REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr-3961/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čipčić- Bragadinu, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova 15, protiv ovršenika ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tinu Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tin Matić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Vlaška 95, radi ovrhe, dana 16. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odgađa se prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ET u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju, poslovnog broja P-65/20-99 od 2. veljače 2024. preinačene presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-230/24 od 25. travnja 2024. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojeg je ovršenik upućen pokrenuti sukladno zaključku poslovnog broja Ovr-3961/2024-4 od 16. prosinca 2024.

II. O zahtjevu za naknadu troška ovog postupka će biti odlučeno nakon donošenja odluke u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-3961/2024-4 od 16. prosinca 2024.

III. Nalaže se ovršeniku obavijestiti sud o pokretanju parničnog postupka kojeg je upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-3961/2024-4 od 16. prosinca 2024., u roku 15 dana od podnošenja tužbe.

IV. Upozorava se ovršenik da će u slučaju nepostupanja po točci III. izreke ovog rješenja, postupak izravne naplate biti nastavljen.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju, poslovnog broja P-65/20-99 od 2. veljače 2024. preinačene presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-230/24 od 25. travnja 2024. zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ) i članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a.

Obrazloženje

1. U ovom postupku, protiv ovršenika je pokrenut postupak izravne naplate na temelju osnove – presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju, preinačene presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-230/24 od 25. travnja 2024., a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20).

2. Ovršenik je, na temelju članka 210. stavak 1. OZ-a, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

3. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se odluka o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim donosi odgovarajućom primjenom odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

4. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, sve u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

5. U podnesku od 14. studenog 2024. ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika.

6. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točaka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točaka 9. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).

7. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenik u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iznio razlog iz članka 50. stavak 1. točaka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točaka 9. OZ-a, ovrhovoditelj je osporio postojanje tog razloga, a nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, na temelju članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

8. U prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ovršenik ističe da je tražbina ovrhovoditeljice prestala prijebojem, da su računi ovršenice povremeno u blokadi te da ovrhovoditeljica prima ispunjenje tražbine na način da se novčana sredstva isplate na račun njezinog punomoćnika kako bi onemogućila namirenje ovrhovoditelja.

9. U podnesku od 14. studenog 2024. ovrhovoditeljica je priznala da su njezini računi povremeno u blokadi i da je ovršenik svoje tražbine morao prisilno namirivati, međutim smatra da navedeno ne znači da postoji vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete budući su stranke suvlasnici brojnih nekretnina na kojima ovršenik može namiriti svoju tražbinu.

10. Kao dokaz svoje tvrdnje, ovrhovoditeljica je podnijela presliku zaključka Općinskog suda u Puli poslovnog broja Ovr-1220/22-31 od 9. rujna 2024. kojim je određeno utvrđivanje vrijednosti suvlasničkog dijela nekretnine u ovršnom postupku koji je ovršenik pokrenuo protiv ovrhovoditeljice.

11. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava je osnovan.

12. Člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

13. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 8. stavak 1. članka 65. OZ-a.

14. Ovršenik je dokazao ispunjenje pretpostavki iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a obzirom je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, a čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

15. U odnosu na drugu pretpostavku, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sud prije svega ukazuje da će šteta nastati ako 1) ovršenik u nekom od postupaka iz članka 65. stavak 1. OZ-a dokaže da ovrhovoditelj nema pravo na isplatu iznosa kojeg u postupku izravne naplate potražuje i 2) ako imovinske prilike ovrhovoditelja nisu dostatne da ovrhovoditelj u tom slučaju vrati ovršeniku novčana sredstva koja su mu isplaćena ili postoje neke druge okolnosti ovrhovoditelja zbog kojih povrat novčanih sredstava neće biti moguć ili će biti znatno otežan.

16. Stoga, obzirom vjerojatnost nastanka štete primarno ovisi o uspjehu ovršenika u nekom od postupaka iz članka 65. stavak 1. OZ-a, sud, a u svrhu donošenja pravilne i zakonite odluke o prijedlogu za odgodu, mora, ako je to obzirom na pravnu složenost ovršenikovih prigovora moguće, razmotriti i vjerojatnost ovršenikovog uspjeha u postupku kojeg je isti upućen pokrenuti.

17. Sud ukazuje da se uspjeh ovršenika u tom postupku utvrđuje na razini vjerojatnosti, a vjerojatnost znači da je mogućnost uspjeha realna, objektivno moguća i očekivana odnosno da postoji veća mogućnost da će ovršenik uspjeti u postupku nego da neće uspjeti.

18. U tom smislu, prije svega valja reći da iako se postupak izravne naplate vodi radi prisilnog namirenja tražbine ovrhovoditelja utvrđene ovršnom ispravom, u određenim procesnim situacijama se može ispitivati pravo vjerovnika na namirenje te tražbine iako je ona utvrđena pravomoćnom i ovršnom ispravom (primjerice, zastara, djelomični prestanak tražbine iz nekog razloga i slično).

19. Naime, smisao postupka izravne naplate je namirenje tražbine koja pravno i stvarno postoji, dok je smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava spriječiti prijenos novčanih sredstava ovršenika, između ostalog, ako postoji sumnja u postojanje tražbine odnosno pravo vjerovnika na njezino namirenje.

20. Stoga, ako je ovršenik pokrenuo ili upućen na pokretanje postupka u svrhu utvrđenja da ovrhovoditeljeva tražbina ne postoji (primjerice, revizija) ili da iz nekog razloga ovrhovoditelj više nema pravo na naplatu iste (primjerice, zastara) i ako sud iz navoda ovršenika i isprava koje je podnio kao dokaz svojih navoda može utvrditi da postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti dokazati svoju tvrdnju, ostvaren je smisao primjene instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jer inzistiranje na postupku izravne naplate u situaciji kada je vjerojatno da ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati namirenje tražbine ne bi imalo smisla te bi bilo protivno interesima i ovrhovoditelja i ovršenika.

21. Zbog navedenog, sud smatra da u takvim situacijama imovinske prilike ovrhovoditelja odnosno njegova sposobnost vraćanja neosnovano prenesenih sredstava nisu odlučne za donošenje odluke o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

22. Zauzimanje suprotnog stava, prema kojem bi se inzistiralo na prijenosu zaplijenjenih novčanih sredstava ako ovrhovoditelj raspolaže imovinom dostatnom za njihov eventualni povrat neovisno o vjerojatnosti (ili čak izvjesnosti) da će prijenos biti proglašen neosnovanim, bilo bi protivno smislu postupka izravne naplate i ne bi bilo od interesa niti ovrhovoditelju (koji bi predmetna sredstva morao vratiti s zateznom kamatom) niti ovršeniku (koji bi do tada bio uskraćen tih novčanih sredstava).

23. U odnosu na navedeno (vjerojatnost ovrhovoditeljevog uspjeha u sporu), sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a,

- ovršenik navodi da ukupna tražbina ovrhovoditeljice na temelju osnove za plaćanje, prema njezinom obračunu, iznosi 14.999,89 eura,

- ovršenik je naveo da je 3. srpnja 2024. isplatio ovrhovoditeljici ostatak tražbine u iznosu 9.279,36 eura te smatra da to među strankama nije sporno,

- podneskom od 14. studenog 2024. ovrhovoditeljica je priznala uplatu od 3. srpnja 2024., ali je osporila da bi navedenim iznosom bio namiren ukupan iznos tražbine,

- ovršenik je istaknuo prigovor prijeboja s tražbinom u iznosu 8.738,21 eura utvrđenu pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 814/24 od 8. kolovoza 2024. te podnio presliku navedenog rješenja te presliku potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

24. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tražbina ovrhovoditeljice radi namirenja koje se vodi postupak izravne naplate, prema njezinom obračunu, iznosi 14.999,89 eura, dok tražbina ovršenika prema ovrhovoditeljici na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-814/24 od 8. kolovoza 2024. iznosi 8.738,21 eura.

25. Isto tako, ovršenik je naveo da među strankama nije sporno da je ovrhovoditeljici 3. srpnja 2024.po osnovi tražbine radi namirenja koje se vodi postupak izravne naplate isplatio 9.279,36 eura, a što ovrhovoditeljica nije osporila u podnesku od 14. studenog 2024., već je samo navela da time nije namirena ukupna tražbina nego samo dio tražbine.

26. Slijedom navedenog, budući ukupan dug ovršenika iznosi 14.999,89 eura, ovrhovoditeljici je isplaćeno 9.279,36 eura, a ovršenik je izjavio prigovor u iznosu 8.738,21 eura, sud smatra da postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti u sporu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na pokretanje kojeg je upućen zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-3961/2024-4 od 16. prosinca 2024.

27. Stoga, a budući je uspjeh ovršenika u sporu vjerojatan, ostvaren je smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava obzirom je vjerojatno da ovrhovoditeljica nema pravo na namirenje tražbine koja je predmet ovog postupka.

28. Podredno, među strankama nije sporno da su računi ovrhovoditeljice povremeno blokirani, da ista povremeno prima ispunjenje novčane tražbine uplatom na račun svog punomoćnika te da se između stranaka vode postupci prisilnog namirenja radi namirenja tražbine ovršenika prema ovrhovoditeljici.

29. Slijedom navedeog, sud smatra da navedene okolnosti ukazuju na vjerojatnost otežanog namirenja ovršenikove tražbine ako u postupku na pokretanje kojeg je ovršenik upućen zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-3961/2024-4 od 16. prosinca 2024. pljenidba i prijenos budu proglašeni nedopuštenima.

30. Naime, okolnost što su ovrhovoditeljičini računi povremeno blokirani ukazuje na barem povremenu insolventnost ovrhovoditeljice, dok okolnost što ovrhovoditeljica prima ispunjenje novčane tražbine na način da se novčani iznosi uplate na račun njezinog punomoćnika ukazuje na postupanje kojem je cilj onemogućavanje namirenja vjerovnika.

31. Ovrhovoditeljica navodi da je suvlasnica nekretnina, ali i da se između stranaka vodi postupak ovrhe radi namirenja tražbine ovršenika, konkretno ovršni postupak pred Općinskim sudom u Puli poslovnog broja Ovr-1220/22-31.

32. Navedena okolnost, osim što ukazuje na postojanje imovine ovrhovoditeljice, ujedno ukazuje i da ovrhovoditeljica, iako je vlasnica imovine dostatne za namirenje tražbine ovršenika, očito izbjegava dobrovoljno namirenje tražbine te time primorava ovršenika na pokretanje postupka prisilnog namirenja.

33. Stoga, uzimajući u obzir navedeno kao i okolnost da ovrhovoditeljica barem povremeno prima ispunjenje novčanih tražbina uplatom na račun svog punomoćnika, sud smatra da ovrhovoditeljica, iako možda i jest vlasnik imovine čija vrijednost je dostatna za namirenje tražbine ovršenika, otežava namirenje tražbine i time primorava vjerovnike na pokretanje postupka prisilnog namirenja.

34. Sud smatra da sklonost takvom postupanju ovrhovoditeljice opravdava odgađanje prijenosa budući bi ignoriranje navedene okolnosti samo zbog dostatne vrijednosti njezine imovine sadržajno pružilo legitimitet takvom postupanju iako isto nije pravilno i zakonito.

35. Stoga, osim što je sud utvrdio vjerojatnost uspjeha ovršenika u sporu, sud je utvrdio i povremenu blokadu ovrhovoditeljičinih računa kao i postupanje ovrhovoditeljice čiji je vjerojatan motiv izbjegavanje pravovremenog namirenja tražbine ovršenika, a čemu sud svojim odlukama ne smije pružiti legitimitet.

36. Slijedom navedenog, sud smatra da su ispunjene pretpostavke za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

37. Prijenos zaplijenjenih sredstava se odgađa do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji je ovršenik pokrenuo sukladno zaključku poslovnog broja Ovr- 3961/2024-4 od 16. prosinca 2024. (članak 70. stavak 1. OZ-a).

38. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

39. Analognom primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odluka o naknadi troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te odluka o naknadi troška ovrhovoditeljice za sastav podneska od 14. studenog 2024. će biti donesena u odluci kojom će se odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

40. Naime, ovršenik ima pravo na naknadu tog troška samo ako bude utvrđeno da je postupak prijenosa i pljenidbe bio nedopušten, zbog čega se onda svi troškovi koji su ovršeniku u tom postupku uzrokovani imaju smatrati neosnovano prouzročenima u smislu članka 14. stavak 5. OZ-a. Isto tako, ovrhovoditeljica ima pravo na naknadu troška samo ako je ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim bio neosnovan, zbog čega se tek nakon donošenja odluke o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa može utvrditi jesu li ispunjene sve pretpostavke iz članka 14. stavak 4. OZ-a za naknadu troška ovrhovoditeljici.

41. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. prosinca 2024.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Financijska agencija