posao zato što su povezani i međuovisni ugovori i da su se identični iznosi najamnine plaćali prijebojem. Radi se o dva ugovora: Ugovorom Zagreb-Stara Gradiška, tuženik daje tužitelju na korištenje jedan telekomunikacijski vod, ugovor je sklopljen na jednu godinu s mogućnosti obnavljanja, a Ugovorom Zagreb-Beč tužitelj daje tuženiku jedan telekomunikacijski vod na navedenoj relaciji na rok od dvije godine uz mogućnost obnavljanja ugovora. Činjenica da su ugovorene iste najamnine i da su stranke do otkaza Ugovora Zagreb-Beč najamnine plaćale međusobnim prijebojima ne znači da se radi o međuovisnim ugovorima i jedinstvenom pravnom poslu. Niti jednom ugovornom odredbom ova dva ugovora nisu povezana. Predmetnim ugovorima stranke su predvidjele mogućnost otkaza ugovora i razloge za raskid ugovora. Tuženik je otkazao Ugovor Zagreb-Beč, ali ne pravovremeno pa je Ugovor ostao na snazi daljnje dvije godine. Pravomoćnim presudama naloženo je tuženiku platiti tužitelju najamnine za te dvije godine. Tužitelj nije plaćao najamnine ugovorene Ugovorom Zagreb-Stara Gradiška pa je tuženik izjavom raskinuo taj ugovor s danom 8. srpnja 2011. Tužitelj je opremu kupio i ugovore s trećim društvima sklopio radi realizacije sklopljenih ugovora s tuženikom. Ugovor Zagreb-Beč je sklopljen na dvije godine, a otkazan je po proteku dvije godine, a Ugovor Zagreb-Stara Gradiška je sklopljen na rok od jedne godine i raskinut je po isteku jedne godine. Niti otkaz Ugovora Zagreb-Beč niti raskid Ugovora Zagreb-Stara Gradiška nisu dani prije isteka ugovorenog trajanja ugovora pa tužitelj neosnovano zahtijeva od tuženika vrijednost opreme i usluga odnosno sklopljenih ugovora s trećim društvima koje je sklopio radi realizacije sklopljenih ugovora s tuženikom. Ugovori su mogli trajati kako je i ugovoreno: jednu odnosno dvije godine.

14. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da se prvostupanjski sud pozvao na materijalno pravo koje se međusobno isključuje - čl. 309. i čl. 312. ZOO-a. Prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo sve odredbe o zastupanju: od čl. 308. do čl. 312. ZOO-a, a primijenio je odredbu čl. 312. st. 1. ZOO-a (točka 23. obrazloženja). Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je otkaz Ugovora Zagreb-Beč dala direktorica tuženikovog Odjela za prodaju domaćim operaterima, koje radnje su Potvrdom od 19. kolovoza 2013. potvrdili predsjednik i član uprave tuženika.

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete iz čl. 1054. ZOO-a. Tuženikove radnje: otkaz Ugovora Zagreb-Beč i raskid Ugovora-Stara Gradiška nisu štetne radnje zato što su stranke mogućnost i otkaza i raskida ugovora ugovorile predmetnim ugovorima. Pravomoćnim presudama naloženo je tuženiku platiti tužitelju najamnine za dvije godine (2011. i 2012.) pa tužitelj ne trpi štetu zbog nepravovremeno otkazanog Ugovora Zagreb-Beč. Tužitelj je predmetnu robu, ugovore s trećim društvima i s Telekom Slovenija d.d. sklopio radi realizacije sklopljenih ugovora i tuženik te troškove nije dužan nadoknaditi tužitelju.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.

2. i čl. 155. ZPP-a, razmjerno uspjehu stranaka u cijelom sporu. Tužitelj je djelomično uspio u sporu i to u omjeru manjem od tuženika pa je prvostupanjski sud pravilno dosudio tuženiku razmjerni postotak potrebnih tuženikovih parničnih troškova. Prvostupanjski sud je kao osnovane tužiteljeve troškove prihvatio troškove vještačenja.

17. Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st.

1. i čl. 155. ZPP-a. Prema stavu ovog suda, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje predmetne parnice pa ni troškovi njegovog sastava ne padaju na teret tužitelja.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak