Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita
Posavskog 5
Poslovni broj: Pn-71/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja Lovačko Društvo "Fazan" Topolje, OIB 10032893022, Braće Radić 41, 10310 Topolje, koje zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika JĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku iz Siska, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 20. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 16. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LOVAČKOM DRUŠTVU „FAZAN“, Topolje, Braće Radić 41, OIB 10032893022, isplati iznos od 1.659,04 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, a koje kamate teku na taj iznos od 21. lipnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LOVAČKOM DRUŠTVU „FAZAN“, Topolje, Braće Radić 41, OIB: 10032893022, naknadi parnični trošak u iznosu od 3.611,89 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 16. prosinca 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj Lovačko društvo "Fazan", Topolje, Braće Radića 41, OIB 10032893022 (dalje; tužitelj), podnio je ovom sudu 19. lipnja 2018., protiv tuženika JĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom sklopio nagodbu kojom tuženik na ime dospjelih, a neplaćenih članskih obveza prema tužitelju, preuzeo obvezu postaviti ogradu oko Lovačkog doma Donja Jelenska i pripadajućeg zemljišta. Navedenom nagodbom, tužitelj se obvezao pribaviti materijal potreban za izradu ograde te je vrijednost ugovorenih radova bila 1.659,04 €. Vrijednost ugovorenih radova u iznosu od 1.659,04 €. knjižila bi se kao uplata tuženika na ime dospjelih, a neplaćenih članskih obveza, s time da bi ukoliko bi vrijednost ugovorenih radova prelazila iznos dospjelih obveza, tuženiku bi se knjižila kao preplata. Dana 7. kolovoza 2016. tužitelj i tuženik sklopili su ugovor o izradi lovačkih čeka kojim se tuženik obvezao u lovištu Brezovica izraditi tri lovačke čeke zatvorenog tipa. Navedenim ugovorom tužitelj se obvezao pribaviti materijal za izradu čeka, temeljem specifikacije dostavljene od tuženika, izrada jedne čeke ugovorena je u iznosu od 530,89 €, a rok za izradu čeka, određen je kao 31. listopada 2016. Ugovoreno je da će se isplata izvršiti na način da će se iznos vrijednosti radova knjižiti kao uplata tuženika na račun tužitelja na ime namirenja obveza tuženika prema tužitelju, pri čemu je ugovoreno da će se knjiženje provesti bez obzira na postojanje i iznosa obveza, te da će se eventualna uplata iznad vrijednosti obveza, voditi kao preplata tuženika. Tužitelj je sukladno svojoj ugovornoj obvezi, a temeljem specifikacija dostavljenih od tuženika od društva DIR-DRVNA INDUSTRIJA RUBNIĆ d.o.o., pribavio sav potreban materijal u vrijednosti od 1.436,48 €, te isti materijal dostavio tuženiku. Kako tuženik nije izradio navedene čeke u zadanom roku, tužitelj ga je više puta kontaktirao radi ispunjenja obveza. Tužitelj je imao namjeru navedene čeke iznajmljivati za minimalan iznos od 530,89 €. Na taj način, kako tuženik nije izradio navedene čeke, tužitelj je izgubio zaradu u 2017. i 2018. Sukladno navedenom, tužitelj podnosi ovu tužbu kojom traži raskid nagodbe od 20. listopada 2013. te da se tuženiku naloži s osnova neizgrađene ograde, da plati tužitelju iznos od 1.659,04 €. Nadalje, tužitelj potražuje iznos od 4.621,83 € s osnova izgubljene zarade i materijala koji je isporučen za navedene čeke.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 24. srpnja 2018., tuženik ističe prigovor zastare potraživanja u odnosu na potraživanje s osnova izrade ograde jer je nagodba sklopljena 20. lipnja 2013., a ukoliko sud smatra da nije osnovana zastara, tada ističe da je tužba preuranjena jer u nagodbi nije naveden rok za izradu stupova, a tuženik je prvi puta pozvan na isto dopisom od 13. travnja 2017. Stranke su navedenom nagodbom ugovorile vrijednost radova po postavljanju stupova, ali stupovi tuženiku nisu nikada dostavljeni. U odnosu na dio potraživanja na izradu čeki, navedeni ugovor nikada nije raskinut od strane tužitelja. U dopisu od 13. travnja 2017. poziva punomoćnik tužitelja poziva tuženika na izradu čeka, prigovara se visini izgubljene dobiti za 2017. i 2018. Iz korespondencije stranaka je vidljivo da je tužitelj obavijestio tuženika da neće moći izraditi čeke, te da ga je obavijestio da može preuzeti materijal, koji do današnjeg dana nitko nije preuzeo. Radi isto predlaže da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Sud je u ovom postupku po tužbi tužitelja donio prvostupanjsku presudu broj Pn-147/18 od 3. veljače 2022. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za raskidom nagodbe od 20. lipnja 2013. i naknadom izgubljene dobiti u iznosu od 4.621,83 € u kojem dijelu je presuda potvrđena odlukom Višeg suda broj Gž-1944/2022 od 6. srpnja 2024. te isto više nije predmet raspravljanja.
4. Sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.659,04 €. a koji se odnosi na isplatu članarine tuženika, no u navedenom dijelu odlukom Višeg suda broj Gž-1944/2022 od 6. srpnja 2024. odluka je ukinuta, pa temeljem navedenom sve provedene dokaza u ovom postupku sud cijeni samo u pogledu dijela tužbenog zahtjeva o kojem nije odlučeno.
5. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u nagodbu stranaka od 20. lipnja 2013. (stranica 4 spisa), Ugovor o izradi lovačkih čeka (stranica 5 spisa), specifikacija materijala za čeke (stranica 6 spisa), ponuda 05 3905-28057 (stranica 7 spisa), mail korespondencija između BĆ i JĆ te odvjetnika tužitelja (stranice 8- 12 spisa), računi (stranice 21-45 spisa), saslušani su svjedoci BĆ, ZĆ, provedeno je vještačenje po Šumarskom fakultetu.
6. Tuženik je priložio u spis Ugovor broj 484 uz podnesak od 11. siječnja 2021., no kako je u ovom predmetu prethodni postupak zaključen 7. studenog 2018., sud ovaj dokaz nije cijenio.
7. Brižljivom analizom svih provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.
8. Uvidom u nagodbu sklopljenu između stranaka 20. lipnja 2013. utvrđeno je da su stranke sklopile izvan sudsku nagodbu. U članku 1. navode da tužitelj JĆ, član Lovačkog društva "Fazan" Topolje, ima dospjelih financijskih obveza s osnova članstva, Lovačkom društvu "Fazan", a oni imaju potrebu za ograđivanjem lovačkog doma Donja Jelenska, zajedno sa pripadajućim zemljištem. Član preuzima obvezu postavljanja ograde oko cjelokupnog zemljišta, izvršenje svih potrebnih radnji i radova, a lovačko društvo "Fazan" ima obvezu pribavljanja i snošenja troškova svega potrebnog materijala za obavljanje dogovorenog posla. Ugovorne strane u članku 3. dogovaraju da je za ograđivanje potrebno postaviti minimalno 250 stupova na razmak od 2,50 metara te da vrijednost radova po stupu iznosi 50,00 kn, odnosno ukupna vrijednost 12.500,00 kn. Člankom 6. utvrđeno je da nagodba stupa na snagu sa danom potpisa ugovornih strana. Nagodba je potpisana 20. lipnja 2013.
9. Uvidom u opomenu pred tužbu, utvrđeno je da je 13. travnja 2017., tuženiku upućena opomena pred tužbu vezana uz ovopredmetna potraživanja. Navedenu opomenu tuženik je zaprimio 19. travnja 2017.
10. Svjedok BĆ je tajnik tužitelja u svom iskazu je naveo da s obzirom da su članarine i ostale tražbine u lovstvu skupe oni članovima omogućuju da dio tih obveza podmiruju na način da odrađuju određene radove za tužitelja. Tako su sa tužiteljem najprije dogovorili 2013. da će postaviti stupove i ogradu oko lovačkog društva u Donjoj jelenskoj te mu je za to dovezen i materijal, dogovorili su cijenu od 50 kn po stupu, bilo je oko 200-250 stupova te su na ime toga trebali oprostiti obveze u iznosu od 12.500, 00 kn, od čega se dio odnosio na već postojeće obveze, a dio na buduće članarine i obveze tuženika. Kako tuženik neke tri godine to nije izvršio, oni su u međuvremenu angažirali drugog člana da napravi tu ogradu što je on to i učinio 2017. Tijekom 2016. su sa tuženikom sklopili ugovor o izradi čeka te su mu dostavili sav potreban materijal na njegovu adresu i po njegovoj specifikaciji, međutim do danas on te čeke nije izradio. Kako je ugovor sklopljen u listopadu 2016., rok za izradu čeka je bio travanj 2017. kada započinje iznajmljivanje čeka. Svjedok je u dopunskom iskazu naveo da je u utuženom razdoblju potražnja za čekama bila velika budući da smo u to vrijeme imali puno članova iz Slovenije, Italije, Austrije, koji su bili zainteresirani za tu vrstu lova, te da su bile iznajmljene sve čeke. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka da su sve čeke bile iznajmljene kroz utuženo razdoblje i su imali veliku potražnju, budući je iz nalaza i mišljenja vještaka koji je potkrijepljen relevantnim materijalnim dokazima utvrđeno da tijekom 2017. i 2018. u lovištu Brezovica u koji je tužitelj želio smjestiti čeke je 30% posto postojećeg kapaciteta neiskorišteno.
11. Svjedok ZĆ u svom iskazu navodi da je kroz utuženo razdoblje bio predstavnik Lovačkog društva "Fazan" Topolje, te iskazuje je tuženik JĆ bio član lovačkog društva i imao je dospjele i neplaćene obveze članarine 12.500,00 kn. Radi toga su dogovorili sa tuženikom da će mu nabaviti materijal, a on će izgraditi tri čeke. Na taj način bi se taj njegov rad prebio sa dugovanjem članarine. Sukladno tome, u kolovozu 2016., oni su sklopili ugovor o izradi tih čeka u njihovom lovištu Brezovica, te su tuženiku predali sav materijal za čeke, a to je bilo drvo i beton u vrijednosti od 10.800,00 kn koliko su to i platili. Taj materijal su nabavili od društva DIR - Drvna Industrija Rubnić. On je više puta požurivao tuženika, no on nije napravio te čeke. Čeke se iznajmljuju najkasnije u travnju ili svibnju za tu lovnu sezonu, prema tome, radi postupanja tuženika, oni su izgubili zaradu najma tih čeka u 2017. i 2018. Na čeki se zarađuje 4.000,00-5.000,00 kn godišnje te s obzirom da je trebao izraditi 3 čeke, njihov minimalni gubitak je 12.000,00-15.000,00 kn godišnje. U 2017. i 2018. već postojeće čeke su bile rezervirane, te bi oni sigurno iznajmili i ove čeke.
12. Dakle predmet ovog postupka je isplata iznosa od 1.659,04 €. ( 12.500 kn) s osnova nepodmirenih financijskih obaveza tuženika iz članarine. Tužitelj je priznao ovo potraživanje potpisivanjem izvan sudske nagodbe od 20. lipnja 2013.
13. Iako je sud odbio konstitutivan tužbeni zahtjev za raskid ove nagodbe isto nije zapreka da se o postojanju raskida raspravi kao prethodnom pitanju za ocijenu tužiteljeva osnova nepodmirenih financijskih obveza tuženika. Dakle u ovom postupku sud kao prethodno pitanje utvrđuje da li je sudska nagodba od 20. lipnja 2023. raskinuta.
14. Prava jedne strane da kada druga strana ne ispuni svoju ugovornu obvezu propisana je odredbama članka 360 do 368 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje ZOO) kojima je određeno je da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Kada je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. U konkretnom slučaju vjerovnik (tužitelj) nije dokazao da je tražio ispunjenje ovog ugovornog odnosa, niti je podnio izjavu da raskida ugovor, pa sukladno navedenom i sam njegov zahtjev za raskid ugovora nema osnova jer prije raskida nije tražio ispunjenje ugovora. Kada ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu a vjerovnik da zahtijeva njeno ispunjenje. Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadi rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku nastupaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak ugovora.
15. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj dopisom od 13. travnja 2017. pozvao tuženika na ispunjenje obveze iz nagodbe i dao mu rok za ispunjenje do 15. lipnja 2017. što i tuženik u odgovoru na tužbu ne spori. Sukladno navedenom u ovom predmetu ima se primijeniti odredba članka 368. st. 3. ZOO-a koja propisuje da nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora.
16. Vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja (čl. 366. ZOO). Slijedi da u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod uvjetima propisanim zakonom, raskinuti ugovor običnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Dakle, prema citiranoj odredbi do raskida ugovora dolazi na osnovu jednostavne izjave ugovorne strane ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a ne konstitutivnom sudskom odlukom. Pravo na konstitutivni zahtjev za sudski raskid ugovora zbog neispunjenja postoji kad je to izričito propisano odredbama ZOO ili odredbama kojeg drugog zakona (kao npr. u slučaju neispunjenja ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu odredbe čl. 369. ZOO). Stoga i u situaciji kada bi bili osnovani razlozi za raskid ugovora, sud bi bio ovlašten donijeti samo deklaratornu odluku, odnosno ne bi bio ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, kako je to tužitelj zatražio postavljenim tužbenim zahtjevom (tako i u odlukama Vrhovnog suda broj Rev-1799/15 od 19. ožujka 2019., Rev x 158/11 od 28. travnja 2011., Rev x 619/02 od 3. ožujka 2011., Revt 260/11 od 30. siječnja 2013.). U slučaju kada ugovor nije raskinut izjavom prije podnošenja tužbe, može se smatrati da sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida te da u takvom slučaju sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, jer se smatra da je (ukoliko nije raskinut po samom zakonu) ugovor raskinut istekom primjerenog roka nakon podnošenja tužbe. Sud bi bio jedino ovlašten donijeti deklaratornu presudu utvrđenjem da je ugovor raskinut, ali samo u slučaju ako bi bio postavljen takav deklaratorni tužbeni zahtjev (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev x 158/11 od 28. travnja 2011.). Sukladno navedenom sud utvrđuje kao prethodno pitanje da je podnošenjem ove tužbe tužitelj raskinuo sudsku nagodbu od 20. lipnja 2013., te radi istoga ima pravo tražiti isplatu u navedenoj nagodbi priznatog iznosa dospjelih financijski obveza s osnova članstva tužitelja u Lovačkom društvu "Fazan".
17. Tuženik je u ovom postupku istakao i prigovor zastare potraživanja. Ovaj sud nalazi prigovor zastare neosnovanim. Naime u ovom postupku tuženik je nagodbom 20. lipnja 2013. priznao potraživanje tužitelja, te od tada počinje teći opći zastarni rok od 5 godina. Tužitelj je tuženika pozvao na ispunjenje obveze dopisom od 13. travnja 2017. koji je tuženik primio 19. travnja 2017., pa je time prekinuta zastara koja ponovno počinje teći, pa temeljem navedenog nije osnovan prigovor zastare tužitelja.
18. Nagodba od 20. lipnja 2013. je raskinuta podnošenjem tužbe, te nakon toga tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev odnosno isplatu navedene sudskom nagodbom od strane tuženika priznatog dugovanja.
19. Na dosuđeni iznos tužitelj potražuje kamatu od dana sklapanja nagodbe odnosno 20. lipnja 2013. kada je obveza tuženika najkasnije i nastala (što je potvrdio svojim priznanjem), pa temeljem navedenog tužitelj ima pravo i zakonske kamate od navedenog dana, a sukladno članku 29. ZOO-a.
20. Temeljem članka 154. ZPP-a sud je tuženiku dosudio trošak zastupanja i to: trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 €, trošak zastupanja na ročištima od 7. studenog 2018., 21. ožujka 2019., 31. listopada 2019., 20. listopada 2020., 13. rujna 2021., 20. prosinca 2021., 20. studenog 2024., svako u iznosu od 250,00 €, trošak podnesaka od 11. siječnja 2021. i 10. listopada 2024., svaki u iznosu od 250,00 €, trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 €, zatim trošak vještačenja u iznosu od 690,16 €, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 109,23 €, što ukupno iznosi 3.611,89 €.
21. Tužitelju nisu priznati materijalni troškovi putovanja Sisak-Zagreb i izbivanja iz pisarnice jer nisu bili nužni za ovaj postupak budući da je tužitelj sam izabrao odvjetnika izvan sjedišta suda, pa navedeni trošak sud ne smatra bitnim za ovaj postupak.
22. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.
Sisak, 16. prosinca 2024.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku iz Zagreba
2. Tuženiku po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku iz Siska