P-2872/2019-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Mesariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 4. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vedrana Mesarića i zamjenika punomoćnika tuženika BP, **.**.2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 20010368414 sklopljen između tužitelja EP i tuženika Addiko bank d.d. kojom je ugovoreno da će korisnik kredita plaćati redovnu kamatnu stopu po stopi koja je promjenjiva, te da se izmjena kamatne stope može vršiti bez posebnog zaključivanja Aneksa navedenom Ugovoru.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju EP isplati iznos od 130,88 eura (slovima: sto trideset eura i osamdeset osam centi) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 2,95 EUR od 1. listopada 2007.,

- na iznos od 2,96 EUR od 1. studenog 2007.,

- na iznos od 2,81 EUR od 1. prosinca 2007.,

- na iznos od 2,84 EUR od 1. siječnja 2008.,

- na iznos od 2,81 EUR od 1. veljače 2008.,

- na iznos od 2,60 EUR od 1. ožujka 2008.,

- na iznos od 2,73 EUR od 1. travnja 2008.,

- na iznos od 2,49 EUR od 1. svibnja 2008.,

- na iznos od 2,47 EUR od 1. lipnja 2008.,

- na iznos od 2,34 EUR od 1. srpnja 2008.,

- na iznos od 2,28 EUR od 1. kolovoza 2008.,

- na iznos od 2,21 EUR od 1. rujna 2008.,

- na iznos od 2,09 EUR od 1. listopada 2008.,

- na iznos od 2,25 EUR od 1. studenog 2008.,

- na iznos od 1,97 EUR od 1. prosinca 2008.,

- na iznos od 6,63 EUR od 1. siječnja 2009.,

- na iznos od 6,41 EUR od 1. veljače 2009.,

- na iznos od 5,54 EUR od 1. ožujka 2009.,

- na iznos od 5,76 EUR od 1. travnja 2009.,

- na iznos od 7,81 EUR od 1. svibnja 2009.,

- na iznos od 7,48 EUR od 1. lipnja 2009.,

- na iznos od 6,70 EUR od 1. srpnja 2009.,

- na iznos od 6,50 EUR od 1. kolovoza 2009.,

- na iznos od 6,09 EUR od 1. rujna 2009.,

- na iznos od 5,39 EUR od 1. listopada 2009.,

- na iznos od 5,07 EUR od 1. studenog 2009.,

- na iznos od 4,50 EUR od 1. prosinca 2009.,

- na iznos od 4,21 EUR od 1. siječnja 2010.,

- na iznos od 3,75 EUR od 1. veljače 2010.,

- na iznos od 2,91 EUR od 1. ožujka 2010.,

- na iznos od 2,77 EUR od 1. travnja 2010.,

- na iznos od 2,14 EUR od 1. svibnja 2010.,

- na iznos od 1,68 EUR od 1. lipnja 2010.,

- na iznos od 1,16 EUR od 1. srpnja 2010.,

- na iznos od 0,59 EUR od 1. kolovoza 2010. do isplate sa zateznom kamatom koja teče od 31. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju EP naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.722,62 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom kao davateljem kredita 13. srpnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu br. 20010368414 s ugovorenom kamatnom stopom koja je promjenjiva s tim da se izmjene kamatne stope mogu vršiti bez zaključivanja aneksa Ugovora. Također navodi da se kamatna stopa od dana korištenja kredita u nekoliko navrata mijenjala na temelju jednostrane odluke tuženika. Tužitelj navodi i da su se o ništetnosti navedene ugovorne odredbe već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Navodi da sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Ne spori da je njegov pravni prednik sklopio predmetni ugovor o kreditu s tužiteljem. Navodi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi propisane Zakonom o obveznim odnosima i da je njihovo ugovaranje kao takvo bilo u skladu s materijalnim propisima. Navodi da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila stranka u kolektivnom sporu na koji se tužitelj poziva zbog čega se odluka iz kolektivnog spora ne može odnositi na ovaj postupak. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem, posebice o valutnoj klauzuli jer je tužitelj mogao birati hoće li uzeti kredit s valutnom klauzulom u CHF ili EUR ili pak kunski kredit bez ikakve valutne klauzule s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj 5140260452- 20010368414/2005 (list 4-22 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (list 48-69 i 86 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HP (list 33-34 spisa) i tužitelja EP (list 32-22 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140260452-20010368414/2005 koji je sklopljen 13. srpnja 2005., a koje se tiču jednostrano promjenjive kamatne stope, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

5. Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140260452-20010368414/2005 koji je sklopljen 13. srpnja 2005. i potvrđen 14. srpnja 2005. kod Javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku pod br. OU-1466/05, a kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za kupovinu automobila u iznosu od 32.100,00 CHF.

- da se tužitelj obvezao platiti pravnom predniku tuženika kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci prednika tuženika o kamatnim stopama, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,79% godišnje;

- da se kredit otplaćuje pet godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećanim za obračunatu i pripisanu kamatu, a da se podmiruje u kunama po srednjem tečaju tuženika za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća

- da tužitelj prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama prednika tuženika koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140260452-20010368414/2005.

6. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 5140230452-20010424993/2007 koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8. Neosnovano tuženik smatra da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom pa da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-6632/17 ne mogu primijeniti u ovom postupku. Ovo stoga što je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužitelj se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl.502c. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-2541/2024-2 od 3. lipnja 2024.).

9. Člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.3. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.4. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o svim okolnostima i rizicima predmetnog Ugovora o kreditu odnosno da je tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.2. Tužitelj je iskazao da mu je kredit trebao za kupovinu automobila, da je automobil kupio za osobne potrebe, da mu je samo bilo bitno da može dići kredit jer su ga prethodno odbili u Erste banci zbog čega je prešao u Slavonsku banku. Iskazao je da su mu u banci rekli kako će kredit u CHF biti za njega povoljniji i da mu nikakve druge detalje nisu govorili, da je ugovor o krediti bio tipiziran, da je išao i kod javnog bilježnika i da je sve ispotpisivao što su mu stavili na stol.

10.3. Svjedok HP je iskazao da se njegov potpis ne nalazi na predmetnom Ugovoru o kreditu, da tužitelja ne poznaje i da ga nikada nije vidio, da je on tijekom 2005. radio kod tuženika na kreditnom odjelu, da su tijekom 2005. bili u ponudi krediti u CHF i eurima, a da su krediti u kunama došli tek negdje oko 2008. godine, da je on osobno svojim klijentima nudio obje vrste kredita i da ih je informirao o tome što je to fiksna, a što promjenjiva kamatna stopa. Iskazao je i to da koliko se sjeća, da tijekom 2005. nije bilo kredita s fiksnom kamatnom stopom.

10.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o odlučnim činjenicama. U odnosu na iskaz svjedoka, sud je povjerovao i njemu budući da je također logično i uvjerljivo iskazivao, međutim za napomenuti je da svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama iz razloga što on osobno nije sudjelovao prilikom sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem, niti je s njim razgovarao, a niti pregovarao u vezi predmetnog kredita.

10.5. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja i utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 12. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope. Vještak je nalaz i mišljenje napravio uzimajući u obzir činjenice da je iznos kredita bio 32.100,00 CHF, da je kredit iskorišten 29. kolovoza 2005., da je rok otplate 60 mjeseci uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,79% godišnje. Vještak je iskazao da u konkretnom slučaju postoji preplata kamate zbog promjenjive kamatne stope u razdoblju od dana sklapanja ugovora o kreditu do njegove isplate u iznosu od 130,88 eura. Vještak je iskazao da u predmetnom kreditu nije bilo tzv. negativne kamate jer je cijelo vrijeme kamatna stopa rasla i bila je veća od početno ugovorene kamatne stope, te da je razlika u kamati nastala 1. listopada 2007. kada je kamatna stopa s 5,79% povećana na 6,10%.

12.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

12.2. U odnosu na prigovor tuženika da je nalaz vještaka baziran na pogrešnoj premisi da se radi o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

12.3. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope potraživao iznos od 130,88 eura

12.4. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, za napomenuti je da se u ovome slučaju ne radi o preinaci tužbe budući da je tužitelj tužbu podnio kao stupnjevitu i da je točno određeni tužbeni zahtjev postavio tek nakon provedenog vještačenja.

12.5. Na ročištu održanom 4. studenog 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava, tuženik je predlagao odgodu ročišta budući da mu nije dostavljen podnesak tužitelja od 17. srpnja 2024. Sud ročište nije odgodio iz razloga ekonomičnosti, a posebno stoga što je u navedenom podnesku (list 76-77 spisa) tužitelj zapravo prepisao matematički izračun nalaza i mišljenja vještaka po pojedinim anuitetima u kojima je preplatio iznos mjesečnog anuiteta zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope, a na koji se nalaz i mišljenje tuženik opsežno očitovao podneskom od 29. kolovoza 2024.

13. Uzimajući u obzir navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata tužitelju dosudio iznos od 130,88 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

14. Sud je odbio prijedlog tuženika za spajanje ovog postupka s postupkom koji se vodi kod ovog suda u predmetu broj P-704/2023 (radi ništetnosti odredbi istog ugovora o kreditu ali odredbi koje se tiču valutne klauzule) iz razloga što je u ovom predmetu provedeno vještačenje kao i svi drugi dokazni prijedlozi, dok se u postupku P-704/2023 održalo tek pripremno ročište zbog čega nije bilo osnovano spajati postupke i na taj način odugovlačiti ovaj postupak čiji je tužbeni zahtjev tzv. sazrio za donošenje odluke.

15. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku sud mu je dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.722,62 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav tri obrazložena podneska (od 21. veljače 2023, 31. svibnja 2023.) 100 bodova svaki i od 13. rujna 2024. 25 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 17. srpnja 2024. 6,25 bodova prema T.br.8.4., zastupanje na ročištima 2. ožujka 2023., 4. svibnja 2023. 100 bodova svaki i 4. studenog 2024. 25 bodova prema T.br.9.t.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 278,12 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak vještačenja u iznosu 332,00 eura. Za podnesak od 17. srpnja 2024. sud je utvrdio da se ne radi o obrazloženom podnesku već o „ostalom“ podnesku prema T.br.8.t.4. Tarife budući da u istome tužitelj ne obrazlaže nikakve nove činjenice niti daje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka već isključivo uređuje tužbeni zahtjev s matematičkim izračunom vještaka.

Osijek, 16. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika