Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

[adresa], Ć

[adresa]

Poslovni broj: P-173/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja SAS-VEKTOR d.d. u stečaju, OIB: 75167549515, Poličnik, Poslovna zona Grabi, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Drašku Lambaši, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika NAUTIČKI CENTAR TROGIR d.o.o., OIB: 07388469760, Zagreb, Maksimirska 282, zastupanom po punomoćniku Damiru Šebetiću, odvjetniku u Šebetić i partneri, odvjetničkom društvu iz Zagreba, radi predaje pokretnina u posjed, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 13. studenoga 2024. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja Josipa Jadrana Seksa, stečajnog upravitelja, punomoćnika tužitelja Draška Lambaše i punomoćnika tuženika Damira Šebetića, na ročištu za objavu odluke 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku NAUTIČKI CENTAR TROGIR d.o.o., OIB: 07388469760, da u roku od 15 dana tužitelju SAS-VEKTOR d.d. u stečaju, OIB: 75167549515, preda 4 mosne dizalice i to: 1 komad JMD 10t/9,69 m, 1 komad JMD 6,3 t/13,49 m i 2 komada JMD 3,2 t/13,49 m.

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan prijedlog za osiguranjem nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere koji glasi:

„1. Određuje se privremena mjera kojom se tuženiku (protivniku osiguranja) NAUTIČKI CENTAR TROGIR d.o.o., OIB: 07388469760, zabranjuje otuđenje, svako korištenje ili davanje u zakup 4 mosne dizalice i to: 1 komad JMD 10t/9,69 m, 1 komad JMD 6,3 t/13,49 m i 2 komada JMD 3,2 t/13,49 m.

2. Sve određeno ovom privremenom mjerom smatra se provedenim dostavom ovoga rješenja tuženiku (protivniku osiguranja).

3. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja spora radi predaje predmetnih dizalica u posjed tužitelju (predlagatelju osiguranja), koji se vodi na Trgovačkom sudu u Zadru pod poslovnim brojem P-173/2023 ili do drugačije odluke suda.“

II Nalaže se tuženiku naknaditi trošak postupka tužitelju u iznosu od 10.985,52 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 12. studenoga 2023. naveo kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru posl. br. 2 St-331/2017-271 od 2. studenoga 2023. upućen u parnicu radi ostvarivanja prava na predaju u posjed 4 (četiri) mosne dizalice marke SPB. Tužitelj je vlasnik tih dizalica koje su kupljene od SPB inženjeringa d.o.o. iz Rijeke ugovorom broj 242-2009 od 4. rujna 2009. Mosne dizalice nalaze se u nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], upisnim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju nekretninu je tuženik kupio u stečajnom postupku nad tužiteljem te je sud nakon toga rješenjem o dosudi posl. br. St-331/2017-148 od 22. studenoga 2021. dosudio nekretninu tuženiku. Mosne dizalice procijenjene su 19. svibnja 2021. od strane stalnog sudskog vještaka za brodogradnju Miljenka Rakvina iz Kali na iznos od 425.000,00 kn. Na skupštini vjerovnika u stečajnom postupku nad tužiteljem održanoj 17. lipnja 2022. donesena je odluka o prihvaćanju ponude za kupnju mosnih dizalica i to ponude kupca Otprema d.o.o. Slavonski Brod u iznosu od 115.000,00 kuna plus PDV, koja cijena do danas nije plaćena tužitelju. Tuženik u srpnju 2022. nije dopustio pregled dizalica te se očitovao stečajnom sudu, a nakon donošenja zaključka, na način da nije sporan izgled dizalica nego retencija istih dok tužitelj ne riješi svoje obveze prema tuženiku i to u vezi primopredaje nekretnine, čišćenja tvorničkog dvorišta nekretnine od sekundarne sirovine i uplate dužne zakupnine za hale koja se koristila i nakon dosude. Ništa od navedenoga ne postoji kao obveza tužitelja i tužitelj je tuženika 16. veljače 2022. pozvao tuženika na primopredaju nekretnine što je tuženik odbio. Naknadno potpisivanje zapisnika o primopredaji tužitelj je smatrao nepotrebnim, jer se nije imalo što predati u posjed, a kupac nekretnine je onemogućio pristup mosnim dizalicama. Tuženik je neosnovano pokrenuo pet ovršnih postupaka protiv tužitelja radi naplate nepostojeće zakupnine temeljem izdanih fiktivnih računa ali je za istu zakupninu tuženik pokrenuo postupke i protiv ranijih zakupaca u nekretninama. U vezi zahtjeva za odvoz sekundarne sirovine, sud je rješenjem posl. br. St-331/2017-193 od 6. travnja 2022. odbio zahtjev tuženika da naloži tužitelju ispražnjenje nekretnine. Tuženikov punomoćnik je 22. studenoga 2022. predložio punomoćnici društva Otprema d.o.o. da tuženik otkupi predmetne dizalice i ona je taj prijedlog odbila, nakon čega je tuženik dao tužitelju ponudu za predmetne dizalice na iznos od 10.000,00 kuna plus PDV uz napomenu ako se ne prihvati ponuda da poziva tužitelja na micanje dizalica iz prostora kupljene nekretnine. Nakon toga je prihvaćena višestruko veća ponuda za kupnju dizalica, od strane društva Otprema d.o.o., a koja je ponuda i prihvaćena.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 19. prosinca 2023. navodi kako je točno da je tužitelj vlasnik predmetnih dizalica koje su bile dio inventara tužitelja i kako je točno da se one nalaze u prostoru u vlasništvu tuženika od dana donošenja rješenja o dosudi. Tuženik osporava vrijednost dizalica u iznosu od 56.407,19 eura budući da je tužitelj prihvatio najvišu ponudu društva Otprema d.o.o. u iznosu od 15.263,12 eura plus PDV. Parnične stranke su 30. prosinca 2021. sastavile i potpisale Zapisnik i zaključke u kojima je određeno pod točkom 2. da će tuženik uputiti ponudu stečajnom upravitelju za otkup dizalica, nakon čega će stečajni upravitelj sazvati skupštinu radi donošenja odluke o otkupu. Ujedno je dogovoreno da do otkupa od strane tuženika dizalice ostaju u prostoru tuženika. Suprotno potpisanom Sporazumu i preuzetoj obvezi tužitelj je odlučio sastaviti javni poziv za prodaju dizalica, proveo sakupljanje ponuda i prihvatio ponudu društva Otprema d.o.o. U samom Zapisniku pod točkom 4. tužitelj se obvezao zbrinuti opasni i neopasni otpad koji se nalazi u krugu nekretnine, a koji je ostao od tužitelja što nije učinjeno. Predviđeni troškovi odvoza otpada iznose temeljem ponuda od 17.74,85 eura do 19.244,80 eura. Također, tužitelj je dužan platiti zakupnine za prostor koji su koristili njegovi zakupci i nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi. Tužitelj je potpisao ugovore sa zakupnicima - [obrt], [obrt] i Kor Plast d.o.o. Imenovani zakupnici su odbili napustiti prostor i plaćati zakupninu, pozivajući se na činjenicu da imaju ugovor sa stečajnim upraviteljem i da nemaju nikakve ugovorne obveze prema tuženiku. Na traženje stečajnoga suca od 11. ožujka 2022. tužitelj se nije očitovao je li otkazao ugovore sa zakupnicima prostora koji je prodan tuženiku i tuženik je morao pokrenuti postupak iseljenja pred Općinskim sudom u Zadru. U sudskom ovršnom postupku, nakon donošenja rješenja o prisilnom iseljenju, zakupnici su napustili prostor 2. lipnja 2022. te je tuženik konačno ušao nesmetano u posjed kupljene nekretnine. Tuženik je pokrenuo protiv tužitelja pet ovršnih postupaka radi naplate zakupnine u ukupnom iznosu od 140.500,94 eura i on kao vjerovnik stečajne mase ima potraživanje prema tužitelju u visini troškova odvoza otpada i neplaćene zakupnine. Tužitelj je u stečajnom postupu neistinito predstavio sudu da mu je potrebno otvoriti zaštićeni račun kako bi onemogućio ispunjenje obveza prema vjerovnicima stečajne mase, temeljem čl. 170. i 171. Stečajnoga zakona. Navedeni članci uređuju da ovrha radi ostvarenja tražbina prema stečajnom masi koje nisu zasnovane pravnom radnjom stečajnog upravitelja, nije dopuštena šest mjeseci od otvaranja stečajnoga postupka. U ovom predmetu je stečaj otvoren 2017., dok je neispunjenje obveza stečajne mase nastalo u 2022. Osim toga, u čl. 170. SZ-a je izričito navedeno da se te odredbe ne odnose na obveze stečajne mase iz dvostranoobveznoga ugovora koje je stečajni upravitelj odlučio ispuniti, a što je vidljivo iz obrazloženja troškova unovčenja. Nadalje, tuženik navodi da stečajni upravitelj tužitelja, suprotno svojim obvezama iz Stečajnoga zakona, nije vodio računa o namirenju obveza stečajne mase. Prije donošenja rješenja o dosudi stečajni upravitelj je uprihodio mjesečne zakupnine prema svojim zakupcima, ali nije podmirio troškove odvoza industrijskog otpada u skladu sa svojim Izvješćima i preuzetim obvezama prema tuženiku. Nadalje, nije osigurao da nakon rješenja o dosudi, otkaže ugovore sa zakupcima s kojima je imao sklopljene ugovore o zakupu i na taj način omogućio tuženiku da uđe u posjed kupljenih nekretnina. Nakon što je unovčio nekretninu i izvršio plaćanje razlučnom vjerovniku, tužitelj nema mogućnosti ispuniti svoje obveze vjerovnika stečajne mase. Zaključno, zbog svega navedenoga je tuženik, kao vjerovnik stečajne mase, izjavio pravo zadržanja mosnih dizalica. Institut prava zadržanja uređen je odredbama čl. 72. - 75. ZOO-a. Tako vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. O namjeri zadržanja tuženik je izvijestio tužitelja 6. rujna 2022. s popisom otvorenih tražbina koje ima prema tužitelju.

3. Tužitelj je u nastavku postupka i podnio prijedlog za određivanjem privremene mjere u ovoj pravnoj stvari, navodeći, u bitnome, kako je predmetne dizalice tuženik neovlašteno oduzeo iz posjeda tužitelja i odbija mu ih predati u posjed. Tužitelj predlaže određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranilo svako otuđenje, svako korištenje ili davanje u zakup 4 mosne (predmetne) dizalice. Navodi kako predloženom privremenom mjerom tuženiku ne bi nastala nikakva šteta jer su predmetne dizalice u neupitnom vlasništvu tužitelja. Također, navodi i da obzirom na dosadašnje svojevoljno i dolozno ponašanje tuženika ukoliko se ne odredi predložena privremena mjera, za zaključiti je da će tuženik iskorištavanjem ili otuđenjem dizalica nanijeti nenadoknadivu štetu tužitelju jer se dizalice neovlaštenom i nestručnom upotrebom mogu oštetiti a moguće je i da ih tuženik namjerava otuđiti odnosno time promijeniti postojeće stanje stvari, te znatno otežati ostvarenje tražbine tužitelja.

4. Tuženik se usprotivio predloženoj privremenoj mjeri navodeći kako ne koristi predmetne dizalice, jer nema za to ovlaštene osobe niti mu trebaju u njegovoj poslovnoj djelatnosti. Tužitelj navodi da je moguće da tuženik namjerava otuđiti dizalice, ali tu tvrdnju ničim ne dokazuje. U odnosu na otuđenje predmetnih dizalica tuženik navodi kako se iste nalaze u inventurnoj listi tužitelja, imaju određene serijske brojeve i ne postoji mogućnost da ih tuženik otuđi.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao kompletnu dokumentaciju koja prileži spisu, u ovosudne predmete posl. br. St-331/2017, Povrv- 49/2024 i Povrv-52/2023 te je saslušao svjedokinju ĆŠ i zastupnika po zakonu tužitelja ĆŠB.

6. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. U ovom postupku je najprije tužitelj predložio saslušati svjedokinju DŠ, što je sud i prihvatio, međutim, tužitelj je naknadno izvijestio sud kako je predložena svjedokinja u ponovnom tretmanu kemoterapije te da neće moći pristupiti sudu, uslijed čega je predložio saslušati svjedokinju ĆŠ na iste okolnosti. Sud je unatoč protivljenju tuženika prihvatio takav prijedlog, sve sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a, jer je smatrao da se radi o dokaznom prijedlogu koji stranka nije mogla bez svoje krivnje iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, odnosno isti nije znao da je ranije predložena svjedokinja, koja po njemu čak ima i više saznanja o predmetu spora, bolesna.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed četiri mosne dizalice, pobliže opisane u izreci presude.

11. Nije sporno u ovom postupku da je tužitelj vlasnik predmetnih dizalica, kao ni da se dizalice nalaze u hali koja je u vlasništvu tuženika i koju je tuženik kupio u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem.

12. Ono što je sporno i što je trebalo utvrditi u ovom postupku je osnovanost tuženikovog prigovora prava zadržanja pri čemu isti navodi da ima dospjelu tražbinu protiv tuženika pa da zato nije dužan predati tužitelju predmetne dizalice. Tražbina na koju ukazuje tuženik odnosi se na neplaćene zakupnine, jer isti tvrdi da su zakupoprimci koji su imali sklopljen ugovor o zakupu sa tužiteljem ostali u predmetnoj hali i nakon što je tuženik halu kupio te da nisu htjeli iseliti. Navodna tražbina tuženika odnosi se i na trošak odvoza otpada koji se nalazi ispred hale, a koji odvoz je bila, po tuženiku, obveza tužitelja.

13. Prema odredbi čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV) da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvari koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

14. Budući da su u ovom postupku nesporne činjenice da je tužitelj vlasnik predmetnih dizalica kao i da se one nalaze u posjedu tuženika – ispunjene su pretpostavke za predaju u posjed temeljem naprijed citirane odredbe ZV-a.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 72. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvari ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.

16. Iz ovosudnog rješenja posl. br. St-331/2017-271 od 2. studenoga 2023., u bitnome, proizlazi kako je istim odbijen prijedlog stečajnog upravitelja dužnika, ovdje tužitelja, za predajom predmeta stečajne mase stečajnog dužnika – ovdje tužitelja, predmetnih dizalica – te je isti upućen u parnicu radi ostvarivanja prava na predaju u posjed. Naime, sukladno odredbi čl. 216. st. 3. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 71/15, 104/17 i 36/22; u daljnjem tekstu: SZ) stečajni upravitelj može, nakon pravomoćnosti rješenja o otvaranu stečajnog postupka, zahtijevati od suda da naloži trećim osobama, u čijem su posjedu predmetni stečajne mase, predaju tih stvari. Stečajni upravitelj dužan je uz zahtjev dostaviti ispravu o pravu vlasništva na stvari. O zahtjevu stečajnog upravitelja, a nakon što je saslušao osobu u čijem su posjedu predmeti stečajne mase sud odlučuje rješenjem. Ako se treća osoba u čijem je posjedu predmet stečajne mase – što je ovdje bio slučaj – protivi zahtjevu stečajnog upravitelja sud će odbiti taj zahtjev i uputiti stečajnog upravitelja u parnicu radi ostvarenja prava na predaju u posjed.

17. Izvršen je uvid i u Ugovor br. 242-2009 i Zapisnik o primopredaji iz kojih je razvidno kako je tužitelj naručio od društva SPB-INŽENJERING d.o.o. predmetne dizalice te su mu iste isporučene 2010.

18. Izvršen je uvid i u e-mail korespondenciju između stečajnog upravitelja tužitelja i tuženika (osobno i putem punomoćnika) iz koje je razvidno da tužitelj poziva tuženika omogućiti kupcu dizalica, društvu OTPREMA d.o.o., pregled istih, te je razvidno i kako tuženik isto ne želi omogućiti, navodi tužitelju da on može doći i demontirati dizalice i odvesti otpad ispred hale.

19. Spisu također prileži i ponuda za kupnju predmetnih dizalica iz koje je razvidno da istu ponudu daje ovdje tuženik, tužitelju, 4. siječnja 2022. i nudi za dizalice iznos od 10.000,00 kuna + PDV.

20. Uvidom u Zapisnik o otvaranju ponuda od 31. svibnja 2022. utvrđeno je kako su toga dana u uredu stečajnog upravitelja pregledane sve pristigle ponude za kupnju dizalica, pokretnina stečajnog dužnika, sukladno odluci skupštine vjerovnika od 27. travnja 2022. na web stranicama Sudačka mreža objavljen je osmi poziv za prikupljanje pisanih ponuda i to bez isticanja početne cijene. Oglas je istekao 20. svibnja 2022. U propisanom roku je pristiglo sedam ponuda od kojih je najpovoljnija bila ponuda društva OTPREMA d.o.o. u iznosu od 115.000,00 kuna + PDV, a najmanje povoljna ponuda ovdje tuženika u iznosu od 10.000,00 kuna + PDV. 21. Tuženik je sudu dostavio ponudu br. 522-21000460-22 društva C.I.A.K. d.o.o. iz koje proizlazi da bi isti zbrinjavanje otpada – laboratorijskih kemikalija koje se sastoje od opasnih tvari ili ih sadrže, drvenu ambalažu, željezo i legure koje sadrže željezo – naplatili 145.375,00 kuna. Nadalje, dostavio je i ponudu Odlagališta sirovina d.o.o. od 18. siječnja 2022. iz koje proizlazi da bi za zbrinjavanje otpadnih kalupa od proizvodnje jedrilica naplatili iznos od 180.000,00 kuna + PDV, dok iz dostavljene ponude društva CIAN d.o.o. Split proizlazi da bi oni naplatiti iznos od 134.500,00 kuna za taj odvoz.

22. Uvidom u Zapisnik i zaključke od 30. prosinca 2021. utvrđeno je kako je isti sačinjen na sastanku između tužitelja i tuženika. Dogovoreno je kako će sukladno rješenju o dosudi kupac (tuženik) uplatiti preostalu kupovninu do 3. siječnja 2022.; kupac će stečajnom upravitelju u prvom tjednu u 2022. uputiti ponudu za otkup 4 jednogredne mostne dizalice, nakon čega će stečajni upravitelj sazvati skupštinu vjerovnika radi donošenja odluke o otkupu; do otkupa od strane tuženika dizalice ostaju u nekretnini koja je predmet kupoprodaje; opasni i neopasni otpad koji se nalazi u krugu nekretnine a ostao je od tužitelja dogovoreno je da će zbrinuti tužitelj, stečajni upravitelj tužitelja će zatražiti ponudu i sa dotadašnjim zakupnicima odrediti što je njihov materijal i imovina i preostalo će također zbrinuti; tuženik će preuzeti nekretninu nakon što sve bude čisto i otpad maknut s lokacije a po rješenju suda kojim se utvrđuje da može stupiti u posjed.

23. Iz podneska tuženika dostavljenog Općinskom sudu u Zadru na broj Ovr-511/2022 2. lipnja 2022. proizlazi da su ovršenici napustili predmetne prostorije tvorničke hale.

24. Uvidom u ovosudni zaključak posl. br. St-331/2017-181 od 11. ožujka 2022. utvrđeno je da je istim stečajni upravitelj ovdje tužitelja pozvan dostaviti sudu dokaz da je zakupoprimce ADRIANA BOATS d.o.o. Rijeka, i LŠ kao vlasnika obrta [obrt], obrt za čišćenje, pranje i poliranje vozila obavijestio o prestanku zakupnog odnosa i o njihovoj obvezi ispražnjenja poslovnog prostora od osoba i stvari, a u kojem prostoru su bili temeljem Ugovora o zakupu sa stečajnim dužnikom. Sud je u tom istom stečajnom postupku donio i rješenje kojim se nalaže zakupoprimcima da bez odgode predaju kupcu, ovdje tuženiku, u posjed nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je određena ovrha ispražnjenjem udaljenjem iz te nekretnine pravnih osoba, zakupoprimaca i predajom u posjed iste ovdje tuženiku. To rješenje doneseno je temeljem prijedloga za ovrhu ovdje tuženika u stečajnom postupku, a kojem je ta nekretnina dosuđena rješenjem donesenim u stečajnom postupku.

25. Izvršen je uvid i u dopis stečajnog upravitelja tužitelja kojim isti obavještava zakupoprimce da je zaključno sa 7. siječnja 2022. prestao ugovor o zakupu, jer je u samim ugovorima bilo navedeno da se isti sklapaju na određeno vrijeme do prodaje, pa budući da je do prodaje došlo, došlo je do prestanka ugovora.

26. Iz ovosudnog zaključka posl. br. St-331/2017-133 od 14. svibnja 2021., kojim je određena prodaja nekretnine, hale, među ostalim je navedeno kako se nekretnina prodaje po načelu „viđeno-kupljeno“ te se neće priznati naknadni prigovori na materijalne i pravne nedostatke.

27. Isto tako iz poziva Financijske agencije u samoj provedbi postupka elektroničke javne dražbe proizlazi da je nekretnina u zakupu, uslijed čega su kupci morali znati da nekretnina nije u trenutku prodaje slobodna od stvari i osoba.

28. Zaključak o predaji nekretnine kupcu, tuženiku, u posjed donesen je 11. siječnja 2022.

29. Također, iz ovosudnog rješenja posl. br. St-331/2017-193 od 6. travnja 2022. proizlazi kako je odbijen prijedlog ovdje tuženika koji se odnosio na zahtjev za odvozom krupnog otpada s nekretnine, budući da je isti kupio nekretninu po načelu „viđeno-kupljeno“, a istodobno je udovoljeno zahtjevu za ispražnjenje prema trećim osobama, čime je sud ujedno i potvrdio da stečajni dužnik, ovdje tužitelj, nije ni bio u posjedu nekretnine. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je, odlučujući o žalbi razlučnog vjerovnika Erste&Steiermaerkische Bank d.d. u svom rješenju od 5. travnja 2023. utvrdio da se trošak zbrinjavanja krupnog otpad,a koji je prema ponudi ovlaštenog izvođača radova procijenjen na 134.500,00 kuna, ne može smatrati troškom unovčenja nekretnine te, slijedom navedenoga, navedena sredstva nisu predviđena kao stavka troškova unovčenja koja se isplaćuju na račun ovdje tužitelja.

