REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-839/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetniciku UĆ iz [adresa], protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 6a, OIB: 87064273078, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16.prosinca 2024. istoga dana
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan čl. 7. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100602, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.10.2007. godine, u dijelu u kojem glasi: „protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.“
II Utvrđuje se da je ništetan čl. 8. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100602, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.10.2007. godine, u dijelu u kojem glasi: „Sva plaćanja prema ovom ugovoru preračunavaju se u hrvatske kune po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.“
III Utvrđuje se da je ništetan čl. 5. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100602, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.10.2007. godine, koji glasi: „Davatelj leasinga će obračunati primatelju leasinga jednokratni trošak obrade zahtjeva u iznosu od CHF 631,90 (slovima: šeststotridesetjedan i 90/100 Švicarski franak), protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa, uvećan za porez na dodanu vrijednost.“
IV Nalaže s tuženiku BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o., Radnička cesta 48, Zagreb, OIB: 87064273078, da tužitelju NĆ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.073,26 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
274,37 od dana 8.11.2007 do isplate
EUR
176,66 od dana 28.12.200 do isplate
EUR
6,55 EUR od dana 23.1.2008 do isplate
5,05 EUR od dana 23.1.2008 do isplate 4,38 EUR od dana 21.2.2008 do isplate
3,18 EUR od dana 21.2.2008 do isplate
9,76 EUR od dana 25.3.2008 do isplate
16,81
od dana 25.3.2008 do isplate
EUR
15,19
od dana 25.3.2008 do isplate
EUR
0,79 EUR od dana 21.4.2008 do isplate
6,79 EUR od dana 21.4.2008 do isplate
0,55 EUR od dana 19.5.2008 do isplate
2,86 EUR od dana 19.5.2008 do isplate
0,87 EUR od dana 18.6.2008 do isplate
4,89 EUR od dana 18.6.2008 do isplate
1,23 EUR od dana 17.7.2008 do isplate
6,17 EUR od dana 17.7.2008 do isplate
0,64 EUR od dana 18.8.2008 do isplate
2,96 EUR od dana 18.8.2008 do isplate
0,68 EUR od dana 15.9.2008 do isplate
2,84 EUR od dana 15.9.2008 do isplate
2,54 EUR od dana 9.10.2008 do isplate
6,26 EUR od dana 9.10.2008 do isplate
10,62
od dana 18.11.200 do isplate
EUR
2,96 EUR od dana 18.11.200 do isplate
11,63
od dana 9.12.2008 do isplate
EUR
6,70 EUR od dana 9.12.2008 do isplate
17,35
od dana 14.1.2009 do isplate
EUR
14,95
od dana 14.1.2009 do isplate
EUR
0,29 EUR od dana 28.1.2009 do isplate 19,72
od dana 11.2.2009 do isplate
EUR
14,88
od dana 11.2.2009 do isplate
EUR
16,21
od dana 18.3.2009 do isplate
EUR
11,44
od dana 18.3.2009 do isplate
EUR
8,55 EUR od dana 15.4.2009 do isplate
9,46 EUR od dana 22.4.2009 do isplate 30,51
od dana 22.4.2009 do isplate
EUR
30,20
od dana 22.4.2009 do isplate
EUR
0,41 EUR od dana 13.5.2009 do isplate
7,91 EUR od dana 13.5.2009 do isplate 20,53
od dana 25.5.2009 do isplate
EUR
0,10 EUR od dana 23.6.2009 do isplate
26,84
od dana 23.6.2009 do isplate
EUR
0,05 EUR od dana 23.6.2009 do isplate
27,68
od dana 15.7.2009 do isplate
EUR
0,31 EUR od dana 24.8.2009 do isplate
27,69
od dana 24.8.2009 do isplate
EUR
0,50 EUR od dana 18.9.2009 do isplate
26,50
od dana 18.9.2009 do isplate
EUR
0,27 EUR od dana 15.10.200 do isplate
24,96
od dana 15.10.200 do isplate
EUR
0,11 EUR od dana 18.11.200 do isplate
22,32
od dana 18.11.200 do isplate
EUR
5,69 EUR od dana 25.11.200 do isplate
21,89
od dana 9.12.2009 do isplate
EUR
6,52 EUR od dana 15.1.2010 do isplate
27,48
od dana 15.1.2010 do isplate
EUR
7,24 EUR od dana 8.2.2010 do isplate 30,32
od dana 8.2.2010 do isplate
EUR
8,27 EUR od dana 24.3.2010 do isplate 33,98
od dana 24.3.2010 do isplate
EUR
9,10 EUR od dana 12.4.2010 do isplate 34,02
od dana 12.4.2010 do isplate
EUR
9,44 EUR od dana 21.5.2010 do isplate 45,16
od dana 21.5.2010 do isplate
EUR
0,48 EUR od dana 21.5.2010 do isplate 52,99
od dana 21.6.2010 do isplate
EUR
1,02 EUR od dana 14.7.2010 do isplate 63,65
od dana 14.7.2010 do isplate
EUR
0,88 EUR od dana 25.8.2010 do isplate 68,60
od dana 25.8.2010 do isplate
EUR
2,97 EUR od dana 29.9.2010 do isplate 68,67
od dana 29.9.2010 do isplate
EUR
1,21 EUR od dana 22.10.201 do isplate
64,01
od dana 22.10.201 do isplate
EUR
1,86 EUR od dana 22.11.201 do isplate
63,28
od dana 22.11.201 do isplate
EUR
5,48 EUR od dana 21.12.201 do isplate
89,70
od dana 21.12.201 do isplate
EUR
79,26
od dana 17.1.2011 do isplate
EUR
5,78 EUR od dana 21.2.2011 do isplate
81,96
od dana 21.2.2011 do isplate
EUR
3,51 EUR od dana 26.4.2011 do isplate
78,44
od dana 26.4.2011 do isplate
EUR
6,61 EUR od dana 31.5.2011 do isplate
92,06
od dana 31.5.2011 do isplate
EUR
18,86
od dana 28.6.2011 do isplate
EUR
86,49
od dana 28.6.2011 do isplate
EUR
32,93
od dana 27.7.2011 do isplate
EUR
95,57
od dana 22.7.2011 do isplate
EUR
36,05
od dana 17.8.2011 do isplate
EUR
141,55 od dana 17.8.2011 do isplate
EUR
129,03 od dana 17.8.2011 do isplate
EUR
10,20
od dana 13.9.2011 do isplate
EUR
93,39
od dana 13.9.2011 do isplate
EUR
20,20
od dana 14.10.201 do isplate
EUR
84,05
od dana 14.10.201 do isplate
EUR
22,42
od dana 11.11.201 do isplate
EUR
82,95
od dana 11.11.201 do isplate
EUR
24,66
od dana 16.12.201 do isplate
EUR
100,37 od dana 16.12.201 do isplate
EUR
9,23 EUR od dana 17.1.2012 do isplate
108,02 od dana 17.1.2012 do isplate
EUR
9,47 EUR od dana 2.2.2012 do isplate
0,03 EUR od dana 2.2.2012 do isplate
119,45 od dana 14.2.2012 do isplate
EUR
0,05 EUR od dana 14.2.2012 do isplate
120,44 od dana 13.3.2012 do isplate
EUR
0,20 EUR od dana 13.3.2012 do isplate
117,93 od dana 12.4.2012 do isplate
EUR
0,20 EUR od dana 12.4.2012 do isplate
122,52 od dana 23.5.2012 do isplate
EUR
122,63 od dana 11.6.2012 do isplate
EUR
0,29 EUR od dana 20.7.2012 do isplate
118,21 od dana 20.7.2012 do isplate
EUR
0,18 EUR od dana 20.7.2012 do isplate
119,16 od dana 10.8.2012 do isplate
EUR
0,19 EUR od dana 10.8.2012 do isplate
111,14 od dana 14.9.2012 do isplate
EUR
po stopi koja se određuje do 31.12.2007. godine temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/2004, 35/2005) u visini od 15% godišnje, a nadalje temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), i to od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
i riješio je
I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 07.03.2024.
II Nalaže s tuženiku BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o., Radnička cesta 48, Zagreb, OIB: 87064273078, da tužitelju NĆ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.802,64 € sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Nije među strankama sporno da je tužitelj je kao primatelj leasinga dana 01.10.2007. godine sklopio s pravnim prednikom tuženika Hypo Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o., kao davateljem leasinga, Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100602. , te da je predmetnim ugovorom davatelj leasinga dao je primatelju leasinga na korištenje objekt leasinga na rok od 60 mjeseci (čl. 1. i 2. Ugovora), dok se primatelj leasinga obvezao plaćati mjesečni obrok leasinga od 471,87 CHF u razdoblju 60 mjeseci, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl. 7 Ugovora). Također je ugovoreno da se sva plaćanja po Ugovoru preračunavaju u hrvatske kune po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl. 8. Ugovora).
2. Također nije sporno da je tuženik tužitelju nakon sklapanja Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100602 naplatio dana 07.11.2010. godine trošak obrade zahtjeva u iznosu od 631,90 CHF uvećan za PDV, odnosno ukupno u kunskoj protuvrijednosti iznos od 3.398,26 kn / 451,02 € (tzv. ulazna naknada), pri čemu je 274,37 EUR naplaćeno dana 08.11.2007. godine, dok je iznos od 176,66 EUR naplaćen dana 28.12.2007. godine
3. Tužitelj smatra da su odredbe iz čl. 7. i 8. Ugovora kojima je određena obveza primatelja leasinga da obveze po Ugovoru podmiruje uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja su ništetne kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora oslobođenog učinaka plaćanja dužnih iznosa uz navedenu valutnu klauzulu. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013. godine, u dijelu u kojem je presuđeno da su tužene banke u razdoblju od 2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Iako ovdje tuženik nije sudjelovao kao stranka u gore navedenom postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača (slučaj “Franak”), isti je glede ugovaranja i primjene valutne klauzule u CHF u ugovorima o leasingu postupao na potpuno identičan način kao i banke koje su bile obuhvaćene predmetnim postupkom i koje su spornu valutnu klauzulu ugovarale u ugovorima o kreditu.
4. Stoga se argumentacija, zaključci i pravomoćna presuđenja iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, iako nemaju snagu DIREKTNE primjene u ovom postupku (kao što je to slučaj s ugovorima o kreditu u CHF-u), nedvojbeno imaju ANALOGNO primijeniti na ovaj spor.
5. Opisano ugovaranje valutne klauzule u CHF (neinformiranje o naravi i rizicima švicarskog franka i izostanak pregovaranja) čini predmetnu odredbu njegovog ugovora nepoštenom u smislu odredbi čl. 96. – 106. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), te posljedično ništetnom, obzirom suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
6. Odredba čl. 5. predmetnog ugovora - tzv. ulazna naknada je nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Tužitelj ističe da mu tuženik prilikom sklapanja Ugovora, a ni naknadno tijekom otplate obroka, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom obrade zahtjeva potrošača,
7. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnima dijelove odredbi 5,7 i 8 predmetnog ugovora, te isplatu 4.073,26 EUR sve sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.
8. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući osnov i visinu kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, a prije svega ističe da ovdje tuženik nije jedna od tuženih osam banaka obuhvaćenim presudama u kolektivnom sporu u predmetu tzv. „Franak“, te se u ovoj parnici ne mogu primjenjivati utvrđenja iz kolektivnog spora. U odnosu na tuženika ništa od navedenog nije pravomoćno utvrđeno u bilo kojem postupku, te je na tužitelju da dokaže konkretne navode iz svoje tužbe relevantnim dokaznim sredstvima, a tužitelj s tuženikom nije zaključio ugovor o kreditu, već ugovor o leasingu, što je sasvim različit pravni posao od ugovora o kreditu.
9. Ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od dana 01.06.2021. godine pod posl. brojem Revd 2379/21. zauzeo stajalište kako se tužitelj koji zahtijeva isplatu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o financijskom leasingu „ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu bez obzira da li se tretira kao trgovac ili potrošač“, a sve iz razloga što tuženik nije stranka kolektivnog spora.
