Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-1375/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Senki Vrdoljak, na temelju prijedloga sudske savjetnice Marije Hrboka, uz sudjelovanje Leonarde Kokić kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IUNIUS d.o.o. kao pravne osobe i TKC, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, oboje zastupani po Anti Gluiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Gluić Ninčević, zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22, 59/23 dalje: Zakon o zaštiti potrošača), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Zadru, KLASA: 336-02/23-01/2130, URBROJ: 443-02-03-22-23-5 od 14. veljače 2023. nakon provedene glavne i javne rasprave u prisutnosti branitelja okrivljenika i odsutnosti tužitelja dana 11. prosinca 2024., istog dana u odsutnosti okrivljenika i odsutnosti tužitelja, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Na temelju odredbe članka 182. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne Novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, dalje: Prekršajni zakon)

I. okrivljeni IUNIUS d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 65874786359, prekršajno neosuđivan, kao pravna osoba

II. okrivljena TKC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1980. sa prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi

o s l o b a đ a j u  s e  o d  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 28. siječnja 2023. godine u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta vrste caffe bar posebnog naziva ALEA u [adresa], a koji posluje u sastavu trgovačkog društva IUNIUS d.o.o., [adresa], prilikom pružanja ugostiteljskih usluga neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga,

dakle, okrivljeni da bi se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom,

čime da bi počinili prekršaj iz članka 149. stavka 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača, a za koji je propisana novčana kazna u članku 149. stavak 1. istog Zakona za pravnu osobu i članku 149. stavak 2. istog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

II Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u [adresa] podnijela je optužni prijedlog pod brojem KLASA: 336-02/23-01/2130, URBROJ: 443-02-03-22-23-5 od 14. veljače 2023. protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenici u svojoj pisanoj obrani dostavljenoj putem odvjetnika na ročište održano dana 11. prosinca 2024. u bitnome navede kako nisu prilikom pružanja ugostiteljskih usluga neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu da bi doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute, dakle da se nisu koristili nikakvom agresivnom i nepoštenom poslovnom praksom niti da su prekršili odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Navode da u konkretnoj situaciji nisu ostvarena obilježja i okolnosti da bi na bilo koji način uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem (iskorištavajući specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koje narušavaju potrošačevo prosuđivanje na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio) ispunili uvjete postojanja agresivne poslovne prakse. Nadalje navode da iz činjeničnog opisa djela prekršaja u prekršajnom nalogu ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača jer da bi bio počinjen prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača u činjeničnom opisu mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuje okrivljenik te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom (tako i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u odluci Ppž- 3050/2023, od 29. veljače 2024.). Zaključno su naveli da je Općinski sud u Zadru u identičnom činjeničnom stanju u pravnom pitanju donio oslobađajuću presudu broj

2.1. Branitelj okrivljenika navodi da je uz pisanu obranu priložio odluku Općinskog suda u Zadru u identičnoj pravnoj stvari, a koja odluka se poziva na odluku Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Ppž-3050/2023, od 29. veljače 2024. iz koje proizlazi da bi prekršaj iz članka 149. Zakona o zaštiti potrošača, koji se okrivljenicima stavlja na teret bio počinjen, u činjeničnom opisu mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuje okrivljenik te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom.

3. Člankom 149. stavak 1. točka 49. novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj trgovac - pravna osoba ako: se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona, dok je člankom 149. stavak 3. propisano da će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit trgovac - fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 kuna.

4. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.

4.1. Odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa je nepoštena:

– ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

– ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:

– zavaravajuća poslovna praksa i

– agresivna poslovna praksa.

4.2. Odredbama članka 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

(2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu: 1. postojanje ili priroda proizvoda 2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu 3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda 4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu 5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka 6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja 7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke 8. rizici kojima potrošač može biti izložen. (3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje: 1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja 3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

4.3 Člankom 38. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. 4.4. Odredbom članka 39.stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

5. Okrivljenicima se dakle stavlja na teret da su u inkriminarom periodu prilikom pružanja ugostiteljskih usluga neopravdano povećali maloprodajne cijene usluga nakon 31. prosinca 2022. pri čemu da su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba ne uređuje "neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, uvođenjem eura 1. siječnja 2023. kao službene valute" kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija "neopravdano povećanje cijena", te "nepovoljniji financijski položaj " proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine br. 57/22 i 88/22) koji u članku 6. propisuje temeljna načela uvođenja eura i to načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti.

6. Člankom 7. stavkom 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propisano je da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona, a zbog preračunavanja iz stavka 1. članka 7. istog Zakona potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Nadalje u devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj propisane su prekršajne odredbe koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata.

7. Razmatrajući optužni prijedlog u odnosu na odredbe Zakona o zaštitu potrošača Sud je utvrdio kako ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu ne konkretizira pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenika odnosno podizanje cijena ugostiteljskih usluga nakon 31. prosinca 2022. Dakle ovlašteni tužitelj nije u optužnom prijedlogu činjenično opisao na koju konkretno okolnost iz članka 35. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje cijena od 1. siječnja 2023. na način opisan u izreci ove presude podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz članka 35. stavka 2. točke 4. istog Zakona, niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača. U odnosu na članak 38. istog Zakona kojim je propisana agresivna poslovna praksa, razmotrivši optužni prijedlog Sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenika, konkretno, povećanje maloprodajnih cijena, na način kako je opisano u optužnom prijedlogu bilo podvedivo pod gore citiranu odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja zabranjuje agresivnu poslovnu praksu. Nadalje ovlašteni tužitelj, u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koji bi način od strane okrivljenika eventualno bili korišteni u odnosu prema potrošačima uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse, naročito imajući u vidu notornu činjenicu da su potrošači imali mogućnost, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom usluga pri čemu su imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja ugostiteljskih usluga. U odnosu na članak 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača ovaj Sud smatra da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne može podvesti pod "nesretne ili druge okolnosti " iz navedenog članka, a temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenika u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Po ocjeni ovog Suda, ne može se smatrati da je podizanje maloprodajnih cijena nakon 1. siječnja 2023., na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, podvedivo pod gore citiranu odredbu Zakona o zaštiti potrošača kao agresivna poslovna praksa.

8. Dakle, iz činjeničnog opisa djela prekršaja u optužnom prijedlogu ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 149. stavak 1. toka 49. Zakona o zaštiti potrošača jer da bi bio počinjen prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača u činjeničnom opisu mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuju okrivljenici te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom Slijedom navedenog Sud je okrivljenike oslobodio optužbe temeljem članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona jer djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret po propisu nije prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. i članka 149. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača.

9. Kako su okrivljenici oslobođeni optužbe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

U Zadru 11. prosinca 2024.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Marija Hrboka

Senka Vrdoljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. I okrivljeniku

2. II okrivljeniku

3. Branitelju Anti Gluiću odvjetniku u odvjetničkom društvu Gluić Ninčević 4. Tužitelju

5. U spis, ovdje