1

                            Poslovni broj: 4 Gž-1345/2021-6

 

 

 

 

 

                                                

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod     

                                                                

 

                                                                         Poslovni broj: 4 Gž-1345/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz V., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. d.o.o. V. protiv tužene M. A. iz V. OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv  presude Općinskog suda u Virovitici, od 23. rujna 2021., poslovni broj: 13 P-685/2019-15, u sjednici vijeća održanoj  27. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

 

I Žalba tužitelja M. A. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje  presuda Općinskog suda u Virovitici, od 23. rujna 2021., poslovni broj: 13 P-685/2019-15.

 

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja od 23. rujna 2021., poslovni broj: 13 P-685/2019-15 presuđeno je:

 

" I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici M. A. iz V., OIB: …da tužitelju M. A. iz V., OIB: … isplati iznos od 11.250,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje i to počam od 28. listopada 2011. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu  zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženica na naknadu parničnog troška. Traži troškove žalbenog postupka. 

 

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjsku presudu nije moguće ispitati jer obrazloženje presude ne ukazuje na ozbiljno raspravljanje o predmetu spora i na ozbiljan pristup predmetu. Ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti  otklonio iskaz N. Š. kao nevažan i nije ga posebno analizirao niti povezao s ostalim dokazima, što je dovelo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno da prvostupanjski sud nije ispravno povezao iskaz svjedoka N. Š. i iskaz O. A., koja je navela da je novac od N. Š. pozajmljen za podizanje stambenog kredita te da osim toga ova svjedokinja ne navodi da bi parnične stranke polog za podizanje kredita pozajmile od Z. A. i N. A. Ističe da iz ugovora o kreditu, koji je zaključen sredinom rujna 2000., kao i iz podataka o oročenju te iz ugovora o kupoprodaji stana, povezujući ih sa iskazima svjedoka N. Š. i O. A., proizlazi da su novac za plaćanje pologa u banci parnične stranke posudile od N. Š. Dalje je tužitelj mišljenja, s obzirom na nespornu činjenicu da su stranke za vrijeme trajanja braka uplatile 3.000,00 DEM banci kao polog kod podizanja kredita i da je ovaj novac podigla tužena, da se na navedeni novčani iznos primjenjuje presumpcija o bračnoj stečevini  i da iskaze saslušanih svjedoka treba cijeniti uz uvažavanje činjenice da su obiteljski odnosi između tužitelja s jedne strane te tužene i saslušanih svjedoka s druge strane, trajno narušeni pa ovi odnosi utječu na vjerodostojnost  iskaza svjedoka, kao i da je životno nelogično da bi stranke pozajmile novac od sina i snahe, a potom podigli kredit kojim su njima kupili stan i u cijelosti ga otplatili, a po otplati kredita još pozajmljeni iznos vratili sinu i snahi. Smatra da je zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari nepravilna i odluka o parničnom trošku.

 

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u cijelosti osporava navode žalbe kao neosnovane. 

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a,  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.  Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati  te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene,  u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a,  pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda iz članka  353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti s obzirom na primjenu ZPP/14 i početak sudskog procesa  8. lipnja 2017.

 

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu 1/2 protuvrijednosti od 6.000 DEM što iznosi 11.250,00 kn, za koji iznos tužitelj tvrdi da predstavlja njegovu bračnu stečevinu.

 

7. Odredba članka 36. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15; dalje ObZ) propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

 

8. Prvostupanjski sud utvrdio je da je do prestanka bračne zajednice između parničnih stranaka došlo 6. rujna 2012., da je tuženoj 27. listopada 2011. isplaćen štedni ulog u iznosu od 3.067,75 eura, da je navedeni iznos bio položen u banku kao učešće od 10% za namjenski kredit od 60. 000 DEM, koji je tužiteljica podigla u banci 14. rujna 2000. i navedenim novčanim iznosom kupila stan u R., u kojem su živjeli sin i snaha i koji je stan darovala sinu Z. A., da je iznos za polog od 6.000 DEM pozajmljen iz novca od svatova, koji su dobili sin Z. A. i snaha N. A. te da je polog nakon što je podignut predan sinu i snahi kao povrat duga i ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka

 

9. Slijedom utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da tužitelj nije dokazao da polog u dijelu od 3.000 DEM predstavlja njegovu bračnu stečevinu.

 

10. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze u postupku jer su u prvom redu iskazi tužene i saslušanih svjedoka Z. A., N. A. i O. A. u cijelosti suglasni i potvrđeni priloženim materijalnim dokazima te i iskaz O. A. potvrđuje da je iznos od 6.000 DEM, koji je bio potreban za polog u banci pozajmljen od Z. i N. A. i da je tužena nakon isplaćenog kredita podigla polog i vratila novac sinu i snahi. Kraj ove odlučne činjenice, prvostupanjski sud je utvrdio da je novac u iznosu od 10.000 DEM, koji je  posuđen od N. Š., bio potreban za kupovinu stana u R., a ne za podizanje kredita te i svjedok N. Š. potvrđuje da je novac posudio parničnim stranka za kupnju stana ili kuće.  Tvrdnju da novac predstavlja bračnu stečevinu tužitelj pokušava argumentirati iskazom svjedokinje O. A. i pogrešnom interpretacijom navedenog iskaza pa u žalbi navodi da je svjedokinja iskazala da je novac od N. Š., pozajmljen za zatvaranje kredita u banci i tvrdi da je svjedokinja vjerojatno je mislila da je pozajmljen za podizanje kredita, međutim svjedokinja je u svezi zajma od N. Š. u dva navrata rekla da je novac pozajmljen za zatvaranje kredita, ali je i sama izjavila da se sve odvijalo davno i da ne može nakon toliko vremena znati sve detalje, ali ono što je sigurno iskazala je da je 6.000 DEM za polog u banci posuđeno od novca od svadbe Z. i N. A. i da je njima ovaj novac nakon podizanja pologa tužena vratila. Stoga tužitelj nije doveo u sumnju odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Žalba tužitelja predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, bez realne podloge u rezultatima dokaznog postupka, kao i neosnovan zaključak da nije životno da roditelji kupe djetetu stan pa mu onda nakon toga još vrate polog za stambeni kredit za kupovinu tog stana. 

 

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilna pa ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

12. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu parničnih troškova za reći je da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno  pa je žalba i u ovom dijelu neosnovna. 

 

13. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka. 

 

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Slavonski Brod, 27. prosinca 2023.

 

 

                                                                                                     Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić