Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-79/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, JR, odvjetničkog vježbenika, i zamjenice ODO u Karlovcu, BR, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.457,90 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,, i to:

- na iznos od 731,46 EUR od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 1.175,38 kune od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 551,06 EUR od 16.06.2014. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.214,53 EUR sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2024. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U razdoblju od 2011., tužitelj navodi da je obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio. Zbog neplaćanja plaće ostvarene radom na terenu, tužitelj navodi da je oštećen najmanje za iznos oko 300,00 kn bruto, za svaki mjesec utuženog razdoblja.

2. Tužitelj navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno čl.186.a. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razlike plaće za utuženo razdoblje od 18. listopada 2011. do 1. lipnja 2014.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor zastare. U odnosu na dio koji nije u zastari, navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da su se u odnosu na radnopravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radnopravnog statusa djelatnih vojnih osoba, te navedeni propisi pritom uzimaju u obzir specifičnost službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tuženik se poziva na aktualnu sudsku praksu, i to odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12 u kojem je zauzet upravo takav stav o važenju propisa. Tuženik ističe da se u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a prema kojim propisima je tužitelju isplatio sve dodatke na plaću. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. Nakon provođenja financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 18.519,04 kn bruto, sada iznos od 2.457,90 EUR bruto za zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

5. Tuženik se protivio i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje od 18. listopada 2016., rješenje MORH od 23. studenog 2011. i 21. svibnja 2014., dopis MORH od 28. ožujka 2017., mjesečna izvješća o ostvarenim satima rada na listu 38- 39, dnevnu evidenciju radnog vremena na listu 40-71, dopise MORH od 21. ožujka 2017., tabelarni prikaz korištenja godišnjeg odmora na listu 74, odluke MORH od 1. listopada 2014. i 20. svibnja 2015., knjigovodstvenu karticu na listu 173, kartice djelatnike na listu 174-187, saslušao svjedoke FR, ZR i tužitelja kao stranku, te proveo financijsko vještačenje po vještaku D&S d.o.o. Karlovac.

7. U ranijem tijeku postupka donesena je prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem Pr-512/2017-33 od 29. travnja 2022. koja je ukinuta u pobijanim dijelovima pod točkama I. i IIi. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Naime, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 142/2024-2 od 27. ožujka 2024.ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2268/2022-2 od 25. listopada 2022. u dijelu pod točkom I.izreke u kojem se potvrđuje dosuđujući dio presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-512/2017-33 od 20. travnja 2022. po točkom I. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-512/2017-33 od 29. travnja 2022. u potvrđenom dosuđujućem dijelu pod točkom I.i III. izreke te je predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U preostalom nepobijanom dijelu postala je pravomoćna presuda ovog suda pod poslovnim brojem Pr-512/2017-33 od 29. travnja 2022. pod točkom II. izreke. Pod točkom II. pravomoćno je odbijen zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I.izreke.

9. U ponovnom postupku trebalo je odlučiti o ukinutom dijelu presude te je utvrđeno da je u tom dijelu tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 18. listopada 2016. (list 3 spisa) pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14).

11. Prema odredbi članka 3.Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su: vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici), a isto je propisano i odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) u članku 1. stavak 3.

12. Nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu.

13. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima reguliran je radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u odnosu na utuženi prekovremeni rad na terenu pa se primjenjuju specijalni propisi, navedeni Zakon i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

14. Za utuženo razdoblje od 18. listopada 2011. do 26.lipnja 2013., odredbom članka 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu: ZOSO/02) propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

15. Prema članka 97. stavak 5. ZOSO/02, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulje od punog radnog vremena, pod uvjetima i iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavka 2 na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

16. 26. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13, u daljnjem tekstu: ZOSO/13) koji u odredbi članka 155. propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139.navedenoga Zakona.

17. Međutim, odredbom čl. 219. ZOSO/13 propisano je kako će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona, kojim će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02, kojima su uređena ta područja. To znači da se do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14., 23/15., dalje: Odluka/14), koju je donio ministar obrane na temelju ovlaštenja iz čl. 153. st. 3. ZSOS/13, a kojom je u točki IV. izrijekom isključeno pravo djelatne vojne osobe na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09., dalje: Odluka/09).

18. Prema tome, tužitelju u razdoblju od 18. listopada 2011. do 31. svibnja 2014. pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2009. , a tek nakon 1.lipnja 2014. mu ne pripada pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama i dr, za vrijeme boravka na terenu jer je Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, 106/17), i to u odredbi čl.IV.propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

19. Sporno je li tužitelj i koliko radio prekovremeno na terenu te je sporno pripada li mu uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada na terenu.

20. Iz dostavljene evidencije radnog vremena tužitelja proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno na terenu u utuženom razdoblju ili da je radio kraće nego što to tužitelj i saslušani svjedoci navode u svojim iskazima.

21. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka FR, ZR te tužitelja kao stranke, ovaj sud je utvrdio da u utuženom razdoblju nisu bili evidentirani svi prekovremeni sati koje su odrađivali na terenu pa evidencije o radnom vremenu koje su dobivali na uvid i potpis nisu predstavljale stvarno odrađeno vrijeme na terenu obzirom se na terenu svakodnevno radilo prekovremeno. Tužitelj je iskazao da se u utuženom razdoblju potpisivao evidencije, ali je na poleđini evidencija o radnim satima stavljao prigovor da se ne slaže s evidencijom.

22. Obzirom na suglasne iskaze svjedoka i tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima koje je jednostrano sačinila tužena te da ne odražavaju stvarno odrađene radne sate na terenu jer nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj odradio na terenu.

23. Tužitelj i svjedoci nisu vodili osobnu evidenciju o stvarno odrađenim radnim satima na terenu, a zbog proteka vremena se nisu mogli detaljno sjetiti broja stvarno odrađenih radnih sati na svakom danu terena, to su isti iskazivali o trajanju njihovog radnog vremena na terenu u prosjeku pa je na temelju njihovih iskaza sud utvrdio da je tužitelj radio na terenu u prosjeku radnim danom i subotom od 7,00 do 20,00 sati, a nedjeljom od 7,00 do 12,00 sati. Također je iz njihovih iskaza utvrdio da je tužitelj bio angažiran na poplavama na kojima se radilo danonoćno, a radi odlaska na davanje počasti na sahranama, tužitelj je također radio prekovremeno, i to barem tri sahrane mjesečno, svaka u trajanju od 2 prekovremena sata.

24. Prema utvrđenju ovog suda, činjenica što je tužitelj potpisivao evidencije radnog vremena, a da se s njima nije slagao, ne znači da se tužitelj potpisivanjem takve evidencije naposljetku s njom složio. Potpisivanjem evidencije tužitelj je samo potvrdio da je istu dobio na uvid pa nakon toga ima pravo dokazivati drukčije, što upravo dokazuje u ovom postupku. (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1910/2022-2 od 20. rujna 2022.)

25. Osim toga, tužitelj je pisao prigovor na poleđini dokumentacije da se ne slaže s prikazom radnih sati.

26. Evidencije o prisutnosti tužitelja na radu koje je vodila tužena ne predstavljaju isprave iz čl. 230. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, u daljnjem tekstu: ZPP). Te evidencije ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a već predstavljaju dokaz kojega sud cijeni kao i sve druge predložene i provedene dokaze.

27. Stoga je tužitelj je imao pravo dokazivati te je naposljetku i dokazao da tuženikove evidencije nisu odgovarale stvarnom stanju stvari, dok je sve pravno relevantne činjenice u takvim okolnostima sud prvog stupnja utvrdio temeljem ostalih provedenih dokaza.(tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž R-2270/2022-2 od 17. siječnja 2023., Gž R-3586/2021-2 od 15. lipnja 2022.).

28. Osim toga, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazana su pravna shvaćanja prema kojima je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencija radnog vremena, s tim da utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu i visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza (Revr-1124/2016 od 17. siječnja 2017., Revr-1696/2016 od 1. ožujka 2017., Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1910/2022-2 od 20. rujna 2022.).

29. Nesporno je da tužitelj u upravnom postupku nije osporavao zakonitost tuženikovih evidencija. Osim toga, ne radi se o upravnim aktima protiv kojih se može pokretati upravni postupak.

30. U bitnom suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja ovaj sud je utvrdio da evidencije koje je vodila tužena nisu odgovarale stvarnom stanju.

31. Odredbom članka 131. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 6/2011, 82/2012, 88/2012 i 73/2013), odnosno odredbe članka 135. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014 i 127/2017) propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. U takvom slučaju teret dokazivanja o radnom vremenu kojeg je radnik proveo na radu kod poslodavca, uključujući i onaj prekovremeni rad je na poslodavcu, te je poslodavac dužan dokazati da radnik u promatranom razdoblju nije radio prekovremeno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3773/18 od 8. siječnja 2019., i Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1716/2022-2 od 29. lipnja 2022.).

32. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da tužitelj nije radio prekovremeno. 33. Stoga, je financijski vještak, prema uputi suda, izradio sljedeće varijante nalaza i mišljenja:

1. prema evidenciji tužene

2. prema iskazima tužitelja i svjedoka na način da se:

- uzme prosječno trajanje radnog dana i subotom od 7,00 do 20,00 sati, a nedjeljom od 7,00 do 12,00 sati, odnosno da se vrednuje ranije ili kasnije vrijeme početka i završetka radnog vremena na terenu ako je prekovremeni rad evidentiran u evidencijama tuženika

- ukoliko iz dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi broj održavanja počasti na sahranama koje je odradio tužitelj, tada će vještak izračunati razliku bruto plaće za prekovremeni rad za tri sahrane mjesečno, i to dva sata prekovremeno po sahrani

- u odnosu na teren zbog poplava obračun izvršiti u dvije varijante:

- radno vrijeme od 0 do 24 h

- od radnog vremena oduzeti 8 sati dnevnog odmora.

34. U postupku je sud utvrdio da tužena nije dostavila svu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi s koje osnove je tužitelj ostvario slobodne dane, a teret ovog dokaza leži na tuženoj koja je kao poslodavac bila dužna donositi rješenja ili naloge o korištenju slobodnih dana. Tužena se na glavnoj raspravi 6. prosinca 2021. očitovala da ne raspolaže takvom dokumentacijom (list 208 spisa).

35. Osim toga, suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju dobivao slobodne dane nakon odrađenih prekovremenih sati. Obzirom nisu bile evidentirani svi odrađeni prekovremeni sati, to tužitelju nije mogao biti određen adekvatan broj slobodnih dana niti je sve dobivene slobodne dane s osnove prekovremenog rada svaki put mogao koristiti neposredno nakon odrađenog prekovremenog rada na terenu.

36. Prema rezultatima provedenog financijskog vještačenja (list 6 nalaza i mišljenja) sud je utvrdio da iz dokumentacije koju je sačinila i dostavila tužena proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju odrađivao straže i dežurstva nakon kojih je ostvarivao slobodne dane koje ne bi trebalo koristiti za umanjenje prekovremenih sati jer su to slobodni dani koji su ostvareni s druge osnove-straže, a ne prekovremenog rada pa niti financijski vještak nije umanjivao prekovremeni sate za ove slobodne dane.

37. Obzirom na raspoloživu dokumentaciju i fond evidentiranih prekovremenih sati za koje je i tužitelj potvrdio da je dobivao određeni broj slobodnih dana, financijski vještak je, prema uputi suda, u sve tri varijante prekovremeni rad umanjivao za korištene slobodne dane.

38. Prema uputi suda za 2. i 3. varijantu, vještak je za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak sate rada obračunava u trajanju od 7,00 do 20,00 sati, subotom od 7,00 do 20,00 sati te nedjeljom od 7,00 do 12,00 sati. Ukoliko je tužitelj prema podacima iz dnevnih evidencija započeo rad prije početka radnog vremena određenog po uputi suda, odnosno završio rad nakon naznačenog završetka radnog vremena određenog po uputi suda vještak početak, odnosno završetak radnog vremena, sukladno uputi suda, obračunava prema podacima iz dnevne evidencije. Primjerice, prema podacima iz dnevne evidencije tužitelj je dana 19. svibnja. 2014. godine (ponedjeljak) radio od 8,00 do 24,00 sata pa vještak, sukladno nalogu suda završetak rada obračunava temeljem podataka iz evidencije te radno vrijeme obračunava u trajanju od 7,00 do 24,00 sata. Tužitelj je u veljači i ožujku 2014. godine bio na terenu obrane od poplava (spis list 198). Sukladno nalogu suda vještak u drugoj varijanti rad na poplavama obračunava u trajanju od 24 sata. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu obrane od poplava u tjednu vještak tužitelju obračunava 8 sati redovnog rada i 16 sati prekovremenog rada, od čega 8 sati noćnog rada. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu obrane od poplava za vikend vještak tužitelju obračunava 24 sata prekovremenog rada, od čega 8 sati noćnog rada. Rad na poplavama u trećoj varijanti vještak obračunava u trajanju od 24 sata s odbitkom dnevnog odmora od 8 sati. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu obrane od poplava u tjednu vještak tužitelju obračunava 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu obrane od poplava za vikend vještak tužitelju obračunava 16 sata prekovremenog rada. U dnevnoj evidenciji nije naznačeno kada je tužitelj bio na sahranama pa vještak tužitelju, sukladno nalogu suda, u 2. i 3. varijanti računa 3 sahrane mjesečno, svaka u trajanju od 2 sata. U listopadu 2012. godine tužitelj prema podacima iz dnevne evidencije nije radio u redovnom radnom vremenu već je bio na godišnjem odmoru i slobodnim danima. Slijedom navedenog, vještak tužitelju na za navedeni mjesec ne obračunava rad na sahranama. Za svibanj 2012. godine nije dostavljen izvod iz dnevne evidencije radnog vremena pa tužitelj do podataka o radu tužitelja u navedenom mjesecu dolazi temeljem podataka iz dostavljene mjesečne evidencije radnog vremena (spis list 47). U izvodu iz dnevne evidencije za svibanj 2014. godine nema podataka o radu tužitelja za razdoblje od 1. do 17. te 23. do 31. svibnja 2014. godine pa vještak do podataka o radu tužitelja u navedenom razdoblju dolazi temeljem podataka iz obračuna plaća.

39. Dakle, prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka iz D&S d.o.o. Karlovac obračun neplaćenih radnih sati tužitelja izvršen je u tri varijante:

1. prema evidenciji tužene, u iznosu od 838,25kn

2. prema iskazima tužitelja i svjedoka, u kojem se rad na poplavama vrednuje u trajanju od 24 sata dnevno, u iznosu od 33.702,23 kn

3. prema iskazima tužitelja i svjedoka, u kojem se rad na poplavama vrednuje u trajanju od 24 sata dnevno s odbitkom dnevnog odmora u trajanju od 8 sati, u iznosu od 18.519,04 kn, sve u mjesečnim iznosima prikazanim u tablicama vještaka.

40. Sud dosuđuje tužitelju razliku bruto plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu prema 3.varijanti. Tužitelj je radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinila tužena koje se zbog toga ne mogu prihvatiti jer ne odražavaju pravo stanje koje je sud utvrdio iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja kojima je povjerovao jer su bili suglasni u bitnom dijelu, da tužena nije evidentirala sav odrađeni prekovremeni rad, a posljedično tome ga nije obračunala niti isplatila tužitelju kao dodatke na plaću. U odnosu na prekovremene sate određene na sahranama, tužena nije dostavila dokumentaciju pa je odrađene prekovremene sate radi angažiranost tužitelja na davanje počasti na sahranama utvrdio na temelju suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja. U odnosu na rad na poplavama sud je prihvatio varijantu u kojoj se od 24 sata oduzima 8 sati odmora obzirom je tužitelj bio višednevno bio angažiran na poplavama, a životno je i logično da nije mogao više dana raditi bez odmora. Od tako utvrđenog cjelokupnog fonda odrađenih prekovremenih sati treba oduzeti slobodne dana koje je tužitelj iskoristio s osnove evidentiranih prekovremenih sati, a koje je i financijski vještak utvrdio prema dostavljenoj dokumentaciji u spisu.

41. U odnosu na izjavljeni prigovor zastare, treba primijeniti odredbu čl.139.Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR/14) o zastarnom roku od pet godina, obzirom, primjenom daljnje odredbe članka 232.stavak 2.ZR/14, rok zastare za najstarije potraživanje prema konačno postavljenom zahtjevu, za veljaču 2014. od tri godine nije istekao prije stupanja na snagu ZR-a/14 koji je stupio na snagu dana 7.kolovoza 2014.

42. Zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 18. listopada 2016. pa je sukladno odredbi članka 186.a.stavak 3. i 5. Zakona o parničnom postupku ((Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14) podnošenjem zahtjeva zastarijevanje zastalo na tri mjeseca. Nakon toga, zastara je nastavila teći do podnošenja tužbe, 21. lipnja 2017., kada je nastupio prekid zastare.

43. Obzirom na zastarni rok od pet godina i tri mjeseca zastoja, prije podnošenja tužbe 21. lipnja 2017. nije nastupila zastara niti jednog potraživanja.

44. Slijedom izložene pravne ocjene spora i utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 18.519,04 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od svakog 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

45. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

46. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

47. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u ranijem tijeku postupka.

48. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

49. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav mirnog rješenja spora u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 7.10.2021., 6.12.2021., 21.3.2022., 19.9.2024. i 2.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 1.10.2018., 3.2.2022. i 5.7.2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za dva pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR za svaku objavu prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, što ukupno iznosi 3.214,53 EUR koji iznos je naložen tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

50. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

51. Tužitelju nisu priznati niti troškovi sastava odgovora na žalbu protiv presude, odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije te odgovor na reviziju obzirom mu ovi troškovi nisu bili neophodni za uspjeh u sporu.

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 16. prosinca 2024.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu