REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1099/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tamari Crnković Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Tamare Crnkić Gotovac, odvjetnice i punomoćnika tuženika JZ, Su-2289/2008, 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 isplatiti tužiteljici KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće, iznos od 10.300,76 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 198,02 EUR od dana 15. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,02 EUR od dana 15. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. ožujka 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. rujna 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. listopada 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. studenog 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. prosinca 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,42 EUR od dana 15. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. veljače 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. ožujka 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. travnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,07 EUR od dana 15. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,07 EUR od dana 15. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,07 EUR od dana 15. rujna 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,07 EUR od dana 15. listopada 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,07 EUR od dana 15. studenog 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,07 EUR od dana 15. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,07 EUR od dana 15. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. veljače 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. travnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. rujna 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. listopada 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. studenog 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. veljače 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. travnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. rujna 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. listopada 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. studenog 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,15 EUR od dana 15. siječnja 2023. godine pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 isplatiti tužiteljici KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura, uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 16. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika, zadnje temeljem Ugovora o radu br: 59/2020 od 3. veljače 2020. Sukladno ugovoru o radu tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta 5001.052 Viši samostalni referent u Tehničkoj ispostavi Slavonski Brod, 910/Poslovna jedinica [adresa], s koeficijentom složenosti radnog mjesta od 3,20. Kod tuženika je u primjeni Kolektivni ugovor za Hrvatske ceste d.o.o., Klasa: 003-01/2018-1/228, Urbroj: 345-100/424- 2018-1 sklopljen 29. lipnja 2018. Odredbama članka 47. Kolektivnog ugovora regulirano je pravo radnika da za obavljeni rad prima plaću, a koja se sastoji od: osnovne plaće utvrđene na osnovi složenosti poslova radnog mjesta na kojemu radnik radi i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu, dodatka na plaću za radni staž, dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka na plaću za policu osnovnog dopunskog zdravstvenog osiguranja. Člankom 50. stavkom 2. Kolektivnog ugovora utvrđena je najniža osnovna plaća – osnovica za obračun plaće u iznosu od 3.160,98 kuna, dok su radna mjesta razvrstana i vrednuju se prema grupama poslova i koeficijentima kako je to određeno člankom 52. Kolektivnog ugovora. Ugovorom o drugim izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 6. svibnja 2019. mijenja se stavak 2. članka 50. Kolektivnog ugovora i propisuje ''Utvrđena najniža osnovna plaća – osnovica za obračun plaće od 01. siječnja 2019. godine iznosi 3.185,80 kuna'', te se osnovica za obračun plaće Ugovorom o četvrtim izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 8. srpnja 2020. , a koje odredbe se primjenjuju od 1. lipnja 2020. , povećava na iznos od 3.230,10 kuna. Osim Kolektivnim ugovorom, primanja radnika zaposlenih kod tuženika regulirana su Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od dana 21. veljače 2014. Radno mjesto za koje tužiteljica ima sklopljen ugovor o radu predstavlja Grupu poslova V., a koja grupa poslova podrazumijeva složenije poslove i zadatke koji zahtijevaju veći stupanj samostalnosti u izvršavanju poslova i zadataka. Koeficijent koji tužiteljici pripada za njeno radno mjesto sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku iznosi 3,00-3,60. Kolektivnim ugovorom propisano je u članku 125.: ''Radnik ima pravo na najviši koeficijent za obračun plaće unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada njegovo radno mjesto, ukoliko se mijenjaju akti poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća, a radnik zadržava isto radno mjesto, pod uvjetom ispunjenja jednog od sljedeća dva uvjeta: ako je navršio 60 godina starosti te ako mu do pune mirovine nedostaje 5 godina radnog staža, odnosno do 5 godina života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju'' Citirano pravo radnika iz članka 125. Kolektivnog ugovora dodatno je osnaženo jednostranim aktom poslodavca, i to člankom 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. , koji članak sadrži gore citiranu, identičnu odredbu. Tužiteljica je rođena **.**.1958. Dalje navodi da je 26. srpnja 2019. donesen Pravilnik o jedanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama. Tužiteljica je na dan donošenja ovog akta tuženika kojim se utvrđuje plaća zadovoljavala prvi uvjet iz članka 125. Kolektivnog ugovora - navršenje 60 godina starosti. Tužiteljica u kontinuitetu obavlja poslove istog radnog mjesta. S prednjim u svezi poslodavac, ovdje tuženik, s početkom od 26. srpnja 2019. , temeljem Kolektivnog ugovora i Pravilnika, trebao je tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću uzimanjem u obzir najvišeg koeficijenta za obračun plaće unutar grupe radnih mjesta. Protivno odredbi članka 125. Kolektivnog ugovora i članka 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika tuženik tužiteljici nije priznao pravo na povećanje koeficijenta s 3,20 na 3,60 kao najvišeg koeficijenta unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada tužiteljici već joj nastavio isplaćivati plaću prema nižem koeficijentu 3,20. Nadalje, člankom 56. Kolektivnog ugovora propisano je: ''Osnovna plaća radnika (ugovoreni koeficijent) uvećava se za svaku navršenu godinu radnog staža (efektivni rad) radnika za 0,5%'' slijedom čega je tuženik tužiteljici osim obračuna plaće po najvišem koeficijentu unutar grupe radnih mjesta, imao istoj pridodati i uvećanje za radni staž. Kako tuženik nije primijenio odredbe Kolektivnog ugovora i Pravilnika prilikom izračuna mjesečnih bruto plaća tužiteljice, to je dužan naknaditi tužiteljici razliku pripadajuće (manje isplaćene) bruto plaće.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 25. travnja 2023., tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 10.300,76 eura bruto na ime razlike plaće, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ne spori da tužiteljica radi kod tuženika na radnom mjestu Viši samostalni referent, Tehnička ispostava Slavonski Brod, Poslovna jedinica [adresa] i da je prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u HC njeno radno mjesto raspoređeno u Grupu poslova V, sa rasponom koeficijenta složenosti radnog mjesta od 3,00-3,60. Radnica ima koeficijent složenosti radnog mjesta 3,20 te ovaj koeficijent složenosti radnog mjesta ima ugovoren od 2020. godine do danas. Tuženik smatra da tužiteljica pogrešno tumači odredbu članka 125. Kolektivnog ugovora odnosno suprotno svrsi tog članka. Ističe da je svrha navedenog članka je, (a tako glasi i Glava kolektivnog ugovora u kojem se nalazi ovaj članak) zaštita (postojećih) prava radnika i to za slučaj promjene akta poslodavca koji bi mogli imati za posljedicu smanjenje plaće radnika. Stoga se svrha navedene odredbe ostvaruje u slučaju reorganizacije poslodavca (promjene akta poslodavca kojim su uređene plaće radnika na način da se radno mjesto radnice stavlja u nepovoljniji platni razred od onog u kojem se trenutno radi) te nastavno primjene instituta otkaza ugovora o radu s ponudom novog ugovora jer je to ujedno i jedini mogući slučaj promjene koeficijenta radnog mjesta radnika (bez prethodne suglasnosti radnika). Navedena odredba se ne može tumačiti, kako to tvrdi radnica, na način da bilo koja izmjena Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. (pa primjerice i odredba o plaćenom dopustu, ili o visini dnevnice ili bilo koja druga odredba koja nije vezana uz plaću radnice) ima za posljedicu obveze tuženika na automatsko povećanje plaće svim radnicima koji su navršili 60 godina života. Promjene Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o., na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, ni na koji način ne utječu na radno mjesto tužiteljice, kao ni na njena primanja, odnosno plaću. Ni jednom od promjena na koje se poziva tužiteljica tuženik nije dirao u prava radnice glede promjene koeficijenta složenosti njezinog radnog mjesta, odnosno u stečena prava, već je prethodno navedeni Pravilnik usklađivao sa promjenama koje su nastupile sklapanjem Kolektivnog ugovora, odnosno njegovih izmjena. Izmjene i dopune navedenog Pravilnika su uvijek promišljene i sadržajno ciljane i bilo bi apsurdno očekivati da bilo koja izmjena Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. povlači automatsko povećanje plaće primjerice svim radnicima koji su navršili 60 godina života. Također, nakon toga su donesene dvanaeste i trinaeste izmjene i dopune istog Pravilnika, ali i one su obrađivale neke druge izmjene i dopune koje na isti način nisu vezane za radno mjesto tužiteljice i raspon koeficijenta složenosti njezinog radnog mjesta te se time nije diralo u povezana stečena prava radnice i isplatu njezine plaće. Naime, u Pravilniku o dvanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. obrađuju se izmjene i dopune u III., IV.,VIII, i IX. grupi poslova gdje se osobito novoosnovana radna mjesta smještaju u određene grupe/podgrupe ili se premještaju ili brišu određena radna mjesta, što je i tablično prikazano. Također, u Pravilniku o trinaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. obrađuju se izmjene i dopune u IV.,V.,VI.,VII. I VIII grupi poslova gdje se brišu radna mjesta ili dodaju nova. U VII. Grupi u kojoj se nalazi tužiteljica samo je obrisano jedno radno mjesto (Menadžer sigurnosti prometa) te je sve tablično prikazano. Tužiteljica se poziva na Kolektivni ugovor i njegove izmjene i dopune, ali one ne umanjuju postojeća prava radnice. Niti jedan akt poslodavca nije mijenjan ni na koji način u dijelu u kojem bi imao bilo kakvog štetnog utjecaja na plaću tužiteljice. Dakle, poslodavac ukazuje na svrhu zaštite stečenih prava radnika tumačenjem da ukoliko se mijenjaju akti poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća, te time radno mjesto na kojem je radnik zaposlen bude raspoređeno u nižu grupu poslova, tada mu pripada pravo na najviši koeficijent za obračun plaće unutar te grupe poslova, a sve ukoliko su alternativno ili kumulativno zadovoljena dva predviđena uvjeta iz čl.125 KU (životna dob; 60g i staž; ako mu do mirovine nedostaje 5 g radnog staža, odnosno 5 g života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju). Tako je i tužiteljica kroz vrijeme i promjene akata temeljem kojih se utvrđuje plaća, na svom radnom mjestu dugi niz godina zadržala svoj koeficijent 3,20. U tom smislu poslodavac je zaštitio sve radnike u istoj situaciji pa i ovu radnicu Društva. Isti članak postojao i prije u prethodnom KU te se je uvijek tumačio i primjenjivao na ovdje izloženi način i nije bilo zaprimljenih tužbi po tom pitanju. Ako se usporedi prethodni Kolektivni ugovor iz 2017.g. (članak 125.) i ovaj zadnji iz 2018.g. vidljivo je da se je u čl.125 KU poradilo na daljnjoj, još boljoj zaštiti prava radnika tako što je dodan novi zadnji pasus kojim je definirano da ako radniku do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu nedostaje 5 godina radnog staža, ne može prestati radni odnos zbog trajnog prestanka potrebe za njegovim radom, a po programu rješavanja trajnih viškova radnika poslodavac je dužan tom radniku ponuditi rad na drugom radnom mjestu na kojem on može obavljati poslove za potrebe poslodavca. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Na pripremnom ročištu održanom 4. svibnja 2023. tuženik se poziva na odredbu članka 124. Kolektivnog ugovora prema kojoj se radnik, prije zaštite svojih prava pred sudom, morao obratiti poslodavcu zahtjevom za zaštitu svojih prava te s tim u svezi ističe prigovor preuranjenosti tužbe.

