Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-3089/2023-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, Pere Budmanija 5/4 protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., Savska cesta 32, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 919896 sklopljenog dana 25. kolovoza 2006. između: KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita.

II. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 919896 sklopljenog dana 25. kolovoza 2006. između: KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke pravnog prednika tuženika Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, 78427478595.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.145,02 eura, sa zateznom kamatom, tekućom na iznos od 4.918,58 eura od dana 30. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja iznosa od 27,87 eura kao nedopušten.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.863,38 eura sa zateznim kamatama, tekućim od 16. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 730,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2024. do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je sa KĆ (dalje u tekstu: prednik tužitelja) sklopio dana 7. lipnja 2023. Ugovor o ustupu tražbine, kojim ugovorom je tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika. Prednik tužitelja je kao korisnik kredita sa tuženikom, kao kreditorom, dana 25. kolovoza 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 919896 kojim je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje iznos od 17.625,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Kredit, odnosno vraćanje kredita ugovoreno je sa valutnom klauzulom u valuti švicarski franak. Tužitelj nadalje navodi kako su ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica nezakonite i ništetne. O navedenim odredbama ugovora nije se pojedinačno pregovaralo, a tuženik prije sklapanja ugovora nije u potpunosti informirao korisnika kredita o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke. Ističe kako niti točnost izračuna promjene kamatne stope korisnik kredita nikako nije mogao provjeriti, obzirom da za takav izračun nisu ugovoreni nikakvi provjerljivi parametri. Navodi kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, čime je tuženik postupio protivno Zakonu o zaštiti potrošača. Ugovor o kreditu sklopljen između prednika tužitelja i tuženika ispunjava uvjete iz ovih presuda jer je sklopljen unutar razdoblja obuhvaćenog kolektivnom presudom i sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi.

2. Tuženik u odgovor na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te navodi kako tužitelj pogrešno smatra da njegova aktivna legitimacija na vođenje ovog spora proizlazi iz ugovora o ustupanju tražbine koji je sklopljen s Korisnikom kredita. Nadalje tuženik ističe i prigovor zastare te navodi kako se prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite mogu primijeniti samo u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Ističe da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasna, o njoj se pojedinačno pregovaralo te ona ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, osporava i anticipiranu metodu kojom tužitelj navodno postavlja zahtjev na isplatu. Naime, tužitelj potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta. Međutim, sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj valutnoj klauzuli, nipošto ne znači da bi se trebala primijeniti prvotno ugovoreni tečaj. Predlaže sudu da uzme u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz Ugovora o kreditu, a koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za pravnog prednika tuženika društva Volksbank d.d. Zagreb od 6. lipnja 2023. (list 8- 61 spisa), ugovor o kreditu br. 919896 od 25. kolovoza 2006. (list 117-121 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Tt-23/25802-2 vezano za upis pripajanja društva Nova hrvatska banka d.d. Zagreb društvu Hrvatska poštanska banka d.d. (list 171 spisa), dopis Nove hrvatske banke d.d. upućen KĆ predmeta: Obavijest o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. (list 188 spisa), dopis Nove hrvatske banke d.d. predmeta: Obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od 10. lipnja 2023. (list 189 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od 10. lipnja 2023. (list 190-195 spisa), otplatna tablica po kreditu (list 203-205 spisa), tablica za izračun realne godišnje kamatne stope za kredit (list 206-209 spisa), izlist kamata po dospijeću (list 210-217 spisa), izlist naloga (list 218 spisa), prometna kartica po kreditu broj 919896 na ime KĆ (list 225-244 spisa), prometna kartica po kreditu broj 919896 na ime LĆ (list 245-294 spisa), izlist kamata po dospijeću (list 295-314 spisa), nalaz i mišljenje društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. od 3. svibnja 2024. (list 435-462 spisa), specifikacija izračuna - otplatna tablica po kreditu (list 478 spisa), otplatna tablica po kreditu (list 479 spisa), izlisti (list 480-546 spisa), rezultati izračuna (list 547 spisa), iskaz vještakinje Petre Blašković (list 552-555 spisa), iskaz svjedokinje KĆ (list 552-555 spisa).

4. Na temelju odredbe čl. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 919896 od 25. kolovoza 2006. o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti navedenih odredbi.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnova, visina te zastara predmetnog potraživanja.

7. Predmetni Ugovor o kreditu broj: 919896 (dalje: Ugovor o kreditu) sklopljen je 25. kolovoza 2006. između KĆ i Volksbank d.d.(pravni prednik tuženika), dakle između potrošača (u smislu odredbe čl. 3. toč.1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03)) i pravne osobe kojim je odobren kredit u iznosu od 17.625,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita. Prema odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu korisnik kredita obvezao se platiti banci kamatu po redovnoj kamatnoj stopi od 7,35 % godišnje , koja kamata je promjenjiva , u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Prema odredbi čl. 3. Ugovora navedeni kredit je nenamjenski, a prema odredbi čl. 4. kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.

8. KĆ je kao ustupitelj sa društvom Druga fundacija SPV d.o.o., kao primateljem, sklopila 10. lipnja 2023. Ugovor o ustupu (list 190 spisa) tražbine prema kojem ustupitelj ustupa primatelju sve svoje tražbine prema Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. (ranije Nova hrvatska banka d.d.) (tuženiku) navedene u čl. 1. toga ugovora, kao i ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojala prema tuženiku a temeljile bi se ili bi proizlazile iz Ugovora o kreditu, zajedno da svim sporednim pravima (čl. 2.). Činidba koja je predmet ustupa je odrediva, jer bez obzira na to što nije naveden konkretan novčani iznos sam ugovor sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.

Dakle navedeni Ugovor o ustupu sklopljen je u smislu odredbe čl. 80. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Kako je predmetna tražbina novčana stoga ista nije niti strogo osobne naravi te se po naravi ne protivi ustupu.

Prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle identitet tražbine ustupom nije promijenjen pa stoga novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. Prema tome, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati . Također navedeno podrazumijeva kako se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača.

Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

9. Među strankama nije sporno da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, vođen parnični postupak između tužitelja Potrošača – Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženika Zagrebačke banke d.d., Privredne banke d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe- Adria Bank d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d. i Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d., pravni prednik tuženika), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

10. U pogledu istaknutog prigovora zastare relevantno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev-2245/17 od 20.ožujka 2018. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu dana 13. lipnja 2014. na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., ali samo za 1. do 7. tuženika, ali ne i za 8. tuženika odnosno Sberbanku d.d., obzirom je presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. bila djelomično preinačena na način da je tužbeni zahtjev u odnosu na 8. tuženika Sberbanku d.d. bio odbijen kako u pogledu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i u pogledu valutne klauzule. Tu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kasnije je potvrdio i Vrhovni sud RH presudom Revt-249/14 od 09. travnja 2015., međutim Odlukom Ustavnog suda RH posl. br. U-III-2521/2015 i dr. od 13.12.2016. ukinuta je presuda Vrhovnog suda RH u dijelu u kojem je potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 8. tuženika Sberbanku te je predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak. U ponovljenom postupku Vrhovni sud RH je rješenjem br. Revt-575/16 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema Sberbanci d.d. i vratio predmet na ponovno suđenje Visokom trgovačkom sudu RH.

Tek novom odlukom, odnosno presudom posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Visoki trgovački sud RH je konačno potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. glede nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u odnosu na 8. tuženika Sberbanku d.d. čime je presuda postala pravomoćna i prema toj banci. Navedena presuda Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. potvrđena je i presudom Vrhovnog suda RH br. Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

Slijedom navedenog, a kako je u ovom postupku tuženik upravo slijednik Sberbanke d.d., istaknuti prigovor zastare nije osnovan , jer je zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. a tužba je podnesena 13. lipnja 2023., dakle unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

11. U konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.( a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. ) kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), kojima je, između ostalog, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09 dalje u tekstu ZZP/07.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- da je tuženik u razdoblju 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

13. Prema čl. 138.a ZZP/07 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

15. Prema tome sud je vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, a prema kojoj je, između ostalih, i tuženik u razdoblju kada je zaključen predmetni Ugovor o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je kao ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (tako i u odluci Vrhovnog suda RH , poslovni broj: Rev- 3740/18-7 od 4. ožujka 2020.) te zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranim odlukama tuženika (tako i u odluci Vrhovnog suda RH, broj. Rev- 3142/18-2 od 19. ožujka 2019.) te se ista odnose se i na predmetni ugovor o kreditu koji je sklopio tuženik sa KĆ.

16. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje KĆ te iz njezinog iskaza u bitnom proizlazi da je tijekom 2006. kod prednika tuženika (Volksbank d.d.) podigla nenamjenski kredit kako bi dijelom zatvorila raniji kredit a ostatak joj je bio potreban za školovanje djeteta. Predmetni kredit bio je u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom te joj od strane bankarskog djelatnika nije ponuđen kredit u drugoj valuti nego joj je isključivo ponuđen kredit u valuti CHF. Također od djelatnika banke nije prilikom potpisivanja ugovora upozorena na nikakve specifične rizike porasta vrijednosti valute CHF, niti joj je rečeno da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF te joj nitko nije objasnio na koji način će se mijenjati kamatna stopa. Rata joj je na početku bila oko 670,00 kn a potom je dosegla iznos od skoro 1.200,00 kn mjesečno te od strane banke nije dobila nikakvu obavijest niti obrazloženje rasta rata kredita.

Sud je prihvatio iskaz svjedokinje KĆ budući je isti logičan, životan i uvjerljiv. Dakle iz iskaza svjedoka a niti izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao KĆ kao korisnicu kredita o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

17. Ugovor o kreditu sklopljen je 25. kolovoza 2006., dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je također utvrđeno i u ovom predmetu na temelju iskaza svjedokinje KĆ, te je isto dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

18. Također Ugovor o kreditu sklopljen je na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banaka, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora pravni prednik tuženika i potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Stoga su i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne.

19. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu ništetna je i prema odredbama ZOO-a jer je ista protivna i odredbama čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. st. 1. ZOO-a .

Naime činidba ugovornih kamata u toj odredbi nije određena niti odrediva jer je tom odredbom ugovorena promjena kamatne stope na način da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno tuženikovoj odluci o kamatama i naknadama, bez navođenja bilo kakvog mjerljivog kriterija o kojem takva promjena visine i načina obračuna kamatne stope ovisi. Činidba kako je ugovorena u točki 2.1. ugovora o kreditu nije određena niti odrediva jer ne sadrži određene kriterije s pomoću kojih se može odrediti visina kamatne stope, a niti su su stranke ostavile trećoj osobi da odredi kamatnu stopu. Naime prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a stranke mogu ostaviti trećoj osobi da odredi činidbu te je u tom slučaju činidba odrediva ako ju treća osoba stvarno i odredi. Međutim, činidba nije odrediva ako su stranke ugovorile da će jedna stranka po vlastitoj odluci moći odrediti činidbu jer navedena odredba čl. 272. st. 1. ZOO-a daje strankama mogućnost da povjere određivanje činidbe trećoj osobi, a ne da to bude ovlaštena učiniti jedna stranka ugovora po vlastitom nahođenju.

20. Kako je visina predmetnog potraživanja između stranaka bila sporna to je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 30. travnja 2024. proizlaze dvije varijante izračuna i to:

Prva varijanta prema kojoj u razdoblju otplate kredita, uzevši u obzir uplate tužitelja za vrijeme redovne otplate kredita odnosno uplate izvršene do dana kad je proglašen kredit dospjelim te po tome ukupni iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, za vrijeme redovne otplate kredita iznose 2.199,75 eura, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 332,52 eura te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 1.867,23 eura.

Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 27,87 eura.

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme redovne otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 2.171,88 eura ( zbog promjene kamatne stope za vrijeme redovne otplate kredita 332,52 eura, zbog valute , uzevši u obzir i rast i pad tečaja za vrijeme redovne otplate kredita iznosi ukupno 1.839,36 eura).

Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izrade financijskog vještačenja ukupno iznose 2.112,13 eura.

Prema drugoj varijanti vještak je napravio izračun prema kojem se na ime podmirenja anuiteta uzimaju u obzir i uplate tužitelja nakon proglašenja kredita dospjelim te u tom slučaju ukupni iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u cjelokupnom razdoblju otplate kredita iznose 4.918,58 eura, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 665,80 eura te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 4.252,78 eura. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 27,87 eura.

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) u cjelokupnom razdoblju otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 4.890,71 eura (zbog promjene kamatne stope u cjelokupnom razdoblju otplate kredita 665,80 eura,zbog tečaja uzevši u obzir i rast i pad tečaja u cjelokupnom razdoblju otplate kredita iznosi 4.224,91 eura).

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. jer je isti detaljan te izrađen u skladu s pravilima struke a vještak se na primjedbe tuženika očitovao na ročištu 6. studenog 2024. te je iste otklonio a nakon toga tuženik nije imao primjedbi.

21. Sukladno provedenom vještačenju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev i to prema drugoj varijanti te uz utvrđenje ništetnim odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu potražuje isplatu ukupnog iznosa od 8.145,02 eura i to iznos od 4.918,58 eura koji iznos se odnosi na preplaćene anuitete s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati te valuti, te iznos od 3.226,44 eura koji se odnosi na dospjele zakonske zatezne kamate . Prema tome tužitelj je uglavničio zatezne kamate do dana izrade nalaza i mišljenja sukladno izračunu vještaka te stoga od dana izrade nalaza i mišljenja potražuje i zakonsku zateznu kamatu i to na glavni iznos odnosno na iznos od 4.918,58 eura. Tuženik tako postavljenom zahtjevu nije prigovarao.

22. Naime vještak je sačinio izračun u dvije varijante i prema ocjeni ovoga suda relevantna je druga varijanta prema kojoj su se uzele u obzir sve uplate prema kojima je prednik tužitelja isplatio cjelokupni kredit a na temelju odredbi koje su utvrđene n ništetnima dakle prema kojoj su uvaženi samo više plaćeni iznosi jer je temelj ovog postupka tužiteljeva tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača. Odredbom čl. 323. ZOO-a, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove . Naime, tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji nije niti potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa.

Međutim tuženikov prigovor radi prebijanja nije dopušten budući je podnesen nakon roka iz čl. 288.a ZPP-a i to na ročištu za glavnu raspravu 6. studenog 2024. te je stoga odlučeno kao pod točkom I. rješenja.

23. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, i promjenjivoj kamatnoj stopi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi, dok je prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

24. Dakle, budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF te razlike zbog promijene kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iz toga proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene stoga na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne i to od dana izvršenih plaćanja, koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Naime tuženik se kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Prema tome vještak je pravilno i izradio izračun kamata i to od uplate svakog pojedinog iznosa do izrade nalaza i mišljenja a koje su prikazane u apsolutnom iznosu.

25. Slijedom navedenog obveza je tuženika vratiti tužitelju po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.252,78 eura, po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 665,80 eura i iznos od 3.226,44 eura na ime uglavničene kamate na preplaćene mjesečne iznose po osnovu promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izrade financijskog vještačenja odnosno do 30. travnja 2024. te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Tužitelj je na ročištu 6. studenog 2024. povukao prijedlog za saslušanjem bankarskih djelatnika a sud je odbio prijedlog za saslušanjem svjedoka CĆ, ĐĆ i UĆ obzirom je iste tužitelj predložio na okolnost statusa portošača korisnika kredita i otplaćivanje kredita a njihovo saslušanje nije bilo potrebno budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za odlučivanje posebice jer su iz iskaza samog korisnika kredita, saslušanje svjedokinje KĆ utvrđene odlučene činjenice.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa). Naime vrijednost predmeta spora iznosi 14.795,02 eura kao zbroj deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva.

28. Tužitelju je priznat trošak sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podnesaka od 22. prosinca 2023. i 8. svibnja 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 21. ožujka 2024. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife), za trošak pristupa na ročišta 25. ožujka 2024. i 6. studenog 2024. u iznosu od po 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), ) te za pristup na objavu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 3.312,50 eura.

Tužitelj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,48 eura i presudu u iznosu od 194,40 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19), trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura te je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 3.863,38 eura, sa zakonskim zateznima kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je i odlučeno pod točkom II. rješenja.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. srpnja 2024. budući isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka te troškovi zatraženi preko iznosa koji tužitelju pripadaju sukladno odredbama Tarife i Zakona o sudskim pristojbama te je stoga odlučeno kao pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 16. prosinca 2024.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte