Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-174/2024-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po predsjedniku vijeća Krešimiru Pavloviću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BR, iz [adresa], kojeg brani branitelj Zoran Kurcinak, odvjetnik iz Koprivnice, zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj K-DO-266/2015-24 od 7. lipnja 2016., na raspravi održanoj dana 11. prosinca 2024., u nazočnosti zastupnice optužbe BRČ, okrivljenika BR, osobno, branitelja okrivljenika Zorana Kurcinaka, osobno i punomoćnika oštećenika Gorana Radišića, osobno, a presude objavljene na ročištu za objavu presude dana 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14., 70/17., 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenik BR

OIB: [osobni identifikacijski broj]

sin B i ČR, r. Č, rođenog **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, građevinsko-tehnička, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, otac jednog djeteta u dobi od 9 godina, nije vlasnik nepokretne niti pokretne imovine, nije u tijeku drugi kazneni postupak, brani se sa slobode,

oslobađa se od optužbe

da bi:

tijekom mjeseca listopada i studenog 2013., u Koprivnici i Zagrebu, kao direktor trgovačkog društva Šal-berc d.o.o. Zagreb, dogovorio kupoprodaju kukuruza, sa VR, a kao osiguranje plaćanja za preuzetu robu izdao bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn, koju je kao direktor trgovačkog društva i potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika te prikazao da će preuzetu robu podmiriti u roku od 30 dana, iako svjestan da trgovačko društvo Šal-berc d.o.o. Zagreb na računu nema novčanih sredstava te da ima od ranije nepodmirenih obaveza u većem iznosu, zbog čega nije bilo u mogućnosti platiti preuzetu robu, u što mu je VR povjerovao i u dva navrata u razdoblju od 08. studenog 2013. do 09. studenog 2013. isporučio robu u ukupnoj vrijednosti od 97.687,50 kn, a koju robu je isti preuzeo te je prema unaprijed stvorenoj namjeri nije platio, a niti je naplata bila moguća putem priloženih sredstava plaćanja te je na taj način oštetio VR u iznosu od 97.687,50 kn, dok je trgovačkom društvu Šal-berc d.o.o. Zagreb u tom iznosu pribavio nepripadnu materijalnu korist,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja dovela drugoga u zabludu i time ga navela da ovaj na štetu svoje imovine počini, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi

čime bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 293. st. 2. i 1. („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97).

II. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08. oštećenik VR, 97747618549, iz [adresa], sa imovinsko-pravnom zahtjevom u iznosu od 12.965,36 eura (dvanaesttisućadevetstošezdesetpeteuratridesetšestcenta) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. studenog 2013. upućuje se da isti može ostvariti u parnici.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci okrivljenika i nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja. padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podnijelo je optužnicu br. K- DO266/2015-24 od 7.6.2016., protiv 1. okrivljenika GR i 2. okrivljenika PR, s kojom im stavlja na teret počinjenje kaznenih djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju. ODO je na raspravi 8. rujna 2022. izmijenilo zakonski i pravni opis kaznenog djela na način da je umjesto kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju čl. 293.st. 2 i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11- dalje u tekstu: KZ/97) treba da stoji da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. u vezi st. KZ/11.

2. Rješenjem ovog suda broj Kv-23/2019-4 (K-220/2016) od 22. veljače 2019. razdvojen je kazneni postupak u odnosu na okrivljenika PR, te je u ovom predmetu donesena presuda K-80/2019-37 od 15.9.2020. koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru Kž-238/2020-8 i u kojoj je dana uputa da se u ponovljenom postupku pribave podaci iz kaznene evidencije za okrivljenika te da isto uzme u obzir prilikom donošenja nove presude.

3. Nakon što je okrivljenikGoran PR pozvan da se očituje o optužbi izjavio da se ne smatra krivim da bi počinio kazneno djelo za koje ga se tereti u optužnici.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao svjedoke HR (130132), RR (132), DR (143), MR (171-172). Izvršen je uvid u presliku računa (15), ugovor o kupoprodaji robe (16-17), bianco zadužnice (18,19), potvrde (20), teretnog lista – otpremnice (21), izvatka (22-23), očevidnika o danima insolventnosti (24-27), očevidnika o redoslijedu plaćanja (28-34), izvadaka (35-81), pročitana je zabilješka detektivske agencije "Pasco" Bjelovar (8285).

5. U svojom iskazu danom u obrani (172-173) okrivljenik je naveo da ne zna ništa o poslovanju sa HR, oštećenim, niti sa saslušanom svjedokinjom MR, nije s njima ništa dogovarao, niti telefonski, jedino što je potpisao zadužnicu i naziv firme "Šal-berc" d.o.o. te iznos, a netko drugi je zadužnicu ispunjavao i to nije njegov rukopis. Njega je ĆR, kojeg jedino poznaje, postavio za direktora jer je tada bio u financijskim teškoćama, imao je kredit, a on ju je kupio, pretpostavlja preko interneta i obećao mu je da će biti direktor, da će ga on prijaviti i od njegove provizije da će plaćati njegov kredit u vidu pozajmice. Samim time što bi ga prijavio u firmu trebao je dobivati plaću. Kod bilježnika su otišli da se to obavi, međutim nije bio ĆR nego je sa njim bila osoba pod imenom V i njegov sin, no ne sjeća se više imena i tamo su sve to obavili. ĆR je njemu dao novce da on sve plati kod bilježnika. Koliko se može prisjetiti bio je prisutan FR koji je čini se donio te novce od ĆR i dao njemu da plati. Međutim, niti ga je ĆR prijavio, niti mu je dana pozajmica da plati kredit, niti je dobio ikakvu plaću, već mu je znao dnevno dati kada je dolazio u ured u Zagrebu, koji je bio preko puta Velesajma, za putne troškove 200,00 do 250,00 kuna. Sjeća se da je bio na jednom sastanku kada su sami predstavnici firme "Jet" Osijek i "Valint" negdje kod Zagreba tražili da upoznaju direktora i iz Osijeka su došli sa utovarenom robom i oni su se upoznali u kafiću ispred ureda. Firma "Valint" se bavila uljima i mazivima i firma "Šalberc" d.o.o. je uzimala od njih ulje za kamione. Da tu nešto ne štima on je tek saznao kad je išao u policiju na razgovor gdje su mu djelatnici policije govorili o oštećenicima i svjedokinji MR i HR, o čemu on nije ništa znao. Niti je on njih zvao, već je moguće da su ih zvale druge osobe koje su znale dolazili u ured i to ŠR koji je dolazio po zadužnice i njima je išao obaviti posao, a telefonom se čuo sa osobom UR, no vjeruje da su to bila sve lažna imena. Da je znao da će se to dogoditi i da su oni već bili spremni na prevare, on ne bi pristao biti direktor, iako je bio u financijskoj krizi. Njemu je ustvari od ĆR prodana sasvim drugačija priča te je bio sretan da nešto radi i da dobiva plaću, da bi mogao plaćati kredit, no to se nije dogodilo, već se radilo o prevarama. On je sada u zatvoru, a oni su slobodni, a on niti jedan jedini posao nije ugovorio. Njega su samo ili ĆR ili CR zvali da ode kod bilježnika ili je znao ĆR dolaziti po njega da ode kod bilježnika i da tamo potpiše zadužnicu. To je sve što je radio. Naveo je da je svjedokinju MR prvi puta vidio i prvi puta čuo sada na sudu. On se uopće ne razumije u kukuruz i slično, jedino što je kao mali s mamom okapao kukuruz. On je građevinski tehničar po struci i bavi se građevinom i to je ono što zna raditi. Naveo je da je njegov posao kako mu je rekao ĆR da potpisuje zadužnice i ugovore, a da će oni ugovarati poslove na veliko. Tek sada zna što znači potpisivanje zadužnice i ugovora, i da se taj potpis daje pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, što onda nije znao. Njemu je samo rečeno da potpisano da ŠR, to mu je rekao ĆR ili CR i to je bio sav njegov posao. Vjerojatno je njemu javni bilježnik objasnio što je to materijalna i kaznena odgovornost, no on se detalja ne sjeća, tek je sada shvatio što to znači. Nakon što mu se predočio ugovor (116) naveo je da on ispisivao samo drugi red tj. podatke firme "Šal-berc" i na istom ugovoru se nalazi njegov potpis, dok sve ovo drugo nije bilo napisano već je naknadno nadopisivano. Vjeruje da su oni tada daljnje poslove ugovarali i da za to služi kupoprodajni ugovor. Ugasio se broj telefona koji se oglašavao od ZR te je ostao njegov broj kao direktora te su ga zvali npr. LR, jedan čovjek po prezimenu G, da se nađu, no nisu se našli već su oni njemu prijetili da je dužan nekih 60, 70 tisuća kuna tom ĐR i zvao je neki drugi čovjek u njegovo ime, da radi u policiji u Našicama, da zna gdje živi, u koju školu mu dijete ide i sl., međutim on tada nije imao dijete i moguće je da su pratili njegovu sestru. Obzirom na takve prijetnje on je to prijavio policiji. Njega je zvao čovjek po imenu ŽR da se nađu, navodno je čak bio kod njega u kući, no on se nije htio s njim naći jer je mislio da je jedan od tih koji su mu prijetili. Tek poslije mu je sestra rekla tko je ta osoba ŽR i zašto želi razgovarati i dala mu je njegovu vizitku. Misli da ga je zvao ali da se s njim nije nikad našao. On je na sudu u Osijeku bio na ročištu kada se sreo sa ĐR te mu je rekao da šta misli da bi on njemu nešto napravio, da on ima troje djece i koliko se sjeća da je kaznena prijava odbačena. On je sam njemu rekao da ga je zvao, promijenio glas i predstavio se kao njegov brat. Na pitanje da li je bio kod ĆR u kafiću, naveo je da je bio poslije da ga pita neka to riješi jer je on dobivao prijetnje, a zašto on u svom iskazu nije govorio istinu on to ne može objasniti. Njega i ĆR upoznao je FR i bili su negdje na kavi kafiću, no ne zna točno više gdje, negdje Sesvete, Sesvetski Kraljevec. Naveo je da mu je žao što je oštećeni tako prošao. U svojom iskazu danom u obrani (281) okrivljenik BR je izrazio kajanje što je došlo do toga, do štete oštećeniku, ali ne njegovom krivicom.

6. Pročitan je izvod iz kaznene evidencije (89-90, 196-197).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije našao sa sigurnošću utvrđenim da bi se okrivljenik ponašao na način kako je to navedeno u izreci presude.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik bio direktor TD "Šal-Berc" d.o.o. Zagreb u inkriminirano vrijeme te da je između TD "Šal-Berc" d.o.o. Zagreb kao kupca zaključen kupoprodajni ugovor (16-17) te HR kao prodavatelja te je kupac u svrhu osiguranja prodavatelju izdao bianco zadužnicu (18-19), a koju je solemnizirao javni bilježnik Damir Andrašić (20), time da je bianco zadužnica glasila do iznosa od 500.000,00 kuna. Prema navedenom ugovoru proizlazi prema članu 7. da će prodavatelj fakturirati kupcu svaku pojedinačnu isporuke robe odmah po isporuci, a najkasnije u roku od 3 dana od isporuke, a kupac se obvezuje isporučenu robu platiti najkasnije u roku od 30 dana od datuma isporuke robe na žiro-račun prodavatelja u cjelokupnom iznosu.

9. Nesporno je da je okrivljenik BR potpisao kupoprodajni ugovor pod "kupac", a oštećenik VR pod rubriku prodavatelj, time da je okrivljenik potpisao bianco zadužnicu sa datumom 23.10.2013.

10. Nesporno je da se radilo o kupoprodaji kukuruza te je oštećeni VR u dva navrata u razdoblju od 8.11.2013 do 9.11.2103 isporučio robu u ukupnoj vrijednosti od 97.687,50 kuna, a koji kukuruz je prema iskazu svjedoka DR (143) jedanput prevezao on, a drugi puta njegov prijatelj ER njegovim kamionom, a koji svjedok je direktor TD "Lipak hrana i energija" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], a isti se svjedok sjetio da su pakirali kukuruz u vreće jer je bilo dogovoreno i uslužno pakiranje kod njih u firmi. Po taj kukuruz je došao šleper kojeg je angažiralo TD "Šal-Berc" iz Zagreba u čijem je kamionu bila osoba koja se predstavila njegovoj supruzi kao direktor BR. Isti svjedok nema saznanja kamo je dalje otpremljen taj kukuruz, no sve mu je plaćeno. Upitan da li je poznaje okrivljenika naveo je da istog ne poznaje, a osobu koja se njegovoj supruzi predstavila kao BR nije vidio, a i osobno s okrivljenikom nikada nije bio u kontaktu. Sjeća se da ga je oštećenik VR zvao i rekao mu da roba nije plaćena, a i raspitivao se kuda je kukuruz odvezen.

11. Iskaz svjedoka je vjerodostojan jer je iskazivao okolnosno, logično i u skladu sa ostalim nesporno utvrđenim činjenicama, a njegov iskaz sukladan je i iskazu oštećenika, a iskaz potvrđuje preslika teretnog lista – otpremnice (21).

12. Također je nesporno utvrđeno da do dana presude oštećenom HR dugovanje u iznosu od 97.687,50 kuna nije plaćeno.

13. Nadalje, tijekom postupka bilo je nesporno, a prema očevidniku o redoslijedu plaćanja (28-34) te očevidniku o danima soleventnosti (26,27) da je TD "Šal-Berc" d.o.o. od 4. prosinca 2013. pa do 31.3.2014. bilo u neprekidnoj blokadi, time da je od 2.12.2013. kada je blokada iznosila 60.058,53 kune, ista narasla na dan sačinjavanja očevidnika 1.4.2014. na 1.479.969,85 kuna, u koji iznose su uračunate i kamate na dospjele obveze.

14. Tijekom postupka bilo je sporno obzirom da okrivljenik u svojoj obrani poriče počinjenje djela te navodi da je samo formalno bio direktor, a da su poslove vodili drugi i to osobe pod imenom ĆR, otac i sin V, FR, CR i ŠR, a nije nikad niti kontaktirao sa oštećenikom HR, utvrditi da li je upravo okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju na način kako je to navedeno u izmijenjenoj optužnici odnosno da li je počinio kazneno djelo iz čl. 247. st.2. u vezi st. 1. KZ/11.

15. Da bi odgovorio na sporna pitanja u smislu objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenih djela koja se stavljaju na teret okrivljeniku PR sud je saslušao svjedoke HR (130-132), RR (132), DR (143), MR (171-172). Također je pročitana sva dokumentacija u spisu.

16. Okrivljeniku se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 247. st. 2. i 1. KZ/11 tj. počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju. Valja istaći kako je prijevara u gospodarskom poslovanju jedan kvalificirani oblik klasičnog oblika prijevare iz članka 236 stavak 1. KZ/11. Kao i kod klasičnog oblika prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 ovo djelo čini osoba koja lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovodi drugu osobu u zabludu, pa ova, upravo uslijed te zablude, čini odnosno ne čini nešto na štetu svoje ili pak tuđe imovine i to upravo u trenutku sklapanja pravnog posla. Specifičnost ovog kaznenog djela je međutim ta što je počinitelj odgovorna osoba u pravnoj osobi i što počinitelj postupa s ciljem da protupravnu imovinsku korist pribavi za svoju ili drugu pravnu osobu. Nadalje, zakon kao način lažnog prikazivanja izričito navodi uporabu nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja, no međutim, sam zakonski tekst dopušta da se lažno prikazivanje i prikrivanje izvrši i na drugi način (generalna klauzula). Prema tome, glede načina dovođenja u zabludu nema nikakve razlike spram obične prijevare. U konkretnom slučaju, okrivljeniku se stavlja na teret da je, stupajući u poslovne odnose sa oštećenikom HR, lažno prikazivao činjenice da će njegovo trgovačko društvo platiti naručenu robu, a kao garanciju plaćanja predao i sredstvo osiguranja, a po tvrdnji optužbe on stvarne namjere plaćanja nije niti imao već naprotiv da je postupao s prijevarnom namjerom za pribavljanje imovinske koristi svom trgovačkom društvu obzirom da je u vrijeme sklapanja citiranih ugovora i naručivanja robe TD "Šal

– Berc" d.o.o. imalo od ranije nepodmirenih obveza u većem iznosu zbog čega nije bilo u mogućnosti platiti preuzetu robu.

17. Nadalje, za postojanje prijevare nije dovoljno samo to da netko (počinitelj) nije ispunio svoju obvezu koju je preuzeo stupajući u imovinskopravne odnose s drugim osobama. Traži se naime postojanje specijalne namjere (dolus specialis) da se dovođenjem drugog u zabludu pribavi protupravna imovinska korist za svoju pravnu osobu, uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku. Za postojanje ovog kaznenog djela potrebno je da je počinitelj već pri uspostavi imovinskopravnih odnosa s drugom osobom imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu. Za utvrđivanje te namjere i prijevarnog postupanja potrebno je sagledati sve njegove postupke kako bi se došlo do zaključka da li u trenutku kada je zaključivan pravni posao, sve upućivalo na to da počinitelj lažno predočava činjenice na koji način mu je cilj dovesti oštećenika u zabludu tako da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini.

18. Svjedok VR (130) u svom je iskazu naveo da nikada nije osobno kontaktirao sa direktorom Trgovačkog društva, već samo telefonom, koja osoba mu se predstavila kao BR jer je on želio kupiti robu koju je on imao. Došao je u njihov ured kod Glavnog kolodvora u Zagrebu gdje ga je dočekao jedan djelatnik i rekao mu da je direktor na putu i koji djelatnik mu je predao zadužnicu i ugovor te je bilo sve u redu i isporučio robu, ispostavio račune, koji nikada nisu plaćeni, a njega je direktor zvao telefonom oko dinamike isporuke proizvoda. Ne može reći da li je prisutan okrivljenik osoba koja mu se na telefonu predstavila kao direktor ili je okrivljenik osoba djelatnik s kojom je kontaktirao u uredu, jer je prošlo 6 godina i više se ne sjeća lica, a ne prepoznaje ni svjedoka RR. Čak je proveo i privatnu istragu zbog neplaćanja njegove robe preko firmu koju je vodio ŽR i koji mu je spomenuo MR, time da je on s njenim poduzećem "Vrt" poslovao i sve je bilo plaćeno. Misli da je glas direktora mogao pripadati mlađoj muškoj osobi te bi to mogao biti glas okrivljenika.

19. Na iskaz oštećenika okrivljenik je stavio prigovor kao i njegov branitelj s osnove prepoznavanja glasa navodeći da okrivljenik nikada nije kontaktirao sa oštećenikom niti ga je ikad vidio. Objasnio je prilikom prigovora da u ugovoru je svojim rukopisom je napisao samo riječi trgovačkog društva i ime BR, te potpisao svoje ime i prezime pod kupac, dok ostatak ugovora nije ispunjavao, nije stavio žig poduzeća i ne zna tko je to učinio. Dok je on potpisivao ugovor nije bilo potpisa i žiga prodavatelja (ugovor 16-17). Sud prihvaća navod da svjedok ne može prepoznati glas okrivljenika nakon protekla toliko vremena, a prihvaća i njegovo objašnjenje da se radilo o mlađoj muškoj osobi koja mu se predstavljala kao BR, međutim koja može biti bilo koja mlađa muška osoba.

20. Svjedok ĆR (132) potvrdio je da poznaje okrivljenika jer je često dolazio u njegov lokal "Kodeks" u Vrbovcu, a nije čuo za ime MR i TR.

21. Iskazu navedenog svjedoka stavljen je prigovor od strane obrane jer obrana smatra da je upravo svjedok bio glavna osoba koja je okrivljeniku obećala da će biti direktor poduzeća, da će biti zaposlen i dati mu pozajmicu da vrati kredit i da isti svjedok zna sve o preuzimanju tvrtke "Šal – Berc" jer ga je upravo on postavio za direktora.

22. Tijekom postupka saslušana je i svjedokinja MR (170-172) koja je u svom iskazu potvrdila da ju je nazvao čovjek koji se predstavio kao BR no da ne može reći da li se radilo o ovdje prisutnom okrivljeniku jer ga nikada nije vidjela i sada ga prvi puta vidi, a oni su se oglašavali putem burze te je on njima posao narudžbenicu, predračun, došao je kamion, misli da je bio kukuruz, uredno su ga isporučili i sve je bilo plaćeno. Kad je zvao drugi puta tražili su avansno plaćanje, no on je predložio da bude ugovor i zadužnica jer da ne može odmah platiti, no nisu na to pristali. Navela je da je ona radila u TD "Vrt" d.o.o. Bjelovar, na radnom mjestu komercijaliste za prodaju robe. Inače oni su kupili robu od OPG VR i on je znao kome oni prodaju kukuruz i rekao im je da neće više njima robu isporučivati, pa je ona zaključila da je okrivljenik njemu ponudio veću cijenu, no na kraju mu nije platio. Nju je VR pitao za firmu "Šal – Berc" i PR i ona mu je potvrdila da je robu isporučena i uredno plaćena. Ne zna kuda je ta roba istovarena, a na kamionu je bila reg. oznaka, a osoba je tada dobila od njih kad je došla po njih vagarinski list da se vidi koliko je utovareno i da li je to vlasništvo kupca. Inače, čuli su se preko mobitela i ona sumnja da bi mogla prepoznati glas no osoba koja se predstavila kao BR djelovao je kao osoba 40 do 45 godina, bio je dobro upućen u taj posao, pitao ju koliko ima vlage, glutena, je li ima žiška, da li je zrno propucano, da li je prirodno sušeno i sl. i djelovao kao jako dobro upućen u to što radi.

23. Sud nema razloga iskaze svjedoka cijeniti kao nevjerodostojne dokaze, osim RR (132) za kojeg je okrivljenik tvrdio da je bio dobro upoznat sa poslovanjem društva " P" kao i da je upravo on bio glavna osoba koja je okrivljeniku obećala da će biti direktor tog poduzeća, da će mu dati pozajmicu da vrati kredit, te da je upravo on bio kod javnog bilježnika kada su njega stavili za direktora, kada je bio prisutan i OR, time da je " P" prije bila firma od V i upravo ga je ĆR postavio za direktora i dao novac za javnog bilježnika.

24. Za očekivati je da isti svjedok neće iskazivati na način da bi sebe teretio obzirom da je isti upozoren da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu.

25. Iskazi oštećenog HR, svjedokinje KR i svjedoka DR su vjerodostojni jer su iskazivali okolnosno i logično o saznanjima koja su imali u svezi činjeničnog opisa optužnice može se nedvojbeno zaključiti da nitko od njih nije osobno kontaktirao sa okrivljenikom PR već se osoba koja je s njima kontaktirala predstavljala kao BR, naručivala kukuruz i prijevoz kukuruza i sklapala kupoprodajne ugovore.

26. Svjedok VR nakon proteka vremena nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi se radilo o glasu upravo okrivljenika a sa sigurnošću se može zaključiti iz rezultata dokaznog postupka da nitko od svjedoka nije vidio osobu koja se predstavljala kao BR.

27. Također je nesporno da je svjedok NR kao direktor TD "Lipak" d.o.o. prevezao kukuruz 9.11.2013. na adresu [adresa] gdje je NR imao mješaonu stočne hrane i nudio uslugu pakiranja u vreće, što je prema telefonskom dogovoru učinio i za tvrtku "Šal – Berc", a plaćeno mu je "ušurom" tj. kompenzacijom u robi.

28. Sam oštećeni SR iskazao je da je pokušao stupiti u kontakt sa kupcem kukuruza koji nije mogao ostvariti te je potvrdio da je tvrtka " P" u blokadi jer se bianco zadužnica nije mogla naplatiti, a koju je predao na naplatu, jer mu roba nije plaćena u roku od 30 dana, kako je bilo dogovoreno. Jedno vrijeme mu se okrivljenik i javljao i obećavao, no poslije mu se izgubio trag. Angažirao je i svoju privatnu istragu zbog neplaćanja preko firme koju je vodio ŽR.

29. Oštećenik je dostavio i izvješće detektivske agencije "Pasco Bjelovar" (8283) iz koje proizlazi da je detektivska agencija provjeravala adresu sjedišta tvrtke "Šal- Berc" d.o.o. Zagreb, Zagorska 18 te se došlo do saznanja da takova tvrtka nikada nije poslovala na toj adresi, niti je tko od stanara čuo nešto o toj tvrtki. Provjera nije uspjela ni na adresi [adresa], a putem kontakata telefonom brojevi nisu bili u funkciji. Nadalje, iz istog izvješća niti jednom rečenicom nije spomenut BR na način da bi isti sudjelovao u bilo kakvom sklapanju ugovora sa oštećenikom, osim što se njegov potpis nalazi na ugovoru i ništa drugo, pa to potvrđuje da su neke druge osobe sklapale ugovore i sudjelovale u poslovanju sa oštećenikom HR, a što proizlazi iz izvješća privatnog detektiva JR.

30. To govori u prilogu obrani okrivljenika koji je u svom iskazu naveo da je bio u financijskim teškoćama i da mu je upravo ĆR obećao da će ga zaposliti, postavio ga za direktora te da će ga on prijaviti i od njegove provizije da će se plaćati njemu kredit u vidu pozajmice, a trebao je dobivati plaću.

31. Sud prihvaća obranu okrivljenika jer je naveo da mu upravo ĆR dao novac da sve plati kod javnog bilježnika te se on osjeća prevarenim jer niti ga je ĆR prijavio, niti mu je dao pozajmicu da plati kredit, niti je dobio plaću, već mu je dnevno znao dati kad je dolazio u ured u Zagreb 200,00 do 250,00 kuna za putne troškove.

32. Nesporno je da je prebivalište okrivljenika [adresa] te da je po zanimanju građevinski tehničar i da je dolazio u Zagreb u ured pa se navedeno uzima kao istinito. Također je naveo da na policiji da kad su mu djelatnici govorili o oštećenicima MR i HR, ništa o njima nije znao. Potvrdio je da se uopće ne razumije u kukuruz i da nije on razgovarao sa MR jer ju je prvi puta vidio i čuo sada na sudu. Također je potvrdio da ga je i zvao čovjek po imenu ŽR no nije se htio s njim naći jer je mislio da je on jedan od tih koji su mu prijetili u ime nekog LR i osobe po imenu G te je prijavio za prijetnje te osobe policiji.

33. Da je okrivljenik govorio istinu i da su njega kontaktirale osobe po imenu LR i osoba po imenu G proizlazi po očevidniku o redoslijedu plaćanja (28), gdje se upravo spominje LR kojem je TD "Šal – Berc" dužno 60.125,00 kuna, a OPG Hikl Josipa 90.772,50 kuna i koje osobe su kontaktirale sa okrivljenikom, obzirom da je on bio direktor TD "Šal – Berc", a u svezi dugovanja.

34. Obzirom na nesporno utvrđene činjenice jer niti oštećenik niti svjedoci nisu prepoznali okrivljenika kao osobu koja je inicirala poslovne odnose i sa oštećenikom i sa svjedokom DR, koji je prevozio kukuruz tj. naručenu robu, proizlazi da je okrivljenik bio samo formalno direktor društva na čije mjesto su ga postavili drugi ljudi, koji su postupali prema okrivljeniku na način da su ga iskoristili u smislu formalnog postavljanja za odgovornu osobu društva te su društvo koristili za prijevare trećih trgovačkih društava i osoba.

35. Obzirom na te utvrđene činjenice da je okrivljenik samo potpisao ugovor, što je iskreno i priznao, i samo drugi red tj. podatke firme "Šal – Berc" dok ništa drugo nije pisao već je to naknadno nadopisivano, proizlazi da je okrivljenik upravo služio trećim osobama za činjenje kaznenih djela.

36. Stoga pri utvrđivanju da li su u ponašanju okrivljenika doista ostvarena obilježja utuženog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju treba poći od tih činjenica koje su nesporne, a to je da je on bio "na papiru" odgovorna osoba u pravnoj osobi "Šal – Berc".

37. Međutim, tijekom postupka sudu nije predočen niti jedan dokaz da bi upravo on postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, bilo za to trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu kako to traži zakonska odredba čl. 247. st.2. i 1. KZ/11.

38. Isto tako nije sudu predočen dokaz da je upravo okrivljenik doveo nekoga u zabludu upotrebom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način, odnosno da je okrivljenik oštećenika HR lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo u zabludu, niti da ga je takovim ponašanjem naveo da na štetu svoje imovine isporuči robu odnosno kukuruz, obzirom da nema dokaza da je okrivljenik izdanu bianco zadužnicu i predao oštećeniku, već ju je kao imenovani direktor TD samo potpisao i ovjerio. Nema dokaza da je upravo okrivljenik lažno prikazao oštećenom da će upravo on preuzetu robu u vidu kukuruza podmiriti u roku od 30 dana, niti ima dokaza da je bilo što o TD "Šal – Berc" d.o.o. Zagreb u vidu kakovih ranijih nepodmirenih obveza, blokade, nemogućnosti plaćanja znao okrivljenik.

39. Stoga sud ne može sa sigurnošću zaključiti da je upravo okrivljenik lažno prikazivao činjenice ili ih prikrivao i time naveo, dovodeći u zabludu oštećenika da ovaj na štetu svoje imovine isporuči kukuruz u dva navrata u razdoblju od 8.11.2013. do 9.11.2013., u ukupnoj vrijednosti 97.687,50 kuna.

40. Dakle, za počinjenje navedenog kaznenog djela počinitelj primarno mora imati svojstvo odgovorne osobe u pravnoj osobi, što jedino okrivljenik ima, no treba postojati izravna namjera počinitelja odnosno okrivljenika u odnosu na drugu osobu koja nije svjesna prijevare, a sve u cilju pribavljanja znatne ne pripadajuće imovinske koristi za pravnu osobu počinitelja ili drugu pravnu osobu, odnosno u cilju pričinjenja znatne štete na suprotnoj strani.

41. Ovdje se zaista ne može govoriti da se radilo o unaprijed stvorenoj namjeri da upravo okrivljenik pribavi protupravnu imovinsku korist jer nema dokaza da je on bio osoba koja je kontaktirala sa oštećenikom, sa svjedokom DR, niti da je on ostvario takvu korist, niti da je on ostvario kakvu korist za pravnu osobu koju je zastupao. U kontekstu postojanja prijevarne namjere na strani okrivljenika također nema dokaza da je oštećenik prilikom zaključivanja pravnog posla provjeravao stanje boniteta odnosno solventnosti kupca, nije se utvrđivalo da li je TD "Šal- Berc" u blokadi, kada je i došlo do nenaplativosti duga, već proizlazi iz iskaza HR da je on kontaktirao sa MR s kojom je prije radio i koja mu je potvrdila da je TD "Šal – Berc" kupilo od njih robu i uredno platilo.

42. Osim toga, iz izvadaka Zagrebačke banke proizlazi da je novac sa računa "Šal – Berc" d.o.o. podizan i to najviše u petom mjesecu 2013. , kada je okrivljenik postao direktor i to na bankomatu Kobiljaška 22, Sesvetski Kraljevac te je podizan i u banci u vidu pozajmice (35-81) i to u velikim iznosima, a kasnije tijekom, do kraja godine na isti način je novac podizan putem bankomata u Zagrebu, Vrbovcu, Sesvetama i Blaževom dolu, a tijekom postupka nema niti jednog dokaza koji bi govorili o činjenici da je upravo okrivljenik bio osoba koja je podizala novac karticom TD "Šal

– H" i na taj način da je okrivljenik upravo za pravnu osobu kojoj je bio direktor pribavio protupravnu imovinsku koristi, jer iz njegove obrane proizlazi da ništa nije znao o poslovanju tog trgovačkog društva.

43. O tome govori i činjenica da je bio u financijskim problemima, imao kredit, bio bez posla i nije logično da on svojom voljom postaje direktor TD koje se bavi otkupom i prodajom žitarica jer nije imao novac niti za plaćanje javnog bilježnika kada su ga drugi nagovorili da postane direktor, pa sud prihvaća obranu okrivljeniku jer uistinu nema dokaza koji bi govorili u prilog da je upravo okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

44. Stoga sud nije našao da bi okrivljenik ostvario bilo objektivna bilo subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 247. st.2. i 1. KZ/11 u vidu prijevare u gospodarskom poslovanju i očito je da je okrivljenik poslužio trećim osobama koje su se služile potpisanim ugovorima bez sadržaja kao i instrumentima osiguranja plaćanja koji su bili bianco potpisani od strane okrivljenika, da bi za sebe ostvarili protupravnu imovinsku korist podižući novac položen na žiro-računu TD "Šal – Berc" u vidu pozajmica ili podizanjem gotovine na bankomatima.

45. Polazeći od naprijed iznijetog i u ponovnom suđenju, sud je ponovno ocjenom provedenih dokaza utvrdio da nema dokaza da je okrivljenik BR počinitelj predmetnog kaznenog djela, a ponovno treba naglasiti da je pritom sud imao u vidu i obrazovanje okrivljenika (građevinski tehničar) koji očito nije imao obrazovanje, znanje i iskustvo za vođenje trgovačkog društva već su se druge osobe njime koristile kao sredstvom za postizanje svojih ciljeva, a okrivljenik je izmanipuliran od strane drugih osoba vezano za inkriminirani poslovni odnos.

46. Prema tome, sud i u ponovnom suđenju prihvaća obranu okrivljenika da je on u inkriminiranom vremenskom razdoblju tek formalno bio vlasnik i odgovorna osoba u trgovačkom društvu „Šal-Berc“ d.o.o. i da je potpisao dokumente, a te nesporne činjenice nisu dostatne da bi sud s visokim stupnjem izvjesnosti mogao okrivljenika proglasiti krivim kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela budući da bi tada bio osuđen po tzv. objektivnoj odgovornosti. Naime, iz provedenih dokaza proizlaze nesporne činjenice a one su da je trgovačko društvo „Šal-Berc“ d.o.o. od oštećenika VR naručilo kukuruz te je nesporno izdana zadužnica, zatim nesporno je da isporučena roba nije plaćena po dospijeću, a s druge strane, također proizlaze nesporne činjenice (kako iz iskaza predstavnika oštećenika tako i drugih osoba saslušanih u svojstvu svjedoka), a te nesporne činjenice su da oštećenik ne poznaje okrivljenika, da okrivljenik nikada nije bio prisutan prilikom isporuke kukuruza, niti ga je preuzeo, da oštećenik s okrivljenikom neposredno nije sklopio pisani ugovor koji bi bio ovjeren potpisom okrivljenika i pečatom njegovog trgovačkog društva, zatim da on oštećeniku nije predao zadužnicu (osobno ili po njegovom nalogu posredstvom druge osobe).

47. U pogledu subjektivnog obilježja kaznenog djela jedino valja nadodati da iz provedenih dokaza u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da vlast nad kaznenim djelom nije bila u rukama okrivljenika već drugih osoba time da oštećenik nesporno ne poznaje okrivljenika niti iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je neka osoba postupala po nalogu okrivljenika BR dok je oštećenik prije sklapanja i realizacije pravnog posla, trebao poduzeti određene radnje, a ne dopustiti da prva isporuka robe bude izvršena, a do druge isporuke kukuruza, po ocjeni ovog suda, nije trebalo niti doći.

48. Stoga je sud zaključio da je obrana okrivljenika i logična i uvjerljiva jer drugih dokaza koji bi sa sigurnošću govorili suprotno tijekom postupka sudu nisu predočeni.

49. U pogledu gore navedenih spornih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj je sud donosio odluke pa tako i u kaznenom predmetu ovog suda presudu broj K-70/2012- 204 od 9. srpnja 2018. U tom kaznenom postupku okrivljenik je oslobođen od optužbe u nedostatku dokaza, te je u tom predmetu žalba na presudu državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-119/2019-4 od 11. travnja 2019. U razlozima drugostupanjske presude u bitnom se navodi da žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda budući da okrivljenik nije bio fizički u neposrednom kontaktu sa oštećenikom i nije dogovarao poslovnu suradnju, a zaključak da je narudžbu robe odobrio a odgovornost prebacio na drugu osobu da nema uporište u provedenim dokazima. Obzirom na naobrazbu okrivljenika (monter centralnog grijanja) imajući u vidu sve naprijed navedeno da je pravilno zaključio prvostupanjski sud da okrivljenik nije imao niti znanje i iskustvo vođenja trgovačkog društva i zbog svega naprijed navedenog da nije imao niti vlast na kaznenim djelom već su ga druge osobe iskoristile za postizanje svojih osobnih ciljeva, izmanipulirale ga i prevarile. Zaključno se u toj drugostupanjskoj presudi navodi da je okrivljenik u tom kaznenom postupku također porekao počinjenje kaznenog djela za koje je bio optužen, a uz to, i da materijalni i personalni dokazi potvrđuju njegovu obranu te da niti jedan provedeni dokaz (kao i u konkretnom slučaju u predmetu protiv okrivljenika BR) ne ukazuju na neistinitost okrivljenikove obrane.

50. Konačno, sagledavajući i razloge drugostupanjskog rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-290/2022-6 od 22. kolovoza 2024., presuda kojom se okrivljenik proglašava krivim kao počinitelj konkretnog kaznenog djela ne može se temeljiti na okrivljenikovoj ranijoj osuđivanosti budući da iz razloga tog rješenja proizlazi da je okrivljenik BR presuđen za šest kaznenih djela prijevare u gospodarskom poslovanju, dva kaznena djela prijevare i za kazneno djelo krivotvorenje službene ili poslovne isprave i to za inkriminirano razdoblje kao i u ovom predmetu u 2013. gdje je presuđen da je kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva "Šal-Berc" d.o.o. Zagreb dogovorio poslovne odnose sa raznim oštećenicima i da su u svakom od tih predmeta sudovi utvrdili da je upravo okrivljenik organizirao poslovanje iste, te postupao na prijevaran način prema oštećenicima. Nadalje, navodi se da je u konkretnom slučaju uporabljena metoda, zbog specifičnosti radnji koje su prethodile počinjenju djela i način na koje je predmetno djelo počinjeno, ima cijeli niz sjedinjujućih karakterističnih elemenata s počinjenjem istovrsnih djela za koje je okrivljenik pravomoćno osuđivan, te da upravo navedena činjenica upućuje na okrivljenika kao počinitelja i predmetnog kaznenog djela. Međutim, ovaj sud ne prihvaća pravno stajalište Županijskog suda u Vukovaru jer općenito u svakom kaznenom predmetu sud treba utvrditi kaznenu odgovornost okrivljenika na temelju rezultata dokaznog postupka dok pravomoćne osuđujuće presude u odnosu na istog okrivljenika i za isto vremensko razdoblje jedino se mogu vrjednovati kod tog okrivljenika ukoliko okrivljenik bude proglašen krivim kao počinitelj predmetnog kaznenog djela i to isključivo prilikom odabira vrste i mjere kazneno-pravne sankcije.

51. Radi navedenog sud je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenika PR oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. i 1. KZ/11.

52. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08. oštećenik VR, iz [adresa] sa svojim imovinsko-pravnom zahtjevom u iznosu od 12.965,36 eura (dvanaesttisućadevetstošezdesetpeteuratridesetšestcenta) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. studenog 2013. upućen je da isti može ostvariti u parnici.

53. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci okrivljenika i nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja. padaju na teret proračunskih sredstava.

54. Radi svega gore navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

Koprivnica, 16. prosinca 2024.

Sudac

Krešimir Pavlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici broj K-DO-266/2015.

2. BR, [adresa]

3. Odvjetnik Zoran Kurcinak, Koprivnica

4. Odvjetnik Goran Radišić, Koprivnica