REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-859/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja BN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Mislavi Jonjić Bušić, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. godine, dana 16. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine, koju je stalni sudski vještak za geodeziju Perica Puljić, 23. listopada 2024.g., označio točkama A-B-C-D- E-A i identificirao kao dio č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 635, k. o. [katastarska općina], površine 820 m². Skica čini sastavni dio ove Presude. Ovlašten je tužitelj, temeljem ove Presude i uz ostvarenje ostalih pretpostavki zemljišnoknjižnog prava, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, u zemljišnim knjigama nadležnog suda, uz istodobno brisanje dosadašnje uknjižbe, odnosno brisanje tog prava s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 3. kolovoza 2022., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, a koja u naravi predstavlja kuću i zapuštenu oranicu, te da je sve ograđeno suhozidom, osim s jugozapadne strane, a da je tamo prometnica koja prolazi kroz zaseok tužitelja. Ističe da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje ga je pozvalo da ispravi i dopuni zahtjev na način da navede osnov stjecanja prava vlasništva te s tim u vezi dostavi dokaze o pravnom slijedu, a osobito da dostavi povijest promjena iz katastra na predmetnoj katastarskoj čestici zemlje.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 13-14 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj ne prilaže bilo kakav dokaz o zaključenju pravnog posla darovanja na koji se poziva, a ni bilo kakav dokaz o stjecanju prava vlasništva, budući skica na kojoj je traženi dio predmetne nekretnine prikazan i neslužbeni zemljišnoknjižni izvadak za istu ne predstavljaju dokaze u tom smislu, za istaknuti je da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva temeljem istaknute pravne osnove imajući u vidu zemljišnoknjižno stanje predmetne čestice zemlje i odredbu čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, po kojem nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego ih sam ima.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pobliže opisan u predmetnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića.

5. Pregledom Z.K. izvatka za naprijed navedenu česticu razvidno je da je predmetna nekretnina upisana kao oranica i pašnjak površine 123741 m2 vlasništva: 1. Vlasnički dio: 1/1 REPUBLIKA HRVATSKA.

5.1. Pregledom odgovora Općinskog državnog odvjetništva od 11. srpnja 2022. na zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da RH nije odlučila o zahtjevu te da je pozvala tužitelja na ispravak i dopunu istoga. U tom smislu se tužitelju ukazuje da je potrebno prije podnošenja tužbe dovršiti postupak koji se vodi povodom zahtjeva za mirno rješenje spora. Međutim, radi načela ekonomičnosti, sud nije odbacio tužbu te je proveo ovaj parnični postupak do kraja.

5.2. Pregledom naknadno dostavljenog ugovora o darovanju od 14. travnja 2022. (listovi 34-36 spisa) zaključenog između ON kao darovatelja i tužitelja kao obdarenika razvidno je da mu je VN darovao „Novu kuću“ jednokatnicu, površine cca 90 m2 te okućnicu površine cca 300 m2, k. o. [katastarska općina]. Istog dana su „ispravili“ navedeni darovni ugovor na način da su naveli da se predmetne nekretnine nalaze u k. o. [katastarska općina], a ne k. o. [katastarska općina].

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijela predmetne nekretnine kao i način stjecanja iste.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Perice Puljića, sudskog vještaka za geodeziju, od 7. studenog 2024. utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u zaseoku [adresa] u [adresa]. Riječ je o kući s neuređenim dvorištem položenoj sjeveroistočno od prometnice. Kuća je izgrađena u razini suteren i prizemlje. Granice nekretnine definirane su na slijedeći način:

- Sjeverozapadna međa je određena kamenim međašnim oznakama u točkama A i B.

- Sjeveroistočna međa je određena suhozidom koji pripada nekretnini od točke B do točke C te suhozid koji ne pripada nekretnini od točke C do točke D.

- Jugoistočna međa od točke D do točke E je određena suhozidima koji ne pripada nekretnini i kamenim međašnim oznakama između njih.

- Jugozapadna međa je određena udaljenošću od 1,00 m od rub asfalta od točke E do točke A. Predmetne nekretnine su nekada činile cjelinu u vlasništvu tužiteljeve eredu, te su prilikom izgradnje ulice podijeljene na dvije nekretnine.

8. U pravu je tuženik kada navodi da tužitelj uopće na navodi tko je osoba darovatelja od koje je navodno stekao predmetnu nekretninu, a niti je priložio dokaz o tome da bi u odnosu na takvog njegovog prednika bile ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva na originarnoj osnovi (dosjelošću), pa da bi ta osoba bila ovlaštena pravnim poslom darovanja raspolagati predmetnom nekretninom.

8.1. Međutim, sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka TN, ON i CN.

8.2. Saslušani svjedoci (listovi 40 i 66-68 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok AN je međašnik i poznaje tužitelja i darovatelja. Upoznat je s predmetnim darovanjem, potvrdio je navode tužitelja da predmetna nekretnina predstavlja starinu darovatelja te da je sam darovatelj tu izgradio kuću 1980.-ih. Saslušan je i sam darovatelj koji je naveo da je njegova obitelj od davnina u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, da je on tu sagradio kuću 1988.

8.3 Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja, darovatelj je na njoj sagradio kuću prije 36 godina. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.4. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od ON, te da je zajedno sa svojim pravnim prednicima u nesmetanom posjedu i vlasništvu iste. Iako „šturo“, obrazloženjem tužbenog zahtjeva tužitelj je ukazao sudu kako je on stekao posjed predmetne nekretnine, ne obrazlažući kako su ga stekli njegovi pravni prednici već samo navodi „u konačnici i temeljem dosjelosti.“ Dakle, tužitelj nije stekao predmetnu nekretninu darovanjem, već dugogodišnjim posjedom, i to preko pravnih prednika, darovatelja ON i njegovih prednika. Nakon provedenih dokaza, a naročito nakon saslušanja samog darovatelja, sud je utvrdio da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

11.3. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

11.4. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svog prednika darovatelja ON. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11.5. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

12. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasnost dijelova predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, držeći da je isti greškom upisan kao vlasnik, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

13. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao. Imotski, 16. prosinca 2024.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Mislava Jonjić Bušić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj