REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-1384/23-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goranu Srebačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB. 53056966535, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. studenog 2024. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Gorana Srebačića odvjetnika i punomoćnika tuženika Matea Mandića odvjetnika, dana 20. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i čl. 7. ugovora o kreditu broj 045-50- 3688139 od 22.09.2006. godine, solemniziran po javnom bilježniku Jadranki Knego- Rogina iz Zagreba dana 27.09.2006. godine pod brojem OU-1273/2006-1, zaključenog između tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, sve u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za chf.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 da tužitelju ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 2.608,07 eur kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 7,49 eur od dana 01.11.2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 3,28 eur od dana 01.12.2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,41 eur od dana 01.01.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12,52 eur od dana 01.02.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 13,47 eur od dana 01.03.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,85 eur od dana 01.04.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 11,35 eur od dana 01.05.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,34 eur od dana 01.06.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,39 eur od dana 01.07.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5,17 eur od dana 01.08.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,73 eur od dana 01.09.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,59 eur od dana 01.10.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5,02 eur od dana 01.11.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,97 eur od dana 01.12.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,34 eur od dana 01.01.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 13,70 eur od dana 01.02.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12,93 eur od dana 01.03.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 17,50 eur od dana 01.04.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 16,63 eur od dana 01.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 18,32 eur od dana 01.06.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,94 eur od dana 01.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 29,93 eur od dana 01.08.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 39,12 eur od dana 01.09.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 35,95 eur od dana 01.10.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 30,84 eur od dana 01.11.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 41,62 eur od dana 01.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 55,33 eur od dana 01.01.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 45,62 eur od dana 01.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 49,03 eur od dana 01.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 44,69 eur od dana 01.04.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 45,47 eur od dana 01.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 63,86 eur od dana 01.06.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,65 eur od dana 01.07.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 81,00 eur od dana 01.08.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 73,12 eur od dana 01.09.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 64,48 eur od dana 01.10.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 63,55 eur od dana 01.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 62,89 eur od dana 01.12.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 67,01 eur od dana 01.01.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 70,60 eur od dana 01.02.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 71,08 eur od dana 01.03.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 68,60 eur od dana 01.04.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 70,27 eur od dana 01.05.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 71,42 eur od dana 01.06.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 69,49 eur od dana 01.07.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 70,00 eur od dana 01.08.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 68,55 eur od dana 01.09.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,42 eur od dana 01.10.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 68,76 eur od dana 01.11.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 70,36 eur od dana 01.12.2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 69,23 eur od dana 01.01.2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 62,94 eur od dana 01.02.2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 68,29 eur od dana 01.03.2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 68,75 eur od dana 01.04.2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 66,66 eur od dana 01.05.2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 60,15 eur od dana 01.06.2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 59,98 eur od dana 01.07.2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 61,58 eur od dana 01.08.2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 64,14 eur od dana 01.09.2013. godine, pa do isplate i

- na iznos od 67,70 eur od dana 01.10.2013. godine, pa do isplate,

sve to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, petrinjska 59, OIB: 53056966535 da tužitelju ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.526,55 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila te se tuženi obvezao tužitelju za kupnju motornog vozila isplatiti iznos od 23.345,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s valutnom klauzulom s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima i promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,20 %. Navodi da je tužitelj kredit otplatio 2013. godine. Tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda RH, odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda u Zagrebu glede kolektivne tužbe u kojoj su banke tužene pa tako i ovdje Raiffeisenbank te se u konačnici tužitelj poziva na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnome postupku pozivajući se na presudu iz kolektivnog spora koja se ima primijeniti u ovome postupku. Smatra da je odredba iz ugovora vezana za valutnu klauzulu nepoštena te je tužitelj plaćao veći iznos od onoga da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kao u tužbi tužitelj traži da sud utvrdi ništetnu odredbu koja se odnosi na valutnu klauzulu iz ugovora o kreditu i traži isplatu po više plaćenom tuženiku na ime ugovora o kreditu.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov no ne osporava visinu zahtjeva, stavlja prigovor zastare, prigovor tužitelja kao potrošača te predlaže saslušati javnog bilježnika. Predlaže odbiti zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, saslušan je tužitelj, saslušana je javna bilježnika Jadranka Knego Rogina, izvršen je uvid u otplatni plan, kontrolni ispis, knjigovodstvenu karticu.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom za kupnju motornog vozila.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita, a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 23.345,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. Iz ugovora proizlazi nesporno da je isti sklopljen u švicarskoj valuti i da se mjesečni anuiteti isplaćuju u kunama u protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. Isto je određeno u čl. 7. navedenoga ugovora o kreditu.

10. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva. Imajući u vidu okolnost da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 26 Zakona o obveznim odnosima te da ista mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 272 ZOO-a, već samim tim odredbu Ugovora koju koristi banka, a na temelju koje se cijena određuje odnosno mijenja prema jednostranoj odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud ocjenjuje protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

12. Obzirom da stranke nisu ugovorile elemente - parametre temeljem kojih banka ima pravo i na koji način promijeniti tečaj, već je banka sama jednostrano odlučila da ugovara valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

13. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora koji se tiče promjenjive kamatne stope. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

14. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

15. S obzirom da je odlukom sudova već prema opće poznatoj sudskoj praksi i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbe o valutni klauzuli sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka.

16. Kako je tuženi priznao visinu tužbenoga zahtjeva sud je istu dosudio kao u tužbi i također je za napomenuti jest da je sud tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim.

20. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužitelju vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

21. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Ništetnost je ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojim se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da je tužba podnesena 9. rujna 2021. godine tužitelj nije u zastari, ako se računa opći zastarni rok prema Zakonu o obveznim odnosima od 5 godina temeljem odredbe čl. 371. ZOO-a..

22. Sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je naveo da je podigao kredit za kupnju auta. Auto kuća je isključivo radila sa Raiffeisenbankom. Kupio je Škodu po povoljnijoj cijeni, kredit je otplatio. Mogao je podići kredit samo u švicarskim francima, bio je zaposlen, nije imao nikakav obrt. U početku rata kredita mu je bila 300,00 eur a kasnije je narasla na 500,00 eur. Nitko ga nije upozoravao na švicarski franak, da će tečaj rasti, da se radi o nestabilnoj valuti. Osim što je radio na fakultetu radio je i honorarno jer je morao otplatiti kredit. Navodi da je ugovor bio unaprijed pripremljen, nije se moglo pregovarati. Rate kredita je otplaćivao u poslovnici banke i navodi da je pročitao ugovor.

23. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer smatra da je isti životan, logičan, istinit i uvjerljiv.

24. Sud je saslušavao javnog bilježnika koja je navela da se tužitelja ne sjeća, da joj je kroz ured prošlo jako puno stranaka, da je to bilo jako davno. Nekada je sa strankama radila ona, nekada prisjednici. Navodi da, kada vrši uvid u ugovor, isti je solemniziran od strane njezinog prisjednika MM. Ovog slučaja konkretno se ona ne sjeća.

25. Sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka glede načina kako isti postupa u svom javnobilježničkom uredu, međutim isti iskaz sud ne može prihvatiti i to onaj dio koji se tiče samog tužitelja iz razloga što ista ne poznaje tužitelja, ne sjeća ga se a i ugovor je solemniziran od strane prisjednika a ne nje.

26. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav 2 podneska svaki po 100 bodova, pristup na 3 ročišta svako po 100 bodova tako da je ukupan trošak 600 bodova ili 1.200,00 eur. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.500,00 eur. Sud priznaje sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eur tako da je ukupan trošak 1.526,55 eur.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika