REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-3351/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Igor Žurić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete zbog povrede autorskih prava, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 31. listopada 2024. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zastupnice po zakonu tuženice MMO, zamjenice u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.300,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 4. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje, do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjevu u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 29.880,70 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 29. lipnja 2015. do isplate, kao i u djelu u kojem pripadajuće zakonske zatezne kamate na iznos od 3.300,00 eur, potražuje u razdoblju od 29. lipnja 2015. do 3. lipnja 2018.

III/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 749,57 eur, za zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. prosinca 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ U tužbi podnesenoj 28. lipnja 2018. tužitelj navodi da je jedan od (ko)autora idejnog, glavnog i izvedbenog projekta za izgradnju poslovnog kompleksa u Jagićevoj ulici u Zagrebu. Temeljem javnog natječaja da je 19. listopada 2007. zaključen Ugovor za projektiranje idejnog, glavnog i izvedbenog projekta te projektantski nadzor za izgradnju ovog poslovnog kompleksa, a potom da je 7. siječnja 2008. zaključen i Aneks ovog ugovora za izradu glavnog projekta rekonstrukcije starog dijela Tvornice duhana Zagreb, što da se odnosi na prenamjenu starog dijela tvornice u Hrvatski povijesni muzej. Projekt da je izveden po društvu Poligon projekt d.o.o. i društvu arhitektonski studio Zdenković i Gold d.o.o., pri čemu da je kao vodeći partner nastupao Poligon projekt d.o.o. Tužitelj je jedan od članova i zastupnik po zakonu u društvu Zdenković i Gold d.o.o. Hrvatski povijesni muzej i Poligon projekt d.o.o. da su potom, 13. listopada 2010., zaključili Ugovor radi izrade dijela jedinstvenog izvedbenog projekta za rekonstrukciju i prenamjenu industrijskog objekta stare Tvornice duhana Zagreb u Hrvatski povijeni muzej. Tužitelj da je utvrdio da je tuženica (Ministarstvo kulture) 2015. provelo postupak javne nabave bez prethodne objave radi izmjena idejnog projekta Hrvatskog povijesnog muzeja te da je 29. lipnja 2015. sklopljen Ugovor s izvršiteljem Kreativne konstrukcije j.d.o.o. Temeljem ovog Ugovora da su tuženici predane izmjene i dopune idejnog projekta kojeg je jedan od autora i tužitelj, a izvršitelju da je isplaćena naknada u iznosu od 1.755.000,00 kn. Izmjenu idejnog projekta da je kao arhitekt radio VM vrijeđajući pri tome autorska prava tužitelja jer je izmijenio projekt kojeg je autor i tužitelj, bez njegovog znanja i pristanka te bez da je tužitelja označio kao autora osnovnog projekta. Tužitelj smatra da mu je na opisani način autorska prava povrijedila i tuženica, naručivanjem i prihvaćanjem od treće osobe izmjena idejnog projekta bez znanja i suglasnosti tužitelja kao jednog od autora. Osim toga, tuženica da je njegova autorska prava povrijedila i stoga što na maketi izmijenjenog idejnog projekta koja da je bila izložena u Ministarstvu kulture i prilikom javnog predstavljanja projekta novog Hrvatskog povijesnog muzeja tužitelj nije bio označen kao jedan od autora osnovnog idejnog projekta te da je nadležno Ministarstvo u svojem postupanju promoviralo VM kao jedinog autora, koji da je također propustio tužitelja označiti kao jednog od autora osnovnog idejnog projekta.

2./ Tužitelj tvrdi da su mu na opisani način, jer je njegov autorski rad korišten u izmijenjenom idejnom projektu te jer nije označen kao autor, povrijeđena moralna prava kao autora te da mu je prouzročena šteta jer da su mu povrijeđeni čast i ugled, dakle prava osobnosti radi čega da je trpio duševne boli. Tuženici se obratio u mirnom postupku radi naknade ovako nastale štete, no ona je zahtjev otklonila. Potražuje stoga od tuženice, radi naknade štete zbog povrede moralnih prava autora naknadu u iznosu od 33.180,70 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 29. lipnja 2015. do isplate. Podredno, ovaj iznos potražuje po osnovi naknade autoru za izmjenu njegovog djela, ako bi tuženica tvrdila da je imala pravo izmijeniti projekt kojeg je tužitelj jedan od (ko)autora.

3./ U odgovoru na tužbu tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je suglasnost tužitelja kao jednog od koautora projekta bio dužan pribaviti VM odnosno društvo Kreativne konstrukcije j.d.o.o. koje je s tuženicom zaključilo Ugovor o izmjeni i dopuni idejnog projekta rekonstrukcije stare Tvornice duhana Zagreb. Ističe da je, nakon što je tužitelj 3. rujna 2015. obavijestio nadležno Ministarstvo da su na projektu vršene promjene s kojima se nije usuglasio kao autor i da je bez uspjeha pokušao kontaktirati kolegu VM, od potonjeg zatraženo da otkloni nedostatak u smislu suglasnosti koautora, što da međutim nije učinjeno. Stoga da je za tuženicu temeljem ovog Ugovora predana dokumentacija nepodobna za pokretanje postupka izdavanja građevinske dozvole, a da je 2015. istekla valjanost svih ranije ishođenih dozvola za projekt Hrvatskog povijesnog muzeja pa da, bez izmjene projektne dokumentacije i ishođenja nove građevinske dozvole, radove na rekonstrukciji nije bilo moguće početi obavljati.

4./ Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2795/2022-2 od 27. rujna 2023. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P- 1727/2018 od 25. travnja 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje. U bitnome je ukazano da je pogrešno shvaćanje o promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženice za učinjenu povredu autorskih prava po osnovi koje tužitelj potražuje naknadu u ovoj parnici jer da je pasivna legitimacija tuženice vezana na činjenicu da je upravo tuženica poduzela radnje kojima je omogućena povreda autorskih prava tužitelja kao jednog od autora predmetnog idejnog projekta, a za naknadu štete da odgovaraju sve osobe koje su povredu prouzročile. Pri tome, u ponovnom suđenju da je potrebno utvrditi odlučnu činjenicu u vezi s postojanjem osnove spornog naručivanja izmjene i dopune projekta od strave tuženice, zatim da je potrebno identificirati o kojem se autorskom djelu radi (idejnom rješenju, idejnom projektu ili jedinstvenom djelu arhitekture) te da li je tužitelj jedan od autora sastavljenog djela ili koautor, a potom i ocijeniti ima li predmetno djelo koje je predmet zaštite potrebna svojstva originalnosti intelektualne tvorevine koja ima individualni karakter za priznavanje autorsko-pravne zaštite.

5./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: zahtjev za mirno rješenje spora od 28. veljače 2018. s odgovorom (list 10-14 spisa), poziv za plaćanje naknade (list 15-18 spisa), Aneks 2. Ugovora A-TDZ-2007-02 (list 19-20 spisa), Ugovor A-TDZ-2007-02 (list 21-28 spisa), Ugovor od 13. srpnja 2010. (list 29-31 spisa), Glavni projekt za rekonstrukciju TDZ iz veljače 2011. (list 32-37 spisa), Ugovor o nabavi usluge izmjene i dopune idejnog projekta rekonstrukcije stare Tvornice duhana Zagreb s prenamjenom u Hrvatski povijesni muzej (list 38-46 spisa), dopisi (list 64-74 spisa), lokacijska dozvola od 14. listopada 2008. (list 75-80 spisa), idejni projekt iz svibnja 2008. (list 86-247 spisa), ispisi s internetskih stranica Ministarstva kulture (list 257-263 spisa). Nadalje, saslušan je tužitelj (list 354-358 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično neosnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete zbog povrede autorskih moralnih prava jer tvrdi da je tuženica naručivanjem izmjena i dopuna idejnog projekta rekonstrukcije stare Tvornice duhana Zagreb od treće osobe, bez znanja i suglasnosti tužitelja kao jednog od koautora idejnog projekta, bez isplate istom odgovarajuće naknade za izmjenu njegovog autorskog djela i propuštanjem označiti istog kao jednog od autora u javnom promoviranju predmetnog projekta, povrijedila njegova moralna autorska prava.

8./ Tužitelj se prethodno obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenje predmetnog spora, koji je zahtjev tuženica otklonila odgovorom od 4. lipnja 2018. pa je utvrđeno da su ispunjene procesne pretpostavke sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a.

9./ Radi utvrđenja odlučnih činjenica proveden je, uz uvid u isprave priložene spisu, i dokaz saslušanjem tužitelja. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite navode iz tužiteljevog iskaza, ocjenjujući da su logični i životno uvjerljivi te suglasni s činjenicama koje proizlaze iz isprava priloženih spisu.

10./ Tužitelj je u svom iskazu naveo da su najprije, kao koautori, njegova supruga VMO, VM i on, na arhitektonskom natječaju ponudili idejno rješenje za rekonstrukciju predmetnog kompleksa Tvornice duhana Zagreb u Jagićevoj u Zagrebu, i to najprije u arhitektonskom smislu u dijelu koji se odnosio na novi dio tvornice, a u ovoj natječajnoj fazi samo u urbanističkom smislu u dijelu koji je obuhvaćao i stari dio tvornice. Po uputi predstavnika naručitelja arhitektonskog natječaja Tvornice duhana Zagreb d.d., FM, da su potom stupili u kontakt s predstavnicima Hrvatskog povijesnog muzeja radi razrade idejnog projekta arhitektonskog rješenja i za stari dio tvornice u kojem je trebao biti smješten navedeni muzej. Osobno da je odlazio na sastanke s predstavnicima uprave muzeja te da je potom ista grupa koautora izradila i idejni projekt arhitektonskog rješenja i za prenamjenu starog dijela tvornice. Pri tome, nalog koautorima za izradu idejnog projekta i za stari dio tvornice da je dao naručitelj Tvornica duhana Zagreb d.d., jer da, koliko mu je poznato, je obveza ovog naručitelja bila u odnosu s tuženicom pripremiti svu dokumentaciju potrebnu za izdavanje dozvola za rekonstrukciju cijelog kompleksa. Naknadu za izradu idejnog projekta da je navedenim osobama, kao koautorima, isplatio naručitelj Tvornica duhana Zagreb d.d. Nakon svibnja 2008., kada je izrađen idejni projekt za rekonstrukciju tvornice, i njezinog starog dijela uz prenamjenu u Hrvatski povijesni muzej, da je bilo daljnjih izmjena idejnog projekta u kojima da je sudjelovala ista grupa koautora, a za sve učinjene izmjena da su naknadu obračunavali naručitelju Tvornici duhana Zagreb d.d. Na temelju Ugovora zaključenog s Tvornicom duhana Zagreb d.d., i aneksa ovom Ugovoru, da je izvršena i izrada glavnog projekta rekonstrukcije starog dijela tvornice, a potom da je radi izrade izvedbenog projekta rekonstrukcije starog dijela tvornice s Hrvatskim povijesnim muzejom zaključen zaseban ugovor. Pri tome, radi izrade izvedbenog projekta rekonstrukcije starog dijela tvornice koji je bio predmetom ugovora s Hrvatskim povijesnim muzejom i društva Poligon projekt d.o.o. kojeg je predstavljao VM, da je tužitelj imao zaseban ugovor s M kojim su bili uređeni njihovi partnerski odnosi. Ovo stoga što da je, prema propisima o nabavi po kojima je postupao Hrvatski povijesni muzej prilikom zaključivanja ovog ugovora, na strani izvoditelja mogao biti samo jedan subjekt, a iako su tužitelj i njegova supruga djelatnost obavljali kroz društvo Arhitektonski studio ZG, da je predmetni ugovor zaključen s Plavecovim društvom kao izvoditeljem. Ovim pisanim ugovorom da su odnosi bili uređeni na način da Poligon projekt d.o.o. zastupa Arhitektonski studio ZG u onome što je predmet ugovora s Hrvatskim povijesnim muzejom, dakle izradi izvedbenog projekta. Stoga da smatra da da ga je, osim Plaveca, za izmjene idejnog rješenja trebao kontaktirati i onaj tko izmjene naručuje, dakle tužena. U svim izmjenama idejnog projekta koje su vršene u ovoj fazi razvoja predmetnog projekta rekonstrukcije tvornice da su sudjelovali isti koautori. Kasnije, u fazi izrade glavnog projekta rekonstrukcije starog dijela tvornice, da je VM u autorski tim uključio i ZM. No, po shvaćanju tužitelja, ova osoba da nije ujedno i jedan od autora idejnog projekta koji je izradi glavnog projekta prethodio. Nakon što je na temelju ugovora s Hrvatskim povijesnim muzejom izvedbeni projekt rekonstrukcije starog dijela tvornice izrađen do zadnjih detalja, da je nastupio određeni zastoj, tužitelj da nije bio upoznat s razlozima zastajanja, a na njegove upita o ovim razlozima da je VM neodređeno odgovarao. Naime, tužitelj od 1996. živi na relaciji Beč Zagreb, u vrijeme kada je predmetni projekt bio aktivan da je u Zagrebu provodio dva do tri dana tjedno, a kasnije, od 2010. pa nadalje da je u Zagreb dolazio jednom ili sva puta mjesečno. Kroz informacije u medijima da je 2015. saznao da su izrađene izmjene idejnog projekta rekonstrukcije starog dijela tvornice kojeg je koautor, a u kojim izmjenama da nije sudjelovao. VM da mu na njegove upite nije želio potvrdio da je izmjene izradio na nečiji zahtjev, već da mu je govorio da se radi o neznatnim promjenama i da u svemu i dalje može sudjelovati. Međutim, prema javno dostupnim informacijama o učinjenim izmjenama da je shvatio ozbiljnost situacije, jer da je idejni projekt rekonstrukcije Tvornice duhana Zagreb izmijenjen na način koji da je po njegovom mišljenju megalomanski, izvediv pri tome, no uz ogromne estetske i ekonomske zahtjeve. Ovim izmjenama da nije nastalo novo djelo, jer da je bazirano na idejnom rješenju kojeg je koautor te da je iz ovog idejnog rješenja izvedeno. U učinjenim izmjenama, osim što nije sudjelovao, niti se s učinjenim suglasio kao koautor, da je sudjelovao, da rezultat izmjena ne bi bio isti. Saznao je potom da su izmjene idejnog projekta učinjene jer da su se u nadležnom ministarstvu promijenile osobe zadužene za projekt Hrvatskog povijenog muzeja te da je koncept muzeja izmijenjen na način da je povećan udio prostora predviđen u muzeju za povremene izložbe u odnosu na udio predviđen za stalni postav. Pri tome da zahtjeve naručitelja radi izmjene idejnog projekta smatra opravdanima, da je imao prilike sudjelovati da bi takvim zahtjevima nastojao udovoljiti, no rezultata da bi svakako bio drugačiji. Potom da je saznao da postoji i ugovor na temelju kojeg su izmjene naručene kao i da je za učinjene izmjene nadležno ministarstvo isplatilo naknadu. U tom razdoblju da se i pisano obratio nadležnom ministarstvu navodeći da se radi o izmjenama s kojima se nije suglasio i koje da mu nisu prihvatljive. Pozvan na sastanak u ministarstvu u studenom 2015. da je pitan od strane ministra LM da se s izmjenama suglasi, jer da je ministarstvo uvidjelo da bez navedenog ne može nastaviti. Tada da je u Ministarstvu kulture vidio izloženu maketu Hrvatskog povijenog muzeja prema izmijenjenom idejnom projektu, u izmjenama kojeg nije sudjelovao, a kao autor je bio naveden samo VM. Zbog navedenog da je pretrpio emocionalni šok, jer arhitekti da su emocionalni i tašti na svoj rad pa kada ti netko kao arhitektu oduzme ono što si radio da je osjećao kao gubitka djeteta. Kada se opisanih događaja sjeti i dalje da osjeća velike negativne emocije. Zbog navedenog da je i njegova supruga VMO patila od teške depresije. Ona da nema saznanja o vođenju predmetnog spora jer da bi navedeno za nju bilo emotivno vrlo teško. Opisano postupanje da je bez presedana u arhitektonskoj struci i protivno profesionalnom moralnom kodeksu da je eliminirati kolegu iz projekta u kojem je sudjelovao. 11./ Dakle, odlučne činjenice utvrđene su kako slijedi.

12./ Na temelju javnog natječaja za izradu arhitektonsko – urbanističkog rješenja Poslovnog kompleksa Adris grupe na lokaciji Jagićeva b.b. u Zagrebu, kojeg su obavili Tvornica duhana Zagreb i Društvo arhitekata u svibnju 2007. odabrano je idejno rješenje VM d.i.a., VMO d.i.a., i JM d.i.a. U ovoj je fazi idejno rješenje rekonstrukciju starog dijela tvornice predvidjelo je samo u urbanističkom, još ne i arhitektonskom obliku. Naime, tužena je kupoprodajnim ugovorom od 12. srpnja 2007. od Tvornice duhana Zagreb d.d. kupila suvlasnički dio (42/100) nekretnine na kojoj se poslovni kompleks nalazi te je navedenu kupljenu nekretninu (u naravi stari dio tvornice) namijenila za Hrvatski povijesni muzej.

13./ Potom je Ugovorom A-TDZ-2007-02 od 19. listopada 2007. zaključenim između TDZ d.d. kao naručitelja i Poligon projekt d.o.o. i Arhitektonski studio ZG, oboje zastupanih po društvu Poligon projekt d.o.o. i zastupniku po zakonu ovog društva VM, kao izvoditeljima, ugovoreno projektiranje idejnog, glavnog i izvedbenog projekta i projektantski nadzor za izgradnju poslovnog kompleksa u Jagićevoj bb u Zagrebu. Aneksom od 7. siječnja 2008. predmetni je Ugovor dopunjen na način da je s izvoditeljima ugovorena izrada glavnog projekta rekonstrukcije starog dijela Tvornice duhana Zagreb u Jagićevoj ulici. Dakle, predmetni je Ugovorom Tvornica duhana Zagreb d.d. kao naručitelj naručila od iste grupe autora, čije je idejno rješenje prethodno odabrano na arhitektonskom natječaju, izradu idejnog rješenja u arhitektonskom smislu za rekonstrukciju i starog dijela tvornice, a potom i temeljem ovog rješenja, izradu glavnog projekta.

14./ Na temelju rečenog Ugovora izrađen je u svibnju 2008. idejni projekt za ishođenje lokacijske dozvole za rekonstrukciju Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu dijela tvornice u Hrvatski povijesni muzej te izgradnju poslovno-kulturne građevine s podzemnom garažom i trafostanicom u Jagićevoj ulici b.b. u Zagrebu na dijelovima kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za investitore TDZ d.d. i Republiku Hrvatsku – Ministarstvo kulture i Hrvatski povijesni muzej. Kao autori ovog idejnog projekta su navedeni tužitelj, VMO i VM, a VM kao glavni projektant te kao projektanti VMO, MM i RM.

15./ Predmetnim je Ugovorom od 19. listopada 2007. predviđeno da naručitelj, ili osoba koju naručitelj odredi, stječe temeljem ovog Ugovora vremenski i teritorijalno neograničeno pravo korištenja dokumentacije i svih autorskih prava koja su predmet ovog Ugovora ili proizlaze iz istog. Pri tome, da se kod izmjena arhitektonskog djela moraju uzeti u obzir interesi naručitelja, te da se izvoditelj ne može protiviti izmjenama arhitektonskog djela proizašlima iz ozbiljnih razloga kao što su sigurnosni, ekonomski i tehnički. Ako je djelo potrebno obnoviti ili mijenja svoju namjenu, autor se ne može usprotiviti korištenju drugih materijala ako materijali od kojih je djelo napravljeno pokažu nedostatke ili njihovo korištenje predstavlja nerazmjerni trošak ili poteškoće. U tom slučaju izvođač ima pravo naznake autorstva uz napomene o izmjenama. Izvođač zadržava moralna te imovinska prava vezana uz isticanje imena i sudjelovanje kod rekonstrukcije, gdje u slučaju angažiranja drugog izvođača ima pravo na naknadu do najviše 20% ugovorene vrijednosti.

16./ Temeljem predmetnog idejnog projekta izdana je na zahtjev TZD d.d. i Hrvatskog povijesnog muzeja, koje je kao investitore zastupao Poligon projekt d.o.o. 14. listopada 2008. lokacijska dozvola broj [broj dozvole].

17./ Potom je 13. srpnja 2010. zaključen između Hrvatskog povijesnog muzeja kao naručitelja i Poligon projekt d.o.o. kao izvođača, kojeg zastupa zastupnik po zakonu VM, Ugovor cilj kojeg je izrada dijela jedinstvenog izvedbenog projekta za rekonstrukciju i prenamjenu industrijskog objekta stare Tvornice duhana Zagreb (zaštićenog spomenika kulture) za Hrvatski povijesni muzej. U predmetnom je Ugovoru navedeno da se sklapa temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog između TDZ d.d. kao prodavatelja i tuženice kao kupca, pri čemu da se preostali dio bivše Tvornice, bivša upravna zgrada i nadalje u vlasništvu TZD d.d., izgrađuje u poslovno-kulturnu građevinu. Ugovor se sklapa temeljem provedenog natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja poslovnog kompleksa Adris grupe d.d., kojeg je provelo Društvo arhitekata grada Zagreba, a na kojem je autorski rad VM, VMO i tužitelja izabran kao najbolje rješenje. Investitor idejnog i glavnog projekta te izvedbenog projekta poslovno-kulturne građevine da je TZD d.d., a investitor rekonstrukcije i prenamijene starog objekta Tvornice da je Hrvatski povijesni muzej. S obzirom da je riječ o jedinstvenoj katastarskoj čestici i građevini koju, bez obzira na vlasničku strukturu, valja tretirati kao jedinstvenu da je uvjetovana i jedinstvena izrada izvedbenog projekta koji je stoga dodijeljen jednom autoru, izvoditelju.

18./ Glavni projekt za rekonstrukciju Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu dijela tvornice u Hrvatski povijeni muzej te izgradnju poslovno kulturne građevine izrađen je u veljači 2011. za investitore TDZ d.d. i Republiku Hrvatsku – Ministarstvo kulture i Hrvatski povijesni muzej. Kao autori su navedeni tužitelj, VMO, VM i ZM, a VM kao glavni projektant i projektant. Dakle, i ovaj projekt je izrađen na temelju Ugovora od 19. listopada 2007.

19./ Upravno vijeće Agencije za upravljanje državnom imovinom je, prema navodima tuženice, 23. studenog 2011. donijelo odluku o dodjeli predmetne nekretnine na korištenje Hrvatskom povijesnom muzeju, u naravi stare zgrade Tvornice duhana Zagreb, a potom je 27. rujna 2013. nadležno Ministarstvo kulture donijelo Odluku o imenovanju Uprave Projekta Hrvatskog povijesnog muzeja. Naime, namjera je bila rekonstrukciju predmetne građevine kao objekta s područja kulture, financirati kroz oblik javno-privatnog partnerstva. Do imenovanja uprave projekta, poslove u vezi rekonstrukcije starog dijela tvornice s prenamjenom u novi Hrvatski povijesni muzej, obavljala je uprava Hrvatskog povijesnog muzeja prema projektnom rješenju koje je 2007. odabrano na arhitektonskom natječaju.

20./ Očito je dakle da je u ovom razdoblju tuženica odnosno Hrvatski povijesni muzej, imala, kao osoba koju je odredio naručitelj Tvornica duhana Zagreb d.d., pravo korištenja dokumentacije izrađene za ovog naručitelja na temelju Ugovora od 19. listopada 2007., i kasnijih njegovih aneksa, dakle i idejnog projekta rekonstrukcije Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu u Hrvatski povijesni muzej i izgradnju poslovnog kompleksa iz svibnja 2008. Naime, i prema navodima tužitelja, no i podacima koje o investitorima proizlaze iz citiranih dokumenata za gradnju, nedvojbeno je da je između Tvornice duhana Zagreb d.d. i tuženice, kao suvlasnika predmetne nekretnine, bilo jasno da će u konačnici investitor rekonstrukcije starog dijela tvornice s prenamjenom u Hrvatski povijesni muzej biti tuženica, no u ovim fazama razrade predmetnog građevinskog projekta, izradu projekata potrebnih za izdavanje lokacijske dozvole naručio je i financirao Tvornica duhana Zagreb d.d., koji je svoje odnose s osobama koje su kao grupa autora izrađivale ova djela uredio predmetnim Ugovorom od 19. listopada 2007. Tuženica je stoga, po shvaćanju ovog suda, kao osoba koju je naručitelj Tvornica duhana Zagreb d.d. odredio imala pravo koristiti dokumentaciju i autorska prava koja iz predmetnog Ugovora od 19. listopada 2007. proizlaze, no takvo je korištenje ne ovlašćuje ujedno i na izmjene autorskih djela bez dogovora sa sudionicima, Tvornicom duhana Zagreb d.d. kao naručiteljem i nositeljem prava koja su autori ugovorom na njega prenijeli i samih autora, dakle osobama čije je arhitektonsko-urbanističko rješenja izabrano na javnom natječaju i koji su potom, na temelju Ugovora od 19. listopada 2007., izradili idejni projekt za ishođenje lokacijske dozvole za rekonstrukciju Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu njezinog dijela u Hrvatski povijesni muzej i gradnju poslovnog kompleksa. Navedeno potvrđuje i sadržaj Ugovora od 13. srpnja 2010., u kojem je navedeno da je, zbog specifičnosti predmetne nekretnine, koja je u starom dijelu tvornice zaštićen spomenik kulture, nužno bilo izraditi jedinstveni idejni i glavni projekt rekonstrukcije cijelog objekta tvornice, pri čemu da je investitor idejnog i glavnog projekta Tvornica duhana Zagreb d.d., koja je ujedno i investitor izvedbenog projekta poslovno-kulturne građevine, a investitor rekonstrukcije i prenamjene starog objekta tvornice da je Hrvatski povijesni muzej. Osim toga, radi zaštite autorskih prava osoba čiji je autorski rad izabran kao najbolje rješenje, ali i interesa javnog naručitelja, da je izradu izvedbenog projekta prenamjene starog objekta tvornice u Hrvatski povijesni muzej potrebno ugovoriti s osobama s kojima je naručitelj Tvornica duhana Zagreb d.d. također ugovorio izradu izvedbenog projekta dijela nekretnine kojeg je investitor.

21./ Stoga se, po shvaćanju ovog suda, tuženica istom logikom postupanja imala voditi i prilikom naručivanja izmjena idejnog projekta na temelju kojeg je idejnog projekta prethodno naručila izradu izvedbenog projekta temeljem Ugovora od 13. srpnja 2010., a na temelju kojeg ugovora je, kako proizlazi iz navoda tužitelja, izvedbeni projekt izrađen do zadnjih detalja. Prema navodima tuženice, Uprava Projekta Hrvatskog povijesnog muzeja, kada je tijekom 2014. odlučila izmijeniti idejni projekt temeljem kojeg je dogovorena i započeta izrada izvedbenog projekta na temelju Ugovora od 13. srpnja 2010., zatražila je od nadležnog ministarstva uputu za postupanje s obzirom na pravila javne nabave, od kojeg da je ministarstva dobila uputu da kao naručitelj s autorom idejnog rješenja kao izvođačem može postupati u postupku javne nabave bez prethodne objave te sklopiti odgovarajući ugovor radi izrade izmjena i dopuna prvotnog rada autorskog karaktera. Dakle, prema uputi nadležnog ministarstva, otvoreni postupak javne nabave podrazumijevao je upravo zaključivanje ugovora s autorom idejnog rješenja izmjene kojeg se naručuju. Stoga je započet postupak javne nabave s društvom Poligon projekt d.o.o., no i s društvom Kreativne konstrukcije j.d.o.o., pri čemu da potonje društvo zastupa oba ova subjekta. Potom da je u odluci nadležnog Ministarstva kulture za pokretanje pregovaračkog postupka naveden Poligon projekt d.o.o., uz izostavljanje društva Kreativne konstrukcije j.d.o.o., no potom da je ovo društvo dodano, kako je u zahtjevu uprave projekta i stajalo. Potom je odluka o pokretanju izmijenjena na način da su dodane Kreativne konstrukcije j.d.o.o., s kojima je, nakon što su dostavile ponudu, zaključen Ugovor od 29. lipnja 2015. U ovom je Ugovoru kao naručitelj navedeno Ministarstvo kulture, no kao izvođač isključivo društvo Kreativne konstrukcije j.d.o.o., ali ne kao društvo zastupnik. Predmetnim je ugovorom ugovorena nabava usluge izmjene i dopune idejnog projekta rekonstrukcije starog dijela Tvornice duhana Zagreb s prenamjenom u Hrvatski povijesni muzej. Prema navodima tuženice, sastavni dio ovog Ugovora je i ponuda u kojoj je VM naveden kao glavni projektant. Temeljem ovog Ugovora društvu Kreativne konstrukcije j.d.o.o. tuženica tvrdi da je 31. prosinca 2015. isplatila iznos od 1.755.000,00 kn, a na dostavljenom projektu temeljem ovog ugovora da je kao glavni projektant naveden VM, kao projektanti ĐM i ĆM te kao suradnici CM i PM, a kao nositelj izrade Kreativne konstrukcije j.d.o.o. Dakle, unatoč tome što je i prema uputi nadležnog ministarstva ovaj postupak javne nabave bio proveden bez prethodne objave kao iznimka koja daje mogućnost zaključivanja ugovora upravo s autorom idejnog rješenja čiji se autorski rad mijenja, ovaj ugovor tuženica nije zaključila s Poligon projektom d.o.o., s kojim je zaključen ugovor o izradi izvedbenog projekta i koji je kao nositelj izrade naveden na idejnom rješenju za ishođenje lokacijske dozvole koje je temeljem ovog ugovora bilo predmetom izmjene. Prema navodima tuženice, suglasnost koautora za izmjene idejnog rješenja da je bio dužan pribaviti VM, u čiju stručnost da se tužena pouzdala. Nakon što su tuženicu 3. rujna 2015. tužitelj i VMO obavijestili da se s učinjenim izmjenama nisu suglasili, da je tuženica od VM zatražila da otkloni nedostatke projektnog rješenja predanog na temelju Ugovora od 29. lipnja 2015. u vidu suglasnosti ostalih koautora, što da isti nije učinio. Potom da je 2016. ministar kulture izvan snage stavio odluke o imenovanju Uprave projekta Hrvatskog povijesnog muzeja te je odredio da se rekonstrukcija starog dijela tvornice uz prenamjenu za potrebe smještaja Hrvatskog povijesnog muzeja obavlja prema Glavnom projektu iz veljače 2011., dakle projektu kojeg je autor i tužitelj.

22./ Prema navodima tužene, maketa novog Hrvatskog povijesnog muzeja jest bila izložena u prostoru predvorja Ministarstva kulture, kako to navodi i sam tužitelj. Autor ove makete je, prema navodima tužene, UM, no zbog proteka vremena tvrdi da nije bila u mogućnosti utvrditi jesu li na maketi navedeni koautori osnovanog idejnog projekta, odnosno što je konkretno na maketi pisalo. Osim toga, tuženica je navela da je isti autor izradio 2007. i maketu nekadašnje Tvornice duhana Zagreb na kojoj da je navedeno da je ovu zgradu tvornice, koju je 1881. projektirao arhitekt GM, a koja je zaštićeno kulturno dobru, tuženica kupila 2007. za potrebe smještaja Hrvatskog povijesnog muzeja.

23./ Imajući navedeno u vidu, istinitima su ocijenjeni navodi tužitelja da je maketa izložena tijekom 2015. u predvorju Ministarstva kulture predstavljala izmijenjeni idejni projekt, s kojim se tužitelj kao jedan od autora osnovnog idejnog projekta nije suglasio i da je kao autor bio naveden samo VM. Pri tome, imajući u vidu objave sa službenih stranica Ministarstva kulture, proizlazi da je već 12. svibnja 2015., dakle prije zaključivanja Ugovora tuženice s društvom Kretivne konstrukcije j.o.o. kojim su izmjene idejnog rješenja za ishođenje lokacijske dozvole iz svibnja 2008. naručene, već u javnom prostoru bila izložena maketa prema izmijenjenom idejnom projektu kako to tužitelj tvrdi, a na kojoj, kao niti prilikom javnog predstavljanja predmetnog projekta nove zgrade Hrvatskog povijesnog muzeja, tužitelj nije spomenut kao jedan od autora.

24./ Osnovano navodi tužitelj da se u odnosu na autorsko koje je predmet zaštite, dakle idejni projekt rekonstrukcije Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu dijela tvornice u Hrvatski povijesni muzej te izgradnju poslovno-kulturne građevine, a koji je idejni projekt iz svibnja 2008., bio osnova za ishođenje lokacijske dozvole koja je izdana 14. listopada 2008., radi o idejnom projektu kao djelu koje je originalna intelektualna tvorevina individualnog karaktera, dakle o arhitektonskom djelu koje uživa autorsko-pravnu zaštitu. Pri tome su logični navodi tužitelja da se zaključak o originalnosti i individualnosti ovog autorskog djela – idejnog projekta nameće sam po sebi s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito da se radilo o odabiru arhitektonsko-urbanističkog rješenja na jasvnom arhitektonskom natječaju, a potom i izradi idejnog rješenja prenamjene kako novog dijela tvornice u poslovnu zgradu, tako i njezinog starog dijela koji ima status kulturnog dobra u Hrvatski povijesni muzej. Pri tome, niti tuženica tijekom postupka nije tvrdila da predmetni idejni projekt za ishođenje lokacijske dozove, izmjenu kojeg je naručila, ne bi predstavljalo autorsko djelo. Nadalje, osnovano tvrdi tužitelj da se u odnosu na predmetni idejni projekt, kojem je kroz razvoj njegovih elemenata prethodilo idejno rješenje, najprije u odnosu na stari dio tvornice dano kao urbanističko na arhitektonskom natječaju, a potom i kao arhitektonsko idejno rješenje u fazi izrade predmetnog idejnog projekat, radi o koautorstvu skupine autora koji su predmetni idejni projekt od njegovih začetaka kroz idejno rješenje razrađivali. Ovu skupinu koautora uz tužitelja čine još i njegova supruga VMO i VM. Iz svih okolnosti slučaja proizlazi osnovanost tužiteljevih navoda o koautorstvu jer iako su ove osobe navedene u opisanim ispravama u vezi predmetnog projekta kao autori čiji je autorski rad izabran na arhitektonskom natječaju, očito je da se među ovim osobama radilo o stvaranju autorskog djela zajedničkim radom, a ne o sastavljanju njihovih autorskih djela radi zajedničkog korištenja. Osim toga, činjenicu koautorstva, unatoč ponekad nepreciznom navođenju od strane tužitelja (da bi bio jedan od autora, a potom da bi bio jedan do koautora), nije osporavala u ovoj parnici niti tuženica niti je tvrdila da tužitelj kao (ko)autor idejnog rješenja izmjenu kojeg je naručila ne bi imao pravo na autorsko pravnu zaštitu s obzirom na značaj njegovog djela u autorsko pravnom smislu, već je u bitnome osporavala da bi svojim radnjama prouzročila povredu tužiteljevih autorskih prava ukazujući da je potrebne suglasnosti drugih koautora za izmjenu idejnog rješenja bio dužan pribaviti VM koji je naveden kao glavni projektant izmijenjenog idejnog projekta.

25./ S obzirom da je tuženica, iako je naručivanje izmjena idejnog projekta započela s namjerom da izvođenje izmjena dogovori s autorom idejnog projekta izmjene kojeg naručuje, to u konačnici propustila učiniti pa je ugovor od 29. lipnja 2015., na temelju kojeg su izrađene izmjene idejnog projekta kojeg je jedan od koautora i tužitelj zaključila čak i ne s društvom Poligon projekt d.o.o., s kojim je prethodno zaključen Ugovor o izradi izvedbenog projekta od 13. srpnja 2010., već s trećom osobom, društvom Kreativne konstrukcije j.d.o.o., ista je takvim svojim postupanjem upravo omogućila povredu tužiteljevih autorskih prava izmjenom njegovog djela u koju nije bio uključen i koja je izvedena bez njegove suglasnosti. Dakle, opisanim postupanjem koje niti tuženica ne osporava, ista je omogućila povredu tužiteljevog moralnog autorskog prava na integritet djela, odnosno prava na protivljenje njegovoj izmjeni. Iako je tuženica smatrala da je dužnost autora koji je izmjenu idejnog projekat izvodio po njezinoj narudžbi ivice VM pribaviti potrebne suglasnosti drugih koautora, pasivna legitimacija tuženica posljedica je apsolutnog djelovanja autorskog prava.

