REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1813/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VP SUSTAV d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 21631183265, kojeg zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika ĐURAN TRGOVINA d.o.o. Čazma, Voćarska 22, OIB: 77192443912, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić Gradu, radi isplate iznosa od 9.950,23 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-88/2023-7 od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-88/2023-7 od 14. ožujka 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 749/2022, sudski predmet poslovni broj Ovrv-8060/2022 od 22. rujna 2022. kojim se nalaže da tužitelju isplatiti iznos od ukupno 9.950,23 EUR / 74.970,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, trošak ovršnog postupka u iznosu od 232,22 EUR / 1.749,63 kn (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju naknadi postupka u iznosu od 896,00 EUR (točka II. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon izvedenog dokaznog postupka ocijenio da je tužitelj isporučio tuženiku robu (cement), a tuženik nije izvršio isplatu cijene, za isporučenu uslugu. S obzirom na to da iz dopisa Porezne uprave proizlazi da je tuženik utuženi račun proknjižio u svojim poslovnim knjigama te je koristio pravo na odbitak pretporeza, time je u korist tužitelja stvorena zakonska presumpcija da njegova tražbina postoji. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pobijajući je u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnom postupku. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno izreka presude je nerazumljiva te je proturječna razlozima presude. Pobijana presuda uopće nema razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Isto tako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Istaknuo je da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio tužbeni zahtjev i neosnovano obvezao tuženika na plaćanje troškova parničnog postupka. Prvostupanjski sud uopće nije obrazložio zbog čega je odbio dokazni prijedlog da se sasluša kao stranka direktor tužitelja i direktor tuženika, a za odbijanje tih dokaza sud nije naveo jasne razloge. Osim toga, iz dokumentacije koju je u preslici dostavio tužitelj ne proizlazi da bi tuženik bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Stoga je pobijana presuda neosnovana u cijelosti te je tuženiku onemogućeno raspravljanje u postupku. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

7. Predmet ovog parničnog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.950,23 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime isporučene robe tuženiku (cementa). Postojanje poslovnog odnosa tužitelj temelji na tvrdnji da je isporučio tuženiku cement za koji je izdao račune - otpremnice br. 71/2/2 od 17. kolovoza 2021. na iznos od 2.487,56 EUR, br. 67/2/2 od 3. kolovoza 2021. na iznos od 2.487,56 EUR, br. 80/2/2 od 31. kolovoza 2021. na iznos od 2.487,56 EUR i br. 101/2/2 od 12. listopada 2021. na iznos od 2.487,56 EUR koje račune je tuženik uredno zaprimio. Primitak isporučene robe tuženik je potvrdio potpisom i pečatom na Međunarodnim tovarnim listovima (list 39. – 42. spisa).

8. U prigovoru i tijekom postupka tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja osporavajući uopće poslovni odnos s tužiteljem.

9. Nakon izvedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik preuzeo robu koju mu je fakturirao tužitelj, što je tuženik potvrdio potpisom i pečatom na tovarnim listovima. Pored toga prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik za utuženu tražbinu koristio pravo na odbitak pretporeza pa se na temelju odredbe čl. 221.b st. 1. ZPP-a smatra da tužiteljeva tražbina postoji, dok tuženik nije dokazao suprotno.

10. Takvi zaključci prvostupanjskog suda su pravilni i u skladu s cjelokupnom dokumentacijom u spisu.

11. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema odredbi čl. 221.b st. 2. ZPP-a sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. toga članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 1320,00 eura. U konkretnom slučaju u spisu su priloženi podaci Porezne uprave (list 65. - 68. spisa) iz kojih nesporno proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza na temelju utuženih računa u ovome postupku. Uzevši u obzir citiranu zakonsku odredbu, te je dovodeći u vezu s priloženim dokazima iz kojih nesporno proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, proizlazi da se u korist tužitelja ostvarila presumpcija da njegova tražbina postoji, čime je teret dokaza prebačen na tuženika koji je trebao dokazati protivno, odnosno da ne postoji tražbina tužitelja.

12. Iz cjelokupnog izvedenog dokaznog postupka proizlazi kako tuženik nije dokazao suprotno, a s obzirom na to da je proknjižio utužene račune u svojim poslovnim knjigama, i koristio pravo na odbitak pretporeza, na temelju citirane zakonske odredbe, se ostvarila presumpcija da tužiteljeva tražbina postoji. Uz navedeno, postojanje poslovnog odnosa proizlazi i iz preostale dokumentacije u spisu (tovarni listovi, računi – otpremnice), koje tuženik tijekom postupka nije izričito osporio, već je samo paušalno osporavao poslovni odnos i utuženo potraživanje, ne iznoseći konkretne razloge osporavanja.

13. Slijedom navedenog, i ovaj sud, kao i prvostupanjski sud, smatra da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu te da je tužitelj isporučio tuženiku robu, dok tuženik nije platio cijenu za isporučenu robu, pa je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti održao na snazi platni nalog.

14. Neosnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a i onemogućio ga u raspravljanju time što nije naveo razloge odbijanja izvođenja predloženih dokaza (saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka).

14.1. Naime, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. To se odnosi na pravila postupka kojima se jamči stranci mogućnost neposrednog, kontradiktornog i jednakopravnog raspravljanja pred sudom o predmetu spora. Okolnošću što sud nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika, tuženik nije onemogućen u raspravljanju, zbog čega po ocjeni ovog suda nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

14.2. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Prema odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.

14.3. Prvostupanjski sud je kako na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. veljače 2022., tako i u pobijanoj odluci jasno naveo da se drugi predloženi dokazi neće izvoditi jer sud smatra činjenično stanje dovoljno utvrđenim. Dakle, prvostupanjski sud je obrazložio razloge odbijanja izvođenja predloženih dokaza smatrajući te dokaze suvišnim u korelaciji s dotadašnjim utvrđenim činjeničnim stanjem.

15. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok tuženik ne osporava pojedine stavke ni po osnovi niti visini.

16. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić