REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: Pn-131/2023-12

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupan po punomoćniku FK protiv tuženika Eko gradnja d.o.o., OIB: 64374205747 Darda, N. Š. Zrinskog 76, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Boris Guljaš i Ranko Lamza iz Osijeka, radi naknade štete nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. prosinca 2024. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EKO GRADNJA d.o.o. Darda, N. Š. Zrinskog 76, OIB: 64374205747, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 4.002,98 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13.12.2020. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove svjedoka VK u iznosu od 80,00 EUR u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj HZMO je podnio tužbu protiv EKO gradnje d.o.o. Darda radi naknade štete. Tužitelj je podneskom od 6. lipnja 2024.g. uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci presude.

2. Iz tužbe proizlazi da je osiguranik tužitelja VK zadobio teške tjelesne ozljede prilikom ozljede na radu koja se dogodila dana 10. svibnja 2014. g. Tužitelj je VK priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovi ozljede na radu 40 % te 60 % po osnovi bolesti.

3. Ozljeda na radu dogodila se na način da je VK kao građevinski radnik tuženika na radnom mjestu pao sa skele s visine od 3,8 m na betonski pod kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede. Do ozljede na radu došlo je zbog propusta tuženika kao poslodavca u provođenju mjera zaštite na radu. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku sa zahtjevom radi naknade štete, međutim tuženik nije naknadio štetu tužitelju. Isplatom navedene invalidske mirovine za zavod nastaje šteta.

4. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine po osnovi ozljede na radu VK za razdoblje 30.01.2018.g. do 30.09.2020.g., a u kojem razdoblju je isplaćeno sveukupno 75.401,13 kn / 10.007,45 EUR.

Obzirom da je po osnovi ozljede na radu isplaćeno 40 % navedenog iznosa, šteta koju je pretrpio tužitelj iznosi 30.160,45 kn / 4.002,98 EUR.

5. Prema navodima tužitelja šteta je nastala neprovođenjem mjera zaštite na radu, to je tuženik temeljem odredbe čl. 162. st. 3., u vezi čl. 161. st. 1. i st. 2. toč. 2. i čl. 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18), odgovoran za naknadu štete tužitelju u iznosu od 30.160,45 kn / 4.002,98 EUR.

6. Tužitelj je predložio da se naloži tuženiku da na ime naknade štete isplati iznos od 4.002,98 EUR zajedno sa zakonskom kamatom na taj iznos od 13. prosinca 2020.g. pa do isplate.

7. Tužitelj je uz tužbu priložio rješenje HZMO Područnog ureda u Vukovaru od 22. listopada 2018.g. kojim je osiguraniku VK priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu 40% i bolesti 60% uslijed potpunog gubitka radne sposobnosti počev od 30. siječnja 2018.g. u iznosu od 1.733,25 kn / 230,04 EUR mjesečno. Mirovina se osiguraniku isplaćuje iz sredstava HZMO na teret sredstava državnog proračuna RH mjesečno i to unatrag.

8. Tužitelj je također priložio uz tužbu izračun mirovinskog staža za osiguranika VK, ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini. Također je priložio i medicinsko vještačenje koje je provedeno 18. srpnja 2018.g. po Područnom uredu u Osijeku kojim je utvrđeno da je gubitak radne sposobnosti uslijed ozljede na radu nastao 40%, a uslijed bolesti 60%.

9. Uz tužbu je dostavljena i prijava o ozljedi na radu iz koje je vidljivo da je poslodavac Eko gradnja d.o.o., a ozlijeđeni VK, te da se ozljeda dogodila uslijed pada sa skele, a prijava je podnesena 5. lipnja 2014.g., datum nastanka ozlijede je bio 10. svibnja 2014.g.

10. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru kod Eko gradnje d.o.o od 26. svibnja 2014.g. vidljivo je da je istog dana 10. svibnja 2014.g. poslodavcu doneseno uvjetno rješenje o zabrani uporabe skele, te rješenje o zabrani obavljanja radova na katu objekta u izgradnji. Nadalje iz zapisnika proizlazi da je poslodavac dokazao da je radnik VK bio osposobljen za rad na siguran način za poslove zidara koje je obavljao. Iz zapisnika proizlazi da skela po kojoj se kretao VK nije bila izgrađena sukladno propisima zaštite na radu jer je radnik obavljao posao koji ima obilježja posla s posebnim uvjetima rada.

