REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-734/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Atlantic grupa d.d., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Šavoriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Ivanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lozo & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1368/2023-4 od 3. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1039/2022-23 od 16. siječnja 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pod točkama 4. i 6. se odbija.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje pod točkom 5. se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1368/2023-4 od 3. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1039/2022-23 od 16. siječnja 2023.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja pod točkama 4. i 6. nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, u ovoj pravnoj stvari sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66.687,47 eura/502.456,75 kn, na temelju stečenog bez osnove, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. srpnja 2020. do isplate, kada je tužitelj pozvao tuženicu na povrat spornog iznosa, uz koji poziv je tuženici dostavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz-4/14 od 9. srpnja 2019., kojim rješenjem je poništeno rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: Hanfa) od 14. srpnja 2011. Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur.broj: 326-321-11- 119, na temelju kojeg je tužitelj tuženici isplatio sporni iznos. Dakle, otpala je osnova po kojoj je tuženici isplaćen navedeni iznos, stoga su sudovi naložili vraćanje tog iznosa, na temelju odredbe čl. 1111., 1115. te čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO).
3.2. U odnosu na postavljeno pitanje pod točkom 4. koje glasi: "Kraj utvrđenja suda da je odluka povodom izvanrednog pravnog lijeka donesena u postupku koji se vodio između drugih stranaka, a ne ovdje tužitelja i ovdje tuženice, može li se odredba članka 1117. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima primijeniti na ovdje tuženicu kojoj odluka o izvanrednom pravnom lijeku nikada nije dostavljena jer nije stranka tog postupka?“ valja reći da ono nije važno za odluku o sporu, obzirom polazi od činjenica koje su suprotne činjeničnim utvrđenjima u postupku, jer je utvrđeno da je odluka o izvanrednom pravnom lijeku (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz-4/14 od 9. srpnja 2019.) dostavljena tuženici, uz poziv kojeg je tužitelj uputio tuženici. Odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Upravo je to navedeno i u odluci na koju se tuženica poziva kao razlog važnosti tom postavljenom pitanju (Rev-2635/2015 od 4. ožujka 2020.). Prema tome, razlog važnosti nije u suprotnosti s predmetnom odlukom.
3.3. U odnosu na postavljeno pitanje pod točkom 6. koje glasi: "Računa li se početak tijeka zastare i općeg petogodišnjeg zastarnog roka kod instituta stjecanja bez osnove od trenutka kada je pošteni stjecatelj stekao imovinu, ili od trenutka od kada je osoba čija je imovina prešla u imovinu druge osobe stekla pravo zahtijevati povrat te imovine?" valja reći da tuženica nije izložila usporediv razlog važnosti. Naime, uz to pitanje tuženica se poziva na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. koje glasi:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.", a koje nije usporedivo jer se u ovoj pravnoj stvari ne radi o ništetnosti nego o stjecanju bez osnove.
3.4. U odnosu na postavljeno pitanje pod točkom 5. koje glasi: "Kraj utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da je tužitelj utuženi iznos isplatio tuženici na temelju rješenja o ovrsi 29. listopada 2012.g., je li ovlašten drugostupanjski sud odrediti da petogodišnji zastarni rok određen člankom 225. Zakona o obveznim odnosima počinje teći od dana kada je Vrhovni sud RH poništio ovršnu ispravu-- upravno rješenje, odnosno od 09. srpnja 2019.g.?" valja reći da tuženica nije jasno naznačila razloge važnosti tog pitanja zbog kojeg smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a ZPP, a što je bila dužna na temelju odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod toč. I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP kao u izreci pod toč. II. Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
