REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-113/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz OD Vukić&partneri iz Rijeke, protiv tuženika OPĆE BOLNICE PULA, Santoriova 24A, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 15. studenog 2024., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2024. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova 24A, OIB: 16089706543, da tužiteljici SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 3.183,57 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 260,20 EUR od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 146,82 EUR od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 168,84 EUR od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 232,27 EUR od 16. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 169,19 EUR od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 232,24 EUR od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 258,41 EUR od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 51,21 EUR od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 242,44 EUR od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 260,49 EUR od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 134,15 EUR od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 133,98 EUR od 16. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 189,57 EUR od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 23,27 EUR od 16. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 430,46 EUR od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 250,03 EUR od 16. travnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova 24A, OIB: 16089706543 da tužitelju SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak 1.417,25 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika od 6. kolovoza 2010. na radnom mjestu doktora medicine, sada liječnik specijalist u tuženikovom Odjelu za anesteziju, ranimatologiju i intenzivno liječenje.

1.1. U navedenom razdoblju tužiteljičina plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09 –u daljnjem tekstu: ZR/09), Zakona o radu (NN 93/14 –dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 –dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 –dalje KU/18) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 –dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 –dalje: TKU/17).

1.2. Odredbe čl. 86 ZR/09, kao i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u navedenim člancima KU-a, kao i prema rješenjima pod t. I ove tužbe, tužiteljica, kao zdravstveni radnik bez specijalizacije u bolnici, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 16%, a kao liječnik specijalist anesteziologije i reanimatologije, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57., propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10%. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmoru visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl.81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl. 59. st. 1, kao i čl. TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.3. Tužiteljica smatra da ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Ukazuje se i kako je dana 5. svibnja 2020. godine potpisan Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine, a kojim je određeno da se:

»Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.«

1.4. Tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužiteljici nije isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Tužiteljica je konstantno radila prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. Stoga tužiteljica potražuje isplatu iznosa uskraćenih plaća i naknada za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 1. ožujka 2020.

1.5. Tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja u podnesku zaprimljenom 6. studenog 2024., specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.183,57 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u izreci ove presude do isplate, te predložila da sud prihvati tako postavljeni tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška prema troškovniku koji je uložila u sudski spis.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik kao poslodavac ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračuna plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija, a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Dakle, FINA kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima, a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojemu djelovanju FINA, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga i prije svega, tuženik smatra da je tužitelj u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, dakle da se je neko njegovo pravo kao radnika prekršilo, morao se je prethodno obratiti van sudskim zahtjevom za zaštitu prava tužitelju kao poslodavcu da bi mogao ovu tužbu uložiti.

2.1. Naime, u suštini ovoga spora nije pripada li tužitelju neka isplata nekog novčanog iznosa već je suština spora u tome da tužitelj kao radnik tvrdi da se njemu krši neko radno pravo i ne obračunava mu se neke dodatke na plaću. Dakle, prije predloženog sudskog vještačenja je tužitelj već zaključio da je njemu uskraćena isplata određenih iznosa dodataka na plaću, ali prije dolaska do stupnja financijskog vještačenja, potrebno je nedvosmisleno utvrditi pripadaju li tužitelju po propisima određene isplate. Kako bi se to utvrdilo, sud će uz tvrdnje koje iznosi tužitelj u tužbi i njegova tumačenja zakonskih propisa na tu temu i ostalog, morati uzeti u obzir i razmotriti i navode iz pismenog pravnog mišljenja koje je naručilo Ministarstvo zdravstva, a izradio profesor dr. sc. JC.