26./ Osim toga, tuženica je kroz postupanje utvrđeno tijekom postupka povrijedila i tužiteljevo moralno autorsko pravo biti priznat i označen kao autor s obzirom da je, kako prije zaključivanja ugovora kojima je naručila izmjene idejnog projekta, tako i nakon što je ovaj ugovor zaključila, u prostorijama Ministarstva kulture i u javnoj promociji projekta nove zgrade Hrvatskog povijesnog muzeja, propustila i tužitelja označiti kao jednog od autora barem onog osnovnog idejnog projekta, kojeg je Uprava Projekta Hrvatskog povijesnog muzeja potom odlučila izmijeniti. S obzirom na prethodno ishođene dozvole za gradnju, u kojima je kao jedan od investitora bila naznačena i tuženica, a poglavito s obzirom na Ugovor o izradi izvedbenog projekta od 13. srpnja 2010., tuženica je znala i morala znati da je tužitelj jedan od (ko)autora idejnog projekta rekonstrukcije Tvornice duhana Zagreb iz 2008., a na temelju kojeg je izdana i lokacijska dozvola.

27./ Međutim, prilikom ocjene značaja postupaka tuženice na nastanak povrede tužiteljevih moralnih autorskih prava, odnosno na opseg i težinu ove povrede, valja u vidu imati da iz postupaka tuženice ne proizlazi da je postupaka s namjerom isključivanja tužitelja s projekta rekonstrukcije starog dijela tvornice s prenamjenom u Hrvatski povijesni muzej. Naime, tuženica je prilikom naručivanja spornih izmjena idejnog projekta imala namjeru ugovarati s autorom ovog idejnog projekta, očito smatrajući da VM i Poligon projekt d.o.o. autore predstavljaju, kao i prilikom zaključivanja ugovora iz 2010. o izradi izvedbenog projekta. Osim toga, tuženica je, nakon što je od strane tužitelja u rujnu 2015. upozorena na izostanak njegove suglasnosti kao jednog od koautora, a kada je i naknadna pribava takve suglasnost izostala, odustala od korištenja izmjena idejnog projekta kojima je autorsko djelo tužitelja povrijeđeno.

28./ S obzirom na činjenice na kojima tužitelj predmetni tužbeni zahtjev radi naknade štete zbog povrede njegovih moralnih autorskih prava prema tuženici temelji, jer je naručivanjem od treće osobe omogućila povredu autorskih prava izmjenom djela te jer tužitelja nije prilikom javne promocije predmetnog projekta naznačila kao jednog od autora idejnog rješenja ili osnovnog idejnog projekta, ne radi se o solidarnoj odgovornosti tuženice za štetu u nastanku koje su uz nju sudjelovale i druge osobe, dakle o odgovornosti više osoba za istu štetu, već o isključivoj odgovornosti tuženice za štetu koju je opisanim svojim postupanjem prouzročila povrijedivši tužiteljeva moralna autorska prava.

29./ Stoga je obveza tuženice naknaditi tužitelju štetu koju mu je na opisani način, naručivanjem izmjena njegovog autorskog djela od treće osobe i neoznačavanjem njega kao autora u javnoj promociji projekta rekonstrukcije Tvornice duhana Zagreb s prenamjenom u Hrvatski povijesni muzej prouzročila, slijedom čega tužitelj ima pravo od tuženice tražiti popravljanje na opisani mu način nastale neimovinske štete (čl. 172. st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18).

30./ Visinu naknade predmetne neimovinske štete sud je utvrdio rukovodeći se i kriterijima predviđenima odredbom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), ocjenjujući da je u konkretnom slučaju tuženik povredom tužiteljevih moralnih prava kao autora povrijedio njegova prava osobnosti i da okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

31./ Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, primjerenom je utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 3.300,00 eur, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 29.880,70 eur, po ocjeni ovog suda, zahtjev za naknadu štete po ovoj osnovi prekomjerno postavljen. Ovo stoga što je pravična novčana naknada radi naknade neimovinske štete nanesene autoru povredom njegovog autorskog prava tek jedan od načina kojima autori svoja prava mogu štiti i kojima se postiže popravljanje povredom autorskih prava nanesene im štete (čl. 173. st. 2. ZAP-a (zahtijevati prestanak povrede, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, naknađivanje koristi stečenih povredom, utvrđenje povrede i objavu presude kojom je zahtjevu za zaštitu autorskog prava makar i djelomično udovoljeno)). Osim toga, kod odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, ali i cilju kojem ta naknada služi, kao i tome da se njome na pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uvažavajući navode tužitelja o značenju autorima arhitektima njihovih autorskih djela te značaju predmetnog autorskog projekta s obzirom na kulturni značaj kako građevine koja je bila objektom rekonstrukcije (Tvornice duhana Zagreb, i to starog dijela koji ima status zaštićenog spomenika kulture) tako i one koja je u rekonstruiranom objektu trebala biti smještena (novi Hrvatski povijesni muzej), ipak kod odlučivanja o visini pravične novčane naknade radi povrede moralnih prava autora kao u konkretnom slučaju mjerodavan kriteriji nije visina naknade koju je autor ostvario ili bi ostvario za davanje na korištenje predmetnog njegovog autorskog djela.

32./ Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete tužitelju pripadaju počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 1103. ZOO-a). S obzirom da se tužitelj prethodno tuženici obratio sa zahtjevom za mirno rješenja spora, no da iz isprava u spisu nije razvidno kada je zahtjev tuženici podnesen odnosno kada ga je zaprimila, kao trenutak podnošenja uzet je dan naveden od strane tuženice u odgovoru na ovaj zahtjev, dakle 4. lipnja 2018. Neosnovano stoga tužitelj zatezne kamate potražuje do 3. lipnja 2018., dok je stopa zateznih kamata određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.

33./ Neosnovano tuženica, u postupku ponovnog suđenja navodi da tužiteljevo pojašnjenje osnova po kojima zahtijeva naknadu štete ne bi odgovaralo podnesenom zahtjevu za mirno rješenje spora. U odnosu na navode tužitelja da bi tuženica iznos koji tužbom potražuje dugovala jer da bi se i sama pozivala na pravo vršiti izmjene idejnog rješenja, za dodati je da osnovanost takvih navoda ne proizlazi iz činjenica utvrđenih tijekom postupka. Naime, tuženica je od strane Tvornice duhana Zagreb d.d. kao naručitelja nedvojbeno imala pravo korištenja autorskog djela koje je predmetom Ugovora od 19. listopada 2007., dakle autorskog djela kojeg je tužitelja kao jedan od koautora izradio za ovog naručitelja temeljem predmetnog Ugovora, no ovo pravo korištenja, niti prema navodima same tužene istu nije ovlašćivalo bez suglasnosti koautora vršiti izmjene idejnog projekta prenamijene starog dijela Tvornice duhana Zagreb. S druge strane, imajući u vidu da je sud vezan činjenicama na kojima tužitelj zahtjev osniva, iako nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naznačio, nema mjesta s obzirom na činjenice na kojima tužitelj zahtjev temelji raspravljanju u ovoj parnici o zahtjevu tužitelja radi plaćanja naknade od strane tuženice za neovlašteno korištenje njegovog autorskog djela, dakle predmetnog idejnog projekta.

34./ Ocjenjujući da su na opisani način odlučne činjenice raspravljene u mjeri dovoljnoj za utvrđivanje odlučnih činjenica, sud je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka. Pri tome, sud je prihvatio navode tužitelja o postojanju odlučnih činjenica vezanih uz djelo koje je predmet zaštite, autorski status i koautorstvo te postupanje tuženice vezano uz radnje povrede koje su predmet postupka, slijedom čega nije bilo potrebno službenim putem od nadležnih tijela pribavljati predložene isprave. S obzirom da se radi o naknadi štete zbog povrede moralnih prava autora, dakle naknadi neimovinske štete, predloženo vještačenje po vještaku arhitektonske struke radi utvrđivanja visine ove naknade nije bilo potrebno. S druge strane, imajući u vidu okolnosti koje je tuženica osporavala (uzročno-posljedičnu vezu njezinih radnji i nastanka povrede autorskih prava), a s druge strane one koje je u svojim navodima iznosila, nepotrebnim je radi utvrđenja odlučnih činjenica ocijenjeno predloženo saslušanje svjedoka ČM, bivše ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja, ZM jednog od autora glavnog projekta, osoba zaposlenih u ministarstvu na okolnost razdoblja u kojem je maketa bila izložena, KM, državnog tajnika u Ministarstvu kulture, FMO, LM i AM bivših ministara kulture.

35./ Dokazni prijedlog tuženice radi saslušanja VM sud je odbio, jer je ovaj dokazni prijedlog tuženica istaknula nakon zaključenja prethodnog postupka, ne navodeći potrebne razloge iz kojih bi proizlazilo da ovaj dokazni prijedlog, bez svoje krivnje, nije mogla istaknuti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, nije moguće prihvatiti obrazloženje tuženice da je ovaj dokazni prijedlog istaknut tijekom glavne rasprave i to u ponovnom suđenju s obzirom na činjenice koje spornima proizlaze iz ukidnog rješenja. Činjenice ne mogu biti sporne prema obrazloženju suda, već prema navodima stranaka, a u konkretnom slučaju viši sud i ne navodi da bi neke sporne činjenice valjalo dodatno utvrđivati, već ukazuje da potrebu utvrđenja odlučnih činjenica prilikom donošenja odluke. Konačno, niti prilikom predlaganja ovog dokaza tuženica nije određeno navela radi utvrđenja koje odlučne, a sporne činjenice saslušanje ovog svjedoka predlaže. Isto tako, tuženica, iako je ranije predlagala spajanje ove parnice radi zajedničkog raspravljanja s parnicom koju pred ovim sudom tužitelj vodi protiv VM, nije određeno navela radi utvrđenja kojih odlučnih, a spornih činjenica uvid u predmetni spis predlaže odnosno koje isprave iz ovog spisa predlaže koristiti kao dokaze. Stoga je takav dokazni prijedlog odbijen, kao i zahtjev za dodjelu dodatnog roka radi dostave isprava iz predmetnog sudskog spisa istaknut prilikom zaključenja glavne rasprave u ponovnom suđenju.

36./ Odluka o pravu stranaka na naknadu troškova postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, s obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužitelja u omjeru od 54,97%, a tuženice u omjeru od 45,03%, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za svrhovito vođenje postupka u postotku od 9,94% (razlika koja preostaje nakon što se od postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici). Pri tome, omjer uspjeha u parnici sud je ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa da je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu dokazivanja osnove (učinjene povrede), dok je djelomično uspio s obzirom na visinu istaknutog odštetnog zahtjeva (u omjeru od 9,94%) pa je njegov uspjeh 54,97% (100%+9,94% = 109,94% / 2 = 54,97%).

37./ Troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) te je tužitelju priznat trošak za:

- sastav tužbe (T.br. 7/1 Tarife), 500,00 eur,

- zastupanje na ročištu 26. listopada 2018., 30. svibnja 2019., 11. ožujka 2022. 11. lipnja 2024. i 31. listopada 2024. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 500,00 eur)

- obrazloženog podneska od 24. studenog 2018. i 13. srpnja 2019. te 26. lipnja 2024. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu i daljnje navode tužene (T.br. 8/1 Tarife), 500,00 eur,

- sastav žalbe na presudu povodom koje je presuda ukinuta (T.br. 10/1 Tarife), 625,00 eur,

kakle ukupno 5.125,00 eur, koje valja uvećati za pripadajući porez (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 6.406,25 eur.

38./ Trošak za sastav podneska od 12. studenog 2018. kojim dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu nije priznat jer nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), kao niti podnesak od 25. veljače 2019. i 17. siječnja 2020. kojim tužitelj požuruje zakazivanje ročišta, zatim podnesak od 29. svibnja 2019. koji je predan na ročištu održanom 30. svibnja 2019., podnesak od 27. studenog 2020. i 26. ožujka 2024. te 21. listopada 2024. u kojim ponavlja ranije iznijete navode, kao i trošak sastava troškovnika predanog na ročištu 31. listopada 2024.

39./ Nadalje, tužitelju je, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu (od 378,26 eur), zatim za presudu u iznosu na plaćanje kojeg je pozvan (378,26 eur) te za žalbu prema istaknutom zahtjevu (378,26 eur).

40./ S obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužitelju je dosuđena naknada priznatih troškova (7.541,03 eur) u omjeru od 9,94 %, dakle u ukupnom iznosu od 749,57 eur.

41./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

42./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženici po ŽDO Zagreb