Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž R-68/2022-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća, te Irene Lenić kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku odvjetniku Bruni Čeru, iz Koprivnice, protiv tuženika [obrt], [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku odvjetniku Marku Golubiću, iz Koprivnice, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-19/2020-34 od 26. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-19/2020-34 od 26. rujna 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku [obrt] [adresa], [osobni identifikacijski broj] tužiteljici AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 56.000,00 kn / 7.432,481 eura (slovima:pedesetšesttisućakuna / sedamtisućačetristotridesetdvaeura i četrdesetosamcenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13. 7. 2019., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,zatim da joj na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 5.000,00 kn / 663,612 eura (slovima:pettisućakuna / šestošezdesetrieura i šezdesetjedancent) s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

kao i da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.045,00 kn/ 2.527,713

eura

(slovima:devetnaesttisućačetrdesetpetkuna / vijetisućepetstodvadesetsedameura i sedamdesetjedancent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na

stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja presude 26. rujna 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz dosudu troškova postupka kao i troška sastava žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.2. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela kao posljedicu ozljede na radu.

7. Nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu digestivne kirurgije u vrijeme kada se dogodio štetni događaj 22. siječnja 2016. na način da je pacijent prilikom pružanja njege uhvatio tužiteljicu za ruku i izvrnuo joj desnu ruku.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila povredu desne ruke u vidu uganuća ručnog zgloba desno, razdor donje sveze palčane i lakatne kosti, detaljnije razdor trokutasto vezivno hrskavičnog kompleksa, tj. prostora između donjih okrajaka palčane i lakatne kosti, podlaktice te malih kostiju baze šake, tzv. pešća.

9. Iz iskaza tužiteljice je prvostupanjski sud utvrdio da se povreda na radu dogodila u vrijeme noćne smjene kada je bila sama na 29 pacijenata, da je pacijent dovezen sa nefrologije te s njim nije bilo većih problema, odnosno ona nije znala za probleme s pacijentom, da je pacijent iščupao braunilu i kada ga je išla očistiti od krvi, pacijent ju je uhvatio za ruku te joj okrenuo odnosno izvrnuo ruku i držao ju u izvrnutom položaju 10 do 15 sekundi, nakon čega joj je ruka počela oticati i plaviti, te je nakon što je zatražila medicinsku pomoć utvrđeno da se radi o distorziji. Iz njenog iskaza je sud utvrdio da tužiteljicu nitko nije upozorio na ovog pacijenta i da je u odnosu na njega postupala prema protokolu. Također je utvrdio i da je nakon što je tužiteljica medicinski zbrinuta te prošla fizikalne terapije ponovno ozlijeđena od strane druge pacijentice koja je naglo legla na krevet dok je ona pomicala nepropusnu plahtu, te kako nije uspjela izvući ruku, pacijentica joj je legla na istu ruku, nakon čega je ponovno imala na istoj ruci novi operativni zahvat.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, a s obzirom da je tužiteljica povrijeđena tijekom radnog vremena radeći za tuženika, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu tužiteljici koja joj je nastala, te je otklanjajući prigovore tuženika vezano za isključenje odgovornosti tuženika za nastalu štetu radniku, dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu od 56.000,00 kuna / 7.432,48 eura i imovinske štete u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 euro zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na neimovinsku štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva a za imovinsku štetu od presuđenja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja donio odluku o tužbenom zahtjevu. Naime, u svezi pitanja odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu te odgovornosti za naknadu valja ukazati da je odredbom članka 25. Zakona zaštiti na radu propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17, dalje u tekstu: ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavka 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavka 2. ZZR-a proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Odgovornost poslodavca se prvenstveno mora prosuđivati kroz primjenu odredbe propisa članka 25. ZZR-a u kom pravcu je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o pasivnoj legitimacija i odgovornosti tuženika. Navedeno proistječe iz same činjenice da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u trenutku ozljeđivanja, da je obavljala radne zadatke koji su se odvijali u tijeku radnog vremena u okviru tehnološkog procesa rada, te da tuženik na kojem je bio teret dokaza za okolnosti koje bi u potpunosti ili djelomično isključivale njegovu odgovornost nije uspio dokazati postojanje nekog od ekskulpacijskih razloga iz članka 25. ZZR. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica radila po protokolu, što je potvrdila i glavna medicinska sestra te da nije dobila nikakvo posebno upozorenje o drugačijem načinu postupanja u odnosu na pacijenta koji joj je nanio ozljedu. Stoga je neosnovan žalbeni razlog i isključive odgovornosti odnosno postojanja doprinosa tužiteljice nastaloj šteti.

14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoji odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu na radu koju je pretrpjela tužiteljica, u smislu odredbe članka 111. stavak 1. Zakona o radu, članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, te da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a i članka 1067. ZOO-a otklonili njegovu odgovornost za štetu.

15. Na temelju medicinskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio vrstu koje povrede je zadobila tužiteljica u štetnom događaju 22. siječnja 2016. koja povreda sanirana, ali je uslijed novog ozljeđivanja iste ruke do čega je došlo također prilikom obavljanja njenog posla nakon što joj je ozljeda sanirana tužiteljica ponovno podvrgnuta operativnom zahvatu.

16. Prvostupanjski sud je uzimajući u obzir štetni događaj od 22. siječnja 2016. te novo ozljeđivanje iste ruke prilikom obavljanja posla kod tuženika koje se dogodilo nakon završenog liječenja, utvrdio sve relevantne okolnosti za dosudu neimovinske i imovinske štete, te je pravilno cijeneći utvrđenja medicinskog vještaka dosudio naknadu neimovinske i imovinske štete, vodeći računa prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti iz članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, o svim okolnostima iz članka 1100. stavak 1. ZOO-a, te svim okolnostima predviđenim člankom 1095. stavak 1. ZOO-a kod odmjeravanja visine tuđe pomoći i njege, a prvostupanjski sud je u obrazloženju odluke obrazložio sve okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom dosuđenja naknade neimovinske štete i imovinske štete temeljem odredbe naprijed navedenih odredbi članka 1100. stavak 1. i članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

17. Iz nalaza vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno u veljači 2019., s obzirom da je tužba podnesena 2. travnja 2020., pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja.

18. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka isticala činjenicu da je drugom operativnom zahvatu prethodilo novo ozljeđivanje na radu zbog čega je podvrgnuta novom operativnom zahvatu te nastavljeno njeno liječenje, koje činjenice su vještaci uzeli u obzir u nalazu vještaka, na navedene okolnosti je tužiteljica saslušana, te je neosnovan žalbeni razlog počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 299. ZPP-a.

19. Odluka o trošku je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parničnom postupku i po osnovu i po visini. Visina troška je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

21. Zahtjev za naknadu troškova žalbe tuženika je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 17. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan