REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1497/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VIVATIP d.o.o., Sesvete, Ninska ulica 24, OIB: 43817701790, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica u Sesvetama, Ninska 9a, protiv tuženika KLIO d.o.o., Sesvete, Varaždinska cesta 81, OIB: 38859477986, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o. u Zagrebu, Andrije Hebranga 9, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1761/21 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1761/21 od 1. ožujka 2024. u pobijanim točkama II.,

III. i IV. izreke, u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 5.474,81 EUR teku od 19. lipnja 2019 do 29. veljače 2024. te u točki VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1761/21 od 1. ožujka 2024. u pobijanoj točki I. izreke.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1761/21 od 1. ožujka 2024. u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.474,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2024. do isplate te u točkama VII. i VIII. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 5.474,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.947,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2021. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev kojim je tražio od tuženika isplatu zakonskih zateznih kamatama na iznos od 1.635,81 EUR od 4. svibnja 2019. do 14. rujna 2021. i na iznos od 2.311,63 EUR od 19. srpnja 2019. do 14. rujna 2021. (točka II. izreke). Odbijeni su kao neosnovani tužiteljevi zahtjevi kojim je tražio od tuženika isplatu iznosa od 1.530,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), isplatu iznosa od 7.831,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke), isplatu iznosa od 5.474,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka V. izreke) te isplatu iznosa od 1.189,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka VI. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.532,60 EUR (točka VII. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.592,40 EUR (točka VIII. izreke).

2. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), utvrdio da je tuženik nekvalitetno obavio tužitelju drugi servis od 3. travnja 2019. i treći servis od 18. lipnja 2019. Zbog tih nekvalitetno obavljenih servisa, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dužan isplatiti/vratiti tužitelju iznos od 3.947,44 EUR s kamatama koje teku od 15. rujna 2021. S tim u vezi prvostupanjski se pozvao na odredbu čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Ostali dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim.

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

4. Protiv ove presude žalbe su podnijeli tužitelj i tuženik.

5. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluka iz točke II., III., IV., V., VI. i VII. izreke pobijane presude, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da ih preinači ili ukine.

6. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Tužitelj je osobito istaknuo da su svi tuženikovi servisi obavljeni nekvalitetno. Prema njegovom mišljenju, on je dokazao osnovanost i visinu svih postavljenih zahtjeva prema tuženiku. Tužitelj je iznio razloge zbog čega smatra da je prvostupanjski sud bitno povrijedio odredbe postupka. Tužitelj se protivio i odluci o parničnim troškovima.

7. Tuženik je podnio žalbu protiv odluka iz točke I. i VIII. izreke pobijane presude, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da ih preinači ili ukine.

8. Tuženik je u žalbi također ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Uz to, tuženik je naveo da je tijekom postupka osiguranja dokaza koji se vodio kod Općinskog suda u Sesvetama pod poslovnim brojem R1-83/20, došlo do bitnih povreda postupka. Zato on smatra da prvostupanjski sud nije mogao donijeti pobijanu presudu na temelju nalaza i mišljenja koje je izrađeno u tom postupku, jer je to dokaz pribavljen na nezakoniti način. Tuženik je napomenuo i to da je prvostupanjski sud samo prihvatio tužiteljeve dokaze, ali ne i njegove dokaze. Osim toga, prvostupanjski sud je neosnovano odbio izvesti dokaz saslušanjem UH.

9. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana, dok tuženikova žalba nije osnovana.

10. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije u svemu pravilna i zakonita.

11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude te u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi ni povrede u postupanju prvostupanjskog suda na koje tužitelj i tuženik upućuju u žalbi (čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a). Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

12. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari tvrdio da mu je tuženik, kao ovlašteni serviser, ugradio novi stroj za direktni print, Printer DJ 1800z15, RIP 10 soft. F6 Edition, TucLoc opremu za print majica - adult, EasyCyl - nastavak za roto print, ROWMARK radnu ploču za držanje materijala. Taj stroj on je kupio 15. siječnja 2018. od društva Eurocop d.o.o. Sveta Nedelja. Budući da stroj nije radio na ispravan način, obratio se tuženiku radi pregleda i servisa stroja. Za te servise tužitelj je tuženiku (po računima za obavljena tri servisa/pregleda od 26. studenoga 2018., 3. travnja 2019. i 18. lipnja 2019.), uplatio ukupni iznos od 5.477,90 EUR (41.273,25 kn).

13. Prema tužiteljevoj tvrdnji, uzroci kvara na spomenutom stroju jesu tuženikova nestručna montaža stroja i nekvalitetno obavljeni servisi. Zbog toga tužitelj i traži od tuženika da mu vrati iznos od 5.477,90 EUR / 41.273,25 kn, kojeg mu je tuženik (neosnovano) naplatio za servise. Tužitelj traži od tuženika i da mu naknadi troškove potrebne za sanaciju nedostatka u iznosu od 5.474,81 EUR / 41.250,00 kn, da mu naknadi štetu po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 7.831,71 EUR / 59.008,01 kn, kao i da mu naknadi troškove postupka osiguranja dokaza u iznosu od 1.189,90 EUR / 8.965,32 kn.

14. Među strankama je prije svega sporno je li tuženik uredno i kvalitetno obavio tri servisa (od 26. studenoga 2018., od 3. travnja 2019. i od 18. lipnja 2019.) tužiteljevog stroja, kao i to zbog čega tužiteljev stroj nije radio na ispravan način tj. koji je uzrok nepravilnog rada stroja?

15. O tužiteljevom pravu na povrat iznosa od 5.477,90 EUR / 41.273,25 kn:

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik nekvalitetno obavio drugi i treći servis tužiteljevog stroja. Konkretno, riječ je o servisima obavljenim 3. travnja 2019. i 16. lipnja 2019. Zato je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev za povrat novčanog iznosa od 3.947,44 EUR s kamatama kojeg je tužitelj uplatio tuženiku za te (nekvalitetno) obavljene servise. S druge strane, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužiteljev zahtjev za povrat novčanog iznosa od 1.530,46 EUR s kamatama kojeg je tužitelj platio tuženiku za prvi obavljeni servis od 26. studenoga 2018. Za te odluke prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

17. Prvostupanjski sud se kod donošenja ovih pobijanih odluka (o osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 3.947,44 EUR i o neosnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 1.530,46 EUR) oslonio na nalaz i mišljenje vještaka Igora Zjakića kojeg je on izradio u postupku osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-83/20 (list 10.-16. spisa), kao i na pisanu dopunu nalaza i mišljenja vještaka Igora Zjakića od 28. ožujka 2023. (list 166. -168. spisa) te na njegove usmene dopune nalaza i mišljenja s ročišta od 27. veljače 2023. i od 16. siječnja 2024. (list 157. -159. i 231.-234. spisa). Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje tog sudskog vještaka, kao stručan i objektivan.

18. Sud nije vezan s mišljenjem vještaka. Može ga prihvatiti ili ne. Iako nema stručnog znanja potrebnog za razjašnjenje određenih okolnosti, sud može ne prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka kada nađe da izneseni stavovi ne mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičnog zaključivanja i iskustva. Drugim riječima, ako sud prihvati, odnosno ne prihvati određeni nalaz ili mišljenje vještaka i za to pruži dostatne razloge, ne može biti riječ o nelogičnom postupanju suda, odnosno suca, jer on svoje ocjene i zaključke donosi prema vlastitoj logici koja se nužno ne slaže s logikom barem jedne od stranaka u sporu. Tužitelj i tuženik bi, sasvim razumljivo, radije da se prihvate samo oni dijelovi vještačenja koji im idu u prilog.

19. Načelo slobodne ocjene suda (čl. 223. ZPP-a) pa i nalaza i mišljenja sudskih vještaka, predstavlja sudovima i sucima alat kojim omekšavaju kriterije potpune izvjesnosti pri utvrđivanju pravno relevantnih činjenica. Ovo načelo ovlašćuje sudove i suce zadovoljiti se utvrđenjem koje je najpribližnije stvarnom stanju (odnosno da se što više približe istini) kada se to stanje ne može izraziti sasvim preciznim mjerilima.

