Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1042/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenlandesbank Kärnten - Rechenzentrum und Revisionsverband, Registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, Austrija, OIB: 46870001221, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, protiv ovršenika MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Županić, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1210/14-123 od 25. ožujka 2024., dana 16. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1210/14-123 od 25. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je prijedlog ovršenika od 19. ožujka 2024. za odgodu ovrhe, odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), te predlaže preinačiti pobijano rješenje i odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice pod poslovnim brojem P-4792/20 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja je pobijano rješenje donio pozivom na odredbu čl. 65. st. 1. OZ- a, navodeći kako je za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika potrebno kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki: činjenje vjerojatnim od strane ovršenika da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje te izjavljivanje nekog od pravnih lijekova ili podnošenje tužbi i sl. propisanih u istom članku i stavku pod toč. 1. -8. (ovršenik se poziva na toč. 4.).

5. U obrazloženju pobijanog rješenja je prvostupanjski sud naveo:

- da je rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1210/14 od 22. svibnja 2014. određena ovrha na nekretnini ovršenika, temeljem dvije bjanko zadužnice od 13.10.2009., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, potpisane od strane ovršenika kao jamca platca i dužnika UH,

- da su izvornici predmetnih ovršnih isprava, bjanko zadužnica, u spisu ovog suda poslovni broj Ovrpl-12540/13, u kojemu je i započeo predmetni ovršni postupak ovrhom na računu dužnika,

- da „podneskom od 13.10.2009.“ ovršenik predlaže odgodu predmetne ovrhe do okončanja postupka, po tužbi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu od 13.10.2009. i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 13.10.2009. g. (posl. br. P-4792/2020),

- da podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju, ovršenik nije ispunio pretpostavku za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. tč. 1. - 8. OZ, s obzirom ti akti nisu ovršne isprave u ovom predmetu, već su to dvije bjanko zadužnice, koje je ovršenik potpisao u svojstvu jamca platca 13.10.2009.,

- da je ovršenik još 04.02.2017. upućen na parnicu, zbog primjedbi na predmetne zadužnice i nije pokrenuo parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz tog razloga te se ne može na navodnu manjkavost zadužnica s uspjehom pozivati u ovom prijedlogu za odgodu i vezano za zaključak Vrhovnog suda od 11.03.2022.,

- da ovršenik nije niti pokušao učiniti vjerojatnim postojanje pretpostavke koja se odnosi na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno na nastupanje nasilja u slučaju provedbe ove ovrhe,

pa je zbog iznesenog odbio prijedlog za odgodu ovrhe.

6. Ovršenik u žalbi u bitnome ističe da ovrhovoditelj uz ovršni prijedlog nije dostavio dvije bjanko zadužnice u izvorniku, već u preslici, te osporava da bi predmetni ovršni postupak nastao iz ovršnog postupka oznake Ovrpl-12540/13. Također navodi kako je prvostupanjski sud zbog toga što su zadužnice dostavljene u preslici trebao odbaciti ovršni prijedlog.

7. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

8. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je ovaj ovršni predmet izdvojen dana 22. travnja 2014. iz postupka Ovrpl-12540/13 dana 22. travnja 2014., a u tom predmetu broj Ovrpl-12540/13 su zadužnice od 13. listopada 2009. pod brojevima Ov-7867/09 i Ov- 7868/09 te Ov-7869/09 i Ov-7870/09, svaka na iznos od po 500.000,00 HRK, dostavljene u izvorniku pa su opširni žalbeni navodi o tome kako su te ovršne isprave trebale biti dostavljene u izvorniku – neosnovani. Pored toga, žalbene navode o tome jesu li zadužnice dostavljene uz ovršni prijedlog u izvorniku ili u kopiji, ovršenik je trebao isticati u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a ne u žalbi protiv rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za odgodu ovrhe.

9. No, iz podataka u spisu proizlazi da je ovršenik osobno podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi dana 4. lipnja 2014. (list 41 spisa) u kojoj je naveo kako predlaže da se prijedlog za ovrhu stavi „van snage do daljnjega“ jer je u postupku dogovora i osiguranja sredstava za ponovno uredno otplaćivanje kredita; da već nekoliko mjeseci kontaktira Banku te da ima 19 prostora za iznajmiti za što smatra da je sigurno dostatan prihod da bi se vraćao kredit. Dakle, ovršenik 2014. godine nije osporavao ni da je sklopljen Ugovora o kreditu 13. listopada 2009. i isplaćena sredstva korisniku kredita UH, nije osporavao valjanost tog Ugovora o kreditu kao niti valjanost ovršnih isprava (zadužnica) temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1210/2014 od 22. svibnja 2014.

10. Dakle, u ovoj pravnoj stvari je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1210/2014 od 22. svibnja 2014. (list 26 spisa) postalo pravomoćno dana 9. rujna 2014., kada je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gžovr-4022/14-2 od 9. rujna 2014. odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 1210/2014 od 22. svibnja 2014. (list 57-58 spisa) te ne postoje pretpostavke za donošenje rješenja o odbačaju ovršnog prijedloga, a kako to predlaže žalitelj. 11. Nadalje, iz sadržaja spisa je vidljivo da je ovršenik podneskom od 12. siječnja 2017. (list 95 spisa) predložio donošenje rješenja o odgodi ovrhe do okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu br. 21.081.948. sklopljenog dana 13. listopada 2009., koji postupak je predlagatelj/ovršenik pokrenuo pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1487/16.

12. Također iz stanja spisa proizlazi da je parnični postupak pod poslovnim brojem P- 1487/16 okončan presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1478/16-22 od 12. prosinca 2017. (list 153-158 spisa), kojim je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja UH na utvrđenje da je ništetan Ugovor o jednokratnom kreditu br 21.081.948. sklopljen dana 13. listopada 2009. između tuženika Raiffeisenlandesbank Karnten – Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, Austrija, i IH te na utvrđenje ništetnosti Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 13. listopada 2009. (na nekretninama koje su predmet ovog postupka), a u tom postupku je kao umješač na strani tužitelja sudjelovao NH, ovršenik u ovom postupku. Presuda poslovni broj P-1478/16-22 od 12. prosinca 2017. je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1173/2018-4 od 27. travnja 2020. (list 147-151 spisa).

13. Ovršenik se u prijedlogu za odgodu ovrhe pozvao na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

14. Prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Ovr-1210/14-24 od 4. rujna 2017. (list 105-106 spisa) uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-1210/14 od 22. svibnja 2014. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona, a koju ovršenik u ostavljenom roku nije pokrenuo. Stoga je neosnovano pozivanje ovršenika na Zaključak od 11. ožujka 2022.

15. Žalitelj također ističe da su predmetne zadužnice izdane radi osiguranja tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu od 13. rujna 2009. i Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 13. listopada 2009.

16. Zadužnica je samostalan pravni posao koji prati neki glavni pravni posao sa svrhom pojačanja i osiguranja novčane obveze iz tog drugog glavnog ugovornog odnosa, a također je autonoman i dobrovoljan akt dužnika koji ima sve elemente jednostranog pravnog posla.

16.1. Odredbom čl. 7 Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice („Narodne novine“ br. 135/05) je propisano:

Na četvrtoj stranici bjanko zadužnice nalazi se ovjerovljena izjava jamca platca, koja se sastoji od:

1. podataka o jamcu platcu:

– tvrtka, odnosno ime i prezime,

– sjedište, odnosno mjesto i adresa,

– matični broj poslovnog subjekta (MB), odnosno MBG,

2. izričite izjave jamca platca da je suglasan da se radi naplate tražbine vjerovnika iz te bjanko zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod svih banaka,

te da se novčana sredstva s tih računa isplate vjerovniku na način koji će odrediti vjerovnik u skladu sa zakonskim propisima,

3. izjave da je za utvrđivanje postojanja i visine tražbine iz ove zadužnice mjerodavna samo izjava u ovoj zadužnici te u potvrdama banaka o isplatama izvršenim na temelju bjanko zadužnice,

4. mjesto i datum davanja jamstva,

5. potpisa jamca platca.

Ispod teksta iz stavka 1. ovoga članka nalaze se napomene o načinu popunjavanja ove stranice bjanko zadužnice.

Na praznom prostoru ispod teksta jamstva, jamac platac javno ovjerovljuje svoj potpis.

16.2. U skladu s odredbama čl. 183. st. 7. i čl. 183.a st. 1. i 3. Ovršnog zakona iz 1996. ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, 121/05 i 67/08) bjanko zadužnica ima svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

17. U situaciji kada je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev korisnika kredita UH na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 13. listopada 2009., to znači da ni te dvije zadužnice, koje su služile kao instrument osiguranja, a koje je potpisao UH **.**.2009., nisu ništetne. Navedene zadužnice je ovršenik potpisao na stranici 4 kao jamac- platac, a ovršenik tijekom cijelog ovršnog postupka nije tvrdio da bi zadužnice bile ništetne iz nekog razloga, a takve tvrdnje nije iznio niti u tužbi podnesenoj dana 1. listopada 2020. (list 385-387 spisa) niti je predložio bilo koji dokaz na tu okolnost. Da je tome tako potvrđuju i žalbeni navodi ovršenika „kako ovršenik nikada nije prigovarao sastavljanju zadužnica i to iz razloga što to niti ne može, obzirom su zadužnice dostavljene u kopiji, a kopiju se ne može provjeravati iz razloga što se ne zna odgovara li izvorniku ili ne pa bi svako upuštanje u ispitivanje kopije bilo besmisleno i bespredmetno, u situaciji kada se ističe prigovor da zadužnice nisu dostavljene u izvorniku“. Međutim, zadužnice su dostavljene u originalu, a kako je to naprijed obrazloženo, dok ovršenik nedvojbeno nije osporavao njihovu valjanost. 18. Prilikom pisanja pobijanog rješenja je prvostupanjski sud pod točkom 3. obrazloženja pogrešno naveo da je ovršenik podneskom od 13. listopada 2009. predložio odgodu ovrhe do okončanja postupka pod poslovnim brojem P-4792/2020, jer je ovršenik to učinio podneskom od 19. ožujka 2024. (383-384 spisa) te je pogrešno naveo da je ovršenik još „04.02.2017.“ upućen na parnicu, a s obzirom da je na parnicu upućen rješenjem poslovni broj Ovr-1210/14-24 od 4. rujna 2017. (list 105-106 spisa), ali pogreške u pisanju nisu utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

19. Na kraju, valja dodati da je sukladno odredbi čl. 1. st. 1. OZ-a, svrha ovršnog postupka prisilno ostvarenje tražbina. Dakle, treba reći da je cilj provođenja ovrhe na nekretninama prodaja nekretnine i namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, pa činjenica da bi u ovršnom postupku trebale biti prodane nekretnine koje su predmet ovrhe, sama po sebi nema značaj nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

20. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, pa je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2024.

Sudac:

Diana Preglej