Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-660/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu mr. sc. Alenu Golubu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu protiv tuženika Hrvatskog Telekoma d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri, Zagreb, Miramarska 24, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-272/2023-7 od 14. svibnja 2024., dana 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Uvažava se žalba tuženika kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-272/2023-7 od 14. svibnja 2024., tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, da tužitelju SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 550,04 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 04. svibnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 477,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 14. svibnja 2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom, presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, da tužitelju SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 550,04 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 04. svibnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 477,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 14. svibnja 2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude pravovremeno je izjavio žalbu tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost žalbe tuženika, te predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana, a ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenje odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika, u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.-dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Osim toge, neosnovano u žalbi tuženik ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je presuda proturječna sama sebi, a niti razlozima presude, već sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, time da tuženik samo paušalno parafrazira zakonsku odredbu članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, bez konkretnog navođenja u čemu bi se takva bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala. Međutim, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude pogrešno je primijenjeno materijalno pravo članka 28. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) koji se na sporni pravni odnos primjenjuje na temelju članka 182. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 76/2022 i 14/2024).

6. Prema razlozima pobijane prvostupanjske presude, između stranka parničnog postupka nesporno je da je tužitelj vlasnik nekretnina, i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa], oranica od 16517 m2 , kčbr. [katastarska čestica] [adresa], voćnjak od 1488 m2 i kčbr. [katastarska čestica] [adresa], livada od 1183 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a također je nesporno da je preko navedenih nekretnina prije 2008., izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura, odnosno u zemlju je ukupan elektronički komunikacijski vod u duljini od 125,05 metara.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je tužitelj uputio zahtjev za utvrđivanje infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu na nekretnini u njegovom vlasništvu te je sukladno članku 63. stavku 10. Zakona o elektroničkim komunikacijama i članku 5. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (Narodne novine, broj 152/11, 151/14 i 95/17), HAKOM utvrdio infrastrukturnog operatora, odredio visinu naknade za pravo puta te izdao potvrdu o pravu puta broj 11575 od 8. veljače 2023. infrastrukturnom operatoru HRVATSKI TELEKOM d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, ovdje tuženiku. Iz priložene potvrde o pravu puta i tablice (list 9 do 12 prvostupanjskog spisa) proizlazi kako tuženik plaća tužitelju naknadu za korištenje prethodno navedenih nekretnina od 20. listopada 2022. u iznosu od 137,51 eura godišnje.

8. Prvostupanjski sud je primjenjujući materijalno pravo iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 dalje: ZOO), smatra kako tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje svog zemljišta od strane tuženika na ime stjecanja bez osnove i to za posljednjih pet godina, odnosno za razdoblje od 2018. do 2021. godine, u iznosu od ukupno 550,04 eura (4.144,28 kn=137,51 x 4), jer je u navedenom periodu od 2018. do 2021. godine tuženik koristio nekretnine tužitelja u koje je bila postavljena elektronička komunikacijska infrastruktura, a za koji period tužitelju nije plaćena nikakva naknada, a tuženik je korištenjem nekretnina tužitelja stekao korist, odnosno stekao je određenu imovinu koja pripada tužitelju jer je na nekretninama tužitelja postavljena elektronička komunikacijska infrastruktura.

9.Prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude navodi kako nije sporno da obveza plaćanja naknade za pravo puta nastaje danom potpisivanja ugovora, pa se ta naknada sukladno odredbama članka 4. stavka 3. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (˝Narodne novine˝ broj 152/2011 i 151/2014.), niti ne može odnositi na utuženo razdoblje, odnosno tužitelj po toj osnovi ne bi imao pravo na retroaktivnu isplatu naknade za pravo puta za utuženo razdoblje, ali prvostupanjski sud je primjenom materijalnog prava iz članka 1111. ZOO-a, presudio kako tužitelj ima pravo na utuženu naknadu, jer je tuženik koristio nekretnine tužitelja na koje je bila postavljena elektronička komunikacijska infrastruktura, a za koji period je tuženik korištenjem nekretnina tužitelja stekao korist, odnosno stekao je određenu imovinu koja pripada tužitelju.

10. Međutim, ispitujući pobijanu u prvostupanjsku presudu s obzirom na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe ZOO-a, pa tako niti članak 1111. o stjecanju bez osnove, budući tuženik ima valjanu pravnu osnovu za korištenje nekretnina u vlasništvu tužitelja koja se temelji u zakonu odnosno u zakonskoj odredbi članka 28. st. 1. podstavka 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) koji se primjenjuje na temelju članka 182. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 76/2022 i 14/2024) prema kojoj zakonskoj odredbi se smatra da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na općem dobru ili na nekretninama u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih, ako se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja.

11. Stoga, kako tuženik ima valjanu pravnu osnovu temeljem koje se koristi dijelom nekretnine u vlasništvu tuženika na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura, na sporni pravni odnos između stranaka ne primjenjuje se odredba članka 1111. ZOO-a, već se primjenjuju posebne odredbe članka 28. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama, kako je prethodno navedeno.

12. Kako je tužitelj podnio zahtjev Hrvatskog regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti za utvrđivanje infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu tek 20. listopada 2022., pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 28. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama proizlazi da tužitelj prije podnošenja takvog zahtjeva, dakle u utuženom periodu od 2018. do 2021. nema pravo na naknadu za korištenje dijela njegove nekretnine s osnova prava puta te drugu povezanu opremu, koja se nalazi na njegovoj nekretnini.

13. Iz izloženih razloga, žalbu tuženika valjalo je uvažiti kao osnovanu te pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 28. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, sukladno članku 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, kako je presuđeno u izreci.

14. Kako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, valjalo je preinačiti i odluku o naknadi troškova parničnog postupka te je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tuženiku dosuđena naknada troškova parničnog postupka za sastav odgovora na tužbu po odvjetniku u iznosu od 125,00 eura te za zastupanje po odvjetniku na ročištu kod prvostupanjskog suda 22. travnja 2024. u iznosu od 125,00 eura s uključenim PDV- om, sve sukladno Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine 138/23, dalje Tarifa), što sveukupno iznosi 250,00 eura, koji su troškovi bili potrebni radi vođenja ovoga parničnog postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, a određeni su s obzirom na vrijednost predmeta spora odnosno visinu utuženog potraživanja u iznosu od 550,04 eura. Tuženiku nije dosuđena naknada troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eura, s obzirom na odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama kojom je propisano da obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom dovršetku postupka srazmjerno uspjehu u parnici pa kako je tuženik uspio u sporu proizlazi da temeljem naznačene zakonske odredbe nije dužan platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu.

15. Kako podnošenje odgovora na žalbu nije bilo potrebno u ovom parničnom postupku radi vođenja parnice, na temelju članka 155. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja odgovora na žalbu kao neosnovan. 16. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 16. prosinca 2024.

Sudac

mr. sc. Alen Golub