10.1. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da poslodavac nije organizirao da se građevinski radovi na katu objekta u izgradnji obavljaju sukladno propisima zaštite na radu, jer na otvore u međukatnim konstrukcijama, na otvor na zidu i na stepeništu nisu bile postavljene propisane ograde za zaštitu radnika od mogućeg pada u dubinu kako je to propisano čl. 70. i 71. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, pa je postupljeno protivnu čl. 55. Zakona o zaštiti na radu.

10.2. Prilikom dolaska inspektora na mjesto događaja utvrđeno je da skela koju je radnik VK toga dana koristio i trebao obavljati radne zadatke nije izgrađena u skladu s propisanim uvjetima, jer na bočnim stranama skele i na lijevoj strani skele do zida gdje se rubna serklaža zida spušta prema podu skele, pa je postojala mogućnost pada prema van, jer nije postavljena zaštitna ograda, na dijelovima skele gdje je postavljena ograda, nedostajala je potpuna ograda i rubna zaštita pri podu skele.

11. Prije pokretanja parničnog postupka tužitelj je tuženiku dostavio zahtjev za naknadu štete osiguranika VK, koja je nastala uslijed ozljede na radu, a kojom prilikom je radnik zadobio teške tjelesne ozljede. Šteta je nastala uslijed isplate invalidske mirovine radniku u razdoblju od 31.1.2018.g. do 30. 9. 2020.g. u kojem razdoblju mu je isplaćeno 75.401,13 kn / 10.007,45 EUR. Uz zahtjev za naknadu štete HZMO je priložio isplatu sredstava od 31. 1. 2018.g do 30. 9. 2020.g. Također je priložio nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika VK. Tuženik se nije očitovao na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora sve do pokretanja parničnog postupka.

12. Iz odgovora na tužbu proizlazi da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

13. Iz odgovora proizlazi kako je osiguranik VK zadobio teške tjelesne ozlijede prilikom ozlijede na radu dana 10. 5. 2014.g. te kako je istom tužitelj svojim Rješenjem priznao pravo na invalidsku mirovinu. Ove činjenice tužitelj smatra osnovom tužbenoga zahtjeva sukladno čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: Zakon). Međutim, tužitelj ne dokazuje da je tuženik prouzročio potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja VK, niti da je šteta bilo tužitelju, bilo osiguraniku VK, nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, a što su zakonski uvjeti za odgovornost tuženika u konkretnom predmetu.

14. Tuženik smatra kako tužitelj nije dokazao isključivu odgovornost tuženika, u smislu ozljede na radu (kaznenopravnom ili građanskopravnom smislu) za VK, a tako ni odgovornost za naknadu 40% iznosa isplaćene invalidske mirovine. Također, iz tužbe nije vidljivo niti koliki je doprinos osiguranika VK predmetnoj ozljedi i vlastitoj šteti, kao ni na koji način i uslijed kojih okolnosti je određeno da je ozljeda na radu u omjeru od 40% utjecala na potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika.

15. Tužitelj nije dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je osiguranik zadobio teške tjelesne ozlijede. Tuženik smatra kako teret ovog dokaza leži na tužitelju, a ne na tuženiku.

16. Suprotno navodima tužitelja, kako je do ozlijede došlo zbog propusta tuženika kao poslodavca u provođenju mjera zaštite na radu, tuženik ističe da je sukladno Zakonu o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, dalje u tekstu: Zakon o zaštiti na radu) te ostalim podzakonskim aktima koji reguliraju područje zaštite na radu, radniku VK osigurao uvjete rada da može obavljati povjerene mu poslove na siguran način te poduzeo sve mjere koje pozitivno pravni propisi o zaštiti na radu propisuju.

16.1. Tuženik smatra kako je radnika VK osposobio za rad na siguran način pa je inspekciji rada predočen i Zapisnik o provjeri praktične osposobljenosti radnika IK za rad na siguran način od 24.10.2008. Isto tako, tuženik je i osposobio radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada te je istome utvrđena i zdravstvena sposobnost, o čemu su inspekciji rada također dostavljeni materijalni dokazi.

16.2. Gore navedeno proizlazi i iz Zapisnika Inspektorata rada od 26.5.2014. kojega tužitelj dostavlja uz tužbu, te navedene činjenice tuženik smatra nespornima. Nadalje, IK je u vrijeme ozljeđivanja, što proizlazi iz Prijave ozljede na radu i iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, zadužio i koristio sva osobna zaštitna sredstva (npr. zaštitne cipele, zaštitnu kapu, zaštitni radni kombinezon itd.), koje mu je korištenje omogućio upravo tuženik.

16.3. Tuženik smatra kako je poduzeo sve što je u njegovoj moći (a na što ga i obvezuje Zakon o zaštiti na radu), da do predmetne ozljede tužitelja ne dođe. Da je tome tako, u prilog govori i činjenica kako je tužitelj poslove ovog radnog mjesta obavljao i ranije (dugi niz godina), bez ikakvoga ozljeđivanja. Tuženik smatra kako se u predmetnom slučaju radilo isključivo o nepažnji i nesmotrenosti radnika, za koju ni na koji način ne može biti odgovoran poslodavac.

16.4. Uslijed ozljeđivanja radnika ispunili su se uvjeti iz članka 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu te se sukladno narečenoj odredbi poslodavac ima osloboditi odgovornosti jer je šteta nastala nepažnjom radnika na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je njene posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

16.5. Tuženik se poziva na zapisnik inspektorata rada u kojem je jasno navedeno, da u vrijeme sastava Zapisnika nije moguće utvrditi izgled poda skele i koje daske su bile položene na pod, odnosno koja daska je pala sa skele u trenutku pada VK. Tuženik smatra kako njegova odgovornost za ozlijede VK nije utvrđena niti u jednom od propisanih postupaka.

17. Tuženik je bio u stečajnom postupku u razdoblju od 30. studenog 2017.g., pozvani su svi vjerovnici da u roku od 60 dana od dana objave Rješenja o otvaranju stečajnog postupka 7St-2205/16-13 od 30. studenog 2017.g na mrežnoj stranici e- oglasna ploča sudova, prijave svoje tražbine stečajnom upravitelju na propisanom obrascu. Navedeni rok započeo je teći više od 3 (slovima: tri) godine, nakon što se radnik ozlijedio, a koji rok je zasigurno dovoljan da tužitelj provede sve radnje kako bi utvrdio sve činjenice koje su potrebne u postupku utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za invalidskom mirovinom u slučaju kao što je predmetni.

18. Prema čl. 129. Stečajnog zakona, tužitelj je imao pravo i obvezu, kao stečajni vjerovnik, prijaviti predmetnu tražbinu stečajnom upravitelju, u roku od 60 dana od objave Rješenja o otvaranju stečajnog postupka, ali tužitelj to nije učinio sve do zaključenja stečajnog postupka 24. srpnja 2020.g. .

19. Tuženik je uz odgovor na tužbu priložio Rješenje Trgovačkog suda o otvaranju stečajnog postupka nad Eko gradnjom d.o.o. Darda od 30. studenog 2017.g. broj 7St-2205/16-36, također je priložio i izvještaj stečajnog upravitelja za izvještajno ročište koji podaci priležu u spisu od str. 53 do 92. Tuženik je priložio i Rješenje Trgovačkog suda od 15. ožujka 2018.g. o utvrđivanju tražbina prvog višeg isplatnog reda, drugog višeg isplatnog reda i dr.

20. Tužitelj se očitovao na navode tuženika kojima osporava svoju odgovornost prema tužitelju za štetni događaj, jer iz priložene prijave ozljede na radu proizlazi da se štetni događaj zbio na gradilištu tuženika. Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru je utvrđeno da je poslodavac propustio osigurati uvjete rada koji su propisani Pravilnikom o zaštiti na radu u građevinarstvu. Tužitelj ističe kako je sud vezan rješenjem Zavoda o priznavanju prava na invalidsku mirovinu u pogledu invalidnosti osiguranika tužitelja, kao i o postojanju uzročne veze koja proizlazi iz predmetnog rješenja tužitelja i to sve dok takvo rješenje postoji, obzirom na odluku upravnog tijela koja djeluje erga omnes. Tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda broj: Rev- 425/2017 od 5. veljače 2019.g. Tužitelj nije mogao ranije utvrditi visinu i postotak invaliditeta kod osiguranika iz razloga što po obavljenoj reviziji HZMO putem Zavoda za vještačenja, dostavlja nalaz i mišljenje temeljem kojeg onda donosi rješenje o pravu na mirovinu. Tužitelj je utvrdio visinu invaliditeta od 40% uslijed ozljede na radu, te izračunao iznos od 30.160,45 kn / 4.002,98 EUR, a što je sukladno utvrđenju iz nalaza i mišljenja samostalnog i neovisnog tijela vještačenja. Tužitelj je uz tužbu priložio obračun isplaćene invalidske mirovine, a obračun isplaćene mirovine predstavlja ispravu koja ima značenje javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a te se njome dokazuje istinitost onoga što se u istoj navodi. Tužitelju šteta nastaje isplatom mirovine, a tim trenutkom nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. Tužitelj je svoje navode potkrijepio izvodima iz banke doznačenih mirovinskih primanja po godinama i po mjesecima.

21. Tijekom postupka sud je saslušao osiguranika tužitelja VK i svjedoka ŠK, te izvršio uvid u ostale priloge spisa.

22. Iz iskaza svjedoka VK proizlazi da je dana 10. svibnja 2014.g. radio kao građevinski zidar i dobio je radni zadatak da rašaluje kosi serklaž na zgradi koja se gradila u Borovu. Popeo se na skelu i stao na rub jedne daske, odnosno oplate koja se pomaknula uslijed čega je nastao otvor kroz koji je pao sa visine od 3,8m i polomio obje ruke i zadobio oštećenje glave. Dan prije ovog događaja hodao je po istoj skeli i nije se ništa dogodilo jer su oplate bile sastavljene, ali spornog dana netko je oplatu pomakao. Svjedok je tvrdio da je na sebi imao kompletnu opremu, radno odijelo, radne cipele, radne rukavice i šljem na glavi. Svjedok je također izjavio da zaštitne ograde na skeli nije bilo iako je ista trebala biti postavljena. Iz iskaza svjedoka proizlazi da postavljanje skele i svih elemenata na njoj određuje poslovođa i njegov zamjenik, te radnici nemaju utjecaja o postavljanju pojedinih elemenata na skelu. Svjedok je tvrdio da nije mogao vlastitim zapažanjem primijetiti da oplata na skeli ne stoji dobro i da je pomaknuta od prethodnog dana. Da je uočio ovaj nedostatak on bi ga otklonio i oplatu postavio na mjesto, ali to nije uočio ni vidio. Skela po kojoj su radnici hodali bila je postavljena dva dana ranije, ali on nije sudjelovao u postavljanju skele. Svjedok je izjavio da nikada ranije nije imao nikakvih nezgoda prilikom rada na skeli sve do ovog slučaja, iako je radio oko 20 godina u građevinarstvu, imao iskustva sa hodanjem i radom na skeli.

22.1. Svjedok j izjavio kako je nakon nezgode potraživao naknadu štete zbog ozljeda koje je zadobio na radu, ali istu nikada nije ostvario jer je tvrtka tuženika otišla u stečaj. Također je izjavio da niti u jednom postupku nije bio pozvan niti saslušan. Od nezgode i posljedica nastalih uslijed pada nije se oporavio u potpunosti i ima rješenje da je 100% invalid nesposoban za rad.

23. Svjedokinja ŠK je izjavila da je osobno izašla na mjesto događaja kada je oštećenik pao sa skele. Svjedokinja je tvrdila da su radnici bili obučeni za rad na skelama prema Zakonu o zaštiti na radu i osposobljeni za rad na siguran način te su imali odgovarajuću opremu. Skela je postavljena dva dana prije ovog događaja i radnici su po njoj hodali bez problema. Svjedokinja je tvrdila da prije ovog događaj nije bilo sličnih padova i ozljeda pa se o konkretnom slučaju radilo o nepažnji radnika. Svjedokinja je tvrdila kako je skela imala zaštitnu ogradu, ali je uslijed pada radnika došlo do pomicanja pojedinih dijelova ograde na skeli.

24. Svjedokinja je izjavila da je 2017.g. njihova tvrtka došla u probleme pa je nad tvrtkom otvoren prvo predstečaj rješenjem Trgovačkog suda St-2205/16 od 30. studenog 2017.g. Za vrijeme stečaja nije se nalazila u tvrtki. Prema njezinom saznanju osiguranik tužitelja VK, a niti tužitelj svoja potraživanja nisu prijavili u predstečajnom postupku, jer svi koji su imali potraživanja u tom postupku bili su namireni. Protiv tuženika nije vođen nikakav kazneni postupak ni prekršajni postupak, a niti oštećenik ima o bilo kakvih potraživanja prema tvrtki u kojoj je stradao.

25. Nakon analize svih dokaza kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti u smislu čl. 8. ZPP-a sud je cijenio svaki dokaz ponaosob i utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

25.1. Ovakav zaključak suda proizlazi iz dokumentacije na koju se poziva tužitelj kao i iskaz saslušanog svjedoka VK.

25.2. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da poslodavac nije organizirao da se građevinski radovi na katu objekta u izgradnji obavljaju sukladno propisima Zaštite na radu jer na otvore u međukatnim konstrukcijama, na otvor na zidu i na stepeništu nisu bile postavljene propisane ograde za zaštitu radnika od mogućeg pada u dubinu, a kako je to propisano čl. 70. i 71. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu čime je postupljeno protivno čl. 55. Zakona o zaštiti na radu. Inspektorica koja je vršila nadzor izašla je na mjesto događaja i utvrdila da skela sa koje je radnik VK toga dana trebao obavljati radne zadatke nije izgrađena u skladu sa propisanim uvjetima, jer na bočnim stranama skele i na lijevoj strani skele do zida gdje se rubna serklaža sa zida spušta prema podu skele pa je postojala mogućnost pada prema van, jer nije postavljena zaštitna ograda, na dijelovima skele gdje je postavljena ograda nedostajala je potpuna ograda i rubna zaštita pri podu skele. Do dolaska inspektorice na gradilište poslodavac je nastavio sa obavljanjem građevinskih radova uz uporabu predmetne skele.

26. Slijedom naprijed navedenog proizlazi da navodi svjedokinje ŠK su neprihvatljivi da je na skeli postojala zaštitna ograda, a da je do pomicanja pojedinih dijelova skele došlo uslijed pada oštećenika. Navodi ove svjedokinje su u suprotnosti kako sa provedenim materijalnim dokazima tako i u suprotnosti sa iskazom svjedoka VK koji je nastradao zbog pada sa skele sa visine od 3,8m i zadobio prijelome obje ruke, oštećenja glave uslijed kojeg pada mu je utvrđena ozljeda na radu i radna nesposobnost od 40% .

27. Saslušani svjedok VK svoj iskaz je dao opširno, detaljno, objektivno i životno. Izjavio je da je i prije ovog događaja hodao po skeli kao i ostali radnici, ali spornog dana 10. svibnja 2014.g. se prvi popeo na skelu i jedna oplata se pomakla uslijed čega je nastao otvor kroz koji je on propao sa visine od 3,8m. Svjedok je izjavio da skela nije bila pravilno postavljena, jer nije bila dobro namještena i nije imala ogradu. Iskaz svjedoka se podudara se zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru kod Eko gradnje d.o.o. koja je obavila viša inspektorica rada UK.

28. Po mišljenju suda neprihvatljivi su navodi tuženika da je radnik sam uslijed nepažnje skrivio ovaj štetni događaj uslijed kojeg je došlo do teškog ozljeđivanja na način da radnik nije bio sposoban za daljnji rad te mu je utvrđena radna nesposobnost u pogledu ozljeđivanja 40%, a u pogledu bolesti 60%, te je radnik VK dobio potpuni gubitak radne sposobnosti i priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu od 30. siječnja 2018.g. Tužitelj traži naknadu štete po osnovu ozlijede na radu iznosu od 40% invalidske mirovine, a što iznosi 4.002,98 EUR od 30. siječnja 2018.g. zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos kako je to pobliže opisano u izreci presude.

29. Tužitelj osnovano ističe da skela nije bila izrađena u skladu s propisanim uvjetima jer na istoj nije bila postavljena zaštitna ograda, nedostajala je rubna zaštita pri podu skele što je protivno čl. 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, nisu bile postavljene pristupne ljestve što je protivno čl. 63. i 80. navedenog Pravilnika. Pod skele nije ispunjavao prostor između nosećih stupova skele što je protivno čl. 78. Pravilnika, nego su otvori poda bili djelomično pokriveni drvenim daskama, na mjestu na kojem se ozlijeđeni kretao, kao i na mjestu gdje se nalazi drugi radnik, pod su pokrivale dvije drvene daske od kojih je jedna pala na pod kada je na nju zakoračio radnik VK, a što je protivno čl. 140. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme kojom je propisano da podovi radne skele moraju biti ispunjeni odgovarajućim podnim elementima i učvršćeni na način da se pri normalnoj uporabi ne mogu pomicati.

30. Do ozlijede na radu došlo je zbog propusta tuženika kao poslodavca u provođenju mjera zaštite na radu jer poslodavac protivno čl. 43. i 55. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu nije organizirao da se građevinski radovi obavljaju sukladno pravilima zaštite na radu, te nije osigurao da sredstvo rada – skela koju je stavio na uporabu na gradilištu bude u ispravnom stanju, a što je za posljedicu imalo pad radnika VK sa skele i njegovo teško ozljeđivanje.

31. Tijekom dokaznog postupka je utvrđeno da je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede te je zbog istih ozljeda došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti i to zbog ozlijede na radu 40% i bolesti 60%, što je dokazano kao i uzročno-posljedična veza između ozljeda na radu osiguranika tužitelja i gubitka radne sposobnosti zbog kojeg je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

32. Tužitelj je zatražio naknadu parničnih troškova, a isti se sastoje iz putnih troškova svjedoka VK u iznosu od 80,00 EUR što mu je tuženik dužan nadoknaditi u smislu čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

33. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 16. prosinca 2024. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 16. prosinca 2024. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika