P-1079/2021-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženog DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sibili Jagar Marčik, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Drage Aćimovića, odvjetnika iz Osijeka i punomoćnice tuženika, Sibile Jagar Marčik, odvjetnice iz Osijeka, a objave 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

˝Nalaže se tuženiku DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos 9.556,04 eur/72.000,00 kn[1] (slovima: devet tisućapetstopedesetšesteuračetiricenta/sedamdesetdvijetisućekuna) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 01. listopada 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88%, od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68%, od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41%, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30%, od 1. siječnja 2020. do 17. travnja 2020. po stopi 6,11%, od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. po stopi 0,00%, od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri prouzročeni trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana. ˇ

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.381,81 eur (slovima: tritisućetristoosamdesetjedaneurosamdesetjedancent), sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj putem punomoćnika navodi da je 1. rujna 2015. s tuženikom sklopio ugovor o kratkoročnoj pozajmici temeljem kojeg je isplatio tuženiku iznos od 72.000,00 kn, beskamatno, a tuženik se obvezao vratiti cjelokupnu pozajmicu u roku od 12 mjeseci u 12 mjesečnih anuiteta i to prvi anuitet najkasnije do 30. rujna 2015., a zadnji najkasnije do 30. rujna 2016. na tekući račun tužitelja. Budući da tuženik u ugovorenom roku nije uplatio niti jedan mjesečni anuitet, odnosno nije tužitelju vratio pozajmicu najkasnije do 30. rujna 2016., sukladno zaključenom ugovoru, tužitelj je predložio da se usvoji tuženi zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužbe, odnosno da mu je tužitelj isplatio kratkoročnu pozajmicu od 72.000,00 kn, koju bi bio dužan vratiti u iznosima od po 4.000,00 kn u roku od 12 mjeseci, na tekući račun tužitelja. Tuženik nikada nije s tužiteljem potpisao ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 1. rujna 2015.

3. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1046/2017-43 od 23. ožujka 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 72.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 1. listopada 2016. do isplate.

4. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1940/2021-2 od 6. listopada 2021. ukinuta je pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U ponovnom postupku tužitelj je podneskom od 11. svibnja 2023. uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i izmjenama Zakona o obveznim odnosima u odnosu na zatezne kamate, potražujući od tuženika iznos od 9.556,04 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod uređenog tužbenog zahtjeva.

7. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda danih tijekom postupka.

8. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja i tuženika kao stranke, vještake UD i GD, svjedoke EDL, TD, MD i ND, te izvršio uvid u Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 1. rujna 2015. (list 4 i 20-22 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 12- 13 spisa), nesporne potpise tuženika (list 18-19 spisa), dokumentaciju tvrtke Bijelić CO d.o.o. (list 25-37 spisa), nalaz i mišljenje vještaka UD (list 41-48 spisa), dopis DHL od 24. veljače 2020. (list 88 i 104 spisa), podatke HZMO (list 107 spisa), dopis APV d.o.o. Osijek i ugovor o radu (list 108-112 spisa), nalaz i mišljenje vještaka GD (list 149-160 spisa) i dopis Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 21. ožujka 2024. (list 210-211 spisa).

9. Tužitelj je iskazao da s tuženikom ne komunicira od jeseni 2017, da je imao u najmu kafić, da se 2015. više nije želio baviti ugostiteljstvom, te da mu je tuženik rekao da želi preuzeti caffe bar. Tada je tuženik financijski stajao vrlo loše, a kako su tužitelj i tuženik bili u prijateljskim odnosima, te mu je i ranije znao davati novac, manje količine, a kako je on sada preuzeo posao, tužitelj mu je dao utuženi iznos od 72.000,00 kn. Kada mu je davao novac, ugovorili su i uvjete vraćanja. Ugovor je priložio u spis, a anuitete nisu točno definirali, s tim da je bilo da do 30. rujna 2016. uplati zadnji anuitet, odnosno on je novac trebao vratiti godinu dana nakon potpisanog ugovora. Anuitete je tuženik trebao uplaćivati na tekući račun tužitelja kod Zagrebačke banke, a tuženik niti jedan anuitet, niti bilo kakav novčani iznos na ime potpisanog ugovora i dugovanja nije uplatio i to je i bio razlog što je podnio tužbu, a drugi razlog je inventar lokala, koji je ostao u lokalu, što je sve tužiteljevo, a treći razlog je što mu je to napravio najbolji prijatelj, zbog čega se tužitelj osjećao prevarenim, izigranim i pokradenim. Ugovor su potpisali istovremeno i to u tužiteljevoj kući u dnevnoj sobi uz prisutnost njegove supruge, odnosno ona je tada bila u dnevnom boravku. Upravo loša materijalna situacija tuženika navela ga je da mu posudi novce i da tuženik počne raditi i zarađivati. Tuženik je njemu pomagao u obavljanju nekih radova. U odnosu na inventar imali su ugovor, koji nije nikad potpisan. Osobno se angažirao da pomogne tuženiku, tako da ga je povezao s trgovačkim putnicima, dao mu upute za rad, a ne sjeća se da li je imao žig njegove tvrtke. Tužitelj je od ranije poslovao s tvrtkom Bijelić koja je znala da dolazi u ime tuženika, te je s njima pregovarao, ali nije potpisao nikakav ugovor u ime tvrtke tuženika. Nikada nije tražio dobit od tuženika, niti mu je ona dana. Zbog svega je zapao u tešku financijsku situaciju i zbog toga sada radi u Njemačkoj.

10. Tuženik je iskazao da je s tužiteljem bio u dobrim odnosima, da sada ne pričaju i da je tužitelj doista imao caffe bar, koji je on preuzeo 1. rujna 2015. S tvrtkom Bijelić je on direktno pregovarao, međutim tužitelj je odlazio u tvrtku Bijelić kako bi dogovarao uvjete plaćanja i ugovora, odnosno ugovora o poslovanju. Tuženik nije ovlastio tužitelja da potpisuje bilo kakve ugovore, jer je bio dogovor da on izlazi iz lokala, a tuženik ulazi. Tužitelj je bez njegovog znanja potpisivao s tvrtkom Bijelić ugovore o poslovnoj suradnji i dogovarao sve, a on o tome ništa nije znao. Robu koju je naručivao od tvrtke Bijelić, plaćao je od dobiti iz kafića, dakle od prodaje te iste robe i to je radio pod svojom tvrtkom Nivaho. Nikada nije primio novac od tužitelja, niti je potpisao ugovor o pozajmici, te mu ne duguje potraživani novac. Ne duguje mu ništa ni za inventar. Novac koji je tužitelju periodično plaćao na ime inventara i uhodanog poslovanja, plaćao je neki put tužitelju, a neki puta su išle druge osobe. Još uvijek posluje u istom lokalu. Žig njegove tvrtke bio je dostupan tužitelj. U vezi financijske situacije tužitelja, rekao je da je tužitelj uvijek govorio da financijski ne stoji dobro i da se nalazi u teškoj situaciji. Nikada nije podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog upotrebe žiga i zbog krivotvorenja potpisa. Na ročištu 8. lipnja 2018. izuzeti su nesporni potpisi tuženika imenom i prezimenom, te parafom, za potrebe vještačenja.

11. Svjedokinja EDL, supruga tužitelja je iskazala, da je tužitelj s tuženikom bio nerazdvojan, da su bili prijatelji i da mu je tužitelj uvijek posuđivao novce kad god je trebalo. Da li je tuženik tužitelju vraćao te novce, ona samo pretpostavlja, ali zna da pretežno ipak nije. Predmetnih 72.000,00 kn tužitelj je posudio tuženiku i o tome su potpisali ugovor. Ona je bila prisutna kada su to potpisali. Bila je u kuhinji, oni su sjedili u dnevnom boravku, što je u biti jedna prostorija, ali nije gledala samu fizičku predaju novca. Tužitelj i ona su imali ušteđevine i tužitelj je imao novaca da mu preda gotovinu. Te novce je tuženik trebao vratiti u ratama, a koji rok je bio dogovoren ne zna. Određenog datuma u mjesecu on je trebao vraćati određene svote novaca dok ne podmiri dug. Koliko zna, on ništa od tih novaca nije dao tužitelju.

12. Svjedok TD je iskazao da poznaje tužitelja i tuženika i to zbog poslovne suradnje. Tužitelj je kod njega uzimao i naručivao piće za kafić "Samba" u Divaltovoj ulici koji i dan danas posluje, a pod tvrtkom tuženika. Tužitelj je unutar svoje tvrtke imao caffe bar u Valpovu "Brm brm", kafić "Sambu" i još jedan lokal prema Đakovu. Po robu je dolazio tužitelj i on je potpisivao ugovore, odnosno nije dolazio, već je naručivao i uredno je plaćao, tako da s njim nije bilo nikakvih problema. Dana 31. kolovoza 2015. kod njega je došao tužitelj i doveo tuženika predstavljajući ga kao svog poslovnog partnera, a u kakvom su oni odnosu bili svjedok ne zna. Firma nije imala problema s naplatom niti od tužitelja, niti od tuženika. Svjedoku nije poznato da je netko od njih nekome posuđivao bilo kakav novac. Ne zna da li je tužitelj potpisao tuženika na način kako se to potpisuje tuženik, odnosno da bi krivotvorio njegov potpis. U svojoj praksi nije imao slučaj da je poslovni partner potpisivao potpis onog drugog poslovnog partnera, jedino ako je netko došao s posebnom punomoći. Tuženik mu je rekao da se razišao s tužiteljem zbog nekakve prijevare, a tko je koga prevario, svjedok ne zna.

13. Svjedokinja MD je iskazala da tužitelja poznaje preko supruga. Tužitelj je imao caffe bar Samba pa su on i tuženik poslovno nešto radili, međutim kad je tužitelj napustio caffe bar Samba isti je preuzeo tuženik i od samog početka je tuženik bio vlasnik tog kafića, iako se tužitelj pravio da je on vlasnik i htio je izvući neke naknade od njih, a i po gradu je pričao da je kafić njegovo vlasništvo. Tužitelj je sklapao neke ugovore i to preko tvrtke Bijelić, a onda je tražio neke naknade, zapravo je potpisivao te ugovore, a da tuženik nije ni znao, što joj je poznato iz tuženikove priče, a ona to nije vidjela. Zna da tuženik nije posudio novac od tužitelja. Tuženik i ona su uvijek dobro financijski stajali, pa tako i 2015., jer je radila, a suprug se bavio i ugradnjama klima. Inače vlasnik caffe bar Samba je ŠD, a oni su bili u najmu, isto kao i tužitelj.

14. Svjedok ND je iskazao da poznaje i tužitelja i tuženika, te da mu je poznato da je tuženik preuzimao caffe bar od tužitelja. Niti tužitelj, niti tuženik nikada nisu pred njim rekli da bi netko od nekoga posudio bilo kakve novce. Tuženik je jedno vrijeme radio kao vozač u DHL-u.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka UD proizlazi da je temeljem utvrđenih podudarnosti i razlika, te njihovih vrijednosti, a uzevši u obzir utvrđene karakteristike spornih potpisa (jednostavni parafi bez posebno vrijednih individualnosti) kao i kvalitetu nespornog materijala, moguć zaključak samo u nižem stupnju vjerojatnosti, pri čemu se stanovita prednost daje uočenim podudarnostima. Činjenice utvrđene provedenim vještačenjem ukazuju da je sporne potpise vjerojatno ispisao DD.

15.1. Na ročištu 13. studenog 2019. vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja, dodajući da je u konkretnom predmetu mišljenje dano u nižem stupnju vjerojatnosti, odnosno da je DD vjerojatno ispisao sporne potpise, što ostavlja mogućnost da on i nije ispisao sporne potpise. Vještak je naveo da je mogao i netko drugi staviti tuženikom potpis. Vještak je naveo da se mišljenja izražavaju: 1. sigurno je ispisao, što znači da nema dvojbe oko potpisa, 2. vrlo vjerojatno, gotovo sigurno, 3. vrlo vjerojatno, 4. vjerojatno, 5. dolazi u obzir (ne može se isključiti), kao najniži stupanj vjerojatnosti. Kao vještak je naveo da je jednostavnije kopirati jednostavan paraf, odnosno imitirati potpis nečijeg jednostavnog parafa, ali je to vrlo individualno i ne može reći da je neka osoba to zaista i napravila.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka GD proizlazi da je paraf ispisan pod stavkom dužnik na ugovoru o kratkoročnoj pozajmici, sklopljenom između tužitelja i tuženika, vrlo vjerojatno – gotovo sigurno pisan rukom DD.

16.1. Na ročištu 14. veljače 2024. vještak GD je u potpunosti ostao pri svom nalazu i mišljenju. Mišljenje je dao u najvećem stupnju vjerojatnosti jedino iz razloga što se radi o parafu ili poluparafnom potpisu jednostavne grafijske forme. Paraf je jednostavnije kopirati nego puni potpis, s tim da ima jednostavno složena i višesložna parafna forma parafa, dok ovaj potpis po njemu osobno spada u jednostavnu formu, jednostavno ga je imitirati. U Republici Hrvatskoj vještaci ove struke vještačenja imaju mogućnost davanja sedam stupnjeva mišljenja i to da je osoba XY skriptor potpisa što je decidirano mišljenje (100% sigurno), a nakon toga idu stupnjevi vjerojatnosti i to: 1. vrlo vjerojatno – sigurno (to može biti i u pozitivnom i negativnom kontekstu), 2. vrlo vjerojatno, 3. vjerojatno, 4. da se osoba ne može isključiti kao mogući skriptor, 5. da materijal nije podoban vještačenju, 6. decidirano negativno mišljenje. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka UD vještak je naveo da vještak UD nije dao decidirano negativno mišljenje, te da je njegovo mišljenje podudarno s mišljenjem vještaka UD, jedino što je njegov stupanj u većoj vjerojatnosti, a smatra da se vještak UD ogradio, jer se radi o parafu. Naveo je da je paraf puno jednostavniji za imitirati, što je i bio razlog njegovog mišljenja u najvećem stupnju vjerojatnosti, a ne decidiranog mišljenja. Na upit postoji li mogućnost da je taj paraf potpisao netko drugi, vještak je odgovorio da je stava da nije.

17. Iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 1. rujna 2015. proizlazi da je isti sklopljen između tužitelja kao davatelja pozajmice i tuženika kao dužnika. Davatelj pozajmice je 1. rujna 2015. isplatio dužniku kratkoročnu novčanu pozajmicu od 72.000,00 kn, bez kamate, a dužnik se obvezao vratiti cjelokupnu pozajmicu u roku od 12 mjeseci i to u 12 mjesečnih anuiteta s tim da minimalni iznos mjesečnog anuiteta ne smije biti manji od 4.000,00 kn. Dužnik se obvezao uplaćivati mjesečne anuitete najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec s tim da se obvezao prvi anuitet uplatiti najkasnije do 30. rujna 2015., a zadnji najkasnije do 30. rujna 2016.

18. Iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je tuženik vlasnik tvrtke Nivaho j.d.o.o. Osijek.

19. Iz dokumentacije tvrtke Bijelić CO d.o.o. Osijek proizlazi da se tuženik u poslovanju s navedenom tvrtkom potpisivao parafom.

20. Iz dopisa DHL-a od 24. veljače 2020. proizlazi da tuženik tijekom 2015. nije bio u radnom odnosu u tvrtki DHL international d.o.o. Hrvatska.

21. Iz podataka HZMO-a proizlaze podaci o svim prijavama na mirovinsko osiguranje evidentiranim za tuženika u razdoblju od 15. siječnja 1996. do 14. kolovoza 2020.

22. Iz dopisa APV d.o.o. Osijek i ugovora o radu od 26. ožujka 2016. proizlazi da se tuženik na tom ugovoru potpisao parafom.

23. Iz dopisa Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 21. ožujka 2024. proizlazi da je vještačenje spornih potpisa tuženika na predmetnom ugovoru o kratkoročnoj pozajmici izvršeno u Centru po vještaku UD, da je sastavljen zapisnik o vještačenju i da je vještak svoj nalaz i mišljenje iznio na glavnoj raspravi 13. studenog 2019. Svako vještačenje rukopisa i potpisa u Centru podložno je obaveznoj provjeri rezultata od drugog vještaka za rukopise ovog Centra koji verificira rezultate analize i time dodatno potvrđuje mišljenje vještaka koji je predmetno vještačenje izvršio. Treći vještak svojim potpisom potvrđuje pregled cijelog predmeta, a prije potpisa načelnice Centra. Stoga Centar nije našao razloga za ponovno vještačenje po drugim vještacima Centra, a sukladno rješenju ovog suda od 14. ožujka 2024.

24. Sud je odbio prijedlog tuženika da se, s obzirom da je vještak UD u međuvremenu preminuo, pribave podaci od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić o ostalim vještacima koji su sudjelovali u izradi nalaza i mišljenja vještaka UD, te da se isti saslušaju, budući da je vještak UD sam potpisao svoj nalaz i mišljenje bez supotpisa drugih vještaka, te svoj iskaz dao na ročištu 13. studenog 2019., a osim toga Centar nije našao razloga za ponovno vještačenje.

25. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. 26. Naime, u konkretnom slučaju sporno je da li su tužitelj kao davatelj zajma i tuženik kao primatelj zajma uopće zaključili ugovor o zajmu od 1. rujna 2015. , kojim je tužitelj tuženiku pozajmio 72.000,00 kn, da bi tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju pozajmljeni iznos, sukladno ugovoru. Iako tužitelj u svom iskazu tvrdi da je tuženiku dao navedeni iznos i da su ugovor potpisali istovremeno u tužiteljevoj kući, uz prisutnost njegove supruge, sud ne prihvaća taj dio iskaza, budući da je sama supruga tužitelja, EDL, koja je saslušana kao svjedok, iskazala da je bila u kuhinji dok su tužitelj i tuženik bili u dnevnom boravku, te da nije gledala samu fizičku predaju novca. Osim toga, nitko od ostalih saslušanih svjedoka nema neposrednih saznanja o bilo kakvoj pozajmici između tužitelja i tuženika, a za napomenuti je da iz ugovora od 1. rujna 2015. proizlazi da je sastavljen u dva istovjetna primjerka i da je svakoj ugovornoj strani pripao po jedan primjerak, a da je tužitelj na ročištu 8. lipnja 2018. u spis predao tri primjerka ugovora s originalnim potpisima, što je suprotno odredbama ugovora.

27. U predmetu su provedena dva grafološka vještačenja na okolnost potpisa tuženika kao dužnika na predmetnom ugovoru o zajmu. Niti jedan od vještaka nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je potpis na mjestu dužnika zaista potpis tuženog DD. Vještak UD dao je svoje mišljenje u nižem stupnju vjerojatnosti, smatrajući da je tuženik vjerojatno ispisao sporni potpis, ali je ostavio mogućnost i da nije. Vještak GD dao je svoje mišljenje u nešto višem stupnju vjerojatnosti, smatrajući da je vrlo vjerojatno, gotovo sigurno da je paraf pod stavkom dužnik na predmetnom ugovoru pisan rukom tuženika. Dakle, ni drugi vještak nije mogao dati decidirano mišljenje (100% sigurno), dodajući da se radi o parafu koji je puno jednostavniji za imitirati nego puni potpis.

28. Poslovni odnos između tužitelja i tuženika oko kafića nije predmet ovog postupka, te se sud na to nije posebno osvrtao, kao niti na dokumentaciju o poslovanju tuženika iz koje je vidljivo da se tuženik i inače potpisivao parafom.

29. Kako, dakle, sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku teksta ZPP), sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je ugovor o zajmu između tužitelja i tuženika potpisan od strane tuženika, da je tužitelj predao tuženiku iznos od 72.000,00 kn, sud nalazi da nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu 9.556,04 eur/72.000,00 kn, te je isti odbijen kao neosnovan.

30. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika putem odvjetnika. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 22. ožujka 2018., 8. lipnja 2018., 17. listopada 2019., 13. studenog 2019., 14. siječnja 2020., 19. veljače 2020., 22. listopada 2020., 7. rujna 2022., 2. lipnja 2023., 14. veljače 2024., 21. studenog 2024. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 5. travnja 2019. koje je odgođeno u visini od 25 bodova, umjesto traženih 100 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 15. rujna 2020. koje je odgođeno u visini od 25 bodova, umjesto traženih 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 8. listopada 2024. koje je odgođeno u visini od 25 bodova, umjesto traženih 100 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), trošak sastava podneska od 27. veljače 2019. kojim je zatražena odgoda rasprave u visini od 25 bodova, umjesto traženih 100 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude od 6. travnja 2021. u visini od 125 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 29. svibnja 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što je ukupno 1525 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 3.050,00 eur, te trošak vještačenja u iznosu 1.700,00 kn/225,63 eur (nalaz i mišljenje vještaka UD), trošak vještačenja u iznosu od 800,00 kn/106,18 eur (trošak pristupa vještaka na ročište), što je sveukupno 3.381,81 eur. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu, odlučiti će se naknadno, budući da se pristojba za odgovor na tužbu plaća po pravomoćnom završetku postupka, ovisno o uspjehu u sporu, sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama. U preostalom dijelu zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16. prosinca 2024.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku putem punomoćnika