30. Iz iskaza svjedokinje ĆŠ, u bitnome, proizlazi kako je na bila 17 godina zaposlenik tuženika i činjenice koje su joj poznate vezano za predmet spora poznate su joj i kao djelatnici i kao osobi koja je surađivala sa DŠ. Poznato joj je da je hala kupljena u stečajnom postupku i da je u vlasništvu tuženika kao i da se u toj hali nalaze i sporne mosne dizalice koje su smontirane u konstrukciji same hale. Te se dizalice ne koriste, jer ih nema tko koristiti niti za što. Čak je i sama svjedokinja dala nalog da se upravljačka konzola tih dizalica skloni pod ključ. Koliko joj je poznato u toj su hali bili najmoprimci i bio je problem jer isti nisu htjeli napustiti prostor nakon kupnje od strane tuženika, a niti su plaćali za korištenje. Isti još uvijek nisu makli hrpu krupnog otpada sa tog terena, izvan hale. Nema saznanja da bi vlasnik dizalica bio netko drugi, pored tuženika, to joj je i nelogično, jer je te dizalice teško i demontirati bez da se ošteti sama konstrukcija hale. Navela je i da se tuženik ne bavi proizvodnjom u toj hali. Trenutno je jedan dio hale u posjedu tvrtke sestrinske tuženiku, a drugi dio je u najmu kod društva EMC Precision koje društvo ima proizvodnju, ali za tu proizvodnju ne koristi predmetne dizalice. Poznato joj je da otpad ispred hale smeta tuženiku, jer on ima dozvolu za odlagalište brodova, tzv. suhu marinu, a zbog tog otpada ne može prići velikom dijelu predmetne nekretnine. Tuženik je atestirao dizalice kako bi imali dokaz da su ispravne za okolinu i to neovisno o tome što iste ne koriste, jer inspekcija traži ateste budući da se dizalice nalaze u njihovom prostoru.

31. Iskaz svjedokinje sud je uglavnom smatrao istinitim i vjerodostojnim, u onom dijelu u kojem ona saznanja o činjenicama crpi neposredno. Ostale navode o činjenicama do kojih je posredno došla, ovaj sud ne smatra relevantnima za odlučivanje, naročito kraj okolnosti da je na ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka moguće donijeti relevantan zaključak i potom odluku.

32. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika stečajnog upravitelja Josipa Jadrana Sekse, proizlazi kako su predmetne dizalice stečajna masa tužitelja, a temeljem odluke skupštine vjerovnika iste su se prodavale odvojeno od hale. Prodaja dizalica se odvijala paralelno uz prodaju same hale na javnoj dražbi i to na način da je on objavljivao oglase o javnom natječaju, njih 7 ili 8 i to tako da je svaki idući puta bila smanjena cijena. Nakon što se na takav natječaj nije nitko javio, predložio je skupštini vjerovnika odnosno sudu da se donese odluka o tome da se takav način prodaje zamijeni i da se objavi natječaj bez početne cijene. Prije odluke skupštine o tom prijedlogu tuženik je poslao ponudu na 10.000,00 kuna uz napomenu da su dužni otkloniti dizalice ako ne prihvate ponudu. Na natječaj bez istaknute početne cijene javilo se 7 ponuditelja, a među njima i tuženik ponovno sa ponudom na 10.000,00 kuna, ali ovaj puta bez upozorenja o dužnosti uklanjanja istih. Ponuda tuženika je bila daleko najniža, a prihvaćena je ponuda društva Otprema d.o.o. u visini od 115.000,00 kuna plus PDV. Sudski vještak za graditeljstvo koji je radio procjenu hale je naveo da bi predmetne dizalice trebalo posebno procijeniti i da one nisu dio hale te je izvršena procjena po vještaku za strojarstvo. Nakon odluke skupštine vjerovnika tužitelja o prihvaćanju ponude društva Otprema d.o.o. obavijestio je tuženika o tome da bi trebalo organizirati demontažu i odvoz dizalica na što je tuženik najprije izjavio da nema problema a potom je naveo da će zadržati dizalice zbog neriješenih odnosa sa tužiteljem i zakupcima. Tuženik je zahtijevao da se otkloni otpad koji se nalazio na dijelu terena i te troškove je stečajni upravitelj planirao uvrstiti u troškove unovčenja hale, ali je naknadnom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske taj prijedlog odbijen. U ožujku 2022. je tuženik protiv zakupaca i protiv tuženika podnio zahtjev za ispražnjenjem nekretnine koji zahtjev je sud odbio u dijelu koji se odnosi na tužitelja. Tuženik je nastavio izdavati fakture zato što oni nisu mogli stupiti u halu a i zbog otpada. Stečajni upravitelj je naveo da je on osobno vidio dizalice i da je on dao prijedlog da se prodaju zajedno sa halom, ali je skupština vjerovnika taj prijedlog odbila. Prilikom dolaska na teren je vidio otpad, sekundarnu sirovinu, i točno je da su dogovarali i sačinili zapisnik 30. prosinca 2022. u kojem je spomenuto čišćenje kao i da će tuženik dati ponudu za dizalice. U skladu s time je upravitelj i dao prijedlog sudu o uračunavanju tih troškova, na što se žalila Erste&Steiermaerkische Bank d.d. kao razlučni vjerovnik. Ponudu je dao tako što je prethodno prikupio ponude od više društava koji se bave odvozom otpada i kao prijedlog je uzeo onaj koji je bio najniži. Svo vrijeme komunicirao je sa zastupnikom po zakonu tuženika, punomoćnikom tuženika i gospođama D i DŠ. Komunikacija je bila dobra sve do odluke o tome da u troškove unovčenja neće ulaziti i troškovi odvoza otpada – od tada je komunikacija smanjena, a i od različitih osoba je dobivao kontradiktorne informacije pa je sve smatrao neozbiljnim i nadalje odlučio komunicirati pisanim putem. Od veljače 2022. nije bio u predmetnoj hali i nije mu poznato stanje na terenu nakon toga razdoblja. Nije u natječaju uključivao obvezu građevinskog saniranja hale nakon demontaže dizalica zato što mu je rečeno da se iste mogu demontirati skidanjem sa tračnica koje su na zidu. U pozivu je bilo jasno naznačeno da sve troškove oko odvoza i demontaže dizalica snosi kupac dizalica.

33. Sud je ovaj iskaz uzeo kao istinit i vjerodostojan, naročito iz razloga što je isti u potpunosti u suglasnosti sa svim dokazima provedenim u tijeku postupka. Sud nije odgađao ročište glavne rasprave radi naknadnog saslušanja zastupnika po zakonu tuženika jer je isti dva puta izostao, ni jedna od stranaka nije inzistirala da se upravo njegovo saslušanje provede, pa je sud, sukladno odredbi čl. 265. ZPP-a, odlučio da ga neće saslušati jer je i bez njegovoga iskaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

34. Zaključno, uvidom u ovosudne spise posl. br. Povrv-49/2024 i Povrv- 52/2023 utvrđeno je kako je iste pokrenuo ovdje tuženik protiv ovdje tužitelja i prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave – računa za zakup dvorišnog poslovnog prostora, samo za različita razdoblja. Izdanim rješenjima o ovrsi prigovorio je tamo ovršenik, ovdje tužitelj, navodeći, u bitnome, kako nije u nikakvom zakupnom odnosu sa ovrhovoditeljem, ovdje tuženikom, pa nije u obvezi ni platiti utuženi iznos. Oba postupka su još uvijek u fazi prethodnoga postupka, međutim, sud nije smatrao odlučivanje u istima bitnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer su činjenice koje je tamo tuženik (ovršenik) isticao uglavnom iznesene i raspravljene i u ovom postupku.

35. Uzevši sve navedeno u obzir, na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

36. Naime, tužitelj od tuženika zahtijeva predaju u posjed pokretnina, dizalica pobliže opisanih u izreci ove presude. Kako je ranije i navedeno, da bi takav tužbeni zahtjev bio osnovan potrebno je da je tužitelj vlasnik pokretnina – što je ovdje utvrđeno – te da se pokretnine nalaze kod tuženika – što je također ovdje utvrđeno. 37. Navodi tuženika kojima odbija osnovanost tužbenog zahtjeva usmjereni su na pravo zadržanja predmetnih pokretnina dok mu ne bude namireno njegovo potraživanje koje ima prema tužitelju a po osnovi zakupnina – jer su zakupoprimci i nakon što je tuženik stekao pravo vlasništva hale nastavili istu bespravno koristiti – i po osnovi troškova odvoza otpada – jer smatra da bi tužitelj bio dužan navedeno učiniti o svom trošku budući da na ovaj način ne može koristiti kupljenu nekretninu u potpunost.

38. Ovaj sud smatra kako su prigovori prava zadržanja koje je isticao tuženik u potpunosti neosnovani jer za usvajanje tih prigovora, sukladno naprijed citiranim odredbama ZOO-a, tražbina tuženika bi morala biti dospjela, što ovdje nikako nije slučaj. Ta tražbina na koju se poziva tuženik nije niti utvrđena, u odnosu na nju su u tijeku postupci, međutim, sud, a s obzirom na činjenicu da je utvrđeno kako su ugovori o zakupu bili sklopljeni na određeno vrijeme do prodaje nekretnine, da su o tome zakupoprimci bili obaviješteni, kao i da su bili obaviješteni naknadno da je nekretnina prodana i da su ugovori o zakupu istekli, smatra kako za neovlašteno korištenje spomenute hale od strane trećih osoba svakako ne bi mogao odgovarati tužitelj ni na koji način. I ovo naročito ako se uzme u obzir činjenica da je tužitelj poduzeo sve što je u njegovoj moći i da naknadno obavijesti zakupoprimce o potrebi predaje nekretnine novom vlasniku.

39. U odnosu na drugi dio potraživanja tuženika prema tužitelju, a koji također ističe kao osnovu za pravo zadržanja predmetnih dizalica – potraživanje po osnovi troškova odvoza otpada – sud smatra kako tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj odvoz bio dužnost tužitelja odnosno da bi trošak odvoza otpada trebao pasti na tužitelja. Činjenica da je u Zapisniku od 30. prosinca 2021. navedeno kao nekakav okvirni dogovor da bi te troškove trebao snositi tužitelja ne može za tužitelja biti obvezujuća, jer bi i samom tuženiku, kao kupcu nekretnine u okviru stečajnog postupka nad tužiteljem, trebalo biti poznato i jasno da stečajni upravitelj bez odluke skupštine vjerovnika odnosno u konačnici suda ne može donositi takve odluke. Nesporno je kako taj prijedlog stečajnog upravitelja nije usvojen, a o čemu postoji pravomoćna odluka. Neovisno o činjenici na koju ukazuje tuženik da ti troškovi ni nisu trebali biti priznati kao dio troškova unovčenja, već kao odvojeni trošak, ovaj sud smatra kako tuženik nije uspio dokazati obvezu tužitelja na snošenje tih troškova, jer je kao nesporna utvrđena činjenica da je hala kupljena po načelu „viđeno-kupljeno“ i da je tuženik znao odnosno morao znati da je u trenutku kupnje te hale ispred nje odložen sporni otpad, i neovisno o tome isti je dao ponudu, uplatio kupovninu i, u konačnici, upisao se u zemljišnu knjigu kao vlasnik navedene nekretnine.

40. Zaključno, bitno je za istaći kako je pravo zadržanja akcesorno pravo koje ovisi o dospjelom i utuživom potraživanju posjednika stvari prema zahtjevu vlasnika da mu stvar preda u posjed, s time da se na pravo zadržanja može pozvati samo pošteni posjednik, a ovaj sud smatra kako tuženik svakako nije pošteni posjednik predmetnih dizalica i to prvenstveno iz razloga što mu je prilikom kupnje nekretnine moralo biti jasno da u kupnju nisu uključene dizalice, jer je prodaja istih išla paralelno, ali odvojeno od prodaje hale. Isto tako, u više navrata, a naročito nakon neprihvaćanja njegove ponude za kupnju dizalica i obavještavanja o tome da je društvo Otprema d.o.o. kupilo dizalice, pozvan je predmetne dizalice i predati, pa tako i iz tog razloga sud smatra neosnovanim isticanje tuženika da ima pravo zadržanja predmetnih dizalica i da bi iz tog razloga trebalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan,

41. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

42. Prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere je neosnovan. 43. Prema odredbi čl. 346. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

44. Ovaj sud smatra kako je tužitelj nedvojbeno dokazao postojanje svoje nenovčane tražbine – za predajom predmetnih dizalica. Međutim, po stavu ovoga suda tužitelj nije dokazao postojanje jedne od dvije pretpostavke koje pored postojanja nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja mora dokazati, a to je ili opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine odnosno da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Naime, tužitelj čak u ovom postupku nije dokazao niti da tuženik koristi predmetne pokretnine pa da bi eventualnim korištenjem mogao umanjiti funkcionalnost ili vrijednost dizalica, odnosno da bi ih nestručnom upotrebom mogao uništiti. Nije jasno ni kako tužitelj/predlagatelj osiguranja smatra da bi tuženik/protivnik osiguranja mogao otuđiti predmetne dizalice, kad su iste nesporno vlasništvo tužitelja a i tužitelj nije dokazao ni namjeru odnosno pokušaje tuženika da dizalice otuđi. Činjenica koju tužitelj ističe da određivanjem predložene privremene mjere ne bi tuženiku nastala nikakva šteta nije bila odlučna prilikom odlučivanja o odbijanju prijedloga za osiguranjem u ovoj pravnoj stvari, a tako iz svih ranije iznesenih razloga.

45. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak sastava tužbe i obrazloženih podnesaka od 10. siječnja 2024., 19. ožujka 2024., 2. srpnja 2024. i 25. srpnja 2024. te prijedloga za određivanje osiguranja privremenom mjerom od po 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 11.), trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2024. i 18. rujna 2024. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.), trošak sastava podneska od 26. rujna 2024. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3.) i trošak zastupanja na ročištima 11. srpnja 2024. i 13. studenoga 2024. od po 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sve prema važećoj vrijednosti predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uz pripadajući PDV te uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 305,26 eura i na presudu u iznosu od 305,26 eura ukupno iznosi 10.985,52 eura.

47. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Zadru 16. prosinca 2024.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 610,52 eura

- Tuženiku po pun.