20. U ovom slučaju, iz rezultata nalaza i mišljenja sudskog vještaka Igora Zjakića, osobito njegove pisane i usmene dopune, jasno proizlazi da tuženik nije obavio kvalitetno dva servisa na tužiteljevom stroju i to servis od 3. travnja 2019. i servis od 16. lipnja 2019. Za servis kojeg je tuženik obavio 26. studenoga 2018., sudski vještak je izjavio da ne može sigurnošću reći da je taj servis loše napravljen i da bi to bilo uzrokom ponovne zamjene glave 3. travnja 2019.

21. Kako je sudski vještak Igor Zjakić na logičan i stručan način izveo svoje zaključke, njih po slobodnoj ocjeni prihvaća i ovaj sud. Tim više što je vještak usmenim obrazlaganjem svog nalaza, otklonio sve primjedbe stranaka na svoj nalaz i mišljenje. Vještakovi zaključci obrazloženo upućuju da se na taj način utvrđene činjenice podudaraju sa stvarnošću.

22. Po ocijeni ovog suda, tuženik se u žalbi neosnovano poziva na to da se pobijana odluka nije mogla donijeti na temelju vještačenja koje je vještak Igor Zjakić izradio u postupku osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-83/20. Osim što se vještačenje obavljeno u postupku osiguranja dokaza ne može smatrati dokazom pribavljenim na nezakonit način u smislu odredbe čl. 220.a ZPP-a, tuženiku se ukazuje na to da mu je u ovom postupku svakako omogućeno izjasniti se o tom nalazu i mišljenju. Vještak Igor Zjakić je u dva navrata, 27. veljače 2023. i 16. siječnja 2024. pozvan na ročišta za glavnu raspravu radi usmenog iznošenja svog nalaza i mišljenja. Vještak se očitovao o svim tuženikovim prigovorima na njegov nalaz i mišljenje, a na suglasan prijedlog tužitelja i tuženika, vještak Igor Zjakić je u ovom postupku čak izradio i dopunu svog pisanog nalaza i mišljenja.

23. Sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Upravo je tako odlučio i prvostupanjski sud izvodeći dokaze uvidom u isprave u spisu, dopunom vještačenja Igora Zjakića te usmenim saslušanjem vještaka Igora Zjakića. Bazirati žalbu na još jednom svjedoku (UH) koji bi eventualno svjedočio u tuženikovu korist, pored općepoznate činjenice da je vještačenje pouzdaniji dokaz kod utvrđenja uzroka kvara ili kvalitete servisa, ne upućuje na njenu osnovanost. Izvođenjem dokaza na koje tuženik upućuju u žalbi u ovoj pravnoj stvari, ne bi se doprinijelo dokaznom postupku niti izmijenila pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za povrat iznosa od 3.947,44 EUR s kamatama. Stoga ovaj sud ne nalazi povrede odredbi parničnog postupka te propuste u postupanju prvostupanjskog suda prilikom izvođenja dokaza.

24. Kod takvog stanja stvari, i po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev za isplatu/povrat iznosa od 3.947,44 EUR je osnovan. Od tuda neosnovanost svih tuženikovih žalbenih razloga. Zatim, po ocjeni ovog suda i tužbeni zahtjev za isplatu/povrat iznosa od 1.530,46 EUR s kamatama je neosnovan. Od tuda neosnovanost tužiteljevih žalbenih razloga u tom pogledu.

25. Pravilnom primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a, prvostupanjski sud je na dosuđeni iznos od 3.947,44 EUR pravilno dosudio kamate od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje. Iz raspoloživih dokaza ne proizlazi da je tuženik bio nepošten stjecatelj. Od tuda i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva za isplatu kamata na ukupni iznos od 3.947,44 EUR (1.635,81 EUR i 2.311,63 EUR) od dana plaćanja tog iznosa do dana podnošenja zahtjeva.

26. O tužiteljevom pravu na isplatu iznosa od 5.474,81 EUR / 41.250,00 kn za sanaciju:

27. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.474,81 EUR / 41.250,00 kn na ime troškova potrebnih za sanaciju nedostataka. Za tu odluku prvostupanjski sud je dao svoje razloge. Međutim, takvu njegovu argumentaciju ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilnu u ovoj pravnoj stvari. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja po ocjeni ovog suda pogrešno ocijenio neosnovanim taj dio tužbenog zahtjeva.

28. Naime, u svom nalazu i mišljenju, sudski vještak Igor Zjakić je na temelju dostupnih dokaza, izrijekom potvrdio da je uzrok kvara tužiteljevog stroja nestručna montaža. On je pojasnio da je uzrok oštećenja remena nestručna montaža, nadodajući i da servis nije ispravno vezao cjevčice što je za posljedicu dovelo do neispravnosti rada stroja. Vještak je procijenio da je za sanaciju utvrđenih nedostataka potreban upravo iznos od 5.474,81 EUR / 41.250,00 kn.

29. Kod takvog stanja stvari, uvažavajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka Igora Zjakića, ovaj sud drži da tužitelju pripada iznos od 5.474,81 EUR / 41.250,00 kn. Kako naknada te štete nije reparirana, zakonske zatezne kamate teku od dana presuđenja. Od tuda osnovanost tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 5.474,81 EUR / 41.250,00 kn s kamatama koje teku od 1. ožujka 2024. do isplate.

30. O tužiteljevom pravu na isplatu iznosa od 7.831,71 EUR / 59.008,01 kn po osnovi izgubljene zarade i na isplatu iznosa od 1.189,90 EUR / 8.965,32 kn po osnovi naknade troškove postupka osiguranja dokaza:

31. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.831,71 EUR / 59.008,01 kn s kamatama po osnovi izgubljene zarade, kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka osiguranja dokaza u iznosu od 1.189,90 EUR / 8.965,32 kn s kamatama. Za takve svoje odluke prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

32. Naime, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tome da rezultati izvedenih dokaza doista ne upućuju na to je tužitelj izgubio zaradu od 7.831,71 EUR / 59.008,01 kn zbog toga što nije mogao uredno obavljati svoju djelatnost, odnosno što nije imao na raspolaganju ispravan stroj. Suprotno tužiteljevom mišljenju, računi trećih osoba, a koji su tužitelju izdani za uslugu tiska, sami po sebi, doista nisu dostatni dokaz o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete po osnovi izgubljene zarade. Sadržaj tih računa čak se ne može automatizmom ni povezati s time da su oni izdani zato što tužitelj nije mogao uredno obavljati svoju djelatnost, odnosno što nije imao na raspolaganju ispravan stroj. Tužitelj je radi dokazivanja spornih činjenica mogao predložiti čitav niz dokaza, ali to nije učinio. Tako u žalbi neosnovano ukazuje na propust prvostupanjskog suda da ga upozori na potrebu iznošenja dokaza. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika pa je to trebao učiniti i tužitelj (čl. 219. ZPP-a).

33. Zatim, ovaj sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nema pravo na naknadu štete po osnovi troškova postupka osiguranja dokaza u iznosu od 1.189,90 EUR / 8.965,32 kn s kamatama. To iz jednostavnog razloga što ti troškovi ne predstavljaju tužiteljevu štetu nastalu zbog povrede ugovorne obveze, a kako je to tužitelj utužio.

34. Slijedom svega navedenoga, u odnosu na tužiteljevu žabu protiv odluka iz točaka II., III., IV., V. i VI. izreke, odlučeno je kao u točki I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a), te kao u točki III. izreke (čl. 373. ZPP-a). U odnosu na tuženikovu žabu protiv odluke iz točke I. izreke, odlučeno je kao u točki II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

35. Uvažavajući da je pobijana presuda djelomično preinačena, kao i sve okolnosti ovog slučaja, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 4. ZPP-a). Naime, stranke su uspjele u približno jednakim dijelovima. Tužitelj je nakon preinake uspio u omjeru od 52%, a tuženik u omjeru od 48%. Zato je odlučeno je kao u točki III. izreke.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac