REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

Posl. br. P-11/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Diani Butigan Granić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AKCIONARSKO DRUŠTVO "RAFINERIJA NAFTE" BROD, OIB: 29080381369, [adresa], zastupan po punomoćniku Dražen Štivić, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o., OIB: 75346152368, Trg kralja Tomislava, Ploče, zastupan po punomoćniku Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, dana 16. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je nekadašnje društveno poduzeća RAFINERIJE NAFTE BOSANSKI BROD, čiji je tužitelj pravni sljednik, investitor u 23,50% lučke nadgradnje ukupne investicije za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, upisano u katastru u k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], pa time i ovlaštenik svih prava (posjedovanja, upravljanja i raspolaganja) navedene imovine u 2350/10000 dijelova, što je tuženik NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o, Ploče, Trg kralja Tomislava 2, OIB: 75346152368 dužan priznati, te se slijedom navedenoga nalaže se tuženiku NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o., Ploče, Trg kralja Tomislava 2, OIB: 75346152368 da preda tužitelju u suposjed 23,50% (2350/10000) dijela navedene imovine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o., Ploče, Trg kralja Tomislava 2, OIB: 75346152368 da položi račun o svim prihodima koje je ostvario od 18. veljače 1992. godine do danas davanjem na korištenje, najam ili drugim pravnim poslom postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, upisano u katastru u k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], u roku od 8 dana od dana donošenja ove odluke.

3. Nalaže se tuženiku NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o. Ploče, Trg kralja Tomislava 2, OIB: 75346152368 da tužitelju RAFINERIJA NAFTE BROD a.d., [adresa], BiH, OIB: 29080381369 isplati za vrijeme od dana prvoga dana posjeda pa do dana podnošenja ove tužbe na ime svih koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja tužiteljevog prava od 23,50% odnosno 2350/10000 dijela imovine postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, upisano u katastru u k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], i svih prava koja je ostvario na temelju samostalnog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario iznos čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik položi računa, odnosno nakon što se provede vještačenje i izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa odnosno uskrate polaganja računa, sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća sukladno zakonskim propisima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 75.000,00 eura po osnovu troškova postupka u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je nekadašnje društveno poduzeća RAFINERIJE NAFTE BOSANSKI BROD, čiji je tužitelj pravni sljednik, investitor u 23,50% lučke nadgradnje ukupne investicije za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, upisano u katastru u k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], pa time i ovlaštenik svih prava (posjedovanja, upravljanja i raspolaganja) navedene imovine u 2350/10000 dijelova, što je tuženik NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o, Ploče, Trg kralja Tomislava 2, OIB: 75346152368 dužan priznati, te se slijedom navedenoga predlaže da se nalaži tuženiku NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o., [adresa], OIB: 75346152368 da preda tužitelju u suposjed 23,50% (2350/10000) dijela navedene imovine, u roku od 15 dana. Nadalje predlaže da se naloži tuženiku NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o., [adresa], OIB: 75346152368 da položi račun o svim prihodima koje je ostvario od 18. veljače 1992. godine do danas davanjem na korištenje, najam ili drugim pravnim poslom postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, upisano u katastru u k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], u roku od 8 dana od dana donošenja ove odluke, te da se nalaži tuženiku NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o. [adresa], OIB: 75346152368 da tužitelju RAFINERIJA NAFTE BROD a.d., [adresa], BiH, OIB: 29080381369 isplati za vrijeme od dana prvoga dana posjeda pa do dana podnošenja ove tužbe na ime svih koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja tužiteljevog prava od 23,50% odnosno 2350/10000 dijela imovine postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, upisano u katastru u k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], i svih prava koja je ostvario na temelju samostalnog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario iznos čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik položi računa, odnosno nakon što se provede vještačenje i izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa odnosno uskrate polaganja računa, sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća sukladno zakonskim propisima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tužitelj osporava aktivna legitimacija tužitelja. Sporan je navod tužitelja da bi isti bio pravni sljednik nekadašnje pravne osobe RAFINERIJA NAFTE BOSANSKI BROD, budući da se dostavljeno uvjerenje Okružnog privrednog suda u 3 Doboju broj: 60-0-RegZ-14/0020119 u ovom trenutku ne može smatrati valjanim dokazom pravnog sljedništva tužitelja na način kako to ukazuje tužitelj. Naime, sukladno odredbi članka 19. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (N.N. 101/2017) (nadalje u tekstu: ZMPP) mjerodavno pravo za osnivanje, djelovanje i prestanak pravne osobe je pravo države po kojem je ona osnovana. U konkretnom slučaju ostaje nejasno je li tužitelj pravni sljednik RAFINERIJE NAFTE BOSANSKI BROD, budući da tužitelj nije dostavio ispravu o sadržaju stranog prava u odnosu na ovo pitanje. Nadalje, odredbom članka 66. ZMPP-u propisano je da se strana sudska odluka i odluka drugog tijela koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom izjednačuje s odlukom suda u Republici Hrvatskoj i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju dostavljena odluka ne samo da nije prevedena na hrvatski jezik, već nedvojbeno ne sadrži niti dokaz da bi bila priznata sa sudskom odlukom u Republici Hrvatskoj te kao takva ne može imati pravni učinak u Republici Hrvatskoj. U odnosu na činjenice o imovini i pravima tužitelja nerazumljiv je i nejasan navod tužitelja da bi društvena pravna osoba RAFINERIJA BOSANSKI BROD dana 07.03.1969. godine dobila odobrenje od Općine Ploče za izgradnju petrolejskog skladišta na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica]. Sve da je i navedena tvrdnja točna, a što se osporava, tužitelj nije ničim obrazložio kakve to ima veze s ovim sporom. Naime, tužitelj niti njegov navodni pravni prednik, nikada nisu ostvarivali bilo kakva prava na predmetnoj čestici. Navedena čestica temeljem Rješenja Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta Skupštine općine Ploče od dana 06.09.1977. godine dana je na trajno korištenje „Energoinvestu“ – OOUR „Energopetrolu“ iz Sarajeva u svrhu izgradnje investicionog objekta skladišta- terminala za tekuće terete.

3. Točno je da je dana 01.12.1976. godine sklopljen Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenja i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba i njihovom korištenju između „Energoinvest“ OOUR „Energopetrol“ Sarajevo (Energopetrol), „Energoinvest“ Sarajevo, OOUR Rafinerija nafte Bosanski Brod (Rafinerija) i „Energoinvest“ Sarajevo OOUR Tvornica „Glinice“ Mostar (Glinica) (nadalje u tekstu: Ugovor). Dakle, predmetni ugovor predstavljao je samoupravni sporazum tri OOUR-a kojim su ugovorne strane u okviru tadašnje koncepcije udruženog rada i samoupravnog socijalizma ugovorile zajedničko poslovanje udruživanjem svojih sredstava za zajedničku izgradnju i zajedničko korištenje Poslovnice Ploče, pri čemu su ugovorne strane ostvarile pravo na raspodjelu dohotka ostvarenog korištenjem postrojenja Poslovnice Ploče u skladu s odredbama Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ br. 53/1976) (nadalje u tekstu: ZUR) te Zakona o prometu društvenih sredstava osnovnih organizacija udruženog rada (Službeni list SFRJ br. 22/1973) (nadalje u tekstu: ZPDSOOUR). Međutim, u cijelosti je pogrešan i proizvoljan zaključak tužitelja da bi tužitelj temeljem odredbi članka 11. i 13. Ugovora bio suvlasnik u 23,50% ukupne investicije, odnosno „...ovlaštenik svih prava (posjedovanja, upravljanja i raspolaganja) u omjeru 2350/10000 dijela...“, iz jednostavnog razloga što takvo što nije bilo niti moguće niti dopušteno niti ugovoreno. Nastavno tuženik ističe kako su ZUR i ZPDSOOUR omogućavali su organizacijama udruženog rada udruživanje u poslovne zajednice radi ostvarivanja zajedničkih interesa (zajedničko poslovanje). Međutim, udruživanje sredstava za ostvarivanje zajedničkih poslovnih ciljeva, uz zajednički rizik (zajedničko poslovanje), omogućavalo je ugovornim stranama samo i isključivo vremenski ograničeno pravo na udio u zajedničkom dohotku te je bilo kakav suprotan sporazum bio nezakonit i ništetan. Drugim riječima, nije bilo moguće ugovoriti trajan udio u zajedničkom dohotku s osnova zajedničkog poslovanja. Navedeno proizlazi iz sljedećih zakonskih odredaba: ZUR Član 83. Samoupravnim sporazumom iz člana 81. ovog zakona ne može se predvidjeti trajni udio u zajedničkom dohotku. Član 85. Povrat udruženih sredstava i naknada za privređivanje udruženim sredstvima ostvaruju se zavisno od povećanja dohotka osnovne organizacije koja se koristila udruženim sredstvima u obliku godišnjeg udjela u zajedničkom dohotku. Taj udio prestaje kad se vrati vrijednost udruženih sredstava zajedno s naknadom, odnosno kad istekne rok utvrđen samoupravnim sporazumom bez obzira na to u kojem je iznosu ostvaren povrat vrijednosti udruženih sredstava. Naime, predmetni Ugovor (samoupravni sporazum) je u članku 10. sadržavao ukupnu predračunsku vrijednost sredstava za izgradnju Poslovnice Ploče, dok je u članku 11. sadržavao podatak o visini udjela uloženih sredstava, pri čemu su omjeri ulaganja bili sljedeći:

Energopetrol 60,37 % Rafinerija 23,50 % Glinica 16,13 % Točno je da je predmetnim Ugovorom navedeno da sredstva ostaju trajno vlasništvo ulagača, međutim isto tako je jasno navedeno da se po otplati uloženih sredstava suinvestitori mogu dogovoriti o načinu prijenosa tih sredstava na jednu od ugovornih strana. Nadalje, odredbom članka 18. Ugovora jasno je ugovoreno da će se raspodjela dohotka Poslovnice Ploče do otplate investicionih ulaganja vršiti u suglasnosti s investitorima, nakon što im je od strane Enegroinvesta podnesen na uvid završni račun. Zaključno, odredbom članka 26. Ugovora ugovoreno je da se isti sklapa na neodređeno vrijeme te da traje dok su sredstva udružena u Poslovnicu Ploče. Slijedom navedenog, u cijelosti je razvidno da je predmetnim Ugovorom ugovoreno zajedničko poslovanje udruživanjem sredstava ugovornih strana za zajedničku izgradnju Poslovnice Ploče i zajedničko korištenje izgrađene Poslovnice Ploče u okviru predviđenih kapaciteta i godišnjih planova manipulacije tekućim teretima. Svaka ugovorna strana (suinvestitor) uložila je svoja sredstva te time ostvarila vremenski ograničeno pravo na raspodjelu dohotka ostvarenog korištenjem poslovnice [adresa], i to do otplate investicijskih ulaganja. Dakle, a kako to proizlazi iz citiranih zakonskih te ugovornih odredaba, u cijelosti je razvidno da predmetni Ugovor nije niti je mogao biti pravni osnov za stjecanje bilo kakvog drugačijeg prava za ugovorne strane, a ponajmanje bilo kakvog stvarnog prava u odnosu na predmet Ugovora kako to pogrešno tumači tužitelj. Posebno se ukazuje da je tuženik osnovan 1992. godine kao zasebna pravna osoba te nije stranka, a niti pravni sljednik bilo koje stranke predmetnog Ugovora. Slijedom navedenog ukoliko tužitelj smatra da mu pripada kakvo materijalno pravo iz predmetnog Ugovora, to se upućuje tužitelja da upravi svoj tužbeni zahtjev prema ugovornim stranama, odnosno njihovim pravnim sljednicima, naravno ukoliko smatra da nije u zastari. S tim u vezi se ukazuje kako sukladno odredbi članka 608. ZUR-a, zahtjevi za izvršenje materijalnih obveza koje proizlaze iz samoupravnih sporazuma zastarijevaju za 3 godine. Slijedom navedenog, u cijelosti je razvidno da je u konkretnom slučaju nedvojbeno zastupila zastara za bilo kakva potraživanja iz predmetnog Ugovora pa da bi stoga i takav zahtjev tužitelja sve da je i osnovan, a što nije, završio u zastari. Osporavaju se u cijelosti navodi tužitelja da bi se tuženik nalazio u posjedu cjelokupne Imovine bez pravne osnove te da bi posjed tuženika bio nepošten, i to iz razloga kako slijedi. Prvenstveno se ovime ukazuje na to da se pravni prednik osnivača tuženika nalazio u posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju valjane pravne osnove, i to Rješenja Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta Skupštine općine Ploče od dana 06.09.1977. godine. Naime, u predmetnom rješenju utvrđeno je formirana nova građevinska parcela označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 150 000 m2 u društvenom vlasništvu i dana na upravljanje ŽTP Sarajevo OOUR „Luka“ Ploče. Nadalje, istim rješenjem je navedena čestica dana na trajno korištenje „Energoinvestu“ – OOUR „Energopetrolu“ iz Sarajeva u svrhu izgradnje investicionog objekta skladištaterminala za tekuće terete, uz naknadu i sa zabranom otuđenja. Po pravomoćnosti i izvršnosti gore navedenog rješenja, „Energoinvest“ -OOUR- „Energopetrol“ iz Sarajeva uknjižen je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao nositelj prava korištenja predmetne nekretnine. Nadalje, tuženik se nalazi u posjedu predmetne nekretnine na temelju Odluke o osnivanju vlastitog poduzeća od dana 18.02.1992. godine, a kojom je cjelokupna nepokretna imovina osnivača tuženika dana na korištenje tuženiku. Na temelju gore navedenog akta o osnivanju, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Pločama je dana 21.10.1992. godine donio rješenje pod posl.br. Z-176/92, a kojim je na predmetnoj nekretnini brisano pravo korištenja predmetne nekretnine koje je bilo upisano u korist osnivača tuženika te je uknjiženo pravo korištenja predmetne nekretnine u korist tuženika. Imajući u vidu gore navedenu činjeničnu i pravnu osnovu na temelju koje je tuženik uknjižen kao nositelj korištenja predmetne nekretnine, u cijelosti je razvidno da je posjed tuženika: - zakonit – jer tuženik na temelju Odluke o osnivanju vlastitog poduzeća od dana 18.02.1992. godine ima pravo na posjed; - istinit – jer nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni zlouporabom povjerenja; 10 - pošten – jer je u trenutku stjecanja osnivač tuženika imao pravo na posjed, i to na temelju Rješenje Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta Skupštine općine Ploče od dana 06.09.1977. godine; Nadalje, a imajući u vidu činjenicu da je osnivač tuženika u trenutku prijenosa prava korištenja na tuženika imao valjanu pravnu osnovu i neograničeno pravo na posjed, u cijelosti je razvidno da su potpuno promašeni i netočni navodi tužitelja da bi tuženiku i njegovom osnivaču u trenutku prijenosa posjeda bilo poznato odnosno nije moglo ostati nepoznato da osnivač tuženika „...nije ovlaštenik svih prava...“ na imovini nego da je to tužitelj. To tim više što je prethodno detaljno obrazloženo da tužitelj temeljem Ugovora nikada nije stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom, odnosno nikada nije stekao bilo kakvo stvarno pravo u odnosu na predmet investicije. Upravo iz razloga što tužitelj na osnovu Ugovora nije stekao ništa više osim vremenski ograničenog prava na udio u zajedničkom dohotku Poslovnice Ploče u skladu sa tada važećim specifičnim društvenopravnim uređenjem, i to do povrata investicijskih ulaganja, bespredmetno je uopće raspravljanje o tužiteljevom pravu na posjed predmetne nekretnine, budući da tužitelj takvo pravo nikada nije mogao steći. Tužitelj u bitnom svoj zahtjev za predaju nekretnine i naknadu koristi temelji na odredbi članka 165. ZV-a. Međutim, tužitelj gubi iz vida činjenicu da zahtjevi iz članka 165. ZVDSP-a pripadaju vlasniku nekretnine. Nadalje, ovime se ukazuje na činjenicu da je predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist tuženika, a tužitelj, kao što je to ranije već pojašnjeno, na osnovu Ugovora nije stekao bilo kakvo stvarno pravo u pogledu predmetne nekretnine – niti pravo vlasništva niti pravo na posjed predmetne nekretnine. S obzirom na navedeno, u cijelosti je razvidno da tužitelj uopće nije aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za zaštitu svojih stvarnih prava, jer takva prava nikada nije stekao niti ih može steći. Nadalje, tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje ovlaštenja prava posjedovanja, upravljanja i raspolaganja predmetne nekretnine u 2350/10000 dijelova te isplatu koristi od prvog dana posjeda do podnošenja tužbe, nerazumljiv je i nedopušten, budući da vrsta pravne zaštite koju tužitelj traži u tužbi kao takva uopće ne postoji. Naime, ZVDSP omogućuje zaštitu prava vlasništva na neki od sljedećih načina: - prava vlasnička tužba (rei vindicatio) odnosno tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar traži predaju te stvari u posjed, a pri čemu je aktivno legitimirana osoba vlasnik stvari; - vlasnička tužba predmnijevanog vlasnika (actio Publiciana) kojom predmnijevani vlasnik traži od posjednika stvari predaju stvari u posjed, pri čemu je aktivno legitimirana osoba u čiju korist djeluje presumpcija da je vlasnik stvari prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) kojom vlasnik traži prestanak uznemiravanja od osobe koja ga samovlasno uznemirava u izvršavanju vlasničkih prava, pri čemu je aktivno legitimirana osoba vlasnik stvari; - vlasnička tužba predmijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija) kojom predmnijevani vlasnik traži prestanak uznemiravanja od osoba koja ga samovlasno uznemirava; pri čemu je aktivno legitimiran predmnijevani vlasnik koji može dokazati samostalni posjed, pravni temelj i istinit način stjecanja; - vlasnikova brisovna tužba zbog nevaljanog upisa u zemljišnu knjigu, pri čemu je aktivno legitimirana nositelj knjižnog prava (vlasnik), odnosno osoba u čiju je korist upisano pravo vlasništva povrijeđeno nevaljanom uknjižbom i njezini univerzalni sljednici; Nadalje, ZVDSP omogućava zaštitu posjeda tužbom za smetanje posjeda u kojoj je aktivno legitimiran posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan. Imajući u vidu vrste pravnih zaštita koje ZVDSP omogućuje vlasniku i posjedniku nekretnine, u cijelosti je razvidno da tužitelj ne uživa niti jednu od propisanih vrsta pravne zaštite te je stoga ovako postavljen tužbeni zahtjev nevlasnika i neposjednika na utvrđenje prava posjedovanja, upravljanja i raspolaganja u 2350/10000 dijelova, predaju u suposjed i isplatu koristi očito neosnovani pokušaj tužitelja da nedopuštenom prikrivenom vlasničkom tužbom ostvari prava koja mu ne pripadaju. Pored navedenog, zahtjev tužitelja za isplatu koristi, osim što je nedopušten kako je to već gore pojašnjeno, neosnovan je u cijelosti. Naime, iz svega naprijed navedenog u cijelosti je razvidno da je posjed tuženika pošten te da stoga tuženik, kao pošteni posjednik, sukladno odredbi članka 164. ZVDSP-a - nije dužan dati naknadu za to što je stvar upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene pravu na posjed. Osim što tuženik kao pošten posjednik nije dužan dati naknadu za upotrebu stvari i ostvarene ne koristi, tužiteljev zahtjev za isplatu koristi od prvog dana posjeda, dakle od 18.02.1992. godine do dana podnošenja tužbe, nedvojbeno je u zastari, budući da je protekao opći zastarni rok koji se ima primijeniti na potraživanje tužitelja. Stoga tuženik ovime ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja s osnova koristi. Dakle, sve i da je tužitelj ovlašten potraživati isplatu koristi, a što nedvojbeno nije, tuženik kao pošteni posjednik nije dužan vratiti koristi, a i da jest, potraživanje tužitelja s osnova koristi je u zastari. Imajući u vidu da ne postoji zakonska osnova za isplatu koristi, neosnovan je i zahtjev tužitelja da tuženik položi račun o svim prihodima ostvarenim s osnova korištenja predmetne nekretnine. Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da: - sukladno zakonskim odredbama, odnosno odredbama članaka 83. i 85. ZUR-a te članka 10. ZPDSOOUR tužitelj temeljem Ugovora (samoupravnog sporazuma) nije stekao niti mogao steći stvarna prava - suvlasništvo niti pravo na posjedovanje, upravljanje i raspolaganje u 23,50% investicije izgradnje Poslovnice Ploče odnosno imovine koja se nalazi na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; 12 - da je sukladno odredbama članaka 83. i 85. ZUR-a te članka 10. ZPDSOOUR tužitelj temeljem Ugovora (samoupravnog sporazuma) stekao samo vremenski ograničeno pravo na raspodjelu dohotka ostvarenog poslovanjem Poslovnice Ploče, i to do trenutka povrata investicijskih ulaganja; - da je sukladno odredbi članka 608. ZUR-a za potraživanja tužitelja iz Ugovora nastupila zastara, a i da zastara nije nastupila, tužitelj bi svoja prava na raspodjelu dohotka, pod uvjetom da su osnovana, mogao ostvarivati samo protiv ugovornih strana Ugovora (samoupravnog sporazuma) ili njihovih pravnih sljednika, a što ovdje tuženik nije. Nadalje tužitelj nije aktivno legitimiran za potraživanja s osnova Ugovora jer nije dokazao pravno sljedništvo iza Rafinerije; tužitelj nema i nikada ne može steći stvarna prava u odnosu na predmetnu nekretninu te stoga ne uživa stvarnopravnu zaštitu iz ZVDSP-a; posjed tuženika je zakonit, istinit i pošten; tužitelj nije aktivno legitimiran za predaju stvari u posjed jer nije vlasnik niti ovlaštenik stvarnih prava u pogledu predmetne nekretnine; tuženik kao pošteni posjednik nije dužan vratiti koristi. U svakom slučaju nastupila zastara za povrat koristi. Zbog toga što ne postoji osnova za povrat koristi ne niti postoji osnova za polaganje računa o ostvarenim prihodima (koristima). Slijedom svega navedenog, u cijelosti je razvidno da tužitelj proizvoljnim, promašenim i selektivnim tumačenjem pojedinih odredaba Ugovora nastoji ostvariti nepripadna prava i koristi na štetu tuženika te da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan i nedopušten. Stoga se sudu, imajući u vidu sve gore navedeno, predlaže odmah po utvrđenju pravilne vrijednosti predmeta spora odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Sud je pregledao dokumentaciju koja priliježe spisu:

- Uvjerenje Okružnog privrednog suda u Doboju od 13. studenog 2014. godine

- povjesni izvadak iz sudskog registra

- Rješenje Okružnog privrednog suda Split od 28. travnja 1992. godine

- Odluka o osnivanju vlastitog poduzeća od 18. veljače 1992. godine

- Zapisnik od 17. prosinca 1995. godine

- Statut energopetrola Ploče d.d.

- Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba i o njihovom korištenju od 01. prosinca 1976. godine

- Izvadak iz zemljišne knjige za kat. čest. br. [katastarska čestica] 7

- izvodi iz katastarskog plana

- tužba od 28. ožujka 2022. godine

- Rješenje Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta Skupštine općine Ploče od 06. ruja 1997. godine

- Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz

5. Sud radi ekonomičnosti postupka nije izvodio daljnje dokaze kao nepotrebne.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Sud je utvrdio vrijednost predmeta spora sukladno čl 40 st 3 zpp-a jer je tužitelj prigovorio označenoj vrijednosti spora kao preniskoj. S obzirom da je tužitelj u tužbi od 28. ožujka 2022. godine označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 33.750.000,00 kuna, a predmet tužbe je identični suvlasnički dio nekretnine sud je i u ovom postupku odredio istu vrijednost predmeta spora označavajući je u protuvrijednosti od 4.479.394,78 eura.

8. Iz Uvjerenja Okružnog suda u Doboju broj: 60-0-RegZ-14-002019 od 13.11.2014. koje je izdano temeljem Uvjerenja Javne ustanove Historijski arhiv Sarajevo broj: 08-1626-3/11 od 20.07.2011 (list 20-25 spisa) sud je utvrdio da je rafinerija Rafinerije Nafte Brod a.d. sa sjedištem u [adresa], Bosna i Hercegovina pravni slijednik Rafinerije Nafte Bosanske Brod. Navedeno stajalište potvrdio je i Viski trgovački sud u svojoj odluci Pž-4790/2018 od 03. lipnja 2020. godine. Iako tužitelj prigovara da dokument nije preveden i da se radi o stranoj sudskoj odluci koju nije priznao sud Republike Hrvatske. Međutim radi se o Uvjerenju koje je izdao Okružni sud u Doboju koje je napisano na jeziku koji je sudu razumljiv i ne može se smatrati odlukom suda koju treba priznati sud Repubike Hrvatske.

