Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1893/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. HJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednika iza pok. PJ, oboje zastupani po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Smiljanić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj: Pn-326/2016- 20 od 5. studenog 2018., 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  je

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj: Pn-326/2016-20 od 5. studenog 2018.

Obrazloženje

Prvostupanjskim se rješenjem ne dopušta preinaka tužbe na način kako su to tužitelji učinili podneskom od 11. srpnja 2018., u dijelu u kojem tužitelji tvrde da bi im uslijed nemogućnosti iznajmljivanja kupljenih apartmana, nastala i imovinska šteta u vidu izmakle dobiti i to tužitelju HJ u iznosu od 22.000,00 kn, JJ u iznosu od 22.000,00 kn te kao nasljedniku pok. PJ i u daljnjem iznosu od 44.000,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv tog rješenja žalbu podnose tužitelji, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13.,43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlažu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud navodi da su tužitelji na ročištu održanom 24. siječnja 2017. istaknuli kako su, zbog nemogućnosti iznajmljivanja stanova uslijed postojanja materijalnih i pravnih nedostataka, pretrpjeli i imovinsku štetu te su podneskom od 11. srpnja 2018. uredili tužbu u odnosu na preinačen dio zahtjeva.

Nadalje navodi da je čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, s time što je nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku potreban njegov pristanak. Ipak, sud da može dopustiti preinaku i u slučajevima kada se istoj tuženik protivi, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Čl. 191. st. 1. ZPP-a da je propisano da je preinaka promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, s time što se u slučaju gdje tužitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik takvoj preinaci ne može protiviti. Konačno, st. 2. čl. 191. ZPP-a da se određuje da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

Prvostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev koji je postavljen u podnesku od 11. srpnja 2018., predstavlja preinaku činjenične osnove, a time i preinaku tužbenog zahtjeva te primjenom čl. 196. st. 2. ZPP-a ne dopušta objektivnu preinaku tužbe.

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

Ujedno valja dodati, da se neosnovano tužitelji pozivaju na čl. 7. st. 3. ZPP-a, jer tužitelji su se, vezano uz pitanje preinake tužbe, jasno očitovali, a odbijanje dokaznog prijedloga za provođenje građevinskog vještačenja, nije odlučno pitanje vezano uz dopuštenost preinake tužbe.

Valja istaknuti da je po stavu ovog suda, isticanje zahtjeva za naknadu štete s naslova izgubljene dobiti, dakle po sasvim drugačijem vidu štete, preinaka tužbe, koja u konkretnom slučaju, bez obzira što proizlazi iz iste činjenične situacije koja se temelji na okolnosti što nije ishodovana uporabna dozvola, zahtijeva posve drugačiji dokazni postupak od štete koju tužbom tužitelji traže (''u iznosu cijene ishodovanja uporabne dozvole te otklanjanja svih građevinskih nedostataka'').

Isticanjem navedenog zahtjeva za naknadu izmakle dobiti tužitelji su, uz postojeći zahtjev, istaknuli i novi zahtjev tako što zahtijevaju naknadu štete zbog nemogućnosti iznajmljivanja apartmana, a kojim su promijenili istovjetnost zahtjeva potražujući naknadu štete iz druge činjenične osnove.

Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava nije dopustio preinaku tužbe te je pobijano rješenje valjalo potvrditi i odlučeno je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, kao u izreci ovog rješenja.

O troškovima sastava odgovora na žalbu odlučiti će prvostupanjski sud donošenjem odluke o glavnoj stvari.

U Rijeci 17. prosinca 2024.

Sudac

Larisa Gačanin