REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 76 P-5453/22-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja JŽ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jasminka Gregurić Matić, odvjetnica iz OD Matić Feldman i Herman iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta, iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. srpnja 2024. istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužitelju ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.702,18 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a),tekućom kako slijedi: - na

iznos 1,88 eura od 30. svibanj 2007.

iznos 2,42 eura od 30.lipanj.2007.

iznos 1,94 eura od 31.srpanj 2007.

iznos 1,55 eura od 31. kolovoz 2007.

iznos 2,74 eura od 30. rujan 2007.

iznos 2,88 eura od 31. listopad 2007.

iznos 2,04 eura od 30. studeni 2007.

iznos 2,45 eura od 31. prosinac 2007.

iznos 1,02 eura od 31. siječnja 2008.

iznos 0,24 eura od 29.veljače.2008.

iznos 0,91 eura od 30. travanj 2008.

iznos 1,80 eura od 31. svibanj 2008.

iznos 0,76 eura od 30. lipanj 2008.

iznos 2,28 eura od 31. srpanj 2008.

iznos 2,21 Eura od 31. kolovoz 2008.

iznos 1,31 eura od 30. rujan 2008.

iznos 1,56 eura od 28. veljača 2009.

iznos 6,93 eura od 31. ožujak 2009.

iznos 17,14 eura od 30. travanj 2009.

iznos 5,44 eura od 31. svibanj 2009.

iznos 4,19 eura od 30. lipanj 2009.

iznos 4,53 eura od 31. srpanj 2009.

iznos 5,18 eura od 31. kolovoz 2009.

iznos 5,13 eura od 30. rujan 2009.

iznos 4,46 eura od 31. listopad 2009.

iznos 5,71 eura od 30. studeni 2009.

iznos 6,71 eura od 31. prosinac 2009.

iznos 8,14 eura od 31. siječanj 2010.

iznos 7,81 eura od 28. veljača 2010.

iznos 9,75 eura od 31. ožujak 2010.

iznos 9,39 Eura od 30. travanj 2010.

iznos 10,10 eura od 31. svibanj 2010.

iznos 16,29 eura od 30. lipanj 2010.

iznos 15,02 eura od 31. srpanj 2010.

iznos 17,41 eura od 31. kolovoz 2010.

iznos 16,17 eura od 30. rujan 2010.

iznos 14,17 Eura od 31. listopad 2010.

iznos 18,38 eura od 30. studeni 2010.

iznos 23,73 eura od 31. prosinac 2010.

iznos 19,94 eura od 31. siječanj 2011.

iznos 21,27 eura od 28. veljača 2011.

iznos 19,58 eura od 31. ožujak 2011.

iznos 19,88 eura od 30. travanj 2011.

iznos 27,05 eura od 31. svibanj 2011.

iznos 27,14 eura od 30. lipanj 2011.

iznos 33,00 eura od 31. srpanj 2011.

iznos 29,99 eura od 31. kolovoz 2011.

iznos 5.280,99 eura od 2. rujan 2011.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „II. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, isplati iznos od 58,07 Eur (troškovi vještačenja), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom ".

III Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati troškove ovog postupka u iznosu od 2.267,35 €, sa zateznom kamatom tekućom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

i riješio je

I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 22.10.2024. II Utvrđuje se da je povučen dio zahtjeva koji glasi: „III. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 2.500,00 kn (preplata s osnova razlike anuiteta radi promjene kamatne stope do dana otplate kredita), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.03.2007. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da su 15.03.207. sklopile Ugovor o kreditu 318- 50-3971140 na iznos od 22.000,00 CHF na rok otplate 300 mjeseca, stambeni kredit, uz kamatnu stopu 5,95% promjenjivom u skladu s Odlukom kreditora (čl 2 Ugovora) , otplatom u CHF jednakim mjesečnim anuitetima prema kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća- čl. 7. ugovora . Ugovor je prijevremeno otplaćen 02.09.2011.

2. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

3. Tužitelj navodi da je predmetni Ugovor o kreditu iz točke 1. ove tužbe obuhvaćen je pravnim posljedicama presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava koji se temeljem čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod brojem P-1401/2012 po tužbi tužitelja POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, i ovdje tužene, a radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača iz Zakona o zaštiti potrošača. Naime, u citiranom postupku donesena je pravomoćna presuda potvrđena odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine i Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, te sukladno članku 502.c. Zakona o parničnom postupku utvrđenja iz tog postupka obvezuju i ovaj sud. Također je donesena i odluka Pž- 6632/17 od 14.06.2018. godine kojom je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno utvrdio ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Obje navedene Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđene su Odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to br. Revt- 249/14 od 13.06.2014. godine u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivim kamatnim stopama, odnosno VSRH Rev 2221/2018-11 od 03.09.2019. godine u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak. 4. Navedene Odluke donesene su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a kao tužena banka u predmetnom postupku sudjelovao je i tuženik. 5. Odredbom članka 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

6. Podneskom od 23.10.2024. precizira zahtjev na način da potražuje isplatu razlike temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, u iznosu od 5.702,18 Eur, sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose preplate, (negativne tečajne razlike iznose ukupno 28,43 Eur, za koji iznos tužitelj povećava tužbeni zahtjev) te trošak izračuna razlike prije podnošenja tužbe u iznosu od 58,07 Eur sa zateznom kamatom, kao i troškove postupka.

7. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, protivi se preinaci tužbe . Tužitelj, mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.

8. Ne osporava sadržaj presude VTS RH Pž-7129/13 (predmet Potrošač) odnosno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Dana 09.04.2015. godine donesena je i presuda Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14, ali se tužba temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presude VTS Pž-7129/13.

9. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti valutne klauzule u CHF, tuženik ističe da je tužitelju je ugovorna odredba kojom se ugovara otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan dospijeća. Jednako tako tuženik nije imao utjecaj na kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, u spornom razdoblju. Navodi da je odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva. Tuženik nije ostvario nikakav ekstraprofit zbog vezanja kredita na CHF, jer je i sam tuženik bio zadužen u toj valuti. Tužitelj je predmetni kredit podigao radi kupnje osobnog vozila, a odluka VTSRH Pž 6632/17 odnosi se na kredite podignute zbog stambenih potreba.

10. Sukladno čl. 96 st 1 i čl. 99 ZZP tužitelj mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive. Osim toga ugovor je tužitelju trebao biti protumačen i po javnom bilježniku prilikom solemnizacije. Sukladno odluci Revt 575/16 treba utvrditi savjesnost postupanja tužitelja; ima li isti pravo na pravnu zaštitu sukladno ZZP kao slabija ugovorna strana. Tužitelj je mogao tražiti ugovor u kunama ili EUR (odluka Revt 249/14). Pri tome se naglašava da je ugovorena dvostrana klauzula koja prati kretanje CHF u odnosu na kn u oba smjera. Tuženik nije mogao predvidjeti takav nagli rast tečaja u relativno kratkom periodu. Smatra da takvu situaciju treba riješiti uz primjenu drugih instituta npr kroz pravila o izmjenama ugovora zbog izvanrednih okolnosti. Potrebno je utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja, a kako bi se utvrdilo da li isti ima pravo zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače kao slabije stranke u ugovornom odnosu, na što upućuje i VSRH u svojoj odluci posl.br. Revt-575/16. Pojam „prosječnog potrošača“ nastao je kroz praksu Suda Europske unije, koja ga definira kao osobu koja je „razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna“, a ista je definicija sadržana i u preambuli Direktive 2005/29/EZ.

11. Obzirom da je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili bez valutne klauzule (kunski kredit). Tužitelj je, osim toga, neovisno o ZIDZPK, od samog početka kreditnog odnosa imao ugovorenu mogućnost konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Naime, čl. 9. Ugovora sadržava odredbu pod naslovom „Promjena valutne klauzule“. Sve i da je ugovaranjem valutne klauzule u CHF postojala neravnoteža između ugovornih strana, tužitelju je citiranom odredbom dana mogućnost kompenzacije navodne neravnoteže, a koju mogućnost tužitelj nije iskoristio.

12. Ono što je objektivno tužitelja kao korisnika kredita vezanog uz CHF dovelo u nepovoljni položaj, ne prema tuženiku, nego općenito jest izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu. No, s jedne strane, ta vrsta ekonomske ili vrijednosne neravnoteže ne sanira se kroz pravila o nepoštenim ugovornim odredbama. Tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika

13. Međutim, sve i da je dopušteno provođenja testa poštenosti, a što tuženik osporava, tužitelj ničim ne dokazuje da bi predmetna odredba prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se odredba mogla smatrati nepoštenom.

14. Tuženik ističe prigovor zastare. Predlaže zahtjev odbiti, uz naknadu troška.

15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 10-14), knjigovodstvenu karticu (list 15-18), otplatni plan (list 19-30), prethodni izračun više plaćenih anutieta (list 31-34), zahtjev za kredit (list 61), promotivni uvjeti (list 62-67), saslušao tužitelja (list 220), proveo financijsko vjšetčanje po vještaku Petra Blašković (list 225 i 242), te temeljem čl. 8 i 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev u najvećem dijelu osnovan.

16. Sud je odbio prijedlog za saslušanje svjedoka AŽ, jer ista nije pristupila na glavnu raspravu iako je uredno pozvana, a pun. tuženika naveo da predloženi svjedok AŽ nije sudjelovala u sklapanju konkretnog pravnog posla. Stoga je sud smatrao da ista nema saznanja o sklapanju konkretnog pravnog posla.

17. Tužena je podneskom od 07.11.2023. godine povukla prigovor na visinu utužene tražbine i prihvatila izračun tužitelja iz vještačkog nalaza priloženog uz tužbu. Sud je po prijedlogu tužitelja odredio vještačenje na okolnost preračuna kn u EUR. 18. Protivljenje tužitelja preinaci iz podneska tužitelja od 02.12.2024. nije osnovano jer je odredbama članka 190. stavka 1. i 3. ZPP-a propisano je da tužitelj tužbu može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, ali da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, s tim da sud može dozvoliti preinaku tužbe unatoč protivljenju tuženika, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev je povećan nakon dopune financijskog vještačenja po prijedlogu tuženika, a za iznos od 28,43 €, koji se odnosi na negativne tečajne razlike. Tuženik međutim ne stavlja zahtjev u pogledu tzv negativnih tečajnih razlika, a tužitelj je upravo za taj iznos povisio zahtjev. Stoga ovakvo povećanje zahtjeva sud dopušta.

19. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan; u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

20. Zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke. Tužba podnesena 04.10.2019. unutar petogodišnjeg roka.

21. Treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti i čl.5. direktive 93/13/EEZ.

22. Temeljem čl. 502c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14) sud je vezan utvrđenjem iz pravomoćne presude TS u Zagrebu P 1401/12 u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita.

23. Čl. 86 i 87, tada važećeg (u vrijeme sklapanja ugovora) Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03), kao i Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, itd.) čl. 81, 82 i 90, obzirom da tuženik nije tužitelja u informirao o svim parametrima koji mogu utjecati na odluku tužitelja da sklopi ugovor, čime je narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Pri tome se misli na ugovaranje "promjenjive kamatne stope" u skladu sa odlukama tuženika, a da tužitelj prilikom ugovaranja ne zna kojom dinamikom i na temelju kojih parametara će se ta stopa formirati. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. 24. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

25. Ugovornu odredbu dio čl.7 ugovora koji se odnosi na isplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan dospijeća anuiteta, sud smatra ništetnom kako je utvrđeno gore navedenim presudama, pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takve odredbe ugovora.

26. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja. Sud je odbio dokazni prijedlog da se sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao ugovor uzimajući u obzir praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa niže stupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru ( odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).

27. Tužitelj iskazuje da je 2007. godine tražio stambeni kredit za gradnju kuće. Bio je klijent ZABA-e no ZABA je tražila hipoteku koju u tom trenutku nije mogao osigurati, a također se raspitivao i u PBZ-u, da bi slučajno pitao u RFA i oni su mu ponudili kredit bez hipoteke sa jednim jamcem. Trebao je oko 100.000 EUR. Kada je došao u RFA službenica mu je ponudila kredit u CHF, postavio je pitanje oko valute odnosno da li je ta valuta stabilna, bio je svjestan što znači valutna klauzula, odnosno da je rata kredita vezana za tečaj. U banci su mu izračunali da mu je povoljnije uzeti u CHF nego u EUR valuti, jer je bila manja rata, a bio je na granici što se tiče kreditnih sposobnosti. Kod tuženika mu je rečeno da je CHF stabilna valuta i čak stabilnija od EUR. Ne bih bio uzimao kredit da je znao da će rata narasti duplo.

28. Kuću je gradio za sebe i još uvijek tamo živi. Sam je otplaćivao kredit. Nije bio u poziciji pregovarati sa bankom, nije bio VIP klijent, već mu je banka ponudila po principu "hoćeš-nećeš". Također su mu naplaćeni troškovi obrade kredita, a nije znao točno što to znači, vidio je odredbu u Ugovoru – naknada za kredit. Nije mu objašnjeno što spada i koji su troškovi u toj naknadi. Nisu mu rekli po kojem tečaju će mu ustegnuti tu naknadu, naknada je uzeta od ukupne isplate. U trenutku sklapanja Ugovora nije znao koji će troškovi solemnizacije biti, budući bilježnici imaju svoju tarifu. To je saznao tek kod javnog bilježnika. Javni bilježnik nije objašnjavao ništa oko rizika, pročitao je Ugovor i napravio svoj dio posla i nije tu bilo nikakvog objašnjavanja.

29. Nije mogao iskoristiti mogućnost pretvaranja CHF u drugu valutu jer je već bio u fazi uzimanja novog kredita.

30. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer ga ocjenjuje istinitim i uvjerljivim te na temelju njega nalazi utvrđenim da tužitelj nije dobio potpunu informaciju o parametrima koji utječu na rizike ugovaranja kredita vezanih uz valutu CHF, već mu je taj kredit predstavljen kao najpovoljniji, te mu nitko od strane tuženika nije objasnio koji troškovi ulaze u troškove obrade kredita.

31. Tuženik nije dokazao da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, pa je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

32. Obzirom da su stranke u čl. 7 Ugovora ugovorile način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeće svakog anuiteta, a sukladno otplatnom planu, u kojem su anuiteti bili određeni u CHF, a isplata u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, tuženik je stekao određene novčane iznose temeljem nepoštene (i djelomično ništetne) odredbe. Tužitelj ispravno traži povrat neosnovano mu više naplaćenog iznosa po pravilima o stjecanju bez osnove, propisanog odredbom čl. 1111. ZOO-a i čl. 1115. ZOO-a, a visina ovog dijela zahtjeva nije među strankama sporna, pa je sud tužitelju dosudio iznos od 5.730,61 EUR sa zateznim kamatama kao u toč I izreke.

33. Time je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, pa je i prouzrokovana značajna neravnoteža pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega su predmetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu nepoštene, a slijedom toga i ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, te čl. 322. u vezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO) koja upućuje na primjenu odredaba o stjecanju bez osnova tj. na odredbu čl. 1111. st. 1 ZOO-a.

34. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da sud naloži tuženoj da tužitelju isplati iznos od 58,07 Eur (troškovi prethodnog vještačenja) , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom jer taj trošak nije bio obavezan i nužan prije podnošenja tužbe, odnosno nije bio uvjet za podnošenje tužbe.

35. Stopa zatezne kamate na dosuđene iznose utvrđena je kamatama do 31.12.2007. po stopi iz Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05; dalje u tekstu: ZOO/05), a u smislu čl. 1165 ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.). Od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., zatezna kamata se računa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

36. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 ZPP i čl. 155, te 166 ZPP, a prema VPS 5.788,68 EUR od kojeg je tužitelj uspio sa 5.730,61 € odnosno gotovo u cijelosti. Trošak je određen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23, dalje: OT).

37. Tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno zatraženom i specificiranom trošku odmjereno je za sastav tužbe – 100 bodova, trošak žalbe od 04.08.21. 50 bodova , podnesak 11.08.21. 100 bodova, podn.13.12.21. 25 bodova, trošak žalbe od 07.07.2. nije priznat jer tužitelj u istoj nije uspio, ročište 06.11.23. 100 bodova, podn.06.05.24. 50 bodova, ročitše 08.05.24. 100 bodova, ročište 17.09.24 100 b, podn.22.10.24. 100 b, roč 04.12.24. 100 b, čemu je dodan pdv, sudske pristojbe tužba 104,85 eura, te trošak vještačenja 100,00 €, ukupno 2.267,35 € .

38. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 94/14), a po stopi iz čl. 29 st. 2 ZOO-a/05.

U Zagrebu 16. prosinca 2024. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.