Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1469/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja NAVA BANKA d.d. u stečaju, Zagreb, Tratinska 27, OIB: 07492912398, zastupan po punomoćniku Nebojši Antoliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Leonardu Troskotu, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1895/2023-25 od 12. rujna 2024., dana 16. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1895/2023-25 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika od 2. rujna 2024., za odgodom ovrhe na nekretninama ovršenika kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ).

3. Predlažu usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da u donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. jer je izreka pobijanog rješenja jasna i neproturječna a obrazloženje sadrža valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama.

6. Prvostupanjski sud odbio je prijedlog za odgodom ovrhe nakon što je utvrdio da nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 65. OZ-a, odnosno da iako je ovršenica pokrenula parnični postupak radi proglašenja da ovrha nije dopuštena, nije dokazala da je ispunjen drugi kumulativni uvjet tj a da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje,u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje jedne od pretpostavki iz toč. 1.– 11. istog članka.

7. Takvo utvrđenje žalbom osporava kao pravilno ovršenica navodeći kako predmetna nekretnina predstavlja dom ovršenice i njezina sina i od egzistencijalne je važnosti te da je isto u nerazmjeru sa visinom tražbine ovrhovoditelja od 8.915,05 eura kao i daje pogrešan zaključaka prvostupanjskog suda kako činjenica da se nad ovrhovoditeljem vodi stečajni postupak opravdava da se ovrha provede hitno.

8. Navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani.

9. Naime sama žalbena tvrdnja da bi, da bi samom provedbom ovrhe prodajom predmetne nekretnine za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz dokaz pretpostavke podnesene tužbe u smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ nije osnovana iz razloga to nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu, ovršenik pod 2) je morao prijedlogom učiniti na jasan,određeni način, i to okolnostima koje konkretno ukazuju na tu vjerojatnost. Pritom je morao učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete upravo otklonilo odgodom ovrhe, a ovršenik predmetno ničim ne dokazuje već smatra da je njegovom prijedlogu trebalo udovoljiti zbog mogućnosti da ovrhe bude provedena i nekretnina prodana, na koji način bi ovršenik izgubio vlasništvo nekretnine radi potraživanja koje ne bi postojalo. Naime, nesumnjivo je da bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupkutrpio štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njihovo dostojanstvo i pravo (čl. 6. OZ), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da je ovršenici odbijaju ostvariti dobrovoljno. Naime, ovršne radnje u ovom postupku su, između ostalog prodaja nekretnine, što ovršenik očito subjektivno doživljava kao gubitak nekretnine, pa kada bi taj vid štete bio odlučan ne bi bilo moguće provesti ovrhu na nekretnini u ovakvim slučajevima. Dakle, ne radi se o notornim činjenicama da bi se samim prihvaćanjem takvih navoda ovršenika pod 2) moglo uzeti dokazanim postojanje vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe.

11. U pogledu u žalbi ponovnog pozivanja ovršenice na povredu prava na dom iz čl.

8. st. 1., ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o tome da s obzirom da ovršenica u žalbi podnesenoj protiv rješenja o ovrsi nije, makar opisno, istaknula prigovor prava na dom, iako je to nedvojbeno mogla učiniti, niti je navela da je narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka (čl. 80.b OZ), već da je istaknula isključivo prigovor zastare, ovaj sud je stava da je ovršenica na taj način propustila zaštiti svoje pravo i da se stoga ne može s uspjehom u ovom postupku naknadno pozivati na povredu tog prava. (pravno shvaćanje sa sastanka Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024.).

12. Slijedom iznesenog pobijano rješenje je potvrđeno kao pravilno i zakonito na temelju odredbe čl. 380. ZPP-a kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Lidija Bošnjaković