Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-2009/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, OIB: 80572192786, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. studenog 2024., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i tuženika, dana 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.922,1 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.302,83 eur sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 52,83 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kolodvorsko-putničke blagajnice kolodvora u Bedekovčini, sa zaduženjem primanja prihoda i polaganja novčanih sredstava putničkih blagajni kolodvora Bedekovčina te kolodvora Konjščina, Zlatar Bistrica i Poznanovec, otpremu novaca i čekova te svakodnevno otpremanje novca i čekova, sastavljanje i vođenje evidencija putničke i kolodvorske blagajne. Presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-257/2020 od 11. svibnja 2021. potvrđene presudom Županijskog suda u Zadru posl.br.Kž-360/21 od 08. travnja 2022. oglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv imovine – da je pronevjerom kao zaposlenica tuženika ostvarila nepripadnu korist u iznosu od 46.233,37 kuna, tako što označeni iznos novca nije položila kao gotovinski promet u blagajnu tuženika. Tijekom vođenja dokaznog postupka u navedenom kaznenom predmetu provedeno je računovodstveno-financijsko vještačenje po Kseniji Špoljarić, mag.oec. koja je Nalazom od 15. svibnja 2019. utvrdila ukupan manjak u iznosu od 46.233,37 kuna. Ona je i prije početka prethodno citiranog kaznenog postupka nakon što je utvrđen manjak u blagajni, po naredbi tuženika, kao tadašnjeg poslodavca, i nesvjesna točnog iznosa manjka, uplatila dana 14. svibnja 2019. u korist tuženika iznos od 90.853,51 kuna. Temeljem navedenog, evidentno je da je uplatila tuženiku, povrh računovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđenog iznosa duga od 46.233,37 kuna, iznos od 44.620,14 kuna za što nema nikakvog osnova. Budući je u naknadno vođenom kaznenom postupku utvrđeno da je njezin ukupan dug prema tuženiku iznos od 46.233,37 kuna, tuženik bez osnove zadržava, odnosno odbija joj vratiti iznos od utuženih 44.620,14 kuna, što sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima predstavlja stjecanje bez osnove. Dopisom od 25. svibnja 2022. pozvala je tuženika na povrat više uplaćenog iznosa, na što se tuženik oglušio i nije do današnjeg dana vratio višak primljenog iznosa novca. Stoga, predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj iznos od 5.922,11 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2019. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava navode tužiteljice kako je ona po nalogu tuženika kao tadašnjeg poslodavca i nesvjesna točnog iznosa manjka uplatila u korist tuženika iznos od 90.853,51 kuna. Tužiteljica je samovoljno, bez prisile i u potpunosti svjesno izvršila povrat iznosa koji je utvrđen kao manjak u blagajni za koju je bila zadužena. Navedeno proizlazi iz činjenice da je tužiteljica vlastoručno potpisala dokumente u kojima se to navodi, a prije svega Izvadak iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. u kojem se navodi da je pri reviziji kolodvorske blagajne u kolodvoru Bedekovčina utvrđen manjak od 84.806,38 kuna, a onda i isti takav dokument u kojem se navodi da je revizijom putničke blagajne broj 2003 u kolodvoru Bedekovčina utvrđen manjak od 6.047,13 kuna. U navedenim dokumentima je također navedeno: „Blagajnica obećava povrat novca po dobivanju kredita“. Nakon što je tužiteljici predočena dokumentacija o utvrđenom manjku ista dana 30. travnja 2019. vlastoručno piše i potpisuje Izjavu u kojoj navodi da je uzela novac za svoje liječenje i liječenje svoga unuka, te da je novac mislila vratiti kroz par dana nakon što dobije kredit, ali nije uspjela. Na kraju izjave tužiteljica izražava kajanje i moli za razumijevanje. Navedeni dokumenti i činjenica da je tužiteljica 14. svibnja 2019. (14 dana od dana utvrđivanja manjka, kad više nije bila zaposlenica tuženika) samovoljno, bez prisile i potpuno svjesno izvršila povrat utvrđenog manjka ukazuju da navodi iz tužbe nisu istiniti. Uplatom iznosa koji je utvrđen kao manjak tužiteljica je priznala počinjenje djela, a sam povrat otuđenog novca i priznanje kaznenog djela tužiteljice bilo je usmjereno ka postizanju olakotnih okolnosti pri izboru vrste i visine kazne. S navedenom namjerom je tužiteljica i uspjela, jer je sud navedene radnje tužiteljice honorirao prilikom izbora vrste i težine kazne, a što je detaljno obrazloženo pod točkom 10. presude poslovni broj K-257/2020 Općinskog suda u Zlataru. Općinski sud u Zlataru u navedenoj presudi, a koja je kasnije potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž-360/21 od 8. travnja 2022. nije odlučivao o postavljenom imovinsko - pravnom zahtjevu njega kao oštećenika, nego je temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Vještačenje koje je provedeno u kaznenom predmetu ne veže građanski (radni) sud u ovoj parnici i stvarna šteta odnosno visina imovinskopravnog zahtjeva nije utvrđena, jer kazneni sud o tome nije odlučivao. Protivi se prijedlogu tužiteljice da sud u ovom predmetu koristi nalaz i mišljenje koje je kao dokaz izvedeno u predmetu K-257/2020. Smatra da je tužiteljica uplatom iznosa od 90.853,54 kuna, koji je utvrđen revizijom blagajne kao manjak, priznala dug i podmirenjem predmetnog duga je njezina obveza prestala. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-257/2020-9 od 11. svibnja 2021., presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž-360/21 od 8. travnja 2022., nalog uplate od 14. svibnja 2019., Dopis tuženika od 2. svibnja 2019., Rješenje o privremenoj zabrani rukovanja blagajnom tužiteljici od 30. travnja 2019., Izvadak iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019., Izvadak iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019., Izjavu tužiteljice od 30. travnja 2019., Rješenje Općinskog suda u Zlataru posl. broj Kov-95/2020-5 od 26. kolovoza 2020., Optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru od 30. lipnja 2020., Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinja Ksenije Špoljarić od 8. lipnja 2020., Zapisnike iz predmeta Općinskog suda u Zlataru u predmetu K-257/2020-7, saslušani su svjedoci IN i ĆN te je saslušana tužiteljica.

4. Presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-257/2020-9 od 11. svibnja 2021. tužiteljica je proglašena krivom što u razdoblju od 31. siječnja 2019. do 30. travnja 2019. u Bedekovčini na radnom mjestu kolodvorsko-putničke blagajnice u namjeri pribavljanja nepripadne imovinske koristi nije položila ostvaren gotovinski promet blagajne u travnju u iznosu od 6.671,37 kuna te načinila manjak novčanih sredstava u kolodvorskoj blagajni u iznosu od 39.562,00 kuna pravdajući zadržavanje novčanih sredstava blagajničkim maksimumom, čime je ostvarila nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 46.233,37 kuna na štetu tuženika, dakle, protupravno je prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, čime je počinila kazneno djelo protiv imovine –pronevjerom, opisano i kažnjivo po čl. 233. st. 1. Kaznenog zakona.

5. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž-360/21 od 8. travnja 2022.

6. Uvidom u Izvadak iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. utvrđeno je da je tuženik u putničkoj blagajni broj 2003. u kolodvoru Bedekovčina utvrdio manjak u iznosu od 6.047,13 kuna.

7. Uvidom u Izvadak iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. utvrđeno je da je tuženik u putničkoj blagajni broj 2003. u kolodvoru Bedekovčina utvrdio manjak u iznosu od 84.806,38 kuna.

8. Izjavom u pogledu odgovornosti za utvrđeni manjak od 30. travnja 2019. tužiteljica je navela kako je novce uzela za svoje liječenje i za liječenje unuka koje je mislila vratiti u par dana dok dobije kredit koji nije uspjela dobiti.

9. Rješenjem o privremenoj zabrani rukovanja blagajnom tužiteljici od 30. travnja 2019. tužiteljici je zabranjeno obavljanje blagajničkih poslova od 30. travnja 2019. zbog utvrđenih manjkova od 84.806,38 kuna i 6.047,13 kuna.

10. Dopisom od 2. svibnja 2019. svjedok ĆN obavijestio je šefa RJ Varaždin o utvrđenim manjkovima u kolodvorskoj i putničkoj blagajni kolodvora Bedekovčina.

11. Uvidom u nalog za plaćanje (list 12. spisa) utvrđeno je da je tužiteljica dana 14. svibnja 2019. na žiro račun HR032340009-1110252669 (pri čemu je kao primatelja naznačila tuženika, Ljudski potencijali, Strojarska 11, za CN) dana **.**.2018. uplatila iznos od 90.853,51 kuna.

12. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kod tuženika radila od 3. srpnja 1982. pa do 30. travnja 2019., kada joj je gospodin ĆN rekao da se mora udaljiti i to je bio otkaz. U razdoblju od siječnja do travnja 2019. uzimala je "mic po mic" novce iz blagajne ukupno oko 30.000,00 kuna. 30. travnja 2019. je došao gospodin ĆN i pitao ju ima li što za prijaviti, rekla mu je da ima minus. On po tom pitanju nije htio razgovarati, bio je vulgaran, samo je napravio obračun i razbacivao papire. On je dalje zašutjela i tresla se. Gospodin ĆN joj je rekao da ima manjka oko 89.000,00 kuna. Ona mu je rekla da nema toliko već oko 30.000,00 kuna, a on je i dalje razbacivao te papire. Da je on rekao da ima manjka 200.000,00 kuna, ona bi to potpisala i platila. Tu nije bilo izbora, kada bi oni došli tako arogantni tu se nije moglo komunicirati, ili bilo što napraviti. Njih se te riječi ne primaju i čovjek je bespomoćan. Gospodin ĆN joj je naredio da mora napisati Izjavu s lista 25 spisa. Nije joj govorio što treba pisati, ali joj je samo rekao da mora tu izjavu napisati i potpisati. Izvadak K-237 s lista 23. i 24. spisa je sastavio gospodin ĆN, a ona ga je trebala doći samo potpisati. Isti je potpisala taj dan i nakon toga joj je gospodin rekao da tu više nema što tražiti. Iznos od 90.853,51 kuna uplatila je 14. svibnja 2019. i to na posebni žiro-račun tuženika. Nije znala taj žiro-račun, već joj je za isti rekla gospođa CN koja joj je izašla ususret, jer ju je vidjela na hodniku. Imala je te novce, bila je u Strojarskoj i zvala gospodina IN i ĆN, ali ju nisu htjeli primiti, iako je imala taj novac za uplatiti. Nakon što je saznala za taj žiro- račun ona je to odmah uplatila. Taj novac su joj posudili prijatelji od supruga, dok nije dobila kredit. Istina je da je novce iz blagajne uzimala zbog svog liječenja te je dio davala kćeri radi liječenja unuka. Gospodin ĆN je sam brojao novce. Bila je prisutna fizički, ali ona nije brojala. Prilikom potpisivanja izjave gospodin ĆN je rekao da će zvati policiju. Ona ne može utjecati na manjak koji imaju blagajne što su oni njoj slali. Ona je to tako potpisivala. Nikome nije prijavila vulgarno ponašanje gospodina ĆN. Ona je bila članica sindikata te se istome nije obratila. Nakon što joj se predočava potvrda o uplati s lista 12. spisa, odgovorila je da navedeni IBAN žiro-račun tuženika nije žiro-račun na kojem je ona uplaćivala dnevne prihode. Ona zna da novce koje je 14 dana nosala sa sobom po cijelom Zagrebu nije mogla uplatiti na žiro račun na kojem je godinama uplaćivala dnevne prihode, jer joj nisu dali da uplati na taj račun. Ona je za sebe vodila evidenciju koliko je uzimala i kada bi primila plaću ona bi to vraćala.

13. Svjedok ĆN iskazao je da je od 1. siječnja 2023. u mirovini, a prije toga je radio kod tuženika na radnom mjestu revizora blagajničkog poslovanja. Tužiteljici je godinama dolazio u reviziju. Putnička blagajna je službeno mjesto gdje se prodaju prijevozne isprave, odnosno putničke karte i koja se bavi blagajničkim poslovima samo tog radnog mjesta. Svaka kolodvorska blagajna objedinjuje rad svih blagajni na nekom području koje je pripisano toj blagajni i ta blagajna prosljeđuje te novce na račun tuženika. On je sastavio i potpisao Izvadak iz revizijskog nalaza K-237 s lista 23. i 24. spisa. Sve račune na kraju mjeseca kolodvorska blagajna šalje u kontrolu prihoda tuženika. U reviziju se ide redovito ili izvanredno po nalogu službe ako se pronađe kakva neurednost. Ne zna kako je u konkretnom slučaju bio upućen. Po dolasku na službeno mjesto uzima se izjava od blagajnika, da li je blagajna nešto dužna, da li ima potraživanja od neke blagajne, kada je napravila zadnji zaključak, je li uplaćivala manjkove i viškove i nakon te izjave radnik tu izjavu potpisuje kao što je to u konkretnom slučaju tužiteljica učinila. Nakon toga se pristupa brojanju novca, vrijednosnih papira (mjenice, čekovi, virmani, slipovi itd). Kada se utvrdi iznos vrijednosti svega toga, tužiteljica se složi s tim i potpiše što je učinila. Nakon toga on pristupa ograničenju blagajne što znači da su sve popisali i potpisali. Na osnovu raspoloživih podataka pristupa privremenom zaključku. Kada to napravi, ide na drugu i treću stranu i na osnovu podataka radi glavni zaključak blagajne te se zaključak s treće i četvrte strane mora slagati. Nakon što su utvrdili manjkove, ispostavio je rješenje o privremenoj zabrani. Izvadak iz revizijskog nalaza K-237 sačinio je nakon što je utvrđen navedeni manjak i nakon što je ispostavio rješenje o privremenoj zabrani rukovanja blagajnom. Po obavljenoj reviziji jedan primjerak šalje regionalnoj jedinici tuženika, odnosno gospodinu IN, jedan upravi, a jedan ostaje njemu kao prilog elaboratu. Tužiteljica je navela da će manjak podmiriti pri dobivanju kredita. Ne zna je li netko od strane tuženika vršio pritisak na tužiteljicu da uplati predmetni manjak. Možda su ju požurivali. Tužiteljica je sama pisala izjavu s lista 25, on je postavio pitanja, a tužiteljica je odgovorila.

14. Svjedok IN, direktor logistike i izvršenja prijevoza iskazao je da je u relevantno vrijeme bio šef regionalne jedinice tuženika. U travnju 2019. od Službe za sigurnost dobio je obavijest da se u putničkoj blagajni kolodvora Bedekovčina pojavio manjak i da je zatražena revizija kolodvorsko-putničke i putničke blagajne. Putnička blagajna je blagajna koja prodaje karte putnicima. Kolodvorsko-putnička blagajna zaprima prihode svih ostalih blagajni koji se slijevaju u tu blagajnu. Tužiteljica je od tih podređenih blagajni trebala primiti novac, sortirati uplate i dalje uplaćivati na žiro-račun tuženika putem FINA-e, banke, poštom. Tužiteljica je bila zadužena za obje blagajne. U svibnju 2019. su dobili informaciju da je tužiteljica uplatila određeni iznos, ali ne u potpunosti. U tom cijelom postupku nije bio u izravnom kontaktu s tužiteljicom.

15. Sud je u pogledu kronologije predmetnih događaja prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka, jer su u tom dijelu iskazivali podudarno, kako međusobno, tako i s materijalnim dokazima u spisu.

16. Sud je prihvatio i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da svjedok ĆN s njom nije htio razgovarati o manjku, već da je samo nastavio raditi obračun i razbacivati papire, a da je ona samo zašutjela i tresla se. To ne samo stoga što je u tom dijelu tužiteljica iskazivala uvjerljivo, već i zbog toga što i iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da s tužiteljicom o navedenom nije razgovarao i da su oboje bili uzrujani. U situaciji kada nadređena osoba, koja godinama vrši reviziju poslovanja radnika, utvrđuje manjak na način da tog istog radnika ne ispituje za objašnjenje manjka i relevantne dokumentacije, pri čemu govori da mora potpisati njegov izvještaj o utvrđenom manjku i izjavu kojom priznaje taj manjak, kao životan se ukazuje i iskaz tužiteljice kako se u tom trenutku osjećala bespomoćnom, kao da nema izbora i da bi ona potpisala i da joj je svjedok ĆN rekao i da ima manjka 200.000,00 kuna.

17. Na temelju Izvatka iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. (list 23. spisa), Izvatka iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. (list 24. spisa), Izjave tužiteljice od 30. travnja 2019., Rješenja o privremenoj zabrani rukovanja blagajnom tužiteljici od 30. travnja 2019., Dopisa tuženika od 2. svibnja 2019., Naloga za plaćanje (list 12. spisa) te suglasnih dijelova iskaza tužiteljice i svjedoka ĆN utvrđeno je da je svjedok ĆN, revizor blagajničkog poslovanja, dana 30. travnja 2019. obavio reviziju poslovanja tužiteljice koja je radila na radnom mjestu kolodvorsko-putničke blagajnice na kolodvoru u Bedekovčini. Tužiteljica je u okviru svog radnog mjesta prodavala putničke karte, koje su još prodavali i prometnici, te je objedinjavala rad putničkih blagajni Bedekovčina, Zlatar Bistrica, Konjščina i Budinščina na način da je prihode koje je tri puta tjedno dobivala od istih blagajni uplaćivala na račun tuženika. Svjedok ĆN došao je dana 30. travnja 2019. na radno mjesto tužiteljice i pitao ju ima li što za prijaviti, a ona mu je odgovorila da ima minus. Nakon toga je svjedok ĆN pristupio brojanju novca i vrijednosnih papira, pri čemu je tužiteljica bila prisutna, ali ista nije brojala novac. Nakon što je utvrdio vrijednost svega toga, rekao je tužiteljici da ima manjka oko 89.000,00 kuna, a ona mu je rekla da nema toliko, već oko 30.000,00 kuna. Nakon što je svjedok ĆN utvrdio manjak u kolodvorskoj blagajni u iznosu od 84.806,38 kuna i u putničkoj blagajni u iznosu od 6.047,19 kuna, naredio je tužiteljici da napiše Izjavu s lista 25 spisa. Nije joj govorio što treba pisati, ali joj je rekao da tu izjavu mora napisati i potpisati. Tužiteljica je navedeno i učinila i rekla da će manjak podmiriti po dobivanju kredita. Svjedok ĆN je potom pristupio ograničenju blagajne te je ispostavio rješenje o privremenoj zabrani. Izvadak iz revizijskog nalaza K-237 sačinio je nakon što je utvrđen navedeni manjak i nakon što je ispostavio rješenje o privremenoj zabrani rukovanja blagajnom. Po obavljenoj reviziji jedan primjerak poslao je gospodinu IN, jedan upravi, a jedan je ostao njemu kao prilog elaboratu.

18. Među strankama je sporno pravo tužiteljice na povrat iznosa od 5.922,11 eur, a koji iznos predstavlja razliku iznosa koji je tužiteljica tuženiku uplatila 14. svibnja 2019. (90.853,51 kuna) i iznosa za koji je tužiteljica u kaznenom postupku koji se pred Općinskim sudom u Zlataru vodio pod poslovnim brojem K-257/2020-9 proglašena krivom za kazneno djelo pronevjere (46.233,37 kuna).

19. Člankom 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) propisano je da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila, ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 3. ZOO-a).

20. Tko izvrši uplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta (čl. 1112. st. 1. ZOO-a).

21. Tužiteljica smatra da ima pravo na povrat uplaćenog iznosa od 5.922,11 eur, jer nije bila svjesna pogrešnog izračuna, dok tuženik smatra da je tužiteljica samovoljnom i svjesnom uplatom iznosa od 90.853,51 kuna koji je prethodno potpisala izgubila pravo na povrat iznosa od 5.922,11 eur.

22. Člankom 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu Kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim.

23. Presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-257/2020-9 od 11. svibnja 2021. tužiteljica je proglašena krivom što u razdoblju od 31. siječnja 2019. do 30. travnja 2019. u Bedekovčini na radnom mjestu kolodvorsko-putničke blagajnice u namjeri pribavljanja nepripadne imovinske koristi nije položila ostvaren gotovinski promet blagajne u travnju u iznosu od 6.671,37 kuna te načinila manjak novčanih sredstava u kolodvorskoj blagajni u iznosu od 39.562,00 kuna pravdajući zadržavanje novčanih sredstava blagajničkim maksimumom, čime je ostvarila nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 46.233,37 kuna na štetu tuženika, dakle, protupravno je prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, čime je počinila kazneno djelo protiv imovine –pronevjerom, opisano i kažnjivo po čl. 233. st. 1. Kaznenog zakona, čime je otpala osnova za uplatu iznosa od 5.922,11 eur koji je tužiteljica dana 14. svibnja 2019. uplatila tuženiku.

24. S obzirom da je:

- tuženik na temelju Izvatka iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. (list 23. spisa) u putničkoj blagajni broj 2003. u kolodvoru Bedekovčina utvrdio manjak u iznosu od 84.806,38 kuna;

- tuženik na temelju Izvatka iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. (list 24. spisa) u putničkoj blagajni broj 2003. u kolodvoru Bedekovčina utvrdio manjak u iznosu od 6.047,13 kuna;

- tuženik dana 13. svibnja 2019. podnio imovinskopravni zahtjev na iznos od 100.753,65 kuna;

- stalna sudska vještakinja za računovodstvo i financije Ksenija Špoljarić u svom nalazu i mišljenju od 8. lipnja 2020. koji je sačinjen u kaznenom predmetu broj K-DO- 156/2019 utvrdila manjak u iznosu od 46.233,37 kuna te

- tužiteljica presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-257/2020-9 od 11. svibnja 2021. proglašena krivom za pronevjeru iznosa od 46.233,37 kuna, za zaključiti je da tužiteljica u trenutku potpisivanja Izjave od 30. svibnja 2019., Izvatka iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. (list 23. spisa) i Izvatka iz revizijskog nalaza K-237 od 30. travnja 2019. (list 23 i list 24 spisa) nije mogla znati točan iznos koji je dužna uplatiti tuženiku, niti je mogla biti svjesna tog iznosa, pa se nastavno niti njezina uplata tuženiku dana 14. svibnja 2019. može tretirati kao uplata za koju je znala da istu nije dužna izvršiti.

25. Budući da je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza nije bilo potrebe provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje i saslušanje stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić, slijedom čega je na ročištu 6. studenog 2024. takav dokaz tužitelja odbijen kao nepotreban.

26. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 1111. st. 1. ZOO-a tuženik je u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 5.922,11 eur, pa je valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 5.922,11 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2019. pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

27. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, a odluka o stopi zateznih zakonskih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

29. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podneska od 6. veljače 2023. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) i pristupa na ročišta 17. veljače 2023. 5. rujna 2024. i 6. studenog 2024. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% ukupno iznosi 1.250,00 eur, kojem iznosu je valjalo pribrojati troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 52,83 eur. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.302,83 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

30. Tužiteljici nisu priznati troškovi sudske pristojbe na presudu, jer isti troškovi nisu niti nastali za tužiteljicu, slijedom čega je njezin zahtjev za naknadom troškova u preostalom dijelu u iznosu od 52,83 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke presude.

31. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun tužiteljice

2. tuženiku