Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. broj: Kzd-54/2018-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Kseniji Jurković-Šepić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Bojane Ahel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženice SČ zbog kaznenog djela iz čl.173.st.1. i čl. 177.st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.:125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/1, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - dalje, u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. broj KMP-DO-183/2017 od 11. srpnja 2018. izmijenjene na raspravi dana 11. prosinca 2024., nakon održane javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. u nazočnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci ŠČ, optuženice SČ i braniteljice Maje Vidmar, odvjetnice iz [adresa], dana 16. prosinca 2024. u odsutnosti stranaka, izrekao je i javno objavivši
p r e s u d i o j e
I
I. Optuženica SČ (sada HČ), OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer FČ i NČ rođ. S, rođena **.**.1985. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], diplomirana ekonomistica, vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt], s mjesečnim primanjima u visini od 4.700,00 kuna, bez imovine, sa završenom fakultetom za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, udana, majka dvoje mlt. djece, neosuđivana, na slobodi,
k r i v a j e
što je
u vremenskom periodu od svibnja 2015. do 11. prosinca 2024., u Gerovu, u nakani da onemogući provođenje pravomoćne presude Općinskog suda u Delnicama posl.br. P-182/13 od 14. lipnja 2013., ispravljene rješenjem istog suda i poslovnog broja od 03. rujna 2013., kojom su određeni susreti i druženja njezinog mlt. sina KČ (rođen **.**.2011.) s ocem BČ, nakon navršene treće godine života djeteta i to dva puta tjedno dopodne od 10,00 sati do 12,00 sati i popodne od 16,00 sati do 18,00 sati, ovisno o radnoj smjeni oca, te svaki drugi vikend sa spavanjem od petka poslijepodne do nedjelje poslijepodne, a od 14. prosinca 2017. i provođenje pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob-802/16 od 04. srpnja 2017. kojom su navedeni susreti i druženja određeni na način da mlt. KČ boravi kod oca svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, utorkom i četvrtkom od 14,00 sati do 18,00 sati onaj tjedan kada dijete ne provodi vikend s ocem, a kada isti radi u jutarnjoj smjeni, odnosno srijedom od 11,00 sati do 13,00 sati onaj tjedan kada dijete provodi vikend s ocem, a kada isti radi u popodnevnoj smjeni, zatim svaki drugi državni praznik i blagdan od 10,00 sati do 18,00 sati, prvu polovicu srpnja i kolovoza te pola zimskih i proljetnih školskih praznika kada mlt. KČ počne ići u školu, pri čemu obvezana istoga dovoditi kod oca na njegovu adresu prebivališta osim u vrijeme druženja srijedom od 11,00 do 13,00 sati, nije omogućila ocu djeteta BČ da tijekom radnih dana određenih za susret preuzima svog sina i s istim boravi bez njezine nazočnosti, već je susrete ograničavala tako da se isti mogu odvijati isključivo na njezinoj adresi prebivališta i u njezinoj nazočnosti, dok je u cijelosti onemogućila odlazak mlt. KČ kod oca u vrijeme svakog drugog vikenda kada bi kod njega trebao prespavati, kao i odlaske sina u vrtić u vrijeme druženja s ocem srijedom kada bi ga isti ondje trebao preuzimati, pa unatoč tome što su voditelji mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu ŽČ i CČ opetovano upozoravali o važnosti održavanja susreta, nastavila ne poštivati pravomoćnu sudsku odluku te i dalje ograničavala tjedne susrete oca i sina, dok je susrete vikendima u cijelosti onemogućavala govoreći kako mlt. KČ ne iskazuje volju za druženjem, pritom zauzimajući hostilan stav prema ocu djeteta,
dakle, ne provodi i onemogućava provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud
čime je počinila kazneno djelo protiv braka obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta opisano u čl. 173.st.1. KZ/11.
II.Na temelju čl. 173. st.1. KZ/11 optuženica SČ se
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženici SČ izriče
se UVJETNA OSUDA na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
III.Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi odredbe čl.145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, optuženica SČ je dužna snositi troškove kaznenog postupka, te na ime troškova suda platiti paušalni iznos od 200,00 eura (dvjesto eura), sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.
II
I.Na temelju odredbe čl. 453. toč.3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,070/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08)
optuženica SČ (sada HČ), OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer FČ i NČ rođ. S, rođena **.**.1985. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], diplomirana ekonomistica, vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt], s mjesečnim primanjima u visini od 4.700,00 kuna, bez imovine, sa završenom fakultetom za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, udana, majka dvoje mlt. djece, neosuđivana, na slobodi,
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi
u vrijeme, u mjestu i na način kao pod toč. 1), premda svjesna da time negativno utječe po psihosocijalni razvoj sina i krši njegovo pravo na odrastanje uz oba roditelja, pa na to pristajući kojim postupcima dovela do nastanka neopravdanog straha kod mlt. KČ od vlastitog oca, neprijateljskog ponašanja spram istog, te njegovog aktualnog odbacivanja, čime je ugrozila pravilan razvoj djeteta te spriječila adekvatnu izgradnju njegovog odnosa s ocem,
dakle, da bi zlostavila dijete i na drugi način grubo povrijedila djetetova prava
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177.st.2.KZ/11.
II.Na temelju čl. 149. st. 1 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odbijajućem djelu presude padaju na teret proračunskih sredstava
Obrazloženje
1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci optužnicom pod brojem KMP-DO- 183/17 od 11. srpnja 2018. tereti optuženicu SČ zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to kaznenog djela neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta opisano u čl. 173.st.1. KZ/11 i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st.2. KZ/11.
1.1.Tužitelj je na raspravi dana 11. prosinca 2024. izmijenio optužnicu na način da je precizirao vrijeme inkriminacije i to tako da umjesto riječi „pa nadalje“ ima stajati „do 11. prosinca 2024.“ kao i u pogledu prijedloga sankcije na način da se primjeni odredba čl. 48. KZ/11. Optuženica upitana da li razumije učinjene izmjene u optužnici navela je da razumije.
1.2.Sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka sud je po službenoj dužnosti izvršio izmjene u optužnici na način da je činjenično razdvojio kazneno dijelo iz čl. 173.st.1. KZ/11 od kaznenog dijela iz čl. 177.st.2. KZ/11, pri čemu nije dirao u subjektivni i objektivni identitet optužbe.
2.Pozvana da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi optuženica je navela da se u odnosu na kaznena djela koja joj se stavljaju na teret ne smatra krivom te je iznosila obranu na kraju dokaznog postupka.
3. U provedenom dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitani su ŽČ (list 164 spisa), LČ (list 164-165 spisa), GČ (list 174-175 spisa), CČ (list 175-176 spisa), IČ (list 187-188 spisa), SČD (list 208-209 spisa), NČ (list 215-217 spisa) i FČ (list 215 spisa).
3.1.Potom je pročitana i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-182/13 od 14. lipnja 2013. s rješenjem o ispravku iste od 03. rujna 2013. (list 3-8), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob-14/15 od 17. veljače 2016. (list 9-13), rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-603/2016 od 14. studenoga 2016. (list 14-16), izvješće Centra za socijalnu skrb, Podružnica obiteljski centar Rijeka Klasa: 511-03/16-03/8, Urbroj: 2170- 20-11/4-16-6 od 14. studenoga 2016. (list 24-25), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob-802/16 od 04. srpnja 2017. (list 83-86), rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ob-611/2017 od 14. prosinca 2017. (list 87-91), obavijest Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 23. listopada 2017. (list 94), završno izvješće o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu za period do 21. studenoga 2017. (list 95), rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka Š:
UP/I-552-06/17-04/152, Urbroj: 2170-20-05/33-17-2 od 29. studenoga 2017. (list 97- 99), izvješće o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu za period od 20. studenoga 2017. do 31. prosinca 2017. (list 100-101), izvješće o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu za period od 01. siječnja 2018. do 31. siječnja 2018. (list 102), izvješće o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu za period od 01. veljače 2018. do 28. veljače 2018. (list 105-106), završno izvješće o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu za period od ožujka do travnja 2018. (list 107), ispis iz e dnevnika za učenika mlt. EČ, svjedodžbe i pohvalnice za mlt. EČ (list 231-263 spisa), te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženicu (list 211-212 spisa).
3.2.Svjedok FČ nije ispitan u svojstvu svjedoka jer nije razumio što ga se pita i nije čuo.
3.2.Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša mlt. KČ kao suvišno i nepotrebno istog izlagati traumatizaciji budući se radi o maloljetnoj osobi koja ima tek navršenih 13. godina.
4.Sukladno svome očitovanju o krivnji optuženica je iznosila obranu na kraju dokaznog postupka u kojoj obrani je navela da je sve počelo prije 2015. i to sa pravomoćnošću presude 2013. kojom su bili određeni susreti oca i djeteta. Od tog dana do 2015. dijete je odlazilo kod oca sukladno određenim susretima. Kako je otac djeteta kada bi dolazio po dijete pred djetetom govorio ružne riječi o njoj dijete bi bilo tužno i iz tog razloga da više nije niti htjelo ići kod oca. Kako se ti susreti više nisu odvijali sukladno odluci bila im je određena voditeljica mjere ZČ. Tijekom 2015. dijete je bilo na operaciji jednog krajnika, 2016. na operaciji oba krajnika, 2017. bila mu je dijagnosticirana astma. Otac djeteta za zdravstveno stanje djeteta nije imao razumijevanja i inzistirao je da dijete ide kod njega i kada je bilo bolesno recimo kada je imalo temperaturu. I sama voditeljica mjere da je rekla da dijete treba dati ocu i kada je bolesno. Bila je jedna situacija kada je voditeljica mjere ZČ djetetu kada je bilo kod oca poklonila igračku i dijete je htjelo tu igračku njoj pokazati što da mu otac nije dozvolio i od tada dijete više nije htjelo ići kod oca, a tada da je imalo četiri godine. Ona da se obraćala Centru i govorila o tome kako se otac odnosi prema njoj prilikom primopredaje djeteta na što oni nisu imali razumijevanja. Tijekom 2016./2017. stručni tim pri Centru koji je radio s njima da se promijenio i novi tim su sačinjavali GČ, OČ i ŠČD. Jednom prilikom da su one došle u njen stan nenajavljeno i tada su govorile o ponašanju djetetovog oca u prisutnosti samog djeteta da bi kasnije u svojim izvješćima navele da se ona neprimjereno ponašala prema djetetu jer da ga nije odmah maknula kada su one došle na razgovor. Ona da je odlazila na Centar i tražila od njih pomoć iz razloga što dijete nije htjelo ići kod oca. Kada bi dijete trebalo ići kod oca tada bi plakalo, popišao se i znao se pokakati te bi govorio da je tata zločest i samo dijete joj je govorilo da ne želi ići kod oca jer da ga se boji. Ona da misli da je to posljedica toga što je otac djeteta prilikom preuzimanja djeteta uvijek govorio ružno o njoj. Kako dijete nije htjelo ići kod oca da je od Centra tražila da im u tom pravcu pomognu na što su joj oni rekli da dijete mora odvući kod oca. Jednom prilikom joj je djelatnica Centra ŠČD rekla da će dijete smjestiti u dom jer da ne želi ići kod oca, a da ona ne poštuje presudu. U 2017. primijenjena je odluka o održavanju susreta između djeteta i oca i to na način da je bilo određeno da dijete ide kod oca utorkom i četvrtkom te svaki drugi vikend kojom prilikom ona mora dijete odvesti kod oca, a on ga vraća natrag. Kada je dijete krenulo u školu i to 2018. situacija se promijenila, krenula su viđanja i to na način da je dijete odlazilo kod oca svaki utorak i četvrtak, vikendom nije odlazilo kod oca i niti jednom dijete nije spavalo kod oca jer to nije htio. Susretima je pomoglo to što je dijete mlt. KČ tri mjeseca išao na savjetovalište u Izvor. Sada se susreti održavaju na način da dijete ide kod oca kad otac dođe u [adresa] budući se u međuvremenu otac preselio u Zagreb. Otac ne dolazi svaki utorak i četvrtak već povremeno s time da ga povremeno zove i telefonom. Svaki drugi vikend dijete ide kod bake i djeda po ocu, ali tijekom dana, ne spava kod njih niti kod njih ne ide utorkom i četvrtkom zbog školskih obveza. Navela je da se i sam otac djeteta tijekom tog razdoblja nije niti jednom potrudio oko djeteta da bi dijete i htjelo ići kod njega. Ona da je uvijek dijete poticala da ide kod svoga oca, da ga je nagovarala na to i nikada da mu nije branila da ide kod oca.
4.1.Na pitanja braniteljice optuženica je odgovorila da ju je jednom prilikom unutar tog utuženog razdoblja kada je odvela dijete kod oca, djetetov otac dakle njen bivši partner odgurnuo pred djetetom o čemu je obavijestila policiju koji na to nisu reagirali. Nije bila upoznata sa situacijom da bi Centar vršio nadzor u vrtiću u kojem se nalazilo i njeno dijete niti o tome nikada ništa nije niti naknadno saznala. Djetetu mlt. KČ nikada nije ružno govorila o njegovom ocu već upravo suprotno da mu je govorila da je dobar i poticala ga da ide kod njega. KČ je krenuo u školu 2018. uzornog je ponašanja i odličan učenik. U travnju 2024. otac djeteta je odselio u Zagreb i od tog dana pa do današnjeg dana EČ je vidio dva puta, jednom mjesečno ga zove na telefon, a KČ njega zna zvati jednom tjedno. Od 2015. do današnjeg dana KČ niti jednom nije prespavao kod oca. Mlt. KČ nije bio na vjenčanju svoga oca iako su se prethodno dogovorili da će ići da bi kasnije sam djetetov otac rekao da ga ne mora dovesti i dijete je zbog toga bilo tužno.
4.2.Na pitanja suca za mladež optuženica je odgovorila da je od 2017. prema odluci ona bila u obvezi voditi dijete kod oca utorkom i četvrtkom te svaki drugi vikend. Od 2018. utorak i četvrtak bi vodila dijete ocu u [adresa] a kada se preselio otac u Zagreb da ga više nije vodila jer da je sam otac djeteta rekao da ga ne mora dovoditi u Zagreb. Vikendom točnije svaki drugi vikend dijete da nije vodila kod oca jer dijete nije htjelo ići. Dijete nije vodila kod oca vikendima jer se dijete bojalo da će morati kod oca spavati, ona da je djetetu govorila da ide kod oca i da je otac dobar, ali svejedno dijete nije htjelo ići. Ona da je pokušala i s ocem djeteta razgovarati o tome, a iz razloga da tu situaciju riješe, ali otac djeteta je uvijek govorio da je ona za to kriva. U [adresa] njena kuća gdje stanuje s djetetom i kuća od djetetovog oca dok je stanovao u [adresa] da su udaljene nekih 200 metara jedna od druge. Od dana kada se otac djeteta preselio u Zagreb i formirao novu obitelj, ona je pokušala s ocem djeteta razgovarati o načinu održavanja i da se dijete dovede u Zagreb, ali otac djeteta da to više ne želi.
4.3.Potom je optuženica u spis priložila ispis iz e dnevnika, svjedodžbe i pohvalnice za mlt. EČ od kako je krenuo u prvi razred osnovne škole pa do danas kao dokaz da je dijete urednog psihofizičkog razvoja.
4.4.Prilikom prvog ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci dana 04. listopada 2017. (list 49-51, 52 spisa), a koja snimka je uz suglasnost stranaka reproducirana na raspravi optuženica je u svoju obranu navela da se čitavo vrijeme susreti između mlt. KČ i oca odvijaju u vrijeme kada je to predviđeno, otac da dolazi, no dijete unatoč njezinim nagovaranjima odbija ići k njemu obzirom da ima strah od oca te da je o tome razgovarala sa sinom. Tvrdi da bi ona uvijek dozvoljavala da mlt. KČ bude kod oca bez njezine prisutnosti, no kada bi onamo odlazio baka i djed da su mu govorili kako će živjeti kod tate, nakon čega se isti tresao i pričao o ovrsi, a ona da mu je objasnila što to znači. U situacijama kada mlt. KČ nije htio ići, onda da bi se s ocem poigrao u kući ili vani, dok bi neko vrijeme onda bila prisutna. Ističe da je dijete pripremala za susrete s ocem, no mlt. KČ to nije htio, a vikendima da nije odlazio. LČ da se znao ružno ponašati prema njoj i sinu te kada bi došao kod njih govorio bi da ona ne želi dati dijete, kojim prilikama bi mlt. KČ počeo plakati. U konačnici navodi da nema ništa protiv toga da dijete ostvaruje kontakte s ocem te da je spremna dogovoriti se s UČ, no da u ponašanju mlt. KČ nema promjena.
4.5.Nakon izvršene reprodukcije, optuženica je iskazala da ostaje kod svoje obrane dodajući da joj dijete govori da ne želi ići kod oca i da mu kod oca nije lijepo.
5.Svjedok oštećenik LČ (list 164-165 spisa) ispitan u ODO u Rijeci 14. rujna 2017. koji iskaz je uz suglasnost stranaka na raspravi pročitan naveo je da su SČ i on bili u izvanbračnoj zajednici od 2009. do 07. 04.2011. ali da nikada nisu živjeli zajedno. Problemi oko viđanja djeteta da su počeli u svibnju 2015. nakon što je prestala mjera stručne pomoći i potpore određena od strane Centra za socijalnu skrb, odnosno nakon što je mlt. KČ navršio treću godinu života te je prema odluci suda trebao ostati kod njega na spavanju svaki drugi vikend. Tada da bi optuženica SČ redovito govorila kako s mlt. KČ ide na more, a nakon što bi vikend prošao nije mu omogućila da taj susret s djetetom nadoknadi. Tako da je došlo do situacije da mlt. KČ uopće nije dolazio noćiti kod njega vikendom, a niti u tjednu. U odnosu na tjedna viđanja da bi dolazilo do problema kada bi on trebao preuzeti dijete u 18,00 sati, a njegova smjena je bila od 14,00 do 22,00 sata te optuženica nije hitjela da dijete preuzmu njegovi roditelji nego je inzistirala da on uzme dijete u 22,00 sata. Kako mu je optuženica onemogućila da ostvaruje susrete s djetetom na samo da je počeo dolaziti k njima u kuću, s time da ga u početku uopće nisu puštali unutra tako da dijete ne bi ni vidio, a nakon što je u studenome 2016. započela druga mjera nadzora, počeli su mu dozvoljavati ulaske. To da se odvijalo u nazočnosti voditelja mjere gospodina ŽČ te da je tada mlt. KČ bio i kod njega u tri navrata na dva sata. Obzirom da mu je takva situacija počela ići na živce, da je obavijestio optuženicu SČ da više neće dolaziti po dijete, nakon čega da je u još nekoliko navrata onamo odlazio s voditeljem mjere. Događalo se da ga optuženica vrijeđa pred djetetom, pogotovo njezina majka kojim prilikama bi se mlt. KČ uznemirio, a to da on nije mogao prihvatiti. Nakon kraćeg prekida i na savjet gospodina ŽČ da je nastavio od travnja 2017., kao i tijekom ljetnih mjeseci odlaziti k njima u vrijeme svojih tjednih termina, kojim prilikama da bi se u dvorištu igrao sa sinom, bez nazočnosti voditelja mjere. On da smatra da optuženica ne pripremi dijete za odlazak s njim, odnosno da ista ne dozvoljava da dijete ide s njim k njemu, a u tome da je potiču njezini roditelji. Optuženica da bi ga znala obavijestiti o zdravstvenom stanju mlt. KČ jedino ukoliko je bilo vrijeme za ostvarivanje susreta, u smislu da je dijete bolesno i da neće doći k njemu. Također da je bila situacija da dijete mjesec dana ne ide u vrtić, navodno iz razloga jer ne želi da mu otac ondje dolazi, no on da bi od doktorice saznao da mlt. KČ nije bio bolestan u toj mjeri da ne bi mogao biti kod njega. Smatra da se optuženica protivi njegovim dolascima po dijete u vrtić.
5.1.Nakon pročitanog iskaza svjedok je naveo da ostaje kod svog iskaza te da do današnjeg dana optuženica ne poštuje odluku suda o viđanju djeteta s njim.
5.2.Na pitanja tužitelja svjedok je odgovorio kada bi pitao za razlog zbog čega dijete ne daje da ide s njim, da bi optuženica odgovorila da dijete ne želi ići s njim. Protivila bi se da njegovi roditelji provode neko vrijeme s djetetom jer da je on roditelj a ne oni a pri čemu da misli na razdoblje dok on ne dođe s posla točnije od 18,00- 22,00 sati. Optuženica bi dijete dovodila kod njega utorkom i četvrtkom kada bi radio u jutarnjoj smjeni pri čemu nije poštivala odluku da dijete bude kod njega svaki drugi vikend. U odnosu na blagdane i praznike dijete bi kod njega proveo po nekoliko sati. Njemu da nije poznato da li je optuženica tražila promjenu odluke u pogledu njegovog viđanja sa djetetom.
5.3.Na pitanja braniteljice svjedok je odgovorio da je prve dvije godine nadzora KČ kod njega prespavao 10-tak puta, a nakon toga nije, a na njegov upit zašto ne spava kod njega, da bi KČ samo slijegao ramenima. KČ s njim nije išao na izlete ili putovanja jer da ne želi ići. Nekoliko puta da je bio na roditeljskom sastanku u školi. Kada se on uključi u neku aktivnost vezano za EČ da misli da je KČ drago. Pred djetetom nikada nije govorio optuženici da će zatražiti ovrhu u pogledu provođenja odluke kojom su određeni susreti s djetetom.
5.4.Na pitanje optuženice što mu je on rekao kada mu je KČ donio ocijene svjedok je odgovorio da ne zna.
6.Svjedok ŽČ (list 164 spisa) ispitan u PP Delnice dana 15. prosinca 2017. koji iskaz je uz suglasnost stranaka na raspravi pročitan naveo je da je on bio voditelj mjere nadzora u ostvarivanju roditeljske skrbi u obitelji SČ i LČ, a vezano za njegovo dijete od 03.11.2016. do 03.11.2017. On da je trebao biti prisutan prilikom preuzimanja djeteta od strane oca, a mlt. KČ da je u svega nekoliko navrata bio pripremljen za odlazak kod oca, dok da u većini slučajeva isti nije htio ići ocu, nakon čega bi se otac malo poigrao, pa bi dijete otišlo s njime. U nekoliko navrata da su odlazili i do kuće u kojoj stanuje otac. Tijekom susreta uglavnom da je dolazilo do verbalnih sukoba između roditelja, nakon što je dijete odbilo ići s ocem, kojim prilikama da bi se otac obraćao optuženici i njezinim roditeljima riječima: "Vidite što ste napravili iz djeteta, jeste sada zadovoljni" i sl., dok bi dijete nerijetko pobjeglo van prostorije. Kada bi optuženica kod tih situacija sugerirala mlt. KČ da se obuče i ide ocu, on bi u početku to odbijao, dok bi kasnije, nakon igre s ocem, pristajao na odlazak k njemu. Prema ostvarenim susretima s obitelji, naveo je da se od strane optuženice i njezinih roditelja moglo znatno više učiniti po pitanju brige o djetetu, a vezano uz odlaženje k ocu.
6.1. Nakon pročitanog iskaza svjedok je naveo da ostaje kod svog iskaza.
6.2.Na pitanja tužitelja svjedok je odgovorio da je bilo situacija kada dijete ne bi odlazilo s ocem kada bi isti dolazio po njega. Ne sjeća se da bi dijete odbijalo ići s ocem ali da se sjeća da bi znalo biti razdražljivo kada bi otac došao. Bilo je situacija da bi se ti susreti uredno odvijali.
6.3.Na pitanja braniteljice svjedok je odgovorio kada bi išao u nadzor uvijek bi prvo išao kod majke djeteta, a potom kod oca. On da ne može reći zbog čega je prvo dolazio u nadzor kod majke, zna da je bilo određeno da se dijete preuzima od majke i ide ocu. Ne sjeća se da li je imao uputu od Centra na koji način da vrši nadzor. Ne sjeća se do kada je trajao taj nadzor.
7.Svjedok GČ (list 174-175 spisa) ispitana u ODO u Rijeci dana 13. ožujka 2018. koji iskaz je uz suglasnost stranaka na raspravi pročitan navela je da je u studenom 2016. počela raditi na predmetu ostvarivanja susreta oca i mlt. KČ, i da joj je po stanju spisa bila poznata cijela situacija. Dana 28.11.2016. od strane Centra da je ponovno bila određena mjera stručne pomoći i potpore, a voditelj mjere da je bio ŽČ., a od 2017. CČ. Iz stanja spisa da joj je bilo poznato da od ranije postoje problemi prilikom susreta i druženja oca i djeteta i to na način da otac nije mogao viđati dijete sukladno sudskoj odluci. Ona da je utvrdila da ne postoje nikakvi razlozi da dijete ne bi moglo boraviti kod oca budući je imao adekvatne stambene uvjete, da je imao posebnu sobu za dijete opremljenu igračkama i namještajem. Ona da je bila i kod optuženice gdje da su zatekli optuženicu, mlt. EČ i majku optuženice. To da je bilo 31.01.2017. i tada da je primijetila da je KČ bio nemiran, da ih nije doživljavao, da situacija nije bila prirodna i s njim da nije uspostavila kontakt. Optuženica nije hitjela dijete maknuti iz prostorije govoreći da ona nema tajni pred djetetom te da ju je upozorila da se suzdrži od negativnih komentara o djetetovom ocu. Navela je da je mlt. KČ volio ići u vrtić ali da ne ide utorkom i četvrtkom kada ga otac treba pokupiti sukladno sudskoj odluci i s njime provesti vrijeme pri čemu da je savjetovala optuženicu da dijete vodi redovito u vrtić i da omogući ocu da dijete pokupi iz vrtića. Optuženica da se s time složila, ali da u praksi da je bilo drugačije. Optuženica da je razvila niz obrazaca ponašanja na način da ne potiče dijete da ide kod svog oca iako dijete ima pravo na oba roditelja, a druženje KČ s ocem nije bilo štetno za dijete. Potom da je otac dolazio viđati dijete na majčinu adresu obzirom da je moralo biti kako kaže optuženica ili drugačije nije funkcioniralo, tako se otac igrao s djetetom u majčinoj kući u njenoj prisutnosti jer dijete nije htjela ostaviti samo s ocem iako nisu utvrđeni nikakvi problemi u druženju oca i KČ. Optuženica je kao majka djeteta isto trebala pripremiti za odlazak kod oca, a što nije bio slučaj. Bio je tijekom ožujka 2017. prijedlog da majka odvodi dijete k ocu na njegovu kućnu adresu, a otac da ga vraća kući kod majke, ali optuženica da niti jednom dijete sama nije odvela kod oca na očevu adresu. Usprkos izrečenoj mjeri stručne pomoći u ostvarivanju kontakata oca i djeteta koja mjera je više puta produljivanja da ista nije polučila nikakve rezultate, situacija se nije promijenila, prilikom razgovora na majčinoj adresi da prisustvuju njeni roditelji, optuženica ne mijenja svoje ponašanje unatoč savjetima da mora pripremiti dijete na susret s ocem, ona i dalje traži da se susreti odvijaju samo u njenoj kući a što je protivno sudskoj odluci. Unatoč razgovorima sa optuženicom o poštivanju sudske odluke i na koji način bi se ista trebala izvršavati da se nije uspio postići nikakav napredak, optuženica da šalje poruke ocu da KČ ne želi ići kod njega, a UČ, otac da ne viđa dijete.
7.1.Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je navela da u cijelosti ostaje kod tog iskaza i da nema ništa za dodati.
7.2.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da ona osobno s mlt. KČ nije razgovarala na samo, već je s njim razgovarala psihologinja SČD. Sa njihove strane intervencija u tu obitelj je trajala negdje do sredine 2018. kada je misli u lipnju 2018. ukinuta mjera, a to iz razloga što je stekla dojam da su roditelji mlt. KČ bolje komunicirali kada se oni u to nisu miješali. Uz to, tada je i mlt. H počeo odlaziti kod oca i susreti su se odvijali sukladno sudskoj odluci u smislu da su se odvijali dnevni susreti bez spavanja.
7.3.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da negdje od lipnja 2018. pa do njenog odlaska u mirovinu (1. travnja 2023.), nije bilo više postupanja u obitelji SČ, niti nije bilo nikakvih prijava prema toj obitelji.
8.Svjedok CČ (list 175-176 spisa) ispitana u ODO u Rijeci dana 28. svibnja 2018. koji iskaz je uz suglasnost stranaka na raspravi pročitan navela je da je bila voditeljica mjere nadzora i stručne pomoći u ostvarivanju roditeljske skrbi za obitelj F u periodu od 22. studenoga 2017. do 30. travnja 2018., da joj je poznato da je optuženica i prije nego što je ona postala voditeljica mjere dozvoljavala kontakte oca s djetetom samo u njezinoj kući uz njenu prisutnost ili prisutnost njenih roditelja, da je prilikom njezinog susreta s optuženicom i mlt. KČ isti bio neobično suzdržan, dok je razgovor o ocu bio tabu tema. U kasnijim razgovorima optuženica da bi loše govorila o LČ, nastojeći istaknuti njegovu agresivnost te da bi ga podcjenjivala kao roditelja pritom ističući neki neodređeni događaj iz prošlosti. Jedne prilike kada je mlt. KČ prema odluci suda trebao ići kod oca, koji je tada došao na majčinu adresu, dijete da je počelo govoriti kako ga sve boli, držati se za razne dijelove tijela i izvijati, nakon čega je LČ otišao, a takvih situacija da je bilo i ranije. Imenovani da je u jednom navratu uspio mlt. EČ preuzeti u vrtiću u vrijeme koje je za to bilo predviđeno te ga odvesti kod sebe na adresu gdje da mu je dao poklone. Međutim, osim ove situacije za čitavo vrijeme trajanja mjere otac gotovo da i nije uspijevao ostvariti druženje sa sinom, pa tako ni njegovim preuzimanjem u vrtiću iz razloga što bi toga dana mlt. KČ uvijek izostao iz vrtića, a što da je dijete doživljavalo kao kaznu, kojih situacija da je bilo i ranije, dok da je optuženica u travnju 2018. sina ispisala iz vrtića. Za vrijeme dok je ona bila voditelj mjere susreta između oca UČ i mlt. KČ da gotovo i nije bilo osim jednom kada je Marin dijete preuzeo iz vrtića. Kako je potom optuženica EČ ispisala iz vrtića da je predložila obustavu mjere koja je ukinuta 30.04.2018. Navela je da se optuženica cijelo vrijeme trudila prikazati oca lošom osobom zbog čega da KČ ne ide kod oca.
8.1.Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je navela da u cijelosti ostaje kod tog iskaza i da nema ništa za dodati.
8.2.Na pitanja tužitelja, svjedokinja je odgovorila nakon što je prestala biti voditeljica nadzora i nakon što je prestala mjera, o situaciji u obitelji da ona više ne zna ništa, kako je mjera prestala više se ništa nije poduzimalo, da je čula da nema više nikoga u nadzoru, a u odnosu na susrete mlt. KČ i oca, da se nastavilo isto, odnosno u tom pogledu da se ništa posebno nije promijenilo.
8.3.Na pitanja branitelja, svjedokinja je odgovorila da je mjera obustavljena rješenjem CZSS i to misli dana 30. travnja 2018. Prethodno su se kolegice i ona dogovorile i dale mišljenje vezano za tu mjeru i tu obitelj, a to da su bile ona, GČ i SČD.
8.4.Na pitanja suca za mladež svjedokinja je odgovorila da je razlog prestanka te mjere bio taj što su se stalno vrtili u krug, mjera nije poučila rezultat. Mlt. KČ je kod oca odlazio veoma malo i to samo na dnevna druženja, spavanja nije bilo jer to nije dozvoljavala SČ, govoreći da to treba raditi postepeno i da će s vremenom dijete spavati kod oca. Dok je ona bila voditeljica to vrijeme nije došlo. Susreta mlt. KČ i oca bio je vrlo malo. Kada je ona bila prisutna da je primijetila da bi dijete pokazivalo jedan oblik straha kada bi otac dolazio po njega i to na način da bi se vješao za ogradu, pa bi ga počelo boljeti srce i probadati itd., s time što nikada nije zbog toga dijete bilo odvedeno kod liječnika. Kada je ona bila u obitelji UČ, oca, da je vidjela da je otac uredio sobu za dijete, ali nikada da nije bila tamo a da bi i dijete bilo kod oca.
8.5.Na pitanje optuženice svjedokinja je odgovorila da ona nije rekla da bi dijete ona ispisala iz vrtića zbog oca.
9.Svjedok IČ (list 187-188 spisa) iskazao je da o konkretnom događaju zna samo za razdoblje od početka 2021., budući je od tada u zajednici sa optuženicom. Ona ima mlt. EČ, sina s LČ. Vezano za odlazak mlt. KČ kod oca kako je rekao, od početka 2021. pa nadalje, KČ redovito ide kod oca, sukladno donesenoj odluci, s time da katkada ide s voljom, a katkada i bez volje. Primijetio je da u zadnje vrijeme voli odlaziti kod oca. Kada KČ dođe kući od oca, po njemu on je tih, odnosno u nekom svom svijetu. Optuženica nikada ne brani odlazak KČ kod oca, već upravo ona mu i govori da mora ići kod oca.
9.1.Na pitanja braniteljice svjedok je odgovorio da KČ nikada nije prespavao kod oca, a to da govori za razdoblje od početka 2021. pa nadalje. Otac ga nije vodio nikada na izlete koliko on zna. KČ je znao napomenuti da je otac govorio o nekim izletima, ali to se nikada nije realiziralo. Optuženica KČ nikada nije branila da odlazi na izlete s ocem ukoliko bi isti bili i organizirani. Koliko zna, optuženica KČ nije branila da spava kod oca. KČ nitko ne brani da ode kod oca tijekom školskih praznika po nekoliko dana, recimo 15-tak dana. Ne zna da li je otac od KČ, tražio od optuženice, da KČ kod njega boravi više dana.
9.2.Na pitanja tužiteljice da li KČ u posljednje tri godine boravi kod oca svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, svjedok je odgovorio da KČ vikende ne provodi kod oca već svaki drugi tjedan i to utorak i četvrtak na način da poslije škole dođe kući na ručak te od 13,00 – 13,30 do 19,30-20,00 sati boravi kod oca. Na pitanje tužiteljice da li KČ kod oca provodi svaki drugi praznik ili blagdan, svjedok je odgovorio da blagdanom ili praznikom KČ zna otići kod oca, u smislu da ode čestitati npr. Uskrs i tada zna boraviti par sati. Na daljnja pitanja tužiteljice svjedok je odgovorio da KČ ne provodi kod oca polovicu srpnja i kolovoza, niti pola zimskih i proljetnih školskih praznika. Ovo ljeto, dakle, ljeto 2023. KČ nije proveo kod oca niti jedan dan u smislu da bi bio cijeli dan, već možda zna svratiti kod oca kada je sa društvom. Udaljenost od kuće u kojoj živi KČ s njima pa do kuće njegovog oca da je negdje oko 150-200 metara.
9.3.Na pitanja suca za mladež, svjedok je odgovorio da koliko on zna, da optuženica zna KČ reći da ide pogledati oca, baku i djeda, sama ga nije tamo vodila. Ne zna da li mu je govorila da bi trebalo kod njih boraviti više dana. Optuženica poštuje volju djeteta, a on je rođen **.**.2011.
10.Svjedok SČD (list 208-209 spisa) ispitana u ODO u Rijeci dana 12.ožujka 2018. koji iskaz je uz suglasnost stranaka na raspravi pročitan navela je da je ona preuzela predmet u listopadu 2016., a koji predmet da se odnosio na ostvarivanje susreta oca i mlt. KČ. Iz stanja spisa da je odmah utvrdila da su se susreti oca i KČ onemogućivali od strane optuženice, majke, a ostvarivali su se samo povremeno i to kada bi otac UČ pristao na uvjete postavljene od optuženice, a koji nisu bili onakvi kako je to određeno sudskom odlukom. Navela je da je izvršen terenski izvid na adresi majke i oca, a od strane N da je odbačena tvrdnja majke da je otac zlostavljao mlt. EČ te da je utvrđeno upravo to da je majka slala negativne poruke djetetu, a koje su se odnosile na oca, a takvo ponašanje make da egzistira stalno. Prilikom izvida da je utvrdila da optuženica o ocu govori negativno pred djetetom, mlt. KČ da je preuzeo riječi koje je izgovarala majka, a koje se odnose na oca. Kod oca da su bili uvjeti prikladni za boravak djeteta. Roditeljima da je bila određena mjera stručne pomoći i to 22.11.2016 do 22.11.2017., a koja mjera im je bila izrečena i ranije. U odnosu na tu mjeru da nisu polučeni rezultati jer da se susreti oca i djeteta nisu odvijali sukladno sudskoj odluci. Kada bi otac dolazio po dijete na adresu majke da bi dijete odbijalo ići s njim, ali bi se pristalo igrati s njime, s time da bi cijelo vrijeme bila prisutna optuženica kojom prilikom bi dijete ocu govorilo riječi koje nisu primjerene za njegovu dob (moraš promijeniti svoje ponašanje, tvoji su darovi glupi, sve ćemo prodati). Majci da bi davali upute kako da pripremi dijete za susret sa ocem kao i da dijete vodi u vrtić i one dane kada ga iz vrtića treba pokupiti otac. Međutim, susreti se nisu odvijali sukladno odluci suda budući ako je i došlo do susreta isti bi se odvijali kod optuženice. Takav način održavanja susreta da nije bio dobar u smislu da se održavaju kod majke i u njenoj prisutnosti. Majka, optuženica da nije odbijala susrete oca i KČ, ali to bi uvjetovala na način da se ti susreti odvijaju kod nje u njenoj kući. Jednom prilikom da je uz sudjelovanje voditelja mjere ŽČ otac uspio dijete odvesti kod sebe u svoju kuću i tom prilikom da se susret i druženje normalno odvijalo i nije bilo problema. Navela je da za čitavo vrijeme optuženica se nije pridržavala sudske odluke vezane za susrete oca i djeteta pa tako kada je otac trebao preuzeti dijete u vrtiću ona dijete toga dana ne bi dovodila u vrtić navodeći da je to za dijete loše ne prihvaćajući mišljenje stručnih osoba da to za dijete nije štetno. Mjera nadzora trajala je do 22.11.2017. da bi bila produljena i dalje od 23.11.2017. na period od godinu dana. Kada je u srpnju 2017. godine doneseno drugo rješenje po kojem je optuženica trebala odvoditi dijete kod oca stanje da se pogoršalo, ona nije htjela odvoditi dijete kod oca, a njen uvjet da je bio da se susreti ne odvijaju kod oca. Kako optuženica ne odvodi dijete kod oca na njegovu adresu, susreti da se uopće ne odvijaju sukladno odluci. Optuženicu da u svemu tome podržavaju njeni roditelji. Navela je da mlt. dijete ima pravo na oba roditelja, da se treba družiti s ocem i bez prisutnosti majke na njegovoj adresi, da otac treba razvijati autoritet prema djetetu, a dijete da ga ne treba doživljavati kao prijatelja koji se dolazi s njime poigrati dok ga majka čuva, kao što je to bio slučaj u predmetnim situacijama. Optuženica da svoj hostilan odnos prema LČ prenosi na dijete i na taj način da ugrožava njegov pravilan razvoj te kod istoga uzrokuje značajnu psihološku štetu.
10.1.Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je navela da u cijelosti ostaje kod tog iskaza i da nema ništa za dodati.
10.2.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da mora naglasiti da na tome predmetu ona ne radi više od ožujka 2018. i nema pristup tome spisu. Kada je rekla u iskazu koji joj je pročitan da je majka uvjetovala da se susreti oca i mlt. KČ odvijaju samo kod nje, to je bilo na način da ona nije dozvolila da dijete ode kod oca. Kada je rekla da se majka nije protivila susretima oca i djeteta navela je da se majka nije verbalno tome protivila u smislu da bi rekla da se dijete ne može vidjeti sa ocem, ali svojim postupcima to je ona onemogućavala.
10.3.Na pitanje optuženice svjedokinja je odgovorila da niti jednom nije prisustvovala primopredaji djeteta ocu. Primopredaji da su prisustvovali voditelji mjere nadzora.
11.Svjedok NČ (list 215-217 spisa) iskazala je da joj je poznato da treba svjedočiti o odnosu i odlascima KČ prema ocu. KČ nije htio odlaziti kod oca, njegov otac bi dolazio po njega, ali KČ nije htio ići. EČ je ona čuvala i uvijek bi ga spremila za susret s ocem, ali kada bi otac došao KČ nije htio ići, ona bi EČ i vukla prema ocu da ide. Njegov otac bi se tada naljutio i znao bi zvati policiju koja bi im i dolazila na kućnu adresu. Kako je ona EČ čuvala, KČ joj je znao govoriti što se događa kod oca i zbog čega ne želi ići k njemu te joj je znao reći da mu kod oca govore protiv majke dakle optuženice, da majku ne smije voljeti te da stoga njemu kod oca nije lijepio. Njena kćerka je znala ocu UČ reći da se s djetetom igra oko njihove kuće, ali KČ nije htio biti ni tada s ocem. Jednom prilikom da je optuženica držala UČ u rukama i otac KČ ju je gurnuo u zid. Optuženica je znala obavještavati o svemu tome i HZSR u Čabru pa u [adresa], a oni su samo govorili da dijete mora ići ocu. Socijalni radnik u Čabru koji je u međuvremenu umro je čak rekao da ne tuži oca KČ da ne bi imao dosje. Otac djeteta, dakle UČ, KČ je govorio da će ga uzeti majci i zbog toga on nije htio ići kod oca. Kada su se održavali susreti pod nadzorom voditeljice, voditeljica je jednom prilikom KČ kupila igračku, a koju on nije smio pokazati majci jer mu je otac to zabranio i tu igračku nije smio donijeti k majci. Oni su pokušali da dijete ide kod oca zajedno sa voditeljem i to je tada bio ŽČ i dijete je otišlo, ali kako ŽČ nije bio cijelo vrijeme s njim, drugi puta KČ nije htio više ići kod oca. Kako dijete nije htjelo ići kod oca optuženica mu je omogućila da dolazi u njezinu kuću i da se s djetetom igra u njenoj kući. Kako je otac ipak inzistirao da dijete ide s njim, a dijete nije htjelo ići, otac bi se naljutio i prijetio ovrhom te prijavom ODO-u. Kako je kasnije kad je voditeljica bila CČ bilo dogovoreno da majka, optuženica odvodi dijete ocu, ali ni tada KČ nije htio ići već je u kući radio barikade.
11.1.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila kada bi se KČ vratio od oca da bi bio žalostan i govorio bi da mu kod oca nije lijepi. Optuženica je stalno UČ poticala da ide kod oca, uvijek bi ga spremila i KČ nije govorila ružno o ocu. KČ je napredno dijete, sa pet godina je znao čitati i pisati. Sada KČ zna povremeno mobitelom nazvati oca te zna odlaziti kod očevih roditelja. KČ je bio razočaran kada mu se otac ženio, mislio je da će ići na vjenčanje, ali mu otac to nije omogućio. Očeve roditelje i to djeda po ocu KČ je volio dok baku nije volio, volio je prabaku s očeve strane.
11.2.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da je kuća od Borninog oca od njihove kuće gdje živi i KČ udaljena oko 200 metara, KČ je mogao i sam otići do oca i vratiti se natrag. Od 2015. u njihovoj kući da je živjela ona, optuženica, njen suprug i KČ. U to vrijeme ona je bila umirovljenica. Primopredaji djeteta ocu da je ona prisustvovala kada je kćerka radila i nije bila prisutna. Primopredaja djeteta ocu ispočetka se vršila bez nadzora, a kasnije uz prisustvo voditelja mjere nadzora iz razloga što dijete nije htjelo ići, a izmijenila su se tri voditelja mjere i to ZČ, ŽČ i CČ. Prilikom primopredaje djeteta ocu dijete tj. KČ nije htio ići kod oca, bio je ljut jer se bojao da ga otac neće vratiti majci. Otac je živio dalje nekih 200 metara od njihove kuće. U tim situacijama ne sjeća se da bi KČ ocu govorio nešto ružno. Kada je KČ navršio sedam godina da je on majci rekao da će ići utorkom i četvrtkom kod oca da ne bi imala ona problema, ali da ne želi kod njega spavati. Na pitanje da li je KČ imao od 2015. nekih značajnijih zdravstvenih problema svjedokinja je odgovorila da je KČ imao bronhijalnu astmu, ali ne zna kada mu je ta dijagnoza postavljena.
11.3.Na pitanja suda svjedokinja je odgovorila da je mlt. KČ kada je imao sedam godina sam odlučio ići kod oca da ne bi majka imala problema, a pod čime podrazumijeva to da je on bio prisutan svim razgovorima koje su voditelji mjera vodili sa optuženicom, a prilikom kojih razgovora je bilo povišenih tonova. Iako je mlt. KČ tada imao 4-5 godina on se njoj povjeravao i govorio da ne želi ići kod oca jer da su mu govorili protiv majke. Tako joj je rekao kada bi došao kod oca da bi ga oni pri čemu misli na oca i njegovu majku svukli i pregledavali.
11.4.Prilikom iskazivanja svjedokinja se koristila pisanim bilješkama sačinjenim ranije.
12 Iz presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-182/13 od 14. lipnja 2013. s rješenjem o ispravku iste od 03. rujna 2013. (list 3-8) se utvrđuje da su susreti i druženja mlt. KČ i oca LČ određeni na način da nakon navršene treće godine života djeteta se održavaju dva puta tjedno dopodne od 10,00 sati do 12,00 sati i popodne od 16,00 sati do 18,00 sati, ovisno o radnoj smjeni oca, te svaki drugi vikend sa spavanjem od petka poslijepodne do nedjelje poslijepodne.
12.1.Iz rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob-802/16 od 04. srpnja 2017. (list 83-86) potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ob- 611/2017 od 14. prosinca 2017. (list 87-91) se utvrđuje da su susreti i druženja mlt. KČ i oca LČ određeni na način da mlt. KČ boravi kod oca svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, utorkom i četvrtkom od 14,00 sati do 18,00 sati onaj tjedan kada dijete ne provodi vikend s ocem, a kada isti radi u jutarnjoj smjeni, odnosno srijedom od 11,00 sati do 13,00 sati onaj tjedan kada dijete provodi vikend s ocem, a kada isti radi u popodnevnoj smjeni, zatim svaki drugi državni praznik i blagdan od 10,00 sati do 18,00 sati, prvu polovicu srpnja i kolovoza te pola zimskih i proljetnih školskih praznika kada mlt. KČ počne ići u školu, pri čemu je majka SČ obvezna mlt. UČ dovoditi kod oca na njegovu adresu prebivališta osim u vrijeme druženja srijedom od 11,00 do 13,00 sati kada otac LČ mlt. UČ preuzima u vrtiću te ga je nakon druženja u obvezi vratiti u 13,00 sati u vrtić,
13.Iz završnog izvješća o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu za period do 21. studenoga 2017. (list 95) koji je dao voditelj ŽČ se utvrđuje da susreti nisu održani, majka i baka dječaka navode da dijete ne želi ići kod oca, iz načina obraćanja majke SČ prema ocu UČ evidentno je da majka ne priprema dijete za susrete sa ocem te da ona ne želi da se ti susreti održavaju. KČ je u nekoliko navrata sa ocem bio opušten što nije slučaj kada je prisutna majka ili baka te SČ svojim ponašanjem šteti djetetu, a da toga nije niti svjesna.
13.1.Iz izvješća o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu za period od 20. studenoga 2017. do 31. prosinca 2017. (list 100-101 spisa), za period od 01. siječnja 2018. do 31. siječnja 2018 (list 102 spisa) te za period od 01. siječnja 2018. do 31. siječnja 2018. (list 105-106 spisa ) te za period od ožujka do travnja 2018. (list 107 spisa) sačinjena po voditelju CČ se utvrđuje da u pravilu kad bi otac trebao doći po dijete uvijek iskrsne neki problem (iznenadni put u [adresa], SČ zove hitnu zbog sebe zbog čega se KČ uplašio, UČ boli trbuh) te je susreta bilo jako malo, a uz to da bi KČ govorio da mu kod oca nije lijepo, majka SČ se ne protivi kontaktima i susretima oca UČ i mlt. KČ ali ne želi da dijete spava kod oca, otac može slobodno doći u njenu kuću, ali više od toga ne, otac se treba prvo više sprijateljiti s djetetom da bi dijete išlo kod njega. Tijekom cijelog izvještajnog razdoblja da se u odnosu LČ i SČ u pogledu kontakata oca sa djetetom nije ništa promijenilo, SČ smatra da su svi protiv nje, da je KČ jasno ako bi išao kod oca da ga otac ne bi više vratio, LČ da joj zamjera da inzistira da UČ ona dovodi k njemu umjesto da on dođe kod nje u njenu kuću. Kad je otac došao po dijete u vrtić na kraju izvještajnog razdoblja i to 01.03.2018. i uzeo ga sa sobom te nakon što su proveli određeno vrijeme zajedno i vratio ga kući da bi potom SČ dijete ispisala iz vrtića. Zaključno se navodi da je cilj mjere bio da se roditelju s kojim dijete ne živi omogući ostvarivanje kontakata i druženja, a roditelj s kojim dijete živi ima dužnost da omogući i potiče ostvarivanje tih kontakata, a kako to u ovom periodu nije postignuto, a kako se ne vide niti načini na koje bi majka pristala na susrete oca sa djetetom smatra se da ta mjera više ne može polučiti nikakav uspjeh te je treba i prekinuti.
14.Iz dokumentacije priložene po obrani i to ispisa iz e dnevnika, svjedodžbe i pohvalnice se utvrđuje da je mlt. KČ sve razrede osnovne škole (od prvog do šestog) završio sa odličnim uspjehom i uzornog vladanja, da je dobio pohvalnice zbog postignutog odličnog uspjeha i uzornog vladanja, da je sudjelovao na raznim natjecanjima (literarni radovi, natjecanje hrvatskih osnovnoškolaca u znanju iz povijesti gdje je pobijedio, na županijskom natjecanju iz matematike dobio je pohvalnicu, sudjelovao je na natjecanju u sudoku 2023. i 2022. i dobio diplomu).
15.Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije (list 211-212 spisa) te je utvrđeno da optuženica nije kazneno osuđivana.
16.Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu optuženice kao i svaki dokaz zasebno i u svojoj ukupnosti, sud smatra utvrđenim i dokazanim da je optuženica SČ počinila kazneno djelo neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173.st.1. KZ711 na način, na mjestu i u vrijeme kako je opisano u izreci presude pod toć. I. te da nema elemenata koji bi isključivali njezinu kazneno pravnu odgovornost.
17.Nije sporno da su između optuženice i oštećenog trajno narušeni odnosi, da imaju jedno dijete mlt. EČ. Nesporno je također da postaji sudska odluka broja P-180/2016 izmijenjena odlukom broj R1 Ob-802/16 koja je potvrđena odlukom višeg suda, kojom su regulirani susreti i druženja oštećenika LČ i mlt. KČ koji stanuje s majkom optuženicom i to na način kako je navedeno pod toć.
12. i 12.1. ovog obrazloženja.
17.1.Također je nesporno da je od strane Centra za socijalnu skrb Rijeka određena mjera stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, a radi ostvarivanja tih susreta i to prva mjera je izrečena u svibnju 2015., sljedeća 21.11.2016. te posljednja dana 29.11.2017. na daljnjih godinu dana, a koja je prekinuta jer nije polučila svrhu radi koje je i određena.
17.2.Ove nesporne činjenice bile su vidljive pregledavanjem materijalne dokumentacije i u tijeku postupka nisu osporene.
18. Međutim spornim se tijekom dokaznog postupka ukazalo samo počinjenje kaznenog dijela unutar inkriminiranog vremena pod uvjetima i na način kako je to optuženici stavljeno na teret te sukladno tome da li su u postupanju optuženice ostvarena obilježja utuženog kaznenog dijela.
19.Bitno obilježje kaznenog dijela iz čl.173.st.1. KZ/11 je da se ne provodi, da se sprečava ili onemogućava provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud ili drugo tijelo. Što znači da je roditelj s kojim dijete stanuje dužan provoditi, omogućavati i poticati ostvarivanje kontakata i susreta djeteta sa drugim roditeljem sa kojim dijete ne stanuje.
20.Presudom P-180/2016 izmijenjenom odlukom posl. broj R1 Ob-802/16 određeni su susreti između oca LČ i mlt. KČ na način da otac ostvaruje susrete nakon navršene treće godine života djeteta i to dva puta tjedno dopodne od 10,00 sati do 12,00 sati i popodne od 16,00 sati do 18,00 sati, ovisno o radnoj smjeni oca, te svaki drugi vikend sa spavanjem od petka poslijepodne do nedjelje poslijepodne, a od 14. prosinca 2017. na način da mlt. KČ boravi kod oca svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, utorkom i četvrtkom od 14,00 sati do 18,00 sati onaj tjedan kada dijete ne provodi vikend s ocem, a kada isti radi u jutarnjoj smjeni, odnosno srijedom od 11,00 sati do 13,00 sati onaj tjedan kada dijete provodi vikend s ocem, a kada isti radi u popodnevnoj smjeni, zatim svaki drugi državni praznik i blagdan od 10,00 sati do 18,00 sati, prvu polovicu srpnja i kolovoza te pola zimskih i proljetnih školskih praznika kada mlt. KČ počne ići u školu, pri čemu je majka obvezna dijete dovoditi kod oca na njegovu adresu prebivališta osim u vrijeme druženja srijedom od 11,00 do 13,00 sati.
21.Optuženica je u svojoj obrani poricala počinjenje kaznenog dijela u bitnome navodeći da je mlt. KČ do 2015. odlazio kod oca, ali kako je otac govorio njemu ružno o njoj da dijete više nije htjelo ići kod oca te da im je stoga i određena mjera stručne pomoći i nadzora od strane Centra za socijalni skrb. Ona da se obraćala Centru iz razloga što dijete nije htjelo ići kod oca, ali da djelatnice nisu imale razumijevanja i da su inzistirale da dijete vodi kod oca sukladno sudskoj odluci. U 2017. da je promijenjena odluka na način da dijete treba utorkom i četvrtkom ići kod oca i svaki drugi vikend te da mora dijete odvesti kod oca, a on ga vratiti kući. Od 2018 da bi dijete vodila ocu utorkom i četvrtkom, ali vikendom da nije spavalo kod oca. Kad se otac preselio u Zagreb da ga više nije vodila jer to nije htio niti njegov otac. Navela je da od 2015. KČ niti jednom nije prespavao kod oca. Mlt. KČ da je uzornog vladanja i odličan učenik. Od 2018. godine da su krenula viđanja, ali samo djelomično s time što KČ nikad nije prespavao kod oca, a što opravdava time da se sam otac nije potrudio da razvije prijateljski odnos sa djetetom da bi ono hitjelo ići kod njega.
21.1.Obrana optuženice obeskrijepljena je rezultatima provedenog dokaznog postupka.
22.Naime iz iskaza ispitanog svjedoka oštećenog LČ proizlazi da optužena nije provodila sudsku odluku o održavanju kontakata i susreta njega i mlt. KČ već da mu je to na sve moguće načine onemogućavala, a što da je krenulo od svibnja 2015. kada je KČ trebao početi i spavati kod njega. To bi činila na način da bi djetetu govorila ružne riječi o njemu iz kojeg razloga dijete ne bi htjelo ići kod njega. Kada bi utorkom i četvrtkom trebao preuzeti dijete u vrtiću to da je uspio samo jednom jer u pravilu optuženica te dane dijete ne bi dovodila u vrtić što da bi teško padalo KČ koji da je zbog neodlaska u vrtić krivio njega. Optuženica da bi to opravdavala bolešću KČ iako njegov liječnik to nije potvrdio. Uz to optuženica da treba EČ dovoditi kod njega na njegovu adresu što da ona ne čini već da on mora odlaziti na njenu adresu i biti sa djetetom u njenoj kući i u njenom prisustvu čime da mu onemogućava da sa djetetom razvije jedan bolji odnos. Ti kontakti da se ne održavaju niti sada na način kako su određeni sudskom odlukom.
22.1.Iskaz svjedoka LČ sud je u cijelosti prihvatio budući je svjedok detaljno opisao terećeni događaj, a uz to njegov iskaz je u cijelosti potvrđen i iskazima ispitanih svjedoka djelatnika Centra za socijalnu skrb i to ŽČ, MČ, CČ i SČD kao i materijalnom dokumentacijom.
22.2.Tako iz iskaza ispitanih svjedoka djelatnika Centra za socijalni rad i to ŽČ (voditelja mjere stručne pomoći od studenog 2016.- studenog 2017.), CČ (voditeljice mjere od studenog 2017.- travnja 2018. kada je mjera prekinuta), MČ (djelatnice Centra za socijalnu skrb) i SČD (psihologa pri Centru za socijalni skrb) proizlazi da su sudskom odlukom određeni susreti oštećenog LČ i mlt. KČ kao i način održavanja tih susreta, a koje susrete optuženica oštećenom nije omogućavala odnosno nije postupala u skladu sa sudskom odlukom. Iz tog razloga određena je mjera stručne pomoći i nadzora i to u studenom 2016. koja mjera je bila i ranije izrečena i to kada su prestali susreti između oštećenog i mlt. KČ (u 2015.). Ista mjera stručne pomoći produljivala se svake godine da bi bila prekinuta u travnju 2018., a iz razloga što nije polučila nikakav rezultat u pogledu ostvarivanja susreta. Također suglasno navode da je optuženica onemogućavala provođenje odluke i to na način da se optužena nije protivila održavanju kontakata oštećenog sa mlt. KČ, ali isti su se mogli održavati samo po njenim uvjetima. Odlukom je bilo određeno da ona odvodi dijete ocu na njegovu adresu, a otac vraća, što ona nije htjela već je inzistirala da otac dolazi vidjeti EČ na njenu adresu i da sa djetetom se igra u njenoj kući i u njenoj prisutnosti. Od svibnja 2015. KČ nije niti jednom prespavao kod oca iako mu je odlukom određeno da boravi kod oca svaki drugi vikend kao i praznike. Iz iskaza svjedoka ŽČ koji je bio voditelj mjere stručne pomoći u razdoblju od studenog 2016. do studenog 2017. koji je s ocem oštećenikom odlazio na kućnu adresu optuženice proizlazi da se optuženica nije otvoreno protivila kontaktima oca i KČ, ali da istovremeno ne bi dijete pripremila za susret s ocem te da su stoga za vrijeme dok je on bio voditelj mjere samo jednom uspjeli uzeti dijete. Iz skaza svjedoka CČ koja je bila voditeljica mjere u razdoblju od studenog 2017. do travnja 2018. proizlazi da je optuženica dozvoljavala ocu oštećeniku da vidi dijete samo u njenoj prisutnosti i u njenoj kući, te da EČ nije odvodila u vrtić utorkom i četvrtkom kada bi otac trebao preuzeti dijete opravdavajući izostanak djeteta iz vrtića da je bolesno s time što nije imala nikakve liječničke dokumentacije o tome, a takve izostanke iz vrtića dijete je tumačilo kao kaznu te je to kod djeteta stvorilo otpor prema ocu. Za vrijeme dok je ona bila voditeljica mjere tih susreta gotovo da nije niti bilo, a zbog toga da je i sama mjera stručne pomoći prekinuta jer nije polučila željeni rezultat. Iz iskaza svjedoka SČD psihologa pri Centru proizlazi da ako bi se susreti oštećenog i KČ uspjeli realizirati to je moralo biti pod uvjetima koje je postavila optuženica, a koji uvjeti ne bi bili u skladu sa sudskom odlukom. Susrete je optuženica onemogućavala na način da bi KČ govorila protiv oca i time kod njega stvorila odbojnost prema ocu, a što je utvrdila na temelju toga što je dijete koristilo riječi koje nisu bile primjerene njegovoj dobi odnosno koristio riječi koje je koristila i optuženica (tvoji su darovi glupi, sve ćemo ih prodati, stari smutljivac, moraš promijenit svoje ponašanje).
22.3.Iskaze tih svjedoka sud je u cijelosti prihvatio odnosno tim svjedocima poklonio vjeru budući su međusobno suglasni, ali i potkrijepljeni materijalnom dokazima i to Izvješćima Centra za socijalnu skrb o provođenju mjere stručne pomoči (list 24-25,95,100-101,102,105-106,107 spisa), a iz koje materijalne dokumentacije proizlazi da su susreti i kontakti oca i KČ prekinuti u svibnju 2015. kada je i izrečena mjera stručne pomoći koja je produljivana u više navrata sve do travnja 2018. kada je obustavljena. Također iz te dokumentacije proizlazi da je optuženica onemogućavala provođenje sudske odluke u pogledu ostvarivanja kontakata između oca i KČ i to na način da bi svojim ponašanjem otežavala izgradnju odnosa oca i djeteta što je definirano kao njena strategija da dijete otuđi od oca odnosno isključi oca iz života djeteta, a to bi činila na način da utorkom i četvrtkom dijete ne bi odvodila u vrtić jer su to dani kada treba otac uzeti dijete iz vrtića da bi u konačnici dijete i ispisala iz vrtića, djetetu bi govorila negativno o ocu u smislu da je otac zlostavljao nju, a za što se ispostavilo da nije točno te bi dozvoljavala kontakte samo kod nje i u njenoj prisutnosti.
23.Uz to treba napomenuti da iz iskaza svjedoka IČ proizlazi da se susreti oca i KČ nisu odvijali sukladno sudskoj odluci, KČ da nikada nije prespavao kod oca, vikendom i praznicima da bi bio kod oca samo po nekoliko sati. Navod svjedoka da optuženica nije branila mlt. KČ da ide kod oca niti nije sporan budući iz iskaza svih ostalih ispitanih svjedoka proizlazi da doista optuženica nije branila kontakte oca i KČ, ali da bi se isti ostvarili oštećeni otac mlt. KČ je morao postupati po uvjetima koje je ona postavila, a koji nisu bili u skladu sa sudskom odlukom.
24.U odnosu na iskaz svjedokinje NČ sud je ocijenio da je svjedokinja dala iskaz na način da u svemu pogoduje optuženici i dovede optuženicu u ovom postupku u povoljniji položaj.
25.Ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući iskaze ispitanih svjedoka pojedinačno i u njihovoj ukupnosti kao i materijalnu dokumentaciju, sud je utvrdio da optuženica nije provodila odnosno da je onemogućavala provođenje sudske odluke u pogledu ostvarivanja kontakata i susreta oštećenog oca i mlt. KČ i to na način kako je određeno sudskom odlukom. Ta odluka unutar inkriminiranog razdoblja nije realizirana budući optuženica nije zabranila kontakte i ustvari nije bila protiv tih kontakata, ali ih je uvjetovala na način da otac dođe po dijete kod nje i s djetetom bude u njenoj kući što je protivno sudskoj odluci, kao i što je utorkom i četvrtkom često onemogućila kontakte jer dijete ne bi dovela u vrtić znajući da su to dani kada otac treba pokupiti dijete (prema iskazima svjedoka djelatnika Centra i svjedoka LČ) te dijete niti jednom nije provelo vikend kod oca, a prema sudskoj odluci trebao je kod oca provesti svaki drugi vikend (proizlazi iz iskaza svjedoka LČ, IČ, djelatnika Centra kao i iz obrane optužene). Osim što je optuženica onemogućavala kontakte na način kako su određeni sudskom odlukom zbog čaga je i izrečena mjera stručne pomoći ona nije provodila niti odluku Centra niti nije postupala po uputama djelatnika Centa voditelja mjere koji su je upozoravali da omogući kontakte sukladno odluci i da pripremi dijete za susret sa ocem budući je to i obveza roditelja s kojim dijete stanuje (proizlazi iz iskaza svjedoka djelatnika Centa), a zbog čega je i mjera prekinuta.
26.Slijedom svega naprijed iznesenog, ocjenom iskaza oštećenog i ostalih svjedoka te dovođenjem u vezu iskaza svih ispitanih svjedoka sa materijalnim dokazima te s obzirom da obrana nije osporila iskaze ispitanih svjedoka ŽČ, CČ, MČ i SČD, a napose iskaz oštećenog LČ koji je u cijelosti potvrđen iskazima naprijed navedenih svjedoka i materijalnom dokumentacijom dok s druge strane iskaz svjedoka obrane NČ nije bili uvjerljiv budući je sud ocijenio da je isti dan u smjeru otklanjanja odgovornosti optužene, niti istim nije osnažena obrana optuženice, dok iskaz svjedoka IČ u određenoj mjeri tereti optuženu (navodi da KČ nikada nije spavao kod oca, vikend ili praznike ode kod oca odnosno njegovih roditelja na par sati) kao i činjenicu da optužena ne spori da dijete nije spavalo niti jednom kod oca (navodi da dijete od 2015. nije nikada prespavalo kod oca) nedvojbeno je utvrđeno da su se u ponašanju optuženice ostvarila obilježja kaznenog iz čl. 173.st.1. KZ/11, a na način kako je to i opisano u izreci pod toć. I.
26.1.U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela sud je utvrdio da je optuženica postupala s namjerom budući je obzirom na svoju životnu dob i iskustvo bila svjesna svog postupanja i na štetu koga ih čini, te da njezino ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a u tijeku postupka njezina ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije dovedena u pitanje.
26.2.Slijedom navedenog ovaj sud smatra da su se u postupanju optuženice ispunila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl.173.st.1. KZ/11. a za koje kazneno djelo je optuženica oglašena krivom.
27.Prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji za optuženicu sud je cijenio odredbu čl.41. KZ/11. Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženice kao i svrhu kažnjavanja i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela te na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela. Kao olakotne okolnosti na strani optuženice sud je uzeo činjenicu da optuženica nije kazneno osuđivana, dok joj je vremensko trajanje takvog ponašanja uzeto kao otegotna okolnost.
27.1.Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje optuženice, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu optuženice u počinjenju djela, a uvažavajući istaknute otegotne i olakotne okolnosti optuženici je za počinjeno kazneno djelo izrečena kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te joj je potom izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo koju kaznu sud smatra primjerenom kako težini počinjenog kaznenog djela tako i ranije utvrđenim osobnim svojstvima optuženice.
27.2.Prilikom odmjeravanja vremena kušnje sud se rukovodio težinom kaznenog djela koje je počinila optuženica te prethodno elaboriranim okolnostima koje utječu na samu sankciju. Naime, ovaj sud drži da rok kušnje treba svojom duljinom također izražavati društvenu osudu njihovog počinjenja. Svakako je u tome potrebno voditi računa i o svim prethodno obrazloženim okolnostima koje se tiču same ličnosti optuženice. Stoga joj je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
27.3.Sud drži da je takva sankcija primjerena svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno te ličnosti i stupnju kaznene odgovornosti optuženice kao i jačini povrede zaštićenog društvenog dobra čime će se ispuniti opća i posebna svrha kažnjavanja. Ovako izrečena kazna zatvora sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
28.U odnosu na kazneno djelo iz čl.177.st.2. KZ/11 optuženica je oslobođena od optužbe budući u tijeku postupka nije dokazano da bi se u njezinom ponašanju ostvarila obilježja tog kaznenog djela.
28.1.Optuženici se u odnosu na to kazneno djelo stavlja na teret da je u vrijeme, u mjestu i na način kao pod toć. II., premda svjesna da time negativno utječe po psihosocijalni razvoj sina i krši njegovo pravo na odrastanje uz oba roditelja, pa na to pristajući kojim postupcima dovela do nastanka neopravdanog straha kod mlt. KČ od vlastitog oca, neprijateljskog ponašanja spram istog, te njegovog aktualnog odbacivanja, čime je ugrozila pravilan razvoj djeteta te spriječila adekvatnu izgradnju njegovog odnosa s ocem,
28.2.Optuženica poriče počinjenje toga kaznenoga dijela navodeći u svoju obranu da je mlt. KČ uzornog vladanja i odličan učenik, a što je dokumentirala i materijalnom dokumentacijom i to svjedodžbama, pohvalnicama i ispisom iz e dnevnika iz koje dokumentacije doista proizlazi da je mlt. KČ dječak koji je uzornog vladanja i odličan učenik.
28.3.U prilog obrani optuženice iskazuje svjedokinja NČ koja navodi da je mlt. KČ napredno dijete, da je sa pet godina naučio čitati.
28.4.Svjedoci djelatnici Centra za socijalnu skrb Rijeka ŽČ, GČ, CČ i SČD iskazivali su u odnosu na onemogućavanje ostvarivanja kontakata oca i sina, a od strane majke. Istovremeno iz njihovih iskaza proizlazi da je dijete bilo uključeno u konfliktni odnos između roditelja u smislu da je dijete od strane majke, optuženice bilo upoznato sa cijelom situacijom i to na način da bi majka, optuženica djetetu govorila ružne riječi o ocu, na sve načine pokušavala oca isključiti iz života djeteta, primjerice dijete ne bi vodila u vrtić kada bi po njega trebao doći otac, a što bi dijete doživljavalo kao kaznu i samim time razvijalo određeni otpor prema ocu, ne bi dopuštala da dijete spava kod oca i njegovih roditelja. Navedeno proizlazi i iz iskaza LČ, oca djeteta kao i iz materijalne dokumentacije i to prvenstveno iz izvješća koja su sačinjavali voditelji mjera stručne pomoći.
29.Bitno obilježje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st.2. KZ/11 je da počinitelj svjesno postupa na način da u prisutnosti djeteta vrši radnje za koje je svjestan da mogu biti ugrožavajuće za psihofizički razvoj djeteta, a koje djelo se može počiniti samo sa izravnom ili neizravnom namjerom, a u što ulazi i zlostava djeteta. O zlostavi djeteta radi se kada se djetetu ili mlt. osobi namjerno prouzrokuje znatan stupanj fizičke ili psihičke neugode pri čemu na strani optuženika treba postojati i hotimično nanošenje takvih neugoda. Odnosno treba se raditi o grubom zlostavljanju koje potječe od optuženice kao rezultat njezinog hotimičnog ponašanja dakle namjere da zlostavi dijete.
29.1.Činjenica je da je postupanje optuženice u pogledu onemogućavanja održavanja kontakata između oca i KČ se odrazilo i na EČ i to samim time što mu nije omogućeno da i sa ocem dakle roditeljem s kojim ne živi izgradi određeni odnos. Međutim takvo postupanje optuženice ipak nije dovelo kod mlt. KČ do odstupanja na psihosocijalnom ili emocionalnom razvoju djeteta odnosno do nastupa određenih odgojnih ili obrazovnih ili razvojnih devijacija, a što proizlazi iz njene obrane kao i iskaza svjedokinje NČ, a što je potvrđeno i materijalnom dokumentacijom iz čega se utvrđuje da je KČ uzornog vladanja, odličan učenik i bez ikakvih problema u ponašanju.
29.2.Treba napomenuti da uz to treba biti ispunjenja i subjektivna komponenta na strani optuženice i to da je kod nje postojala namjera da zlostavi dijete mlt. EČ što u konkretnom slučaju nije utvrđeno odnosno nije dokazano da bi optuženica postupala s ciljem da zlostavi svoje dijete.
30.Stoga sukladno odredbi čl.3.st.2. ZKP/08 odnosno načelu „in dubio pro reo“, sve činjenice koje se stavljaju na teret optuženici moraju biti izvjesno utvrđene i dokazane, a ukoliko se pojavi sumnja u njihovo postojanje ima se smatrati da te činjenice ne postoje odnosno ukoliko se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženici ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću ima se smatrati da takve činjenice postoje.
30.1.Cijeneći navedeno načelo, a uzimajući u obzir rezultate provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nije našao dokazanim da bi optuženica počinila kazneno djelo iz čl.177.st.2. KZ/11 odnosno da bi se u njezinom ponašanju stekla obilježja kaznenog dijela iz čl.177.st.2. KZ/11, a na način kako je opisano u izreci pod toć. II zbog čega je istu temeljem čl.453.t.3. ZKP/08 oslobodio od optužbe sve kao u izreci presude.
31.Kako je optuženica proglašena krivom, u odnosu na osuđujući dio presude na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 naloženo joj je da podmiri troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu utvrđenu s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te imovno stanje optuženice (zaposlena je i ima redovna mjesečna primanja) dok je u odnosu na oslobađajući dio oslobođena od plaćanja troškova postupka.
32.Slijedom navedenog donesena je odluka kao u izreci.
U Rijeci, 16. prosinca 2024.
Sudac za mladež:
Ksenija Jurković-Šepić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- optuženici
- ODO-u,
- branitelju optuženice,
- oštećenom