10. Tuženik kao leasing društvo u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o leasingu pa sve do 2014. godine nije bio zakonski obvezan biti upoznat s valutnim rizicima niti imati sustav upravljanja valutnim rizikom, a slijedom čega nije niti bio dužan o takvim rizicima posebno upozoravati svoje klijente.
11. Navodi nadalje da su stranke ugovorile otplatu leasinga u valuti CHF, to je tužitelj i vršio otplatu leasinga u anuitetima, u visini koja je bila definirana s obzirom na tečaj hrvatske kune prema CHF, i to prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, te je time konkludentno kontinuirano prihvaćao opisani način plaćanja leasinga, štoviše za vrijeme otplate nije glede navedenog podnosio nikakve prigovore. Potpisom predmetnog ugovora o leasingu, i to u članku 13., tužitelj je izjavio da je ugovor o leasingu i opće uvjete pomno pročitao, da razumije njihove odredbe, te da je s istima suglasan, dakle suglasan je i s valutnom klauzulom u CHF. Niti jednoj od ugovornih strana u vrijeme pregovaranja i u trenutku sklapanja ugovora o leasingu nije bilo poznato na koji način će se kretati tečaj hrvatske kune prema CHF, no ono što je nesporno bilo poznato objema ugovornim stranama je da se ne radi o fiksiranom tečaju i da bi do određenih promjena ipak moglo doći, a osobito imajući u vidu ugovoreno trajanje otplate.
12. Ističe kako upravo Zakon o potrošačkom kreditiranju člankom 3. stavak 1. izrijekom isključuje primjenu navedenog zakona na ugovor o operativnom leasingu, a o kakvom ugovoru je ovdje riječ.
13. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o leasingu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Ugovaranje valutne klauzule u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o leasingu nije bilo protivno niti jednom pozitivnom propisu na snazi u Republici Hrvatskoj.
14. Ističe da je člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača (N.N. 96/2003; u daljnjem tekstu: ZZP) izrijekom propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je člankom 81. stavak 1. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Imajući u vidu navedene odredbe ugovora o leasingu, jasno je da tužitelj u ovom postupku najprije mora dokazati da mu sporne odredbe ugovora o leasingu nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, a ako navedeno ne uspije dokazati, ne bi uopće bilo dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost.
15. Tuženik se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, donesenu dana 17.08.2022. godine pod posl. brojem Pž-1112/2022, a gdje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske izrijekom navodi: „…pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju ugovaranje valutne klauzule u skladu s odredbom članka 22. ZOO-a pa odredbe ugovora kojima se mjesečna rata leasinga i ostala davanja po Ugovoru o financijskom leasingu nekretnine vežu za valutu CHF bez obzira na promjene tečaja švicarskog franka nisu ništetne i da je tužiteljeva činidba bila moguća, dopuštena i određena…“.
16. Nadalje ističe tuženik da su navodi tužitelja koji se odnose na sporne odredbe troškovima obrade zahtjeva potpuno paušalni i pogrešni. Ta odredba je dovoljno jasna i razumljiva odnosno uobičajena za ugovor o leasingu te su ju korisnici leasinga mogli očekivati prema samoj formulaciji teksta ugovora, tuženik se ovdje poziva na članak 84. Zakona o zaštiti potrošača kojim je propisano kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Samim time sporna odredba nikako ne može biti nepoštena odnosno ništetna.
17. Tuženik ovime, opreza radi, temeljem čl. 214. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; u daljnjem tekstu: ZOO) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te osporava u cijelosti visinu potraživanja tužitelja. Protivi se preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 07.03.2024.
18. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate s time da je na ročištu ) dodatno istakao da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o operativnom leasingu na koji se ne primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju s time da tuženik sve do 2014. nije bio u obvezi imati sustav upravljanja valutnim rizicima pa nije bio niti zakonski obvezan biti upoznat s navodnim rizicima o kojima tužitelj govori u tužbi radi čega se ne može raditi o njegovom nesavjesnom ponašanju.
19. U tijeku postupka izvršen je uvid u izvadak iz registra TS (list 10-19, 64-163), ), ugovor o operativnom leasingu HR 020100602 (list 20-22), plan otplate (list 23-28), pregled otplate (list 29-41), provedeno je financijsko vještačenje (stranica list 175- 184), ), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 210), dok dokaz saslušanjem zaposlenika tuženika JĆ, na okolnost sklapanja predmetnog ugovora nije proveden iz razloga što je tuženik ovaj dokaz predložio tek na ročištu 05.04.24. dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka pa sud navedeni dokaz temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir jer tuženik ne samo da ni sa čime nije dokazao da do zaključenja prethodnog postupka ne bi mogao pribaviti podatke o konkretnim osobama prisutnim pri sklapanju predmetnog ugovora, nego do zaključenja prethodnog postupka uopće nije niti predlagao da bi na okolnost sklapanja predmetnog ugovora bilo potrebno saslušati zaposlenika njegovog prednika.
20. Temeljem čl 8 i 219 ZPP sud utvrđuje tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.
21. Sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja.
22. Među strankama je sporno je jesu li ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i ugovaranje tzv ulazne naknade protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno jesu li iste ništetne te je li slijedom toga tuženik u obvezi tužitelju isplatiti razliku između plaćenih iznosa i prvotno ugovorenih iznosa do koje je došlo zbog ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica CHF, te vratiti tužitelju iznos ulazne naknade uz zatezne kamate.
23. Sporno je mogu li se u konkretnom slučaju primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju imajući u vidu da se ovdje radi o ugovoru o operativnom leasingu koji je normiran Zakonom o leasingu .
24. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja imajući u vidu da prema zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30.1.2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO- a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je o ništetnosti dijela odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju odlučeno tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.
25. U odnosu na preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 07.03.2024., kojim je povećan zahtjev nakon provođenja vještačenja, tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci iz članka 191. stavak 2. ZPP-a koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti (čl 6. stavak 1. Konvencije), slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena, a budući je evidentno kako stranka za točnu visinu predmetnog potraživanja nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz navedenim vještačenjem, sve budući sama stranka niti sud nemaju stručna znanja za isto, a kako to stoji u odredbi čl. 250. ZPP-a, čime je odlučeno da je preinaka tužbenog zahtjeva od 07.03.2024. dopuštena, te slijedom čega je sud i odlučivao o tako uređenom tužbenom zahtjevu te je odlučeno kao u izreci rješenja.
26. Prema odredbi čl. 4. st. 2. i 3. Zakona o leasingu (Narodne novine br. 135/06, u daljnjem tekstu: ZL) davatelj leasinga je svaka osoba koja, u skladu s odredbom čl. 6. st. 1. i 2., ima pravo obavljati poslove leasinga, a primatelj leasinga je svaka osoba koja na osnovi ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz obvezu plaćanja ugovorene naknade. Nadalje, prema odredbi čl. 4. st. 4. ZL-a dobavljač objekta leasinga je pravna ili fizička osoba koja posluje i obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o trgovačkim društvima, odnosno propisima o obrtu, koja s davateljem leasinga sklapa ugovor na osnovi kojeg davatelj leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga, osim ako dobavljač objekta leasinga i davatelj leasinga nisu ista osoba. Temeljem odredbe čl. 5. st. 1. ZL-a posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu. Prema odredbi čl. 5. st. 2. ZL-a posao leasinga s obzirom na svoja obilježja može biti posao financijskog leasinga i posao operativnog leasinga, dok je u čl. 5. st. 4. ZL-a propisano da je posao operativnog leasinga pravni posao iz st. 1. ovoga članka u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i primatelj leasinga nema određenu opciju kupnje, može se prekinuti korištenje uz određene uvjete. Konačno, odredbom čl. 39. ZL-a je određeno da se na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno. 27. Predmetnim Ugovorom o operativnom leasingu stranke su ugovorile plaćanje 60 mjesečnih najamnina u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (sva plaćanja prema tome ugovoru preračunavaju se u hrvatske kune po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja) s time da prva najamnina za leasing dospijeva 01.10.2007, a zadnja 03.09.2012.
28. Čl 5 predmetnog ugovora određeno je da će davatelj leasinga obračunati primatelju jednokratni trošak obrade zahjteva u iznosu od 631,90 CHF protuvrijednost u kn na dan izdavanja računa, plus pdv.
29. 12. Iz navedenih ugovornih odredbi je vidljivo da se radi o tipiziranom potrošačkom ugovoru o financiranju putem leasinga, a na ugovorne obveze između trgovaca i potrošača primjenjuju se odredbe čl. 269. do 271. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojima činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, a kada je ista nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, tada je takav ugovor ništetan pri čemu je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva pa kako je tužitelj predmetni Ugovor o leasingu sklopio kao fizička osoba odnosno kao osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP), koji se primjenjuje u ovome postupku, to se temeljem odredbe čl. 1. ZZP-a u ovome postupku odlučuje primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. i 2. ZZP-a.
30. Iako tuženik nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača tzv. Udruge Franak koji postupak se vodio protiv osam banaka pa se u ovome postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a ne primjenjuju pravna utvrđenja i odluke iz toga postupka, valja reći da je prednik tuženika financijska organizacija koja se bavi financiranjem i to putem leasinga iz čega je jasno da je prednik tuženika trgovac te da je sklapanjem predmetnog tipiziranog Ugovora o operativnom leasingu, kao davatelj leasinga, na potpuno netransparentan način ugovorio valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF koje odredbe su i u ovom postupku utvrđene ništetnim iz istih razloga kako je to utvrđeno u navedenom kolektivnom sporu pokrenutom od strane tzv. Udruge Franak, te ugovorio odredbu o jednokratnim troškovima bez da je utvrđeno što ti troškovi sadržavaju i kada dospijeva ta naknada.
31. Naime, odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. U st. 3. propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je to dužan i dokazati. Nadalje, odredbom čl. 84. ZZP-a je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP-a propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
32. Ovaj sud smatra da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi se o navedenim odredbama predmetnog Ugovora o leasingu prilikom sklapanja istoga pojedinačno pregovaralo jer tužitelj u svom iskazu navodi da je na leasing uzimao automobil, automobil je koristio za sebe i svoju obitelj, kredit je podigao u Hypo banci, nije bio uvjet, ali taj automobil je prodavala Hypo banka. Automobil je izabrao u autokući. U banci se raspitao za uvjete. Nije mu bilo ništa ponuđeno osim kredita u CHF. Nisam se prije susretao s valutom CHF. Nije pitao zašto ta valuta jer mu se činilo da je ta rata u redu i da će moći normalno otplaćivati. U Hypo leasingu su mu rekli da uzme CHF jer će to biti povoljno. Nitko mu nije rekao da HNB ne štiti valutu CHF, mislio je da može nešto sitno rasti ili padati rata, ali nije znao što se sve može dogoditi s valutom CHF. Nije pitao što znači jednokratni trošak obrade ni što isti sadržava jer mu je jedino bila na umu bila visina rate koju će morati plaćati. Naknadu je platio posebno mimo kredita. Leasing kuća mu nije tumačila da postoje neki troškovi zbog kojih bi se trebala platiti jednokratna naknada. Platio je to jer mu je došla uplatnica, trebao mu je auto, mislio je da ne može preuzeti auto ukoliko ne plati tu naknadu. Ugovor je pročitao prije potpisa. Dobio je plan otplate, rate su bile iste, zato je to i prihvatio. Sam je podmirivao rate.
33. Ovakav iskaz tužitelja iz kojeg jasno proizlazi da nije razgovarao s bilo kojim zaposlenikom prednika tuženika, prednik tuženika nije ga upozorio na rizik sklapanja takvog Ugovora o operativnom leasingu koji sadrži valutnu klauzulu vezanu upravo uz valutu CHF, a u odnosu na trošak obrade zahtjeva nije imao priliku pitati što isti sadrži, ovaj sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i životno logično. 34. Stoga je utvrđeno da tužitelj, kao potrošač, nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz navedenih ugovornih odredbi niti je mogao valjano odlučiti hoće li takav ugovor sklopiti jer mu je uručen ugovor koji je bio unaprijed pripremljen od strane prednika tuženika pri čemu ovaj sud smatra da se od tužitelja, kao prosječnog potrošača, nije moglo očekivati da prati sve što se u medijima tada objavljivalo o valuti CHF u smislu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj iste, posebno imajući u vidu da tuženik takvo što niti ne tvrdi.
35. Slijedom svega navedenoga jasno je da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru opisanom u čl. 295. st. 1. ZOO-a u kojem je navedeno da su opći uvjeti ugovora one ugovorne odredbe koje su sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva pri čemu je u smislu odredbe čl. 84. ZZP-a uvidom u sporne odredbe predmetnog Ugovora o operativnom leasingu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koje odredbe su nerazumljive i nedorečene. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti neovisno o tome je li tužitelj načelno bio upoznat s valutnom klauzulom odnosno je li mu načelno bilo jasno da se visina mjesečnog obroka leasinga može mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF u odnosu na kunu, sve imajući u vidu da tužitelj, kao prosječni potrošač, nije raspolagao stručnim znanjem niti je bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute CHF kao "valute utočišta", koja je s druge strane tuženiku, kao stručnoj novčarskoj instituciji, bila poznata.
36. Naime, prednik tuženika je ovakvim odredbama potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, kao i suprotno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da činidba mora biti određena ili barem odrediva, čime je ovakva odredba nedvojbeno protivna načelu savjesnosti i poštenja, dakle, odredbi čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos konačne vrijednosti vozila kao objekta predmetnog leasinga kojeg tužitelj ima obvezu platiti davatelju leasinga tj. cijena.
37. Kako je odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP-a propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, to temeljem odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a predmetni Ugovor o operativnom leasingu u navedenom dijelu nema učinak pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, a kako je sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, to je tuženik, s obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnih odredbi dužan tužitelju vratiti preplaćene iznose i to temeljem odredbe čl. 1111. ZOO- a zbog stjecanja bez osnove.
38. Provedenim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire utvrđeno je da ukupno razlika u iznosu rate po tečaju na dan plaćanja u odnosu na ratu primjenom tečaja na dan isplate iznosi 27.290,39 HRK ukoliko manje plaćene iznose prebijemo s više plaćenim iznosima, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 3.622,05 EUR. Ukupno obračunat i naplaćeni iznos troška obrade zahtjeva iznosi 770,92 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 3.398,26 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 451,03 EUR.
39. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj nije prigovorio, već je sukladno istome specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 07.03.2004.
40. Tuženik ističe prigovore koji ne utječu na ocjenu ovog dokaza jer je ovo vještačenje obavljeno sukladno zadatku određenom od strane ovoga suda.
41. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II. odnosno tužitelju je temeljem stjecanja bez osnova sukladno utvrđenju iz provedenog financijskog vještačenja ukupno dosuđen iznos od 3.622,05 EUR na ime razlike u valuti i 451,03 EUR na ime troška obrade kredita, koja je naplaćena u dva navrata ; 274,37 EUR naplaćeno dana 08.11.2007. godine, dok je iznos od 176,66 EUR naplaćen dana 28.12.2007. godine.
42. Tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate od svake pojedine uplate do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.
43. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora za svaku pojedinu parničnu radnju i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife za sastav tužbe 100 bodova, 3 obrazložena podneska po 100 bodova i 2 ročišta po 100 bodova, pribrojen je PDV trošak sudske pristojbe na tužbu 37,64 eur, pa kada se tome pribroji trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,00 €, dobiva se iznos od 1.802,64 eur koliko je tuženiku i naloženo pod točkom II. izreke rješenja da mu nadoknadi.
44. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
U Zagrebu, 16. prosinca 2024.
Sutkinja:
Ana Ćurković Dražić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
