REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-258/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, po sucu toga suda Iki Peranović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Klare Triska kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EB, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/1, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), te kaznenog djela iz članka 177. stavka 2., KZ/11 povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-269/2022 od 15. studenog 2022. godine, nakon rasprave održane dana 11. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Marije Fučak, okrivljenog EB i branitelja okrivljenika, odvjetnika Radomira Glumičića, dana 16. prosinca 2024. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I) Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08), kazneni nalog ovog suda od 21. prosinca 2022., poslovnog broja Kzd-258/2022-2, stavlja se izvan snage.

Okrivljeni EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i ĐB rođene Đ, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektromehaničar, sa završena četiri razreda srednje škole, zaposlen sa primanjima od oko 1.000,00 eura mjesečno, bez drugih prihoda, vlasnik stana na adresi stanovanja, veličina oko 100 m2, vlasnik automobila, marke BMW, starog 15 godina, neoženjen, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

- 16. srpnja 2021. oko 14,00 sati u Zagrebu, na adresi [adresa], u prizemlju zgrade, pristajući da tjelesno povrijedi mlt. ČB (rođen **.**.2010.) koje dijete se nalazi u fazi razvoja i fizički je mnogo slabije od njega, s leđa ga rukom primio za vrat, a potom ga nogom udario u desnu potkoljenicu, uslijed čega je mlt. HB zadobio kontuzijski biljeg desne potkoljenice, nakon čega je, pristajući ugroziti pravilan psihofizički razvoj mlt. LB (rođen **.**.2009.), krenuo za istim koji je bježao stubištem prema višim katovima zgrade, sustigao ga s leđa i rukom primio za kosu, a šakom druge ruke udario u glavu, a kada je mlt. ĆB počeo bježati, udario ga nogom u leđa, kojim ponašanjem je ugrozio pravilan psihofizički razvoj mlt. LB,

- d a k l e, drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi te zlostavio dijete,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 117. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: Kazneni zakon/11.) i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona/11., a sve u svezi s člankom 51. Kaznenog zakona/11.

pa se okrivljenom EB

II) Na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 okrivljeniku se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

III) Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 okrivljeniku se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

IV) Na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni EB se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 10 (DESET) MJESECI

V) Na temelju članka 56. KZ/11 prema okrivljenom EB se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI) Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, okrivljeni EB je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 a koji troškovi se odnose na troškove sudsko medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 323,66 eura (tristodvadesetitrieura i šezdesetišestcenti), te na paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje:

1. Uvodno citiranom optužnicom broj KOz-DO-269/2022 od 15. studenog 2022. godine, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, tereti okrivljenog EB za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., a sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljeni EB je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužbom stavljaju na teret.

3. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da je u vrijeme predmetnog događaja bio djeci ljetni raspust, djeca su bila prepuštena sama sebi pa su malo divljala okolo, bacali su mu kamenje po prozoru, lupali po vratima, bacali šibice na balkon a to zna zato što je našao izgorena drvca, zatim su znali zvoniti na vrata ili dolje na interfon i slično. Istaknuo je kako radi u HAC-u, radi u smjenama i po noći a pogotovo po ljeti jer je povećan obim poslova, a kako je tu noć radio noćnu smjenu, oko pola 12 ili 12 sati, probudila ga je buka lupanja po vratima, nakon čega je ustao i izašao na hodnik, a inače živi u prizemlju i vidio je dva dečka i to HB koji mu je susjed i drugog dječaka kojeg je prije viđao s HB, kako izlaze iz zgrade. Izvikao se na njih i u bitnom im je rekao da to više ne rade i neka se idu igrati na igralište. Tog dana, više ništa se nije dogodilo, misli da su djeca otišla na igralište, i više ih nije vidio, a nakon opisanog događaja takvog njihovog ponašanja više nije bilo. Uglavnom tog istog dana došla je majka HB na vrata i zvonila mu, a kada je izašao van ona je vikala na njega kako je to mogao djeci napraviti te da će ju zapamtiti, a on joj je ispričao sve ono što je danas naveo u svojoj obrani, no ona ga nije slušala, niti je što spominjala da će ČB voditi doktoru, a nije spominjala ni postojanje nekih ozljeda. Također je istaknuo kako djeca ovo nisu radila samo njemu nego i drugim susjedima odnosno stanarima, a to sve zna jer je čuo i vidio kako trče po zgradi, a sa susjedom JB je konkretno i razgovarao o tome. I susjeda IB mu je poslije rekla da su tog dana dječaci i njoj radili nered, pa je ona zvala policiju, a on se prisjetio kako je tog dana vidio policijsko vozilo da stoji pored ceste. Uglavnom istaknuo je kako tog dana 16. srpnja 2021. nije imao fizičkog kontakta sa djecom te da mu policija nije dolazila, a on je naknadno dva mjeseca poslije, dobio poziv od policije da dođe na ispitivanje. Kada je riječ o roditeljima djeteta HB, naveo je kako s njima nije u dobrim odnosima, nisu se nikad svađali ali se ne pozdravljaju, dok roditelje LB ne poznaje. Smatra da su roditelji nagovorili dječake da ovako ispričaju priču i da su ih odveli kod liječnika s jednim konačnim ciljem, a to je da ostvare naknadu štete, iako se ne vodi nikakav parnični postupak.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenika, te je pročitao i pregledao, službenu zabilješku Policijske uprave zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb, o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 16. srpnja 2021. (list 4 spisa), bolničku prijavu Klinike za dječje bolesti za maloljetnog ČB od 16. srpnja 2021. (list 14 spisa), medicinsku dokumentaciju – povijest bolesti Klinike za dječje bolesti Zagreb, objedinjeni hitni bolnički prijem za maloljetnog ČB **.**.2021. (list 15 spisa), bolničku prijavu Klinike za dječje bolesti Zagreb za maloljetnog LB od 16. srpnja 2021. (list 16 spisa), medicinsku dokumentaciju – povijest bolesti Klinike za dječje bolesti Zagreb, objedinjeni hitnog bolničkog prijema za maloljetnog LB od 16. srpnja 2021. (list 17 spisa) te dopis II. Policijske postaje Zagreb od 31. svibnja 2024. (list 99 spisa), nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Pere Bubalo od 2. rujna 2022. te sa rasprave od 23. veljače 2024. (list 40 do 43 spisa te list 83 do 84 spisa). Također su preslušane snimke i pročitani zapisnici ispitivanju djece svjedoka – žrtvi, ČB pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2022., (list 33 spisa), te LB pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2022. (list 34 spisa). Uz suglasnost stranaka pročitani je iskaz svjedoka KB sa rasprave od 23. svibnja 2024. (list 90 do 93 spisa), te je pročitan izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 78-81 spisa).

5. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP kao nevažan sud je odbio dokazni prijedlog zastupnice optužbe za ispitivanjem u svojstvu svjedoka majke oštećenog djeteta HB i majke oštećenog djeteta SB kao i svjedokinje IB, jer smatra da su sve činjenice važne za odlučivanje i cjelokupno činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da se ispitivanjem ovih svjedoka ne bi došlo do nikakvih novih saznanja bitnih za predmet ovog postupka odnosno ne bi se utvrdile nikakve druge relevantne činjenice koje već nisu utvrđene.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom svih provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio kaznena djela na način i pod okolnostima kako mu se to stavlja na teret.

7. Naime, nije sporno da su se dana 16. srpnja 2021. oko 14:00 sati, u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa] nalazili okrivljeni EB i djeca HB rođen **.**.2010. i ĆB rođen **.**.2009. Sporno je da li je ovom prilikom okrivljenik fizički napao navedenu djecu na način da je najprije HB s leđa rukom primio za vrat, a potom nogom udario u desnu potkoljenicu, a nakon toga dijete LB koji je bježao stubištem prema višim katovima, sustigao i s leđa ga primio rukom za kosu a drugom rukom stisnutom šakom udario u gavu te potom ga kada je počeo bježati, nogom još udario u leđa. Navedeno je sporno jer okrivljenik sve to poriče, tvrdi da između njega i djece ovom prilikom nije bilo nikakvog fizičkog kontakta, nego je on samo vikao na djecu rekavši im da to više ne rade i neka se idu igrati na igralište.

8. Sud je međutim, na temelju iskaza oštećene djece NB i LB, a dovodeći ih u vezu sa materijalnom dokumentacijom, prvenstveno medicinskom dokumentacijom za oboje djece, te sa nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka, utvrdio da je okrivljenik suprotno njegovim tvrdnjama, fizički napao oštećenu djecu i zadao im udarce na način kako je to opisano u optužnici.

9. Tako je dijete HB u svom iskazu naveo da su tog dana on i LB bili kod njega u stanu kad su odlučili otići na igralište, i dok su se spuštali stubištem zgrade primijetio je da su susjedova vrata malo otvorena, misli da ih je susjed prisluškivao. Nadalje, naveo je kako su malo zastali prije vrata, nakon čega je on produžio dalje i u tom trenutku je susjed EB naglo izašao kroz vrata i primio ga za leđa i vrat te ga udario nogom u potkoljenicu. Nakon toga, susjed je, krenuo za SB prema gore, ĆB je trčao i vikao "upomoć". Nakon toga ĆB i on su pobjegli na školsko igralište i čekali da se mama vrati s posla, a kad je došla ispričali su joj što je bilo i ona je pozvala policiju. Naveo je da je od fizičkih ozljeda imao masnice na desnoj nozi te da je bio kod doktora na pregledu. Kao razlog susjedova ponašanja, naveo je da je slučajno jednom lopta udarila u susjedovu ogradu, i on je počeo vikati na njih i oni su pobjegli.

10. Dijete LB u svom iskazu na dokaznom ročištu naveo je kako je toga dana bio kod ČB, i nakon nekog vremena su se željeli ići igrati. HB je vidio da su susjedova vrata od stana otvorena, i onda je EB izašao iz stana i prvo napao ČB te ga udario nogom u nogu, a nakon toga je pitao "gdje je ovaj drugi". On je tada otrčao prema gore i došao do zadnjeg kata zgrade te više nije imao kud, nakon čega je EB došao do njega primio ga za kosu i udario šakom u glavu, a kada je počeo bježati, dobio je još udarac nogom u leđa. Bio je kod liječnika, imao je prst ozlijeđen i masnicu na leđima. Kao razlog ovakvog susjedovog ponašanja, naveo je da su jednom slučajno HB i on pogodili loptom susjedovu ogradu i on je vikao na njih.

10.1. Dakle, iz iskaza oba djeteta, proizlazi da je okrivljenik u događaju fizički napao obojicu i udario ih i to, dijete HB nogom u desnu potkoljenicu, a dijete LB šakom u glavu i nogom u leđa. Ovakve navode djece sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer su o tome iskazivali ne samo identično nego i uvjerljivo i sigurno, a takvi njihovi navodi su u suglasju sa podacima iz službene zabilješke o dojavi, zatim sa medicinskom dokumentacijom za oboje djece te sa nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka.

11. Tako iz službene zabilješke o dojavi II PP Zagreb (list 4 spisa) proizlazi da je dana 16. srpnja 2021. u 16:02 sati, majka djeteta HB, EBK putem OKC-a PUZ-a zatražila intervenciju policije navodeći da je susjed EB fizički napao njenog sina od 11 godina te su povodom navedene dojave policijski službenici izašli na mjesto događaja.

12. Iz medicinske dokumentacije za dijete HB (list 14-15 spisa) proizlazi da je istog dana dakle 16. srpnja 2021. u 18:40 sati dijete u pratnji majke zaprimljen u Kliniku za dječje bolesti Zagreb gdje je tijekom liječničke obrade dijete navelo kako je oko 14:00 sati u fizičkom napadu od strane poznate osobe zadobio udarac nogom u desnu potkoljenicu te kako je bio povučen za vrat. Liječničkom obradom utvrđeni su klinički kontuzijski biljezi u području udarca, dok na vratu nije bilo znakova ozljede. Jednako tako iz medicinske dokumentacije za dijete LB (list 16-17 spisa) proizlazi da je i on u pratnji majke istog dana 16. srpnja 2021. u 18:50 sati zaprimljen u Kliniku za dječje bolesti Zagreb te je tijekom liječničke obrade naveo kako je oko 14:00 sati napadnut od strane poznate osobe od koje je dobio udarac desno lumbalno, u glavu i desnu šaku te da je udarce zadobio nogama i rukama.

13. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka Pere Bubala, proizlazi da je dijete HB u predmetnom događaju zadobio ozljedu u vidu kontuzijskog biljega desne potkoljenice, a koja ozljeda po kvalifikaciji predstavlja tjelesnu ozljedu koja je nastala kao posljedica djelovanja tupe sile, a da udarac nogom predstavlja podesan način za nastanak spomenute ozljede pri čemu je bio potreban jedan udarac slabog inteziteta. Također, vještak navodi i da udarac nogom u neku prepreku u prostoru se ne može isključiti kao mogući mehanizam nastanka, ali dodao je da ukoliko je ozljeda bila lokalizirana na vanjskoj strani potkoljenice, kako prolazi iz iskaza djeteta ČB, onda ta lokalizacija u prvom redu upućuje na udarac kao mehanizam nastanka i može se uklopiti u iskaz djeteta ČB kao i u iskaz djeteta LB. Što se tiče djeteta žrtve LB, iz nalaza vještaka proizlazi da se kod njega ne radi o ozljedama u sudsko medicinskom smislu. Naime, vještak je naveo da su u medicinskoj dokumentaciji za dijete LB postavljene dijagnoze natučenja desne šake, slabinskog područja i glave, ali su te ozljede postavljene temeljem anamnestičkih podataka o udarcima, bez prisutnih znakova ozljeđivanja, u medicinskoj dokumentaciji se navodi "bez vidljivih kontuzijskih biljega", pa se stoga te dijagnoze ne mogu prihvatiti kao ozljede u sudsko medicinskom smislu. Međutim, vještak ne isključuje mogućnost zadobivanja udaraca koje opisuju djeca LB i HB, navodeći da ako je dijete LB zadobio udarce u glavu i leđa, onda su ti udarci morali biti tako slabog intenziteta da ne ostave vidljivog traga odnosno ne dovedu do nastanka ozljede u sudsko medicinskom smislu.

13.1. Nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Pere Bubala, sud je ocijenio vjerodostojnim, stručnim i objektivnim s obzirom da je sačinjen od strane stručne osobe u skladu s pravilima struke i znanosti, a na temelju medicinske dokumentacije i svih podataka u spisu, a radi se o osobi koja ničim nije zainteresirana za ishod postupka.

13.2. Dakle, s obzirom na sva prethodna navedena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza djece oštećenika i žrtvi MB i LB, a koji iskazi su potkrepljeni materijalnim dokazima i to službenom zabilješkom o dojavi, medicinskom dokumentacijom za djecu, te nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka, ocjena je suda da su neistinite tvrdnje okrivljenika da je u predmetnom događaju on samo vikao na djecu, a da ih nije fizički napao i zadao im udarce kako ga se to tereti, i pri tome dijete HB tjelesno ozlijedio, a dijete LB zlostavio. Jasno je da su ovakve tvrdnje okrivljenika usmjerene na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti.

14. Svjedok KB koji je susjed okrivljenika u svojem iskazu je potvrdio navode okrivljenika da su djeca FB i LB znali stanarima zvoniti na vrata i na interfon, nakon čega bi pobjegli te da se to dogodilo i na dan predmetnog događaja. Naime, opisao je da je nekoliko dana nakon događaja bio na kavi sa susjedom EB i komentirali su taj dan koji je predmet postupka, u smislu kako su dječaci tog dana pretjerali u svojem ponašanju. Svjedok je naveo da su taj dan i njemu zvonili na vrata, a kada je izašao iz stana vidjeti tko je, nije nikog bilo ali je čuo trčanje prema dolje s obzirom da on živi u potkrovlju, a čuo je i zvonjenje na vratima stana ispod njega uzima mogućim da je to možda bio i stan susjeda EB. Nije vidio tko je zvonio ali kada je pogledao kroz prozor vidio je ovu dvojicu dječaka kako istrčavaju iz zgrade. Susjed EB mu je pak ispričao da su tog dana dječaci njemu zvonili na vrata i probudili ga jer je spavao s obzirom da je došao iz noćne smjene, ali mu nije ništa rekao da bi bilo nekog fizičkog kontakta između njega i dječaka. Tek nekoliko tjedana ili mjeseci kasnije kada je sreo susjeda EB, isti mu je rekao da su ga ovi dječaci optužili da ih je napao i nanio im neke ozljede te mu je rekao da to nije istina. Uglavnom svjedok je zaključno naveo da on o tome nema nikakvih saznanja. Dakle, iz ovakvog iskaza svjedoka KB u odnosu na sporne činjenice a to je fizički napad okrivljenika na djecu i žrtve sud nije došao do relevantnih saznanja jer svjedok niti je bio prisutan događaju niti mu je tko pričao o tome, osim što mu se okrivljenik požalio da su ga djeca optužila da ih je fizički napao i ozlijedio te tvrdio da to nije istina.

15. Dakle, na temelju svega iznijetog sud je nedvojbeno utvrdio da je u događaju od 16. srpnja 2021., okrivljeni EB dijete ČB tjelesno ozlijedio te zlostavio dijete LB na način da je najprije dijete ČB uhvatio s leđa rukom za vrat, a potom ga udario nogom u desnu potkoljenicu, uslijed čega je isti zadobio tjelesnu ozljede u vidu kontuzijskog biljega desne strane potkoljenice, a nakon toga krenuo je za djetetom LB, koji je bježao prema višim katovima i kada ga je sustigao s leđa ga je primio rukom za kosu, a šakom druge ruke ga udario u glavu, a kada je dijete LB opet počeo bježati, udario ga je nogom u leđa. Što se tiče kaznenog djela tjelesne ozljede na štetu djeteta ČB, okrivljenik je postupao sa neizravnom namjerom, a djelo je počinio prema osobi ranjivoj zbog njezine dobi. Naime, okrivljenik je kao odrasla i zrela osoba i sa životnim iskustvom bio svjestan da se radi o dječaku koji je nezreo, razigran i koji je u procesu rasta i razvoja i koji je po svojoj snazi fizički znatno slabiji od njega kao odrasle osobe, bio je svjestan da od njegovih udaraca kao fizički znatno jače i snažnije osobe, dječaka može ozlijediti, pa je pristao na to, dakle postupao je sa neizravnom namjerom. Stoga su se u ovakvom postupanju okrivljenika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu djeteta ČB. Što se tiče kaznenog djela zlostave djeteta, sud je utvrdio da je okrivljeni EB svojim radnjama prema djetetu LB ostvario objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela. Naime, okrivljenik je najprije fizički napao dijete ČB zadavajući mu udarce, a što je dijete LB vidio pa je počeo bježati, prema iskazu djeteta LB vičući pritom "upomoć", a okrivljenik ga je sustigao i rukom s leđa uhvatio za kosu, a kada je dijete opet počelo bježati, udario ga je nogom u leđa. Ovakvim svojim postupanjem okrivljenik je zlostavio dijete RB jer je kod istoga izazvao psihičku i fizičku bol i neugodu jačeg intenziteta. Okrivljenik je kao odrasla i zrela osoba bio svjestan da se radi o dječaku mlade životne dobi i da ovakvim svojim postupanjem prema tako mladom djetetu, ugrožava njegov pravilan psihofizički rast i razvoj i pristao je na to, dakle postupao je sa neizravnom namjerom.

16. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne koju bi bilo primjereno primijeniti prema okrivljeniku, sud je uzeo u obzir sljedeće okolnosti. Okrivljenik je u dobi od 50 godina i živi socijalno prihvatljivim načinom života, zaposlen je i živi od svojeg rada. Prema izvodu iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenik do sada nikada nije osuđivan ni za kazneno djelo ni za prekršaj što pokazuje da se radi o osobi čiji način života je usklađen sa zakonskim normama. Sve navedene okolnosti sud je okrivljeniku cijenio olakotnim. Osobito olakotnim sud je okrivljeniku cijenio okolnosti u kojima je došlo do počinjenja kaznenih djela te motiv zbog kojih se upustio u počinjenje kaznenih djela. Naime, okrivljenik je bio u stanju ljutnje s obzirom da je došao iz noćne smjene i spavao kada su mu djeca bez ikakvog razloga zvonila na vrata i probudila ga, a potom pobjegla, a ovakvo ponašanje djece se događalo učestalo pogotovo u ljetnom razdoblju kada su djeca bila na školskim praznicima. Sve to je po mišljenju suda utjecalo na okrivljenika i njegovu odluku da se upusti u počinjenje kaznenih djela.

17. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

18. Imajući u vidu sve naprijed navede olakotne i osobito olakotne okolnosti te izostanak otegotnih okolnosti, sud je okrivljeniku uz primjenu odredbi o ublažavanju kazni, za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta ČB utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te isto tako za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta LB utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon ovako pojedinačno utvrđenih kazni, sud je na temelju članka 51. KZ/11 okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, no sud smatra da izrečenu kaznu zatvora nije nužno i neposredno izvršiti, pa je okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu, određujući da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

18.1. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne prevencije tako i u pravcu generalne prevencije. Naime, s obzirom na dosadašnji način života okrivljenika te činjenicu da je od počinjenja kaznenih djela prošlo više od 4 (četiri) godine, sud je mišljenja da će se uvjetnom osudom sa ovako kraćim rokom provjeravanja utjecati na okrivljenika da više ne počini nikakvo kazneno djelo, a isto tako će se poslati poruka svim drugima da ne čine kaznena djela.

19. Obzirom da je optuženi proglašen krivim, sud je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP odlučio da je okrivljenik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP, a koji troškovi se odnose na troškove sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 323,66 eura i na paušalnu svotu u iznosu od 200 eura.

U Zagrebu, 16. prosinca 2024.

Sudac za mladež:

Ika Peranović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KOz-DO-269/2022

2. okrivljeni EB

3. branitelj odvjetnik Radomir Glumičić

4. zakonska zastupnica oštećenog djeteta, EBK - nakon pravomoćnosti

5. zakonska zastupnica oštećenog, ŠB - nakon pravomoćnosti