Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-118/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja CT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica odvjetnica Ana Ivanović iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o. protiv tuženika Credo banka d.d. u stečaju, OIB 94141384086, Split, Zrinjsko- frankopanska 58, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o., Split, Starčevićeva 13, radi predaje, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zvonimira Aračića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Ante Vujčića, odvjetnika u odvjetničkom društvu Krka & Krka, 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  je

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„I Trajno se zabranjuje naplata na temelju bjanko zadužnica izdanih od tužitelja CT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerenih od javnog bilježnika Mladena Ježeka, 14. travnja 2011.g. pod brojem ovjere: OV-985/11, OV- 986/11, OV-987/11, OV-988/11, OV-989/11, OV-990/11, OV-991/11, OV-992/11, OV- 993/11, OV-994/11, OV-995/11, OV-996/11, OV-997/11, OV-998/11 te OV-999/11.

II Nalaže se tuženiku CREDO BANKA d.d. „U STEČAJU‘‘ , Split, Bihaćka 2, OIB:94141384086, predati tužitelju CT , iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed bjanko zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Mladena Ježeka, 14.travnja 2011.g. pod brojem ovjere: OV-985/11, OV-986/11, OV- 987/11, OV-988/11, OV-989/11, OV-990/11, OV-991/11, OV-992/11, OV-993/11, OV- 994/11, OV-995/11, OV-996/11, OV-997/11, OV-998/11 te OV-999/11, u roku od petnaest dana.“

II Nalaže se tužitelju CT u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju CREDO BANKA d.d. „U STEČAJU‘‘ troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. ožujka 2024. podnio tužbu u kojoj je istaknuo zahtjev da sud trajno zabrani tuženiku naplatu na temelju bjanko zadužnica koje je izdao tužitelj ovjerenih kod javnog bilježnika Mladena Ježeka 14. travnja 2011. pod brojem ovjere: OV-985/11, OV-986/11, OV-987/11, OV-988/11, OV-989/11, OV-990/11, OV-991/11, OV-992/11, OV-993/11, OV-994/11, OV-995/11, OV-996/11, OV-997/11, OV-998/11

2. Osim tog zahtjeva, istaknuo je i zahtjev da se naloži tuženiku da mu preda u posjed bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Mladena Ježeka 14. travnja 2011. pod brojem ovjere: OV-985/11, OV-986/11, OV-987/11, OV-988/11, OV-989/11, OV-990/11, OV-991/11, OV-992/11, OV-993/11, OV-994/11, OV-995/11, OV-996/11, OV-997/11, OV-998/11 te OV-999/11

3. Izjavio je tužitelj da je 13. travnja 2011. potpisao ugovor o kratkoročnom kreditu br. 8475003535 kojim je tužitelj kao kreditor društvu CODD d.o.o. (sada u stečaju) odobrio kredit u iznosu od 13.640.000,00 kn (1.853.035,79 EUR). Taj ugovor kao jamac platac da je potpisalo i društvo ARCHART d.o.o., a da su ugovor potpisali bez naznačenog svojstva ET, GT, KT i tužitelj. Tužitelj da je potpisao i aneks 1 ugovora o kratkoročnom kreditu broj: 8475003535 od 13. listopada 2011. kojim je rok dospijeća kredita ugovoren za 14. travnja 2012. Kao sredstvo osiguranja ugovorom o kreditu da je između ostalog ugovoreno da tužitelj izda tuženiku 15 bjanko zadužnica svaku u iznosu do 1.000.000,00 kuna (132.731,61 EUR).

4. Izjavio je da je bjanko zadužnice izdao.

5. Korisnik kredita da nije uredno ispunjavao ugovorne obveze, pa da je tuženik radi naplate kredita aktivirao sredstva osiguranja, odnosno da je 20. prosinca 2012. predao Financijskoj agenciji na naplatu zadužnicu broj OV-985/11 po kojoj je Financijska agencija naplatila 36.122,93 kune (4.794,65 EUR). Tuženik da je predao i ostale zadužnice na naplatu, ali da se nije moglo ništa naplatiti jer tužitelj nije imao primanja.

6. Izjavio je da tuženik nema pravo tražiti naplatu zadužnica. To stoga što tužitelj ugovorom o kreditu od 13. travnja 2011. nije naznačen kao jamac, niti je kasnije dao izjavu o jamčenju. Osim toga izjavio je da tuženik nije pisano obavijestio jamca o prijavi tražbine u stečaju. Pored toga da tuženik nikad nije obavijestio tužitelja da CODD d.o.o. ne ispunjava svoje obveze iz ugovora o kreditu. Pored toga zadužnice da su izdane 14. travnja 2011. kao sredstvo osiguranja kredita koji je dospio na naplatu 14. travnja 2012. S obzirom na to da je nastupila zastara tražbine 14. travnja 2022., pa da od tuženik nije ovlašten zahtijevati bilo kakvu isplatu od tužitelja temeljem zadužnica Unatoč tome što tuženik nema ovlaštenje tražiti plaćanje na temelju zadužnica da se zadužnice nalaze kod njega. Zbog toga je istaknuo tužbene zahtjeve.

7. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem ugovora o kratkoročnom kreditu br. 8475003535, aneksa br. 1 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 847503535, izvatka iz sudskog registra za dužnika CODD d.o.o. u stečaju, očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom, specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje te saslušanjem stranaka.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev ocijenio pravno neosnovanim te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

9. Izjavio je da je tužitelj osoba koja je izdala instrumente osiguranja, zadužnice po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 8475003535 koji su sklopili tuženik kao kreditor i CODD d.o.o. kao korisnik kredita 13. travnja 2011.Tužitelj da je potpisao ugovor o kratkoročnom kreditu broj 8475003535., kao i aneks broj 1 ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 8475003535 kojim je promijenjeno dospijeće kredita na dan 14. travnja 2012.

10. Izjavio je tuženik da je tužitelj dužnik po zadužnici, da nije „jamac platac“, nego osoba koja je, kao jedan od instrumenata osiguranja za konkretni kreditni plasman, izdala točno određene zadužnice, na kojima je prethodno solemnizirao svoj potpis kod javnog bilježnika. Osnova nastanka obveze tužitelja da nije jamstvo, već bjanko zadužnica. Tužiteljevu tvrdnju o tome da je dao jamstvo za obvezu glavnog dužnika ne potvrđuje sadržaj isprava prezentiranih u spisu.

11. Izjavio je tuženik da je kredit korisnika kredita CODD d.o.o. dospio na naplatu 14. travnja 2012. Nakon dospijeća kredita tuženik da je sukladno pozitivnim pravnim propisima temeljem ovršne isprave – zadužnice tužitelja pokušao prisilno naplatiti dug ugovora o kreditu. Taj dug da postoji i danas, a da je 29. veljače 2024. iznosio 4.292.779,67 eura.

12. Izjavio je tuženik da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja St-1524/13, nad CODD d.o.o. Zagreb, Lička 31/I otvoren stečajni postupak. Tuženik da je prijavio tražbinu i obavijestio stečajnog upravitelja Milorada Zajkovskog o razlučnom pravu.

13. Izjavio je tuženik i to da tražbina nije zastarjela jer je svih 15 zadužnica solemniziranih kod javnog bilježnika Ježeka pod brojevima OV-985/11 do broja OV- 999/11 poslano na naplatu 2012. U konkretnom slučaju da je rok zastare počeo teći 15. travnja 2012. jer je kredit dospio 14 travnja 2012. Tuženik da je zastaru prekinuo u prosincu 2012. podnošenjem Financijskoj agenciji zahtjeva za naplatu svih 15 zadužnica. Zadužnice da su bile evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje sve do 4. kolovoza 2018. kada je zbog stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima Financijska agencija, sukladno članku 12. tog Zakona, prestala postupati po nekima od tih zadužnica („isknjižila“ je zadužnice), s obzirom da se tražbina tuženika nije naplatila u roku od tri godine od dana podnošenja zadužnica na naplatu i da istovremeno po njima nije bilo naplate posljednjih šest mjeseci uzastopno. Nakon „isknjiženja“ da je zastara tražbine iz zadužnice ponovno počela teći i da nastupa najranije protekom roka od 10 godina.

14. Izjavio je tuženik da tužbeni zahtjevi nisu dopušteni jer da se uz postavljeni kondemnatorni vindikacijski zahtjev na povrat stvari, istom tužbom ne može se tražiti i trajna zabrana naplate po bjanko zadužnicama.

15. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz odgovora na tužbu predložio je izvesti dokaz čitanjem isprava izvoda iz poslovnih knjiga tuženika od 15. travnja 2024. sa stanjem duga po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 8475003535 na dan 29. veljače 2024. te očitovanje Financijske agencije.

16. Tuženik je predložio i to da sud zatraži obavijest od Financijske agencije o tome kada je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetnih zadužnica.

17. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev za zabranu naplate po zadužnici i vraćanje zadužnice.

18. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava ugovora o kratkoročnom kreditu br. 8475003535, aneksa br. 1 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 847503535, izvatka iz sudskog registra za dužnika CODD d.o.o. u stečaju, očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom, specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje, izvoda iz poslovnih knjiga tuženika od 15. travnja 2024. sa stanjem duga po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 8475003535 na dan 29. veljače 2024. Od Financijske agencije sud je tražio obavijest o tome kada je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetnih zadužnica. Financijska agencija je dostavila sudu očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate. Sud nije izveo dokaz saslušanjem stranaka, točnije tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, jer je bitne činjenice utvrdio iz sadržaja prethodno spomenutih isprava, pa nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza.

19. Nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata postupka, sud je utvrdio da tužiteljev zahtjev nije osnovan. 20. Prilikom donošenja odluke o stranačkom sporu, trebalo je, a uzimajući u obzir navode tužitelja utvrditi je li nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnice i je li tuženik onda, ako je nastupila zastara tražbine, izgubio pravo zahtijevati ispunjenje obveze. No prethodno je trebalo i kvalificirati pravni odnos stranaka, a pored toga odlučiti i o tome je li tuženik dužan vratiti zadužnice, kao i treba li tuženiku zabraniti korištenje zadužnica za naplatu duga, sve ovisno o istaknutom prigovoru zastare tražbine.

21. Pri tome je trebalo uzeti u obzir sljedeće činjenice o kojima među strankama nije bilo spora:

- da su tuženik i trgovačko društvo CODD d.o.o. sklopili ugovor o kratkoročnom kreditu br. 8475003535

- da je na temelju tog ugovora nastala obveza trgovačkog društva CODD d.o.o. vratiti tuženiku iznos kredita od 13.640.000,00 kn (1.853.035,79 EUR) i platiti kamate,

- da su strane ugovora o kreditu br. 8475003535 mijenjale dospijeće obveze vraćanja sredstava kredita, odnosno da su aneksom broj 1 ugovora o kratkoročnom kreditu ugovorile da kredit dospijeva 14. travnja 2012.

- da je tužitelj radi osiguranja obveze vraćanja kredita temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu br. 8475003535 trebao predati tuženiku 15 bjanko zadužnica u iznosu do 1.000.000.00 kn ovjerene od javnog bilježnika

- da je tužitelj predao tuženiku bjanko zadužnice

- da je potpis tužitelja na bjanko zadužnicama ovjeren od javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu pod brojem: OV-985/11, OV-986/11, OV-987/11, OV- 988/11, OV-989/11, OV-990/11, OV-991/11, OV-992/11, OV-993/11, OV-994/11, OV- 995/11, OV-996/11, OV-997/11, OV-998/11 te OV-999/11 14. travnja 2011. Pored tih činjenica o kojima među strankama nije bilo spora, sud je iz isprave izdane od Financijske agencije, koja je javna isprava, pa dakle potvrđuju istinitost sukladno članku 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) utvrdio:

- da je tuženik kanio postići ovrhu, odnosno prisilno ostvarenje tražbine iz zadužnica koju mu je predao tužitelj i u tu svrhu 20. prosinca 2012. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu bjanko zadužnice OV- 985/11, OV-991/11, OV-992/11, OV- 993/11, OV-994/11, OV-995/11, OV-996/11, OV-997/11, OV-998/11, OV-999/11, OV- 986/11, OV-987/11, OV-988/11, OV-989/11 I OV-990/11

- da je samo temeljem zadužnice OV-985/11 naplaćen dio duga u iznosu od 7.289,15 EUR jer na računu tužitelja nije bilo raspoloživih sredstava za izvršenje naloga za izvršenje osnove za plaćanje

- da je tuženik potom, 30. listopada 2020. podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod brojem OV- 999/11

- da je ukupni dug po svim osnovama za plaćanje iznosio ukupno 2.266.903,99 EUR, od čega trošak 663,61 EUR, kamata 9.952,61 EUR i glavnica 2.256.287,77 EUR

23. Spor je među strankama nastao u odnosu na to je li tražbina tuženika prema tužitelju zastarjela, pa stoga je li prestalo pravo tuženika zahtijevati ispunjenje obveze. S tim u vezi prvenstveno je trebao razriješiti stranački spor o roku zastare tražbine utvrđene u bjanko zadužnici. Pored toga trebalo je utvrditi i to je li tužitelj dužnik temeljem zadužnice ili na temelju kojeg drugog odnosa.

24.Analizirajući sadržaj ugovora o kratkoročnom kreditu broj 8475003535 zaključiti je da je tužitelj dužnik temeljem zadužnice i da nije dužnik temeljem bilo kojeg drugog pravnog odnosa. Utoliko su i tvrdnje tužitelja o ništetnosti jamstva bez značaja, kao i o postupanju tuženika nakon otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom GODD d.o.o. jer osnova odnosa stranaka nije nikakav drugi odnos već odnos temeljem zadužnice.

25. Tužitelj je tražio da mu tuženik preda bjanko zadužnice.

26.Prema odredbama čl. 183. i čl. 183.a Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005. i 67/2008., dalje: OZ/96) bjanko zadužnica predstavlja instrument osiguranja plaćanja, s time da ista sadrži učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi kad se plijeni tražbina po računu i prenosi na vjerovnike iz ovršne isprave, te kad se traži ovrha na drugim predmetima, a ne na novčanim sredstvima.

27.Zadužnice su vrijednosni papiri, dakle stvari koje se smatraju pokretninama u smislu odredbe članka 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.) svojstvo pokretnina daju im i drugi propisi, primjerice OZ, kada vrijednosne papire izjednačava s pokretninama.

28.U konkretnom slučaju predane bjanko zadužnice upisivanjem obveze i vjerovnika stekle su svojstvo vrijednosnog papira sukladno odredbi članka 1135.-1141. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO), prema kojem je vrijednosni papir isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi i njezinom zakonitom imatelju.

29.Upisom određenih iznosa u bjanko zadužnice iste gube svojstvo bjanko zadužnica, a u trenutku njihove predaje Financijskoj agenciji zadužnice po samom zakonu dobivaju učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se plijeni tražbina po računima i prenosi na ovrhovoditelja, odnosno ovršne isprave temeljem kojih se može tražiti ovrha na drugim predmetima ovrhe.

30.S obzirom da tužitelj prema tuženiku postavlja vlasničkopravni zahtjev za predaju bjanko zadužnica kao isprava, te zabranu njihovog korištenja (naplate), to u konkretnom slučaju tužitelj mora dokazati da se zadužnice nalaze kod tuženika.

31. Zadužnica OV-999/11 se nalazi kod Financijske agencije jer je tuženik najprije 20.prosinca 2012., a potom i 30. listopada 2024. predao zadužnicu na naplatu Financijskoj agenciji. Stoga je zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati zadužnicu ovjerenu pod OV-999/11 svakako trebalo odbiti jer se zadužnica ne nalazi u posjedu tuženika . Naime, zadužnica je nedjeljiva stvar, koje se po zakonu izdaje u jednom primjerku, pa je zadužnicu dužan vratiti onaj tko je drži.

32.Iz sadržaja isprave koju je Financijska agencija dostavila sudu zaključiti je da se ostale zadužnice nalaze kod tuženika.

33. Naime, propisano je člankom 21. stavcima 1., 2. i 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020., dalje:ZPONS) da je Financijska agencija dužna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju posebnog propisa kojim se uređuje prestanak provedbe ovrhe u odnosu na pojedinu osnovu za plaćanje. Ovrhovoditelj ili ovršenik kada je ovlašten na temelju zakona može u roku iz stavka 1. ovoga članka od Agencije zatražiti vraćanje osnove za plaćanje. Ako ovrhovoditelj ili ovršenik ne zatraži vraćanje osnove za plaćanje, Agencija je može uništiti.

34.Kao što je već rečeno, Financijska agencija je prestala provoditi ovrhu radi utvrđene nemogućnosti ispunjenja. S obzirom na to da su zadužnice predane na naplatu 20. prosinca 2012. te da je tek temeljem jedne od predanih zadužnica dug djelomično plaćen, a da po svim ostalim zadužnicama niti dio duga nije plaćen, zaključiti je da je Financijska agencija prestala provoditi ovrhu, kao što je to i tuženik kazao, temeljem članka 33. ZPONS-a. Nakon toga je jedna zadužnica nesumnjivo vraćena tuženiku jer ju je ponovno podnio na naplatu 30. listopada 2020., pa iako tuženik nije izričito potvrdio da se ostale zadužnice nalaze u njegovu posjedu zaključiti je da se i ove ostale zadužnice jednako kao i zadužnica OV-999/11 nalaze u njegovu posjedu jer nije tvrdio da su nakon prestanka provedbe ovrhe ostale kod Financijske agencije. Pored toga tvrdio je da i dalje ima pravo na naplatu temeljem tih zadužnica što dodatno potvrđuje stav suda da se ostale zadužnice nalaze kod tuženika.

35.Tuženik je zadužnice dužan vratiti tek ukoliko nije ovlašten držati ih. Prestanak ovlaštenja na držanje zadužnice vezan je za prestanak tražbine iz zadužnice, a ta tražbina je vezana za prestanak tražbine temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu. Ta tražbina nije prestala što potvrđuje izvadak iz poslovnih knjiga tuženika. K tome tužitelj niti ne tvrdi da je tražbina iz ugovora o kreditu prestala. Stoga tužitelj nema pravo tražiti od tuženika vraćanje zadužnice.

36.Zabranu naplate iz zadužnice tužitelj može tražiti ako zadužnica ima nedostataka koji se tiču same zadužnice kao isprave ili načina na koji je ona pribavljena (npr. nema propisani sadržaj, ako je neovlašteno popunjen sadržaj zadužnice od strane trećega ili ako je vjerovnik iz zadužnice pribavio ispravu o zadužnici silom, potajno ili prijevarom), odnosno ako dužnik iz zadužnice učini vjerojatnim da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana nije ni nastala ili da je u cijelosti prestala nakon obvezivanja zadužnicom. Jedini razlog koji je tužitelj istaknuo u ovom smislu je zastara tražbine iz zadužnice.

37. Predmetne zadužnice tužitelj je izdao tuženiku 14. travnja 2011.

38. U to vrijeme institut zadužnice bio je uređen člankom 183. OZ/96.

39. Odredba članka 183. stavka 1. OZ/96, koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice glasi:

"Dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate."

40. S obzirom na formu isprave, koja predstavlja privatnu ispravu s javno ovjerenim potpisom izdavatelja, neovisno o tome što prema odredbi članka 183. stavka 1. OZ/96 ta isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, zadužnica izdana sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, nije sudska odluka kojom je utvrđeno potraživanje.

41. Naime, zadužnica sama po sebi nije "pravomoćna sudska odluka" već dostavom iste banci tek proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali ujedno nije i rješenje o ovrsi, koje i inače po svom sadržaju (osim kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem se nalaže isplata) nije takva sudska odluka kojom se utvrđuje neko potraživanje. Zadužnica izdana u smislu članka 183. stavka 1. OZ/96 nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku.

42. Za potraživanje iz zadužnice nije određen neki drugi rok zastare, pa sukladno članku 225. ZOO-a treba zaključiti da tražbina iz zadužnice zastarijeva u roku od pet godina.

43. Međutim tužitelj je tuženiku predao zadužnicu potvrđenu (solemniziranu) od javnog bilježnika.

44.Propisano je člankom 233. stavkom 1. ZOO-a da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

45.Rok zastare tražbine iz potvrđene zadužnice je deset godina kao što je propisano člankom 233. ZOO.

46. Prema članku 215. stavku 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

47. Da bi se utvrdio početak tijeka zastare te tražbine potrebno je prvenstveno utvrditi od kojeg trenutka je tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. To će prije svega ovisiti o tome je li zadužnica izdana nakon što je tražbina iz osnovnog posla dospjela ili prije roka dospijeća. U prvom slučaju zastarni rok bi počeo teći nakon izdavanja zadužnice, a u drugom slučaju tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla.

48. Tražbina iz Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 8475003535 s Aneksom 1, radi osiguranja koje je izdana predmetna zadužnica, dospjela je 14. travnja 2012., a zadužnice su izdane 14. travnja 2011. Dakle, zadužnica su izdane prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog posla. Stoga je sukladno članku 215. stavku 1. ZOO-a tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine osigurane zadužnicom 15. travnja 2012. Tuženik je zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji podnio 20. prosinca 2012., dakle unutar roka zastare. Tom radnjom tuženik, kao vjerovnik, a koju je poduzeo protiv tužitelja kao dužnika radi ostvarenja potraživanja, prekinuo je zastaru, prema određenjima članka 241. ZOO-a.

49. Prekid zastare koji je nastupio 20. prosinca 2012.trajao je do okončanja postupka po zahtjevu ovrhe, odnosno do dana kada je Financijska agencija, postupajući prema odredbi članka 33. ZPONS-a prestala izvršavati osnovu za plaćanje, predmetnu bjanko zadužnicu.

50. Propisano je člankom 33. stavkom 1. i 2. ZPONS-a da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu tog Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. tog Zakona. Ako od dana stupanja na snagu tog Zakona do prestanka izvršenja osnove za plaćanje tražbina iz osnove za plaćanje bude barem djelomično naplaćena, Agencija neće prestati izvršavati tu osnovu za plaćanje.

51. Prestankom izvršavanja osnove za plaćanje, predmetne zadužnice, a koje je bilo obligatorno za Financijsku agenciju u slučaju ispunjenja uvjeta, okončana je provedba ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja i to najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon 4. kolovoza 2018. kada je ZPONS stupio na snagu. Na taj način je zapravo došlo do okončanja postupka po zahtjevu ovrhe, ali i do okončanja prekida zastare, prema članku 245. stavku 5. ZOO-a. Tako je prema određenju članka 245. stavka 5. ZOO-a zastara počela teći iznova od dana okončanja postupka po zahtjevu ovrhe, odnosno od dana prestanka izvršavanja osnove za plaćanje po zahtjevu za naplatu. Da je prestanak izvršenja osnova za plaćanje predmetnih zadužnica nastupio već 5. kolovoza 2018., odnosno prvog dana od roka od šest mjeseci u kojem je Financijska agencija trebala prestati izvršavati osnove za plaćanje, ni u tom slučaju ne bi nastupila zastara tražbina iz predmetnih zadužnica. Naime, od prvog dana nakon prestanka izvršavanja osnove za plaćanje, odnosno zadužnice, dakle okončanja ovrhe, prema članku 245. stavku 1. ZOO-a, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Rok zastare je deset godina prema članku 233. ZOO-a. Tuženik je nedvojbeno 30. listopada 2020. ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice Financijskoj agenciji, pa je ponovno, u okviru roka zastare od deset godina, prekinuo zastaru. I tražbina iz ostalih zadužnica još uvijek nije zastarjela jer još uvijek teče rok od deset godina.

52. S obzirom na to zaključiti je da nije nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnica, pa da je utoliko i neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio vraćanje i zabranu naplate na temelju bjanko zadužnica.

53. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje:Tarifa) uzimajući u obzir označenu vrijednost predmeta spora od 13.000,00 EUR.

54.Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan naknaditi tuženiku troškove potrebne za svrhovito vođenje parnice.

55.Sud je priznao tuženiku kao potreban trošak zastupanja na ročištu 7. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR ( Tbr.9.1. Tarife) te 11. studenoga 2024. u iznosu od 250,00 EUR ( Tbr.9.1. Tarife), dakle u ukupnom iznosu od 500,00 EUR. U Splitu 16. prosinca 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- odvjetnica Ana Ivanović iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o. uz rješenje o pristojbi presude

- Odvjetničko društvo Krka & Krka d.o.o.

- u spis