9. Iz pregleda Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftinih derivata, lužina i ostalih tekućih roba i o njihovom korištenju proizlazi da su Energoinvest OOUR "Energopetrol" Sarajevo, Energoinvest Sarajevo, OOUR Rafinarija nafte Bosanski brod i Energoinvest Sarajevo, OOUR Tvornica Glinice Mostara dana 01. 12.1976 sklopili predmetni Ugovor o udruživanju sredstava. Navedenim ugovorom strane su se sporazumjele da radi ostvarivanja zajedničkih poslovnih ciljeva i interesa, uz zajednički rizik udruže sredstva za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištavanje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih tereta i izgrade postrojenja u sastavu Energopetrola Sarajevo, kao poslovne jedinice sa izdvojenim rezultatima poslovanja. Nosilac investivcije za izgradnju postrojenja je Energopetrol Sarajevo. Nadalje čl. 18 navedenog Ugovora ugovoreno je da će se raspodjela sredstava do otplate investicionih ulaganja vršiti u suglasnosti sa suinvestitorima, a u čl. 21. je navedeno da će poslovnica raditi sa posebnim obračunom u sastavu Energopetrol Sarajevo. Također je navedeno da ugovor traje dok su sredstva udružena u postrojenje za manipulaciju sa tekućim teretima.

10. Prema izvatku iz zemljišne knjige na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - stari površine 150.000 m2 uknjiženo je društveno vlasništvo i pravo korištenja u korist Energopetrol Ploče – poduzeće za uskladištenje, špediciju, vanjski i unutrašnji promet d.o.o. Ploče. Prema povijesnom izvatku iz sudskog registra Energopetrol Ploče – poduzeće za uskladištenje, špediciju, vanjski i unutrašnji promet d.o.o. [adresa] promijenio je ime u Naftni terminali federacije d.o.o. za uskladištenje, špediciju, vanjski i unutrašnji promet.

11. Pregledom Rješenja Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta Skupštine općine Ploče od 6. rujna 1977. godine utvrđeno je da je predmetno građevinsko zemljište dano trajno na korištenje Energoinvestu – OOUR Energopetrol Sarajevo u svrhu izgradnje investicionog objekta skladišta – terminala za tekuće terete uz naknadu i sa zabranom otuđenja.

12. Energoinvest – energopetrol d.d. Sarajevo osnivač je tuženika odnosno društva Energopetrol Ploče – poduzeće za uskladištenje, špediciju, vanjski i unutrašnji promet d.o.o. Ploče na kojeg je prenijelo korištenje imovine, pa se kao nositelj prava korištenja u zemljišnim knjigama uknjižio tuženik.

13. Iz ugovora se nedvojbeno može zaključiti da je pravni prednik tužitelja sudjelovao u investiciji ukupno sa 23,50% sredstava, ali iz navedenog ne proizlazi njegovo pravo na posjed predmetnih nekretnina. Tužitelj, a niti njegov pravni prednik nikada nije niti bio u posjedu nekrenina već je Ugovoru navedeno da će poslovanje nakon završetka investicije obavljati posebna poslovnica u sastavu Energopetrol Sarajevo. Neosonovano tužitelj tvrdi da je suvlasnik 23,50 % ukupne investicije što bi odgovaralo idealnom suvlasničkom dijelu u visina od 2350/10000 dijela ukupne sadašnje imovine, pa da je tužitelj kao pravni sljednik ovlaštenik svih prava (posjedovanja, upravljanja i raspolaganja) u omjeru od 2350/1000 dijela. Navedeni zaključak tužitelja nema ama baš nikakvo uporište u dokumentaciji koja prilaže spisu. Iz Zakona o udruženom radu i iz Zakona o prometu društvenih sredstava osnovnih organizacija udruženog rada i iz Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftinih derivata, lužina i ostalih tekućih roba i o njihovom korištenju, a iz odluke Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta Skupštine općine Ploče od 6. rujna 1977.godine nigdje nije utvrđeno da bi tužitelj ulaganjem svojih sredstava mogao postati ovlaštenik svih prava koja sadržajno proizlaze iz prava korištenja i to posjedovanja, upravljanja i raspolaganja nekretninom.

14. Tužitelj navodi da je odredbom čl. 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da nepošteni posjednik tuđe pravne stvari mora je predati vlasniku, slijedom čega smatra da je osnovan zahtjev tužitelja prema tuženiku za predaju u posjed predmetne nekretnine.

15. Međutim, tužitelj vješto u tužbi izbjegava tvrdnju da je vlasnik nekretnine jer mu je poznato da za takvu tvrdnju nema zakonsko uporište već ističe da je suvlasnik investisticije opisujući je kao postrojenje za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, a sve izgrađeno na nekretnini u k. o. [katastarska općina]- stari, zk. ul. br. [broj ZK uloška] na kč. br. [katastarska čestica] Neplodno – zgrada – rezervoari – terminal tekućih tereta i industrijsko dvorište u površini od 150.000 m2, a predmetna imovina upisana je u katastru u k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica]. S obzirom na naprijed navedeno i s obzirom da tužitelj nije stekao nikakvo pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama niti na bilo kakvoj imovini kao niti pravo na posjedovanje, upravljanje i raspolaganje kao sadržaj prava korištenja ne može tražiti predaju u posjed temeljem čl.165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema tuženiku koji je zemljišnim knjigama upisan kao nositelj prava korištenja ne ulazeći u obrazlaganje poštenja njegovog posjeda kao suvišnog.

16. Nadalje tužitelj u točki 2.tužbenog zahtjeva predlaže da se nalaže se tuženiku NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o., [adresa], OIB: 75346152368 da položi račun o svim prihodima koje je ostvario od 18. veljače 1992. godine do danas davanjem na korištenje, najam ili drugim pravnim poslom postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, upisano u katastru u k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], u roku od 8 dana od dana donošenja ove odluke, dok u točki 3. predlaže da se naloži tuženiku NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o. [adresa], OIB: 75346152368 da tužitelju RAFINERIJA NAFTE BROD a.d., [adresa], BiH, OIB: 29080381369 isplati za vrijeme od dana prvoga dana posjeda pa do dana podnošenja ove tužbe na ime svih koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja tužiteljevog prava od 23,50% odnosno 2350/10000 dijela imovine postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba sada u naravi – terminal tekućih tereta sagrađen na adresi [adresa] u slobodnoj zoni Luke Ploče, na površini od 150.000 m2 sa vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane i to 6 tankova po 10.000 m³, 3 tanka po 5.000 m³, dva tanka po 2.500 m³, jedan tank od 1.250 m³ odnosno ukupno 81.250 m³ zajedno sa pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, upisano u katastru u k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], i svih prava koja je ostvario na temelju samostalnog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario iznos čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik položi računa, odnosno nakon što se provede vještačenje i izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa odnosno uskrate polaganja računa, sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća sukladno zakonskim propisima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

17. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da tužitelju ne pripada pravo na posjed predmetne imovine, a tužitelj svoje zahtjeve temelju upravo na tom pravu i navedene dio tužbenog zahtjeva je neosnovan.

18. Iz pregleda Rješenja Okružnog privrednog suda u Splitu od 28. travnja 1992. godine proizlazi da je tog dana u sudski registar upisano društvo sa ograničenom odgovornošću u vlasništvu strane pravne osobe pod tvrtkom Energopetrol Ploče poduzeće za uskladištenje, špediciju, vanjski i unutrašnji promet d.o.o. Ploče koje je kasnije promijenilo ime u Naftni terminali federacije d.o.o. za uskladištenje, špediciju, vanjski i unutrašnji promet, a što je vidljivo iz povijesnog izvatka. Osnivač društva je Energoinvest-energopetrol Sarajevo.

19. Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftinih derivata, lužina i ostalih tekućih roba i o njihovom korištenju sklopili su Energoinvest OOUR "Energopetrol" Sarajevo, Energoinvest Sarajevo, OOUR Rafinarija nafte Bosanski brod i Energoinvest Sarajevo, OOUR Tvornica Glinice Mostara dana 01. 12.1976. godine. Dakle tužitelj nije u ugovornom odnosu sa tuženikom koji je pravna osoba osnovana 1992. godine pa svoj zahtjev iz točke 2. i 3. tužbenog zahtijeva ne može temeljiti ni na potraživanjima iz navedenog Ugovora. Stoga je nepotrebno posebno obrazlagati i izneseni prigovor zastare potraživanja.

20. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, pa odlučeno kao u izreci.

21. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st.1. a i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94, 11/96 i 91/04), a kao trošak tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i pristupa na ročište od 06. studenog 2024. godine i sastav podneska od 06. studenog 2024.godine, za svaku radnju po 20.000,00 eura, (10.000 bodova) 25% PDV 15.000,000 eura, odnosno sveukupno 75.000,00 eura.

U Dubrovniku, 16. prosinca 2024.

Sudac:

Diana Butigan Granić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude (rješenja) nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave presude (rješenja). Žalba se podnosi preko ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Zagreb, u pisanom obliku u 3 primjerka.