REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1226/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Hrstić, odvjetnik u Rijeci, Jedrarska 5/I, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, OIB: 32420472134. Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10/I, radi komunalnog doprinosa, 13. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/II-363-02/22-01/29, UBROJ: 2170-03-08/4-22-2 od 19. prosinca 2022. i rješenja Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije plana, razvoja i gradnje KLASA: UP/I-360-01/20-01/189, URBROJ: 2170-1-02-10-22-2-ID od 28. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije plana, razvoja i gradnje KLASA: UP/I-360-01/20-01/189, URBROJ: 2170-1- 02-10-22-2-ID od 28. travnja 2022., utvrđena je tužitelju obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje rekonstruirane manje zahtjevne zgrade stambene namjene, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] grad, razlike obujma 67,93 m3, jedinične cijene komunalnog doprinosa u iznosu od 38,72 kn/m3, što ukupno iznosi 2.630,33 kn.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-02/22-01/29, UBROJ: 2170-03-08/4-22-2 od 19. prosinca 2022. odbio kao neosnovanu te odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe i upravne pristojbe.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika kao i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela. U tužbi ističe kako je Grad Rijeka donio 8. rujna 2014. Rješenje o izvedenom stanju za obiteljsku kuću na adresi [adresa] u [adresa], koje je postalo pravomoćno 20. listopada 2014. Citiranim Rješenjem o izvedenom stanju iz 2014. godine utvrđuje se ozakonjenje obiteljske kuće koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] grad. Za potrebe postupka o utvrđenju građevne čestice, tužitelj je pribavio geodetsku snimku izvedenog stanja br. 69/2019 od 10/2019. godine izrađenu po ing. geodezije ŽP, GEOLASER d.o.o., Viškovo, kojom je utvrđeno da se objekt osim na k. č. br. [katastarska čestica], nalazi i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nakon saznanja o prednjem, Grad Rijeka kao prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo je obnovu postupka te je 23. lipnja 2020. donio rješenje KLASA: UP/I-361-03/19-03/41, URBROJ: 2170/01- 13-02-20-2 kojim je u manjem opsegu izmijenio tada postojeće Rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-03/1151, URBROJ: 2170/01-13-02-14-10 od 8. rujna 2014., i to samo u dijelu izrade geodetskog snimka izvedenog stanja br. 69/2019 od 10/2019 kojim je utvrđeno da pomoćna zgrada nije upisana u katastarskom operatu te da u Rješenju o izvedenom stanju iz 2014. godine nije uključena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] grad na kojoj se nalazi dio pomoćne zgrade i koja čini građevnu česticu. Unatoč navedenom, Grad Rijeka 28. travnja 2022. donosi Rješenje o određivanju komunalnog doprinosa tužitelju KLASA: UP/I-360-01/20-01/189, URBROJ: 2170-1-02-10-22-2, radi razlike obujma od 67,93 m3, u iznosu 2.630,33 kune, kao da je u tom trenutku nastala tužiteljeva obveza, odnosno kao da je tek tada objekt legaliziran, a ne još 2014. godine. Tužitelj je stoga pravovremeno podnio žalbu tuženiku, tražeći poništaj prednje citiranog Rješenja Grada Rijeke o određivanju dodatnog komunalnog doprinosa od 28. travnja 2022., ističući pritom u bitnome da je Rješenje o izvedenom stanju za predmetni objekt doneseno 8. rujna 2014., pravomoćno 20. listopada 2014. te da je trenutkom pravomoćnosti potonjeg počela teći zastara utvrđenja obveze komunalnog doprinosa za zadržavanje nezakonite građevine u prostoru. U konkretnom slučaju, nadležno tijelo bilo je stoga dužno donijeti Rješenje o komunalnom doprinosu odmah po pravomoćnosti Rješenja o izvedenom stanju od 8. rujna 2014., budući je navedenim rješenjem ozakonjen nelegalni dio objekta te je trebalo obračunati razliku obujma ozakonjenog objekta u odnosu izvornu građevinsku dozvolu i odrediti visinu komunalnog doprinosa. Rješenje o izmjeni rješenja o izvedenom stanju od 23. lipnja 2020. nije novo rješenje o izvedenom stanju, već izmjena postojećeg Rješenja o izvedenom stanju od 8. rujna 2014. Tuženik u pobijanom rješenju ističe kako je "očigledno došlo do propusta nadležnog tijela graditeljstva jer prvostupanjskom tijelu nije nikada dostavilo rješenje o izvedenom stanju od 8. rujna 2014. s podacima za obračun komunalnog doprinosa". Dakle, potvrđuje se da po izvornom rješenju o izvedenom stanju, koje u pogledu obujma nezakonite građevine nije izmijenjeno Rješenjem o izvedenom stanju od 23. lipnja 2020., nije pravovremeno i u zakonskim rokovima utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, što nije problem tužitelja, i neprihvatljivo jest da javna tijela zbog njihovih propusta i neažurnosti izigravaju materijalne propise pokušavajući tako prolongirati rokove zastare određene prisilnim propisima. Ukoliko bi navedena praksa opstala, posljedice bi se ogledale u totalnoj pravnoj nesigurnosti za sve građane, jer bi tako svakom javnopravnom tijelu moglo u svakom trenutku po službenoj dužnosti pasti napamet da pokrene obnovu postupka i na taj način "zaobiđe" nastup zastare. Zaključno, Rješenje o izvedenom stanju doneseno je 8. rujna 2014., a postalo je pravomoćno 20. listopada 2014., što znači da je zastara na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa počela teći 20. listopada 2014. i nastupila je 20. listopada 2020. Na nastup porezne zastare po službenoj dužnosti moraju paziti i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, čak i kada porezni dužnik ne uoči da je nastupila zastara i ne poziva se na nju.

4. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će poništiti pobijano rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog tijela, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova spora tužitelju.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, a stranke nisu u tužbi i odgovoru na tužbu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je, na temelju odredbe čl. 98. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4564/19-3 od 10. studenog 2020.).

7. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12 i 143/13, dalje: ZPNIZ) propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

9. Prema citiranoj odredbi ZPNIZ-a podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju su dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos, dok je stavkom 4. istog članka Zakona propisana dužnost nadležnog tijela da dostavi podatke potrebne za obračun iznosa komunalnog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, koji rok je instruktivnog karaktera i protekom kojeg ne prestaje mogućnost nadležnog tijela za dostavu podataka potrebnih za obračun iznosa komunalnog doprinosa. Niti odredbom čl. 84. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18 i 32/20) nije propisan rok za donošenje rješenja ni pravne posljedice za prekoračenje takvog roka.

10. Nadalje, iz navedenog članka ZPNIZ-a proizlazi da tijelo nadležno za utvrđivanje iznosa komunalnog doprinosa rješenje donosi po službenoj dužnosti. Prema odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti smatra se pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju s ciljem vođenja postupka. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje dopisom od 7. rujna 2020. dostavio prvostupanjskom tijelu primjerak rješenja o izvedenom stanju od 23. lipnja 2020. s podatcima potrebnima za obračun komunalnog doprinosa, kada je pokrenut postupak u smislu navedene odredbe ZUP-a.

11. Stoga je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa mjerodavna odredba čl. 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16 i 106/18, dalje: Općeg poreznog zakona), kao važećeg u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, prema kojoj odredbi rok za utvrđenje prava na utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.), a zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (st. 2.). Kako je u konkretnom slučaju utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa nastalo 2020. godine, to zastara počinje teći od 1. siječnja 2021., slijedom čega je neosnovan prigovor zastare tužitelja, jer nije proteklo šest godina od dana kada je zastara počela teći na način kako to propisuje mjerodavni čl. 108. navedenog Općeg poreznog zakona.

12. Navedeno stajalište izneseno je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2383/2022-4 od 6. travnja 2022.

13. Uzevši u obzir navedeno, tuženik je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja i u tom smislu otklonio žalbene navode tužitelja istaknute u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja.

14. Slijedom svega navedenog, pobijana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

15. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 13. prosinca 2024.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Marku Hrstiću, odvjetniku u Rijeci, Jedrarska 5

- Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10/I