2.2. Obvezatno tumačenje propisa – kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te je o osnovama po kojima isplatu potražuje tužitelj donio zaključke br. 58, 95, 153 i druge. Tuženik tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno, a nije za očekivati da bi se moglo pripisati državi koja donosi te zakonske propise i uređuje njihovu primjenu i tumačenje neka slaba namjera ili pokušaj da radnike nepravilnim obračunom plaća dovodi u položaj oštećene osobe. Konkretno, ako kolektivno pregovaranje dovede do uređenja nekog područja radnih odnosa do određene situacije ili stanja, svaki radnik koji smatra da se njemu krše prava iz radnog odnosa ima pravo uložiti zahtjev za zaštitu prava i nakon obavezujućega tumačenja zajedničkog povjerenstva može očekivati da će to mišljenje biti primijenjeno i da će ili dobiti razliku plaće ili je neće dobiti. Prije svega, strane ugovornice koje su zaključile kolektivni ugovor (radnici i poslodavci) preko svojih predstavnika predvidjeli su da će se u slučaju pogrešne primjene odredbi kolektivnog ugovora o tome odlučiti arbitražom koju će sazvati ugovorne strane a ne može se bez odluke takve arbitraže smatrati da neka od strana ugovornica pogrešno primjenjuje odredbe kolektivnog ugovora i da se time omogućuje pojedinom radniku pravo da svoje tražbine na razliku plaće ostvaruje tužbom sudu. Naime, prema sadašnjem stanju stvari, kolektivni ugovor je na snazi, niti jedna od ugovornih strana nije smatrala da nešto sporno postoji da bi sazivala arbitražu i dakle sve je u najboljem redu. U čemu se sastoji greška na koju se poziva tužitelj još nije jasno izrečeno. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. U tijeku postupka pročitani su Ugovori o radu, evidencije prisutnosti na radu, obračunske platne liste tužiteljice te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zorici Unukić, pročitan je pisani nalaz i mišljenje vještaka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu je osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist u Odjelu za anesteziju, ranimatologiju i intenzivno liječenje,

- da tužiteljica radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju kada je radila prekovremeno, dok joj je taj dodatak platio za redovni rad,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, dok joj je isti platio za redovni rad,

- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u umanjenom iznosu.

6. Sporno je među strankama je li tuženik ispravno obračunavao plaću tužiteljice u situacijama kada je radila prekovremeno te je li tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

7. Tuženik tvrdi kako je tužiteljici isplatio sve naknade i dodatke za redovni rad.

8. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. ("Narodne novine" br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23., 68/23. dalje KU/2018), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018. Čl. 55 KU/2018 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to liječnik specijalist anesteziologije i reanimatologije za 25%, a od 1. rujna 2019. za 28%.

8.1. Prema odredbi čl. 57. KU/2018 je propisano da zbog iznimne odgovornost za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Sukladno navedenim odredbama proizlazi da je tužiteljica kao liječnik za svaki odrađeni sat radila u jednakim uvjetima, dakle otežanim uvjetima rada, što jednako vrijedi za prekovremeni rad. Isto tako, tužiteljica je imala jednaku odgovornost za život i zdravlje pacijenata u redovnom radu kao i u prekovremenom radu, stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da tužitelju ti dodaci pripadaju samo na redovni rad. Naime, tužiteljici se isplaćuju dodaci za prekovremeni rad, ali ti dodaci se međusobno ne isključuju već se oni primjenjuju kumulativno sa svim ostalim dodacima sukladno čl. 57. KU/2018 zajedno sa dodacima za prekovremeni rad (takav stav potvrđuje Vrhovni sud RH u svom pravnom shvaćanju sa sjednice građanskog odjela od 9. prosinca 2019., kao i odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž R-588/2020).

8.2. Člankom 34. st.2. KU/2018 propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren je na isplatu dodataka na plaću za odrađene prekovremene sate i s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju odredbe članka 34. stavka 2. KU/2018.

10. Među strankama nije sporno da se plaća tužiteljice obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća) te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće međutim navedeno ne opravdava tuženika u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužiteljica zakinuta za dio plaće koji joj pripada. Tuženik u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala.

11. Vještakinja Zorica Unukić je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužiteljici u utuženom razdoblju manje isplaćena bruto plaća i to zbog neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, liječnički dodatak i dodatak za znanstveni stupanj obračunatih na prekovremeni rad u iznosu od 2.813,52 EUR te razlika naknade za godišnji odmor 370,05 EUR. Vještakinja nije našla da bi tužiteljica bila zakinuta za isplatu sati prekovremenog rada.

12. Prema izračunu vještaka iz Tabele br. 1 proizlazi da je Tuženik, prema zaključku br. 153. kako ga tumači VSRH, obračunao i isplatio sve sate prekovremenog rada.

12.1. Prema izračunu vještaka iz Tabele br. 2, a koji se odnosi na izračun razlike isplaćene naknade za godišnji odmor u razdoblju od travnja/2019- siječnja/2020, sukladno članku 34. KU/2018 utvrđeno je postojanje razlike u odnosu na isplaćenu naknadu za godišnji odmor i to u iznosu 370,05 EUR.

13. Prema izračunu vještaka iz Tabele br. 3 proizlazi izračun ukupno manje isplaćene bruto plaće u utuženom razdoblju za isplaćene dodatke na ukupni prekovremeni rad i razlike isplaćene naknade za godišnji odmor. U stupcu br. 12 Tabele br. 3 prikazani su neisplaćeni dodaci za uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na ukupno odrađeni prekovremeni rad, a koji iznosi 2.813,52 EUR. U stupcu br. 13 Tabele 3 prikazana je manje isplaćena naknada za godišnji odmor posljedično prethodnim izračunima, a koja iznosi 370,05 EUR. U stupcu 14 Tabele 3 prikazana je ukupno manje isplaćena bruto plaća po prethodno navedenim osnovama koja iznosi 3.183,57 EUR.

14. Slijedom svega navedenog obzirom je vještak financijske struke Zorica Unukić svoj nalaz i mišljenje sačinila u skladu s pravilima struke, a stranke na njega nisu imale primjedbi, sud takav nalaz i mišljenje prihvaća stručnim i objektivnim u cijelosti.

14.1. Tužiteljica je svoj konačni tužbeni zahtjev specificirala upravo prema nalazu i mišljenju vještakinje.

15. Iz provedenog vještačenja utvrđeno je da tuženik nije vršio ispravan obračun plaće tužiteljice u utuženom razdoblju (od 1. prosinca 2018. do 1. ožujka 2020.). Naime, tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za otežane uvjete rada tuženik je obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne i na sve sate koje je tužiteljica odradila, odnosno na prekovremene sate na koje nije obračunao navedene dodatke. Tužiteljica kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi. Ujedno valja tuženiku ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., broj: Su-IV-56/19-18 zauzeo sljedeće shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

15.1. Tužiteljici je u utuženom razdoblju manje isplaćena bruto plaća i to zbog neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, liječnički dodatak i dodatak za znanstveni stupanj obračunatih na prekovremeni rad u iznosu od 2.813,52 EUR.

16. Nadalje u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora valjalo je primijeniti odredbu čl. 81. Zakona o radu Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), kao i odredbu čl. 34. KU/2018 koja glasi." Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika."

16.1. Članak 81. Zakona o radu propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

16.2. Tužiteljici je manje isplaćena naknada za godišnji odmor u razdoblju od travnja/2019-siječnja/2020 u iznosu 370,05 EUR.

17. Iz provedenog postupka utvrđeno je da je tuženik, u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 1. ožujka 2020., tužiteljici pogrešno obračunavao plaću koja joj je zbog toga u bruto iznosu manje isplaćena za ukupno 3.183,57 EUR.

18. Zbog navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22 – dalje: ZOO), a tijek zatezne kamate određen je na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate.

20. Međutim, zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.183,57 EUR valjalo je odbiti. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa te doprinosa, prireza na dohodak i prireza porezu na dohodak temeljem čl.

15. st.3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak. Zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom iznosu dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak nisu dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

21. Tužiteljici se sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP) jer je uspjela u pretežitom dijelu svoga zahtjeva (odbijena je samo za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu) priznaje parnični trošak za zastupanje po punomoćniku sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 17. lipnja 2024. i 15. studeni 2024. (Tbr. 9/2 – 2x100 bodova), zatim za sastav podneska od 6. studeni 2024. (100 bodova - Tbr. 8/1), te za sastav podneska od 19. lipnja 2024. (25 bodova – Tbr. 8/4), ukupno 425 bodova, što uvećano za vrijednost boda i PDV-a iznosi 1.062,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 354,75 EUR, pa joj je ukupno na ime parničnog troška dosuđen iznos od 1.417,25 EUR.

21.1. Preostala razlika na ime uplaćenog predujma koja je ostala nakon što budu podmireni troškovi vještačenja iznosi 145,25 EUR, a taj će iznos biti vraćen tužiteljici po pravomoćnom okončanju ovog parničnog postupka.

U Puli 16. prosinca 2024.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.