REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4745/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika AV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, radi isplate iznosa od 10.634,40 eura, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-34/2024-11 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-34/2024-11 od 30. listopada 2024. u točki I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-34/2024-11 od 30. listopada 2024. u točkama II. i III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 4.705,46 eura sa zateznim kamatama koje teku na dan 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016 do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi od 7,25% godišnje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-34/2024-11 od 30. listopada 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 4.705,46 eura / 35.453,29 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2015. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.705,46 eura / 35.453,29 kuna sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka II. izreke); odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka, naročito nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Veljka Vrhovnika utvrdio da je osiguranik tužitelja PV pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50% jer se nalazio u opasnoj zoni uz ploče neosigurane od prevrtanja, slijedom čega je na temelju odredaba čl. 160. i čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju u („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15, dalje: ZOMO/13) prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.705,46 eura / 35.453,29 kuna sa zateznim kamatama, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 4.705,46 eura / 35.453,29 kuna sa zateznim kamatama odbijen kao neosnovan. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu su podnijele obje stranke.

4. Tužitelj žalbom presudu pobija zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Budući da tužitelj nije naveo u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a uzima da ju pobija u dijelu u kojem nije u uspio u sporu - točke I. i III. izreke. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi nejasni i proturječni, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ističe kako je sud utemeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka Veljka Vrhovnika, ali je unatoč tome zaključio kako postoji podijeljena odgovornost za nastalu štetu tuženika i osiguranika tužitelja, iako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak isključio mogućnost urušavanja ploča djelovanjem oštećenika PV. Stoga smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti.

5. Tuženik žalbom presudu pobija u točkama I. i III. izreke zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 100,00 eura. U žalbi u bitnom navodi kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Ističe kako je prvostupanjski sud odbio izvesti sve personalne dokaze te je izvršio uvid u iskaze svjedoka i tuženika danih u kaznenom predmetu poslovni broj K-146/09, koji se vodio protiv tuženika kao okrivljenika, za koje je potom naveo da ih nije uzeo u obzir jer su kontradiktorni. Međutim, vještak je nalaz i mišljenje sačinio upravo na temelju iskaza svjedoka i tuženika, pa je nemoguće prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka i pritom tvrditi da su iskazi kontradiktorni. Tuženik ističe i kako sud nije imao suglasnost stranaka za čitanje iskaza iz kaznenog predmeta, pa se ti dokazi nisu mogli koristiti u ovom predmetu. Osim toga, tuženik ukazuje kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u vrijeme štetnog događaja ni tuženik niti oštećeni nisu bili osposobljeni za rad na siguran način pri obavljanu poslova transporta ploča, kao i da poslodavac nije provodio mjere zaštite na radu, zbog čega na temelju odredbe čl. 161. st. 3. ZOMO-a za nastalu štetu odgovara isključivo poslodavac.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Tužiteljeva žalba je osnovana, dok je tuženikova žalba neosnovana.

8. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razmjernog iznosa invalidske mirovine isplaćene tužiteljevu osiguraniku PV, u razdoblju od 27. kolovoza 2009. do 30. rujna 2012. u iznosu od 10.634,40 eura. Osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastala kao posljedica ozljede na radu.

10. Prije svega, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je izostala suglasnost stranaka za korištenje dokaza pribavljenih iz kaznenog predmeta u ovom postupku, budući da tuženik niti u jednom trenutku tijekom prvostupanjskog postupka nije izrazio neslaganje s navedenim, pa tako niti na ročištu 4. lipnja 2024. (str. 79. do 80. spisa) na kojemu je sud raspravnim rješenjem odlučio da će se pribaviti navedeni dokazi iz kaznenog predmeta poslovni broj K-146/09.

11. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka sačinjenog za potrebe kaznenog postupka koji se vodio protiv tuženika kao okrivljenika, a u kojemu je tuženik kao okrivljenik u konačnici osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede počinjene iz nehaja na štetu tužiteljevog osiguranika. U nalazu i mišljenju vještaka, kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, navodi se kako su neposredni uzroci nezgode dolazak viličara (kojim je upravljao tuženik) dok se osiguranik tužitelja nalazio u opasnoj zoni, kao i ploče neosigurane od prevrtanja.

12. Dakle, iz navedenog proizlazi da je do štetnog događaja (ozljeđivanja tužiteljevog osiguranika kada su na njega pale mramorne ploče) došlo zbog dolaska viličara kojim je upravljao tuženik, koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlen kod istog poslodavca kao i tužiteljev osiguranik, i zbog propusta poslodavca da ploče na kavaletama osigura od prevrtanja.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 160. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13; dalje: ZOMO/98) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Prema odredbi čl. 161. Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe (stavak 1.), a ako je štetu iz stavka 1. uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (stavak 2.). Za štetu iz stavka 1. odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (stavak 3.).

14. U konkretnom slučaju, tuženik je kao radnik kod istog poslodavca kao i osiguranik tužitelja, u kaznenom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem K-146/09 pravomoćno osuđen za nanošenje teške tjelesne ozljede osiguraniku tužitelja iz nehaja. Stoga se u ovom slučaju ima primijeniti odredba čl. 161. st. 2. u vezi sa st. 1. ZOMO/98, jer je štetu djelomično uzrokovao radnik, pa je odgovornost radnika i poslodavca prema tužitelju solidarna (čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

15. U tom smislu, neosnovano se tuženik poziva na isključivu odgovornost poslodavca za nastanak štetnog događaja, jer predmet ovog postupka nisu međusobni regresni zahtjevi solidarnih dužnika.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iskaz tuženika dan u kaznenom postupku jer je tuženik, kao osuđenik, u istrazi najprije iskazivao kako je s viličarem udario u složaj ploča, da bi kasnije na ročištu porekao da bi s viličarem udario u složaj ploča obrazlažući navedeno time da mu je bilo žao oštećenika te da je tek kad je vještak izašao na lice mjesta shvatio da nije udario složaj ploča. Takav iskaz tuženika je proturječan sam sebi, pa ga sud s pravom nije uzeo u obzir. Osim toga, vještak je u nalazu i mišljenju isključio mogućnost urušavanja ploča djelovanjem oštećenika te je s velikom vjerojatnošću mišljenja naveo da je do urušavanja došlo zbog udarca viličarem, jer je za rušenje ploča potrebna velika sila i nije dovoljna samo ljudska snaga.

17. Imajući u vidu navedeno, na temelju odredbe čl. 373. t. 1. i. 3. ZPP-a valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti u točki II. izreke i naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 4.705,46 eura / 35.453,29 kuna sa zateznim kamatama, jer za nastalu štetu tužitelju odgovaraju radnik i poslodavac solidarno sukladno odredbi čl. 161. st. 2. ZOMO/98.

18. Iz istih razloga valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. Preinakom odluke u glavnoj stvari, tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici, pa bi mu tuženik bio dužan naknaditi trošak parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Međutim, tužitelj u ovoj parnici nije postavio zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

20. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović