REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-752/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I-tužiteljice ZGV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice EGV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Nataši Owens, odvjetnici iz OD Owens i Houška iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljica i punomoćnika tužene, 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati I- tužiteljici ZGV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici EGV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 17.532,46 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 522,57 eur od 21.11.2017.g.

- na iznos od 521,48 eur od 21.12.2017.g.

- na iznos od 513,62 eur od 21.01.2018.g.

- na iznos od 513,48 eur od 21.02.2018.g.

- na iznos od 513,45 eur od 21.03.2018.g.

- na iznos od 512,00 eur od 21.04.2018.g.

- na iznos od 509,41 eur od 21.05.2018.g.

- na iznos od 509,09 eur od 21.06.2018.g.

- na iznos od 510,00 eur od 21.07.2018.g.

- na iznos od 512,05 eur od 21.08.2018.g.

- na iznos od 512,61 eur od 21.09.2018.g.

- na iznos od 486,33 eur od 21.10.2018.g.

- na iznos od 487,16 eur od 21.11.2018.g.

- na iznos od 485,73 eur od 21.12.2018.g.

- na iznos od 487,06 eur od 21.01.2019.g.

- na iznos od 485,67 eur od 21.02.2019.g.

- na iznos od 486,01 eur od 21.03.2019.g.

- na iznos od 487,66 eur od 21.04.2019.g.

- na iznos od 486,61 eur od 21.05.2019.g.

- na iznos od 485,18 eur od 21.06.2019.g.

- na iznos od 484,12 eur od 21.07.2019.g.

- na iznos od 483,72 eur od 21.08.2019.g.

- na iznos od 484,97 eur od 21.09.2019.g.

- na iznos od 462,09 eur od 21.10.2019.g.

- na iznos od 461,91 eur od 21.11.2019.g.

- na iznos od 462,64 eur od 21.12.2019.g.

- na iznos od 462,59 eur od 21.01.2020.g.

- na iznos od 462,33 eur od 21.02.2020.g.

- na iznos od 473,04 eur od 21.03.2020.g.

- na iznos od 474,42 eur od 21.04.2020.g.

- na iznos od 470,67 eur od 21.05.2020.g.

- na iznos od 469,85 eur od 21.06.2020.g.

- na iznos od 468,87 eur od 21.07.2020.g.

- na iznos od 468,45 eur od 21.08.2020.g.

- na iznos od 469,35 eur od 21.09.2020.g.

- na iznos od 446,27 eur od 21.10.2020.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbijaju se tužiteljice s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 17.532,46 eur do utuženih 19.461,64 eur (za iznos od 1.929,18 eur), kao neosnovanim.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 5.842,17 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su vlasnice dvosobnog stana u [adresa], polukat, površine 78,00 m2, te da se u stanu nalazi zaštićeni najmoprimac ZG. ZG je prema izračunu visine zaštićene najamnine od strane GSKG-a plaćala mjesečnu najamninu u iznosu od 180,00 kn do 31.8.2018. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova od 13.7.2018. propisano je povećanje iznosa na godišnjoj razini, odnosno od 1.9.2018. iznos zaštićene najamnine povećava se svakih 12 mjeseci za određeni iznos koji je fiksan. Tako su u razdoblju od 1.9.2018. do 31.8.2019. tužiteljice primale zaštićenu najamninu u iznosu od 396,00 kn mjesečno, a u razdoblju od 1.9.2019. do 31.8.2020. u iznosu od 612,00 kn mjesečno. Za razdoblje od 1.9.2020. do 31.8.2021. tužiteljice su trebale primati iznos od 828,00 kn mjesečno. Međutim, u međuvremenu je odlukom Ustavnog suda RH br. U-I-3242/2018 od 14.9.2020. ukinut niz odredaba Zakona o najmu stanova, uključujući i odredba o godišnjem povećanju iznosa zaštićene najamnine. Stoga se zaštićena najamnina vraća na iznos od 180,00 kn mjesečno. Iznos najamnine prema tržišnim cijenama, dakle, nedvojbeno je veći od stvarne koristi koje vlasnice imaju od najma, budući je procjembenim elaboratom od 29.9.2020. utvrđena tržišna vrijednost predmetnog stana, te iznos tržišne najamnine od 602,00 eur mjesečno. Dakle, tužiteljice bi za predmetni stan mogle ugovoriti mjesečnu najamninu od 602,00 eur, a što je cca 4.073,16 kn više od iznosa koji su one primale, pa tužbenim zahtjevom potražuju od tužene za razdoblje od 10. mjeseca 2017. do 10. mjeseca 2020. isplatu razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine u ukupnom iznosu od 146.633,76 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, te prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao I-tužiteljicu kao stranku i svjedoke UGV i ZG, te izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica djelomično osnovan. 5. Među strankama nije sporno da su tužiteljice vlasnice dvosobnog stana u [adresa], polukat, površine 78,00 m2, da je ZG priznat status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu, te da tržišna najamnina za predmetni stan iznosi 602,00 eur mjesečno.

6. Iz ugovora o najmu stana od 29.1.1998. (list 17-19, 161-164 spisa) proizlazi da je ZG stekla prava i obveze zaštićenog najmoprimca, te se sukladno čl. 4. ugovora obvezala vlasnicama stana plaćati zaštićenu najamninu mjesečno u iznosu određenom propisima Vlade RH, a o visini kojega podatak daje odjel nadležan za poslove stanovanja Područnog ureda Maksimir. Sukladno ugovoru o najmu mjesečni iznos najamnine dospijeva za prethodni mjesec 20-tog dana slijedećeg mjeseca.

7. Iz procjembenog elaborata nekretnine br. 238-20/PSC od 29.9.2020. (list 22-54 spisa) razvidno je da utvrđena tržišna vrijednost nekretnine - stana u [adresa], polukat, površine 78,00 m2, iznosi 141.300,00 eur, te da mjesečna najamnina za predmetni stan iznosi 602,00 eur.

8. Nije sporno niti da je pravomoćnom i ovršnom presudom naslova br. P-3401/2022 od 12.7.2024. u identičnoj pravnoj stvari sud pri izračunu štete uzeo u obzir i poreznu obvezu plaćanja poreza na najam nekretnina sukladno Zakonu o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 115/16 i 106/18), jer bi taj porez tužitelj platio da je nekretninu iznajmljivao na tržištu, kao što bi bio i obveznik plaćanja prireza, budući se radi o nekretnini koja se iznajmljuje na području Grada Zagreba, a zbog čega je svaki mjesečni iznos umanjio za 9,912 % od onoga što je tužitelj potraživao, jer porez na prihode od najma iznosi 12 % na 70 % osnovice, a prirez Gradu Zagrebu daljnjih 18 % na utvrđeni porez.

9. I-tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom istaknula je da je suvlasnica stana u [adresa], zajedno sa svojom sestrom EGV, i to svaka u 1/2 dijela, te da u stanu već dugo vremena živi zaštićeni najmoprimac ZG. Od zaštićenog najmoprimca s osnova zaštićene najamnine one danas primaju iznos od oko 100,00 kn mjesečno. Predmetna najamnina uplaćuje se na račun njezine sestre, jer su se one dvije tako dogovorile. U svakom slučaju da nema zaštićenog najmoprimca, ona i sestra bi stan davale nekome u najam po tržišnoj cijeni.

10. Svjedok EG kćerka je zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu. U svom iskazu navela je da ona ne živi u predmetnom stanu u [adresa] od proljeća 2022., a da njezini roditelji žive u stanu sigurno kojih 45 godina. Njoj je poznato da se vlasnicima stana plaća mjesečni iznos najamnine, te da njezina majka ima status zaštićenog najmoprimca. Nitko od njezine obitelji nema u vlasništvu nikakvu useljivu kuću ili stan. 11. Svjedok ZG živi u predmetnom stanu od 1978. U svom iskazu istaknula je da vlasnicima stana plaća najamninu od 180,00 kn mjesečno, te da u stanu živi sa suprugom i sinom. U svom vlasništvu nema nikakvu drugu nekretninu, a niti je imala u trenutku useljenja u stan.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze I-tužiteljice i svjedoka EG i ZG, jer nema razloga da to ne učini.

13. U pogledu osnova zahtjeva ističe se da je zakonodavac prilikom uređivanja odnosa iz područja stanovanja, institut stanarskog prava iz ranije važećeg Zakona o stambenim odnosima (''Narodne novine'' br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 - dalje ZSO) zamijenio institutom građanskog prava - najmom, pri čemu je posebnu zaštitu predvidio upravo za ranije nositelje stanarskog prava, pa je tako pravni položaj istih uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ranija ograničenja vlasništva stanarskim pravom sada su uređena kao ograničenja najmom.

14. Pravni položaj vlasnika stana u kojem živi tzv. zaštićeni najmoprimac propisan je u domaćem zakonodavstvu prije svega odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20), ali i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV), koji propisi predviđaju i čitav niz zaštitnih mjera u korist tzv. zaštićenog najmoprimca. Tim ograničenjima propisano je primjerice da je vlasnik stana obvezan sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme, da vlasnik stana nema nikakav utjecaj na izbor najmoprimca, da je vlasnik stana obvezan primiti samo tzv. zaštićenu najamninu (koja je znatno niža od tržišne), da vlasnik stana nema nikakav ili vrlo mali utjecaj na sadržaj ugovora o najmu i njegove bitne sastojke, da je vlasnik stana dužan plaćati pričuvu i održavati stan, da je dužan plaćati porez na dohodak od najamnine, a otežani su i strogi kriteriji za otkaz ugovora o najmu, što daje tek neznatnu vjerojatnost da će najmoprimac dobrovoljno napustiti stan, pri čemu ne postoji niti bilo kakvo vremensko ograničenje trajanja sustava zaštićenog najma.

15. Prema odredbi čl. 30. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po svom izboru i prema tržišnim cijenama.

16. U Republici Hrvatskoj je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ''Narodne novine - međunarodni ugovori" br. 18/97 i 6/99 - dalje Konvencija), te se tužena obvezala istu primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti sa preuzetim međunarodnim obvezama. Članak 134. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) propisuje da međunarodni ugovori, koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, te su po pravnoj snazi iznad zakona.

17. ESLJP je u dvije presude (Z c/a Hrvatska br. 12027/10; E i dr. c/a Hrvatska br. 35444/12, 35576/12, 41555/12, 41558/12 i 48914/12) u kojima je odlučivao o 6 zahtjeva podnositelja protiv Republike Hrvatske presudio da je došlo do povrede čl. 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pritom iz citiranih presuda proizlazi da se radilo o slučajevima koji su u potpunosti usporedivi sa činjenicama u ovom predmetu, odnosno radilo se o tužbama vlasnika stanova na kojima je po zakonu uspostavljen prisilni odnos zaštićenog najma, a ESLJP je utvrdio da je sadašnjim zakonodavstvom (Zakonom o najmu stanova) došlo do povrede čl. 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju koji glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

18. Naime, stav je ESLJP-a da je došlo do miješanja u vlasnička prava vlasnika stanova temeljem odredbi Zakona o najmu stana, s obzirom da zaštićeni najam ima za posljedicu niz ograničenja koja onemogućavaju vlasnike stanova u ostvarivanju prava na korištenje svoje imovine (točka 117 presude Statileo c/a Hrvatska), pri čemu je nastavno tome ESLJP, a u skladu sa stavkom 2 čl. 1 Protokola broj 1, ispitivao i je li takvo miješanje tuženika u pravo vlasništva pojedinca bilo opravdano, predviđeno zakonom, u općem interesu i razmjerno. Provođenjem takvog testa razmjernosti navedeni sud smatra da je isto bilo zakonito, jer je tuženica donijela zakonske propise, prihvaća da je bilo i u općem interesu, ali nalazi da nije bilo razmjerno (točke 123 - 143 presude Statileo c/a Hrvatska), odnosno da je država nametnula prekomjerni individualni teret vlasnicima stanova jer su upravo oni "primorani snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca", slijedom čega je ESLJP presudio da je došlo do povrede čl. 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju.

19. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zajedno sa već citiranim Protokolom 1, a primjenom čl. 134. Ustava RH, postala je dakle dijelom unutarnjeg pravnog poretka danom ratifikacije, pa primjenjujući odredbu čl. 134. Ustava RH na ovaj pravni odnos, ovaj sud utvrđuje da je i u odnosu na tužitelja došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tj. do povrede čl. 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju, jer je činjenična i pravna situacija ne samo usporediva nego potpuno identična situaciji šestero osoba koje su se radi iste situacije obratile ESLJP-u i u odnosu na koje je ESLJP utvrdio povredu prava priznatih Konvencijom.

20. Nastavno na gore navedeno ovaj sud nalazi utvrđenim da i tužiteljice imaju pravo na naknadu imovinske štete koja im je nastala povredom čl. 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju, kao i da im je navedenu štetu dužna naknaditi tužena. Time ovaj sud prihvaća navode tužiteljica, a koji proizlaze i iz točke 38 presude E i dr. c/a Hrvatska, da su tužiteljice pretrpjele materijalnu štetu kao posljedicu nemogućnosti naplate adekvatne najamnine za svoj stan.

21. Nadalje, primjenom pravnog stava iz točke 41 presude E i dr. c/a U, ovaj sud nalazi da i Zakon o obveznim odnosima ('' Narodne novine'' br. 35/05, 45/08, 78/15

- dalje ZOO) dopušta da se dosudi naknada pretrpljene materijalne štete, a pri visini valja voditi računa o zaštićenoj najamnini koju je tužitelj primao i najamnini koju bi ostvario iznajmljivanjem svoga stana na tržištu. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 50. Ustava RH, koji propisuje da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

22. Iz gore navedenog sud također nalazi utvrđenim da postoji protupravnost u postupanju tužene u pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova, kao i da isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, slijedom čega se prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije ukazuju neosnovanim, a time je utvrđen i osnov zahtjeva.

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja valja istaći da je isti neosnovan. Naime, utuženo potraživanje odnosi se na naknadu štete, odnosno gubitak zarade od najamnine, a isto dospijeva mjesečno, slijedom čega se primjenjuje trogodišnji zastarni rok određen čl. 230 st. 1. ZOO-a (tako i VSRH u odluci Rev. 1104/18 od 22.01.2019. godine).

24. Kako tužiteljice u ovoj pravnoj stvari tužbenim zahtjevom potražuje razliku najamnine za razdoblje od 10. mjeseca 2017., a zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 20.11.2020., to proizlazi da je utuženo razdoblje u okviru trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je prigovor tužene u tom smislu neosnovan.

25. Slijedom naprijed navedenog mišljenje je suda da tužiteljice u konkretnom slučaju imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, sve sukladno presudi ESLJP br. 12027/10 od 10.7.2014. predmet Statileo protiv RH, a u kojoj je utvrđeno da je Zakonom o najmu stanova povrijeđen čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju koja jamči svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Međutim, sud je utužene iznose sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi naslova br. P-3401/2022 od 12.7.2024. umanjio za 9,912 % (porez + prirez), te je tužiteljicama dosudio ukupan iznos od 17.532,46 eur, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

26. S druge strane s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.929,18 eur tužiteljice je valjalo odbiti.

27. Na dosuđeni iznos od 17.532,46 eur tužiteljicama je priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka - svakog 20.-tog u mjesecu (sukladno ugovoru o najmu) pa do isplate, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

28. Kamatna stopa određena je za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

29. Oduka o trošku tužiteljica temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljicama su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužiteljicama priznati troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32. toč. 1. OT), sastava tužbe, sastava podneska od 24.5.2021. i pristupa na 5 ročišta od 6.12.2021., 9.6.2022., 16.1.2023., 19.3.2024. i 3.10.2024. od po 500,00 eur, ili ukupno 4.000,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je iznos od 10% za zastupanje više osoba (Tbr. 40. OT) od 400,00 eur, ukupno 4.400,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je pak, PDV od 25 % od 1.100,00 eur ili sveukupno 5.500,00 eur. 30. Također, tužiteljicama je priznata i sudska pristojba na tužbu od 120,53 eur i na presudu od 221,64 eur, ili ukupno 5.842,17 eur.

U Zagrebu, 16. prosinca 2024.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku I-II tužiteljice

punomoćniku tužene