Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5623/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednika vijeća, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijan Vugić te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi neubrojive osobe DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti SM, odvjetnica u Odvjetničkom društvu S,D,M, u [adresa], odlučujući o žalbi punomoćnika prisilno smještene osobe, izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-341/2024-8 od dana 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe DP kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-341/2024-8 od 5. prosinca 2024. godine.
Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da punomoćniku po službenoj dužnosti prisilno smještene osobe SM, odvjetnici iz [adresa], isplati iz proračunskih sredstava suda na žiro račun te odvjetnice iznos od 156,25 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Produžuje se prisilni smještaj DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu N i T, rođene K, rođenom **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske (sada u Klinici za psihijatriju V, Zavodu za forenzičku psihijatriju), određen na temelju pravomoćne i izvršne presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-162/2020-7 od 11. svibnja 2020., u trajanju do 1 (jedne) godine, počevši od 6. prosinca 2024., kao dana isteka određenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-302/2023-6 od 4. prosinca 2023., o produženju prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu (čl. 59. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama „Narodne novine“ broj 76/14 – dalje u tekstu: ZZODS), a isti prisilni smještaj ističe 6. prosinca 2025."
2. Protiv ovog rješenja žali se prisilno smještena osoba iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), u vezi čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14- ZZODS) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja nije učinio onu bitnu povredu odredaba postupka na koje ukazuje žalba jer je pobijano rješenje u svemu sačinjenu sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati.
5. Sud prvog stupnja u bitnom utvrđuje slijedeće:
"6. Zavod za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju V je prijedlogom, zaprimljenim kod ovog suda 27. studenoga 2024., predložio produženje prisilnog smještaja neubrojivoj osobi DP u toj Klinici.
7. Sud je na prijedlog punomoćnice prisilno smještene osobe SM proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr.sc. SS, spec. psihijatru koja je svoj pisani nalaz i mišljenje dostavila sudu 4. prosinca 2024. U svom pisanom nalazu i mišljenju dr.sc. SS je navela da je iz dokumentacije vidljivo da je pacijent u neubrojivom stanju u lipnju 2020. počinio obilježje kaznenog djela na štetu majke. Iz medicinske dokumentacije proizlazi kako se radi o bolesniku koji boluje od neorganske psihoze s obilježjima sumanuto-paranoidnog tipa, a koji ima obilježja prave i trajne duševne bolesti s predominantno prisutnim paranoidnim interpretacijama i pratećim sumanutim grandioznim i religioznim idejama ukazanja i prosvjetljenja, da je ispitanik bio u diskontinuiranom ambulantnom tretmanu psihijatra te da je bio neuredan u uzimanju propisane psihofarmakoterapije. Prema recentnim nalazima psihijatara Klinike za psihijatriju V, vještak je konstatirao da se kod bolesnika uz redovito uzimanje psihofarmakoterapije ne manifestira jasnih sumanutosti. Naime, isti je narušenog funkcioniranja u svim aspektima: socijalnom, obiteljskom i radnom. Nedovoljno je kritičan spram svoje bolesti kao i okolnostima koje su prethodile hospitalizaciji te postoji opasnost ponovnog pogoršanja psihičkog stanja sa ponovnim agresivnim ponašanjem. S obzirom na težinu djela, tijek dosadašnjeg liječenja i ispitanikov smanjen uvid naspram nužnosti produženja njegova prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, dojam je da bi prekid liječenja mogao utjecati na pogoršanje osnovne bolesti uz postojanje rizika heteroagresivnog potencijala koji bi u pogoršanju kliničke slike mogao ugroziti okolinu. Sudski vještak, dr.sc. SS, u svom nalazu je zaključila kako DP ima verificiranu dijagnozu (MKB-10): Paranodna shizofrenija (F20.0), a što predstavlja težu duševnu smetnju te da je temeljem prethodno navedenog, u potpunosti suglasna s prijedlogom terapijskog tima Zavoda za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju V koji su uputili dopis Županijskom sudu u Zagrebu, pa je predložila da se DP, rođenom 1979. g. produži prisilni smještaj u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju V do godinu dana.
8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. prosinca 2024. predstavnik Zavoda dr.sc. SDS, spec. psihijatar, u cijelosti je ostala kod prijedloga Zavoda za produženje prisilnog smještaja prisilno smještenoj neubrojivoj osobi DP te je dodala kako pacijent i nadalje boluje od iste teške psihičke bolesti, a zbog koje je i nastupila njegova neubrojivost te da je za redukciju opasnosti od počinjenja novog sličnog ili težeg kaznenog djela potrebno i nadalje produžiti prisilni smještaj neubrojivoj osobi u trajanju do 1 (jedne) godine.
9. Sudski vještak, dr.sc. SS, spec. psihijatar u cijelosti je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je istaknula da tijekom egzamena u aktualnoj psihotičnoj slici nema jasne psihotične psihopatologije, ali s obzirom na težinu djela, pacijent je reduciranog uvida u svoju bolest i socijalno ponašanje te s ciljem smanjenja rizika od počinjenja novog djela u budućnosti je potrebno i opravdano daljnje hospitalno liječenje u Zavodu.
10. Na posebno pitanje punomoćnice prisilno smještene osobe da li postoji mogućnost ambulantnog liječenja, dr.sc. SS je iskazala da, s obzirom na ozbiljnost i težinu djela koje je počinio pacijent te reducirani uvid u psihopatologiju koju manifestira, postoji veliki rizik ponavljanja djela pa stoga ambulantno liječenje ne bi bilo adekvatno. 11. Na dodatno pitanje punomoćnice da li postoji mogućnost kraćeg liječenja u Zavodu, dakle da pacijent prije isteka godine dana se može liječiti ambulantno, dr. SS je iskazala da ne može trenutno na to odgovoriti jer će o tome odlučiti stručni tim liječnika u Zavodu.
12. Na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu, te činjenica navedenih u pismenom prijedlogu Zavoda kao i na raspravi, iz kojih proizlazi da se DP u Zavodu liječi pod dijagnozom paranoidne shizofrenije F20.0 te na temelju provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr.sc. SS, spec. psihijatru, sud je utvrdio da DP i nadalje boluje od teže duševne smetnje zbog koje je nastupila njegova neubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela i zbog čega mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, a s obzirom na počinjeno kazneno djelo koje je utvrđeno presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K- 162/2020-7 od 11. svibnja 2020.
13. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dat temeljito i stručno, u skladu s pravilima struke i dostignućima znanosti, za svoje mišljenje sudski vještak je dao jasne i razložne razloge, koje je temeljito i usmeno obrazložio na raspravi, a daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
14. Slijedom navedenog, ispunjene su pretpostavke iz čl. 51. st. 1. ZZODS pa je u skladu s odredbama čl. 59. st. 2. ZZODS odlučeno kao u točki I izreke ove odluke.
15. Odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe DP, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-341/2024-8 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024. godine."
16. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
17. Odgovaraju navodi žalbe da u situaciji kada u smislu odredbe čl. 59. ZZODS se stavi prijedlog za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u smislu odredbe čl. 59. ZZODS a u smislu odredbe čl. 51. st. 1. ZZODS je potrebno utvrditi da li postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina ubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino viječanje u psihijatrijskoj ustanovi.
18. Dakle, a kako to sama ta odredba navodi, to utvrđenje treba temeljiti na mišljenju vještaka psihijatra, kao stručne osobe, a upravo je prvostupanjski sud spominjano rješenje i temeljio na nalazu i mišljenju vještaka koji je naveo da se kod bolesnika uz redovito uzimanje psihofarmako terapije ne manifestira jasne sumanotusti, međutim, isti je narušeno funkcioniranje u svim aspektima i to socijalno obiteljskom i radnom, nedovoljno je kritičan za svoje bolesti kao i okolnostima koje su prethodile hospitalizaciji te da postoji opasnost ponovnog pogoršanja psihičkog stanja sa ponovljenim agresivnim ponašanjem te da obzirom na težinu djela, tijeka dosadašnjeg vijećanja te žaliteljev smanjen uvid naspram nužnosti produženja njegovog prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, dojam je da bi prekid liječenja mogao utjecati na pogoršanje osnovne bolesti uz postojanja rizika heteroagresivnog potencijala koji bi u pogoršanju kliničke slike mogao ugroziti okolinu, pa slijedom toga je vještak i predložio da se produži prisilni smještaj u trajanju do godine dana.
19. Upravo iz takvog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi a u smislu odredbe čl. 51. st. 1. ZZODS, da bi žalitelj zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost (a što se niti ne osporava) žalitelj mogao ponovo počiniti teže kazneno djelo te da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino daljnje liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
20. Na navode žalbe da se radi "apstraktnoj teškoj ugrozi drugih osoba" te da "vještak trebao obrazložiti, odnosno konkretizirat na koji način dolazi do ugrožavanja štićenih vrijednosti, a sve kako bi se moglo ocijeniti da li takvo ugrožavanje uopće postoji", treba reći da treba u smislu odredbe čl. 51. st. 1. dokazati vjerojatnost ugrožavanja druge osobe u smislu počinjena teže kaznenog djela, ali upravo iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra jasno proizlazi da takva ugroza postoji i dalje kod žalitelja kao i dalje neubrojive osobe obzirom da rezultati vijećanja nisu otklonile vjerojatnost da će upravo zbog tih duševnih smetnji počiniti teže kazneno djelo te da je upravo zbog te opasnosti potrebno i njezino i daljnje liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
21. Stoga, i po mišljenju ovog suda, postoji i dalje prijeka potreba za daljnjim psihijatrijskim liječenjem prisilno smještene osobe dokle god se ne ukloni vjerojatnost da će zbog svoje neubrojivosti ponovno počiniti teže kazneno djelo.
22. I ovaj sud smatra da daljnji prisilni smještaj osobe predstavlja ozbiljnu mjeru kojim se narušavaju temeljena ljudska prava, te da je ta mjera opravdana samo ukoliko su se druge važne mjere razmotrile i pokazale nedostatnim za zaštitu žalitelja kao pojedinca.
23. Upravo na te okolnosti se je izjasnio i vještak psihijatar navodeći, a na pitanje da li postoji mogućnost liječenja na slobodi, naveo da obzirom na ozbiljnost i težinu djela koji je počinio žalitelj te reducirani uvid u psihopatologiju koju manifestira uz postojanje velikog rizika za ponavljanje djela, liječenje na slobodi ne bi bio adekvatno, a na pitanje žalitelja da li postoji mogućnost kraćeg vijećanja, dakle, da se pacijent i prije isteka godinu dana može liječiti na slobodi, ovaj vještak je iskazao da na to ne može trenutačno odgovoriti i o tome odlučuje stručni tim liječnika u psihijatrijskoj ustanovi u koju je žalitelj smješten.
24. Na te navode žalitelja, ponovljene u žalbi, samo valja ukazati na odredbu čl. 58. st.
3. ZZODS, prema kojoj prijedlog za otpust iz psihijatrijske ustanove ili zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim vijećanjem na slobodi nadležnom sudu psihijatrijska ustanova može podnijeti uvijek, a prijedlog za otpust psihijatrijske ustanove, za zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi ili za prestankom psihijatrijskog vijećanja na slobodi neubrojiva osoba, zakonski zastupnik ili odvjetnik, jednog od šest mjeseci.
25. Stoga, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 59. st. 2. ZZODS, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod toč. I. 26. Odluka o točki postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe punomoćnika po služenoj dužnosti žalitelja temelji se na odredbi čl. 5., 15. i 35. ZZODS a u vezi Tbr. 18. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 – dalje Tarifa) pa je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke.
U Zagrebu 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Jasenka Grgić