2.1. Podneskom od 25. ožujka 2024. tuženik je učinio nespornim postavljenu visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Viši samostalni referent, Tehnička ispostava Slavonski Brod, Poslovna jedinica [adresa] i da je prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. njeno radno mjesto raspoređeno u Grupu poslova V, sa rasponom koeficijenta složenosti radnog mjesta od 3,00-3,60. Nije sporno da tužiteljica ima koeficijent složenosti radnog mjesta 3,20 te da je taj koeficijent složenosti radnog mjesta ugovoren od 2020. Nije sporno da je tužiteljica rođena **.**.1958.

6. Sporno je da li tužiteljici, sukladno odredbi članka 125. Kolektivnog ugovora i članka 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. pripada pravo na povećanje pravo na povećanje koeficijenta s 3,20 na 3,60 kao najvišeg koeficijenta unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada tužiteljica 7. Odredbom članka 47. Kolektivnog ugovora regulirano je pravo radnika da za obavljeni rad prima plaću, a koja se sastoji od: osnovne plaće utvrđene na osnovi složenosti poslova radnog mjesta na kojemu radnik radi i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu, dodatka na plaću za radni staž, dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka na plaću za policu osnovnog dopunskog zdravstvenog osiguranja.

8. Člankom 50. stavkom 2. Kolektivnog ugovora utvrđena je najniža osnovna plaća – osnovica za obračun plaće u iznosu od 3.160,98 kuna, dok su radna mjesta razvrstana i vrednuju se prema grupama poslova i koeficijentima kako je to određeno člankom 52. Kolektivnog ugovora.

9. Ugovorom o drugim izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 6. svibnja 2019. mijenja se stavak 2. članka 50. Kolektivnog ugovora i propisuje ''Utvrđena najniža osnovna plaća – osnovica za obračun plaće od 01. siječnja 2019. godine iznosi 3.185,80 kuna'', te se osnovica za obračun plaće Ugovorom o četvrtim izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 8. srpnja 2020. , a koje odredbe se primjenjuju od 1. lipnja 2020. , povećava na iznos od 3.230,10 kuna.

10. Kolektivnim ugovorom propisano je u članku 125.: ''Radnik ima pravo na najviši koeficijent za obračun plaće unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada njegovo radno mjesto, ukoliko se mijenjaju akti poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća, a radnik zadržava isto radno mjesto, pod uvjetom ispunjenja jednog od sljedeća dva uvjeta: ako je navršio 60 godina starosti te ako mu do pune mirovine nedostaje 5 godina radnog staža, odnosno do 5 godina života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju''

11. Člankom Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. , propisano je: „Čl. 19. Pravilnika mijenja se te glasi:

Radnik ima pravo na najviši koeficijent za obračun plaće unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada njegovo radno mjesto, ukoliko se mijenjaju akti poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća, a radnik zadržava isto radno mjesto, pod uvjetom ispunjenja jednog od sljedeća dva uvjeta: ako je navršio 60 godina starosti te ako mu do pune mirovine nedostaje 5 godina radnog staža, odnosno do 5 godina života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.“

12. Odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora propisano je: ''Osnovna plaća radnika (ugovoreni koeficijent) uvećava se za svaku navršenu godinu radnog staža (efektivni rad) radnika za 0,5%'' slijedom čega je tuženik tužiteljici osim obračuna plaće po najvišem koeficijentu unutar grupe radnih mjesta, imao istoj pridodati i uvećanje za radni staž.

13. Zakon o radu („Narodne novine“, broj: 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZR) u članku 9. stavku 3. propisuje da ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, ima se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo.

14. Dakle, odredba čl. 125. Kolektivnog ugovora i čl. 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. su identične.

15. Ovaj sud smatra da tuženik pogrešno interpretira članak 125. Kolektivnog ugovora navodeći da promjene Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima ni na koji način ne utječu na radno mjesto tužiteljice ni na njenu plaću i da se članak 125. Kolektivnog ugovora treba tumačiti kao zaštita (postojećih) prava radnika samo u slučaju mijenjanja akta poslodavca koji bi mogao imati za posljedicu smanjenje plaće radnika ili akta koji ima za svrhu reorganizaciju poslodavca.

16. Sadržaj odredbe članka 125. Kolektivnog ugovora te čl. 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. jasan je i nedvojben – regulira situaciju promjene akata poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća, a radnik zadržava isto radno mjesto i predviđa dva uvjeta: da je radnik navršio 60 godina starosti ili da je radniku do pune mirovine nedostaje 5 godina radnog staža, odnosno do 5 godina života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju 17. Odredba članka 125. Kolektivnog ugovora jasna je i nedvosmislena kao i čl. 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. Sukladno članku 319. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), odredbe ugovora tumače se i primjenjuju onako kako glase pa nema mjesta interpretaciji tuženika kako bi se odredba trebala tumačiti i primjenjivati isključivo kao mehanizam sprječavanja smanjenja plaće radnika.

18. Nadalje, valja navesti da je tuženikov prigovor preuranjenosti tužbe neosnovan. Naime, čl.133. st.1. ZR je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavkom 3. istog članka je propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Iz citiranih odredbi članka 133. ZR-a razvidno je kako radnik, ovdje tužiteljica, nije bila dužna podnijeti zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, ovdje tuženiku, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o postupku u povodu isplate razlike isplaćene bruto plaće odnosno o zahtjevu novčanih potraživanja. Tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 124. st. 3. KU-a u potpunosti je irelevantno obzirom se kolektivnim ugovorom ne mogu mijenjati i/ili nepovoljnije uređivati kogentne zakonske odredbe (ius cogens). Kao što je već navedeno, odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Slijedom navedenog, neosnovan je navod tuženika da se tužiteljica, prije podnošenja tužbe, trebala radi zaštite svojih materijalnih prava (razlike isplaćene bruto plaće) obratiti poslodavcu zahtjevom za zaštitu prava, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o novčanom zahtjevu tužitelja iz radnog odnosa.

19. Također, irelevantan je i navod tuženika kako je za promjenu plaće tužiteljice trebao biti, između tužiteljice i tuženika sklopljen dodatak ugovora o radu kojim se mijenja plaća i koji dodatak bi se primjenjivao za vrijeme trajanja KU-a. Propust tuženika da tužiteljici ponudi dodatak ugovora o radu ne utječe na pravo tužiteljice da ostvaruje svoje novčano potraživanje s pozivom na kolektivni ugovor te se u tom smislu ponovno ističe odredba čl. 9. st. 3. ZR-a o primjeni za radnika najpovoljnijeg prava.

20. Kako tuženik nije tužiteljici priznao pravo na povećanje koeficijenta s 3,20 na 3,60 kao najvišeg koeficijenta unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada tužiteljica, već joj je nastavio isplaćivati plaću prema nižem koeficijentu 3,20, suprotno odredbama članka 125. Kolektivnog ugovora i čl. 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018., to je usvojen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće između koeficijenata 3,20 i 3,60 u utuženom periodu u iznosu od 10.300,76 eura, pri čemu se isteče da je visina tužbenog zahtjeva među strankama nesporna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. tog u mjesecu za prethodni mjesec, a koji tijek zateznih kamata tuženik nije sporio.

20.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora, odnosno konačno preciziranom tužbenom zahtjevu te priloženom troškovniku.

21.1. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 (Tbr. 7.1. OT), za sastav obrazloženog podneska od 25. travnja 2023. 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. svibnja 2023. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 5. lipnja 2023. 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištu održanom 16. veljače 2024. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 4. studenog 2024. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT), dakle ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužiteljice iznosi 1.500,00 eura, a koji trošak je dužan platit tuženik. 21.2. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

22. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 27. rujna 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao te je ročište za objavu presude održano u odsustvu stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

23. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